Povežite se s nama

Sport

‘Gorica ima trenerski tim za najvišu razinu, samo treba ovako nastaviti’

Krešimir Šoš postao je kondicijski trener prve momčadi HNK Gorice u vrijeme korone, došao je sa CV-jem u kojem su klubovi poput Dinama i varšavske Legije, a dan uoči gostovanja kod Lokomotive zadovoljno konstatira: “Konačno imamo sve igrače zdrave i na raspolaganju!”

Objavljeno

na

Nakon odlaska Sergeja Jakirovića s klupe Gorice klub je napustio i kondicijski trener Marin Ivančić, a to je značilo i da Valdas Dambrauskas mora pronaći novog stručnjaka za fizičku pripremu igrača. I pronašao ga je, i to u liku 43-godišnjeg Krešimira Šoša, kondicijskog eksperta u čijem CV-ju stoje klubovi poput zagrebačkog Dinama i Legije iz Varšave. Došao je u vrijeme korona stanke, a do danas se već potpuno udomaćio u Velikoj Gorici.

– Ta pauza u prvenstvu zbog korone najbolje je došla treneru Valdasu, koji je neposredno prije toga došao u klub, da mu se slegnu dojmovi, da bolje upozna igrače, da si posloži nekakvu sliku momčadi… Iako, jasno je da tako duga pauza nikome ne donosi previše dobroga. Mi smo se solidno snašli nakon svega toga, krenuli smo raditi dosta intenzivno, ali i dosta specifično u nogometnom smislu. U takvoj situaciji, nakon takve pauze, kretne strukture i intenzitet na terenu sasvim su drukčiji od onoga što se može raditi doma, pa i kroz nekakvo trčanje vani. Bilo je nakon svega nešto sitnih ozljeda, no bojao sam se da će situacija biti i lošija. Ovako je ispalo, recimo to tako, srednje. Bilo je sitnih problema, istegnuća, ali ne i nekih značajnih mišićnih ruptura – kazao je Šoš.

Komplicirano je ovo vrijeme u svim sferama života i djelovanja, a tako je i stručnim stožerima nogometnih klubova.

– Sve skupa kad se zbroji, taj rad nakon duge pauze, zatim završnica sezone, pa odmor od samo šest dana i samo dva tjedna priprema za novu sezonu, u kojima smo imali i dvije kup utakmice, riječ je o vrlo specifičnoj situaciji, drugačijoj od svega što se može pronaći u knjigama. A kad je tako, stvarno moraš dobro poznavati materiju i pronalaziti izlaze iz naizgled bezizlaznog. Tu se mora postavljati pitanje tih bazičnih priprema, rada na aerobnom kapacitetu i bazičnoj snazi, jer kad u tjednu igraš utakmice, nije sve to lako ukomponirati. Međutim, moguće je. Zasad i uspjevamo, dečki su nešto radili i sami, dobili su programe u pauzi, a u ta dva tjedna uspjeli smo odraditi značajnu sumu trčanja, bez obzira na utakmice – ističe trener Šoš i dodaje:

– I prošli tjedan nam je dobro došao, ta reprezentativna pauza, pogotovo s obzirom na to da su nam samo dva igrača bila u reprezentaciji. Uspjeli smo nešto odraditi, odigrali utakmicu protiv Belišća, i sad očekujem da ćemo se dizati u fizičkom smislu.

U pretkolu Kupa Gorica nije izgledala dobro, ni nogometno ni kondicijski, ali najvažnije je da je pobjeda u džepu, da je osiguran plasman dalje.

– Protiv Belišća su noge bile prilično teške, nekoliko dana uoči utakmice radili smo jako naporno, a ukupnom dojmu kumovao je i taktički dio, odnosno previše razvučena formacija. Kad ideš u otvaranje i izgubiš loptu, moraš sprintati natrag, a to oduzima trenutke za odmor, za predah tijekom same utakmice. Kompaktnost momčadi uvijek definira hoćeš li morati više sprintati ili ćeš moći uzeti poneku sekundu za predah, za doziranje. Igralo je i nekoliko igrača koji su imali dužu pauzu iza sebe, kao primjerice Golubickas, koji je više od dva mjeseca bio ‘out’. Zaigrao je i Jovičić, koji je imao svojih starih problema s preponama i ložama, kao i Hamad, koji je imao sitne rupture u ramenu nakon jednog pada. Igrali su i dečki koji dosad nisu imali previše minuta na terenu, poput Spudića i Gadže, svi se oni žele dokazati, ali nije jednostavno vratiti se u ritam utakmica. Trening je jedno, a utakmica nešto sasvim drugo, jer donosi potpuno drukčiju vrstu napora – analizirao je Šoš, koji je bio jako dobro upoznat sa svim opasnostima koje prijete u Kupu.

– Osobno me Belišće nije previše iznenadilo, budući da poznajem trenera Davora Rupnika i njegov rad, a poznajem i tu momčad, s obzirom da mi tamo igra nećak, a već godinama sam i prijatelj s predsjednikom kluba… Trener Rupnik ponekad me zna i nazvati, konzultirati se oko nekih detalja vezanih za fizičku pripremu. Jako su dobra momčad, kojoj nedostaje jedino završnica, no po kvaliteti koju su pokazali više ih vidim kao drugoligaša nego kao trećeligaša. Sve su to dobri, školovani igrači koji nisu prošli u Osijekovom užem selekcijskom filteru, ali pokazali su koliko mogu biti opasni – zaključio je Šoš priču o traumatičnom pretkolu Kupa.

Sve to sad je iza Gorice, pred kojom su novi izazovi, sve veći i teži.

– Najbolje u ovom trenutku je što smo sve probleme s ozljedama riješili, što su nam svi igrači zdravi i na raspolaganju – zadovoljno konstatira Šoš.

Gorica je u fizičkom smislu sjajno izgledala i pod prethodnih stožerom, često riješavala utakmice u završnicama, a dojam Kreše Šoša o “krvoj slici” momčadi gledajući iz njegove perspektive kaže:

– Ne volim inače izdvajati igrače, ali kad već pričamo o tome, mogu reći da u kondicijskom smislu Joey Suk ima iznimnu trkačku moć, ali i snagu, Musa Muhammed i Nasiru Moro su prilično snažni, sposobni za puno ponavljanja… Međutim, ni drugi dečki ne zaostaju tu previše. Momčad je i ranije bila u vrlo solidnom stanju, a nama je najvažnije bilo ubrzati proces oporavka u odnosu na prošlu sezonu, da to više ne budu dva, tri dana nego dan ili dva. S tim dobivamo to da možemo raditi više specifičnih, intenzivnih treninga, ali i to da možemo pratiti ritam Kupa i prvenstva. Zasad smo zadovoljni, vidjet ćemo kako će to ići dalje. Što se forme tiče, još to nije ono što bih ja želio u kondicijskom smislu, ali mislim da smo u uzlaznoj putanji. Bit ćemo sve bolji i bolji.

Što će se događati u nastavku sezone, koliko će se problema