Nakon odlaska Sergeja Jakirovića s klupe Gorice klub je napustio i kondicijski trener Marin Ivančić, a to je značilo i da Valdas Dambrauskas mora pronaći novog stručnjaka za fizičku pripremu igrača. I pronašao ga je, i to u liku 43-godišnjeg Krešimira Šoša, kondicijskog eksperta u čijem CV-ju stoje klubovi poput zagrebačkog Dinama i Legije iz Varšave. Došao je u vrijeme korona stanke, a do danas se već potpuno udomaćio u Velikoj Gorici.

– Ta pauza u prvenstvu zbog korone najbolje je došla treneru Valdasu, koji je neposredno prije toga došao u klub, da mu se slegnu dojmovi, da bolje upozna igrače, da si posloži nekakvu sliku momčadi… Iako, jasno je da tako duga pauza nikome ne donosi previše dobroga. Mi smo se solidno snašli nakon svega toga, krenuli smo raditi dosta intenzivno, ali i dosta specifično u nogometnom smislu. U takvoj situaciji, nakon takve pauze, kretne strukture i intenzitet na terenu sasvim su drukčiji od onoga što se može raditi doma, pa i kroz nekakvo trčanje vani. Bilo je nakon svega nešto sitnih ozljeda, no bojao sam se da će situacija biti i lošija. Ovako je ispalo, recimo to tako, srednje. Bilo je sitnih problema, istegnuća, ali ne i nekih značajnih mišićnih ruptura – kazao je Šoš.

Komplicirano je ovo vrijeme u svim sferama života i djelovanja, a tako je i stručnim stožerima nogometnih klubova.

– Sve skupa kad se zbroji, taj rad nakon duge pauze, zatim završnica sezone, pa odmor od samo šest dana i samo dva tjedna priprema za novu sezonu, u kojima smo imali i dvije kup utakmice, riječ je o vrlo specifičnoj situaciji, drugačijoj od svega što se može pronaći u knjigama. A kad je tako, stvarno moraš dobro poznavati materiju i pronalaziti izlaze iz naizgled bezizlaznog. Tu se mora postavljati pitanje tih bazičnih priprema, rada na aerobnom kapacitetu i bazičnoj snazi, jer kad u tjednu igraš utakmice, nije sve to lako ukomponirati. Međutim, moguće je. Zasad i uspjevamo, dečki su nešto radili i sami, dobili su programe u pauzi, a u ta dva tjedna uspjeli smo odraditi značajnu sumu trčanja, bez obzira na utakmice – ističe trener Šoš i dodaje:

– I prošli tjedan nam je dobro došao, ta reprezentativna pauza, pogotovo s obzirom na to da su nam samo dva igrača bila u reprezentaciji. Uspjeli smo nešto odraditi, odigrali utakmicu protiv Belišća, i sad očekujem da ćemo se dizati u fizičkom smislu.

U pretkolu Kupa Gorica nije izgledala dobro, ni nogometno ni kondicijski, ali najvažnije je da je pobjeda u džepu, da je osiguran plasman dalje.

– Protiv Belišća su noge bile prilično teške, nekoliko dana uoči utakmice radili smo jako naporno, a ukupnom dojmu kumovao je i taktički dio, odnosno previše razvučena formacija. Kad ideš u otvaranje i izgubiš loptu, moraš sprintati natrag, a to oduzima trenutke za odmor, za predah tijekom same utakmice. Kompaktnost momčadi uvijek definira hoćeš li morati više sprintati ili ćeš moći uzeti poneku sekundu za predah, za doziranje. Igralo je i nekoliko igrača koji su imali dužu pauzu iza sebe, kao primjerice Golubickas, koji je više od dva mjeseca bio ‘out’. Zaigrao je i Jovičić, koji je imao svojih starih problema s preponama i ložama, kao i Hamad, koji je imao sitne rupture u ramenu nakon jednog pada. Igrali su i dečki koji dosad nisu imali previše minuta na terenu, poput Spudića i Gadže, svi se oni žele dokazati, ali nije jednostavno vratiti se u ritam utakmica. Trening je jedno, a utakmica nešto sasvim drugo, jer donosi potpuno drukčiju vrstu napora – analizirao je Šoš, koji je bio jako dobro upoznat sa svim opasnostima koje prijete u Kupu.

– Osobno me Belišće nije previše iznenadilo, budući da poznajem trenera Davora Rupnika i njegov rad, a poznajem i tu momčad, s obzirom da mi tamo igra nećak, a već godinama sam i prijatelj s predsjednikom kluba… Trener Rupnik ponekad me zna i nazvati, konzultirati se oko nekih detalja vezanih za fizičku pripremu. Jako su dobra momčad, kojoj nedostaje jedino završnica, no po kvaliteti koju su pokazali više ih vidim kao drugoligaša nego kao trećeligaša. Sve su to dobri, školovani igrači koji nisu prošli u Osijekovom užem selekcijskom filteru, ali pokazali su koliko mogu biti opasni – zaključio je Šoš priču o traumatičnom pretkolu Kupa.

Sve to sad je iza Gorice, pred kojom su novi izazovi, sve veći i teži.

– Najbolje u ovom trenutku je što smo sve probleme s ozljedama riješili, što su nam svi igrači zdravi i na raspolaganju – zadovoljno konstatira Šoš.

Gorica je u fizičkom smislu sjajno izgledala i pod prethodnih stožerom, često riješavala utakmice u završnicama, a dojam Kreše Šoša o “krvoj slici” momčadi gledajući iz njegove perspektive kaže:

– Ne volim inače izdvajati igrače, ali kad već pričamo o tome, mogu reći da u kondicijskom smislu Joey Suk ima iznimnu trkačku moć, ali i snagu, Musa Muhammed i Nasiru Moro su prilično snažni, sposobni za puno ponavljanja… Međutim, ni drugi dečki ne zaostaju tu previše. Momčad je i ranije bila u vrlo solidnom stanju, a nama je najvažnije bilo ubrzati proces oporavka u odnosu na prošlu sezonu, da to više ne budu dva, tri dana nego dan ili dva. S tim dobivamo to da možemo raditi više specifičnih, intenzivnih treninga, ali i to da možemo pratiti ritam Kupa i prvenstva. Zasad smo zadovoljni, vidjet ćemo kako će to ići dalje. Što se forme tiče, još to nije ono što bih ja želio u kondicijskom smislu, ali mislim da smo u uzlaznoj putanji. Bit ćemo sve bolji i bolji.

Što će se događati u nastavku sezone, koliko će se problema pojavljivati u narednim mjesecima kao posljedica specifičnih korona uvjeta, iznimno je teško prognozirati.

– Baš tako, to je stvarno teško predvidjeti. Ne može se generalizirati kad je o tome riječ, treba imati dobar uvid u rad određenoga kluba da bi se formirao stav koji ‘pije vodu’. Možemo mi pričati i teoretizirati, nagađati o broju ozljeda, kojih je u nekih klubovima zaista i bilo, ali sve je to vrlo uvjetno. Moguće je pronaći inteligentan način kako sve to izbjeći, kako rotirati igrače, jer ovdje je sve važno, i koliko i kako se trenira, koliko ima utakmica… Sigurno je samo da je sve ovo vrlo neuobičajno, da ova situacija gura glavne i kondicijske trenere u razmišljanje, promišljanje i snalaženje, u traženje izlaza u nečem totalno novom – govori Šoš.

U radu s goričkim stručnim stožerom, kaže, maksimalno uživa. Šefu Dambrauskasu, njegovu pomoćniku Saši Sabljaku i kondicijskom ekspertu Šošu priključio se i specijalist za udarce Filip Borak, ali i analitičar Josip Paušić.

– Jako smo dobra ekipa, uvjeren sam da kao stožer imamo jako dobru perspektivu. Vidjet ćemo što ćemo točno uspjeti napraviti s Goricom, nadam se najboljem, krenuli smo dobro, ali ima tu još sigurno 20-30 posto prostora za napredak. Volio bih da sve to bude još bolje, no po radu, po standardu koji je postavljen, po razmišljanjima i načinu na koji se pripremamo za treninge, ovo je jedna jako ozbiljna razina. Ako mene pitate, vjerujem da ovaj stožer može raditi na bilo kojem nivou – kazao je Šoš i nastavio:

– Radio sam godinama s prvom momčadi Dinama, bio sam i u Legiji, pratio puno klubova vani, i mogu reći da tu ima svega. Ima trenera koji su organizirani, koji imaju viziju i znaju što žele, koji to znaju prezentirati igračima… Dugoročno, takvi treneri sigurno naprave progres u karijerama. Međutim, i na visokom nivou ima trenera koji se ‘provuku’ na nekim drugim temeljima, na osnovu nekog CV-ja, priče ili preporuke dođu do razine na koju ne pripadaju. Ovaj stožer i njegov rad je, po mome mišljenju, izvan standarda HNL-a, a ima kapacitet i za najvišu razinu.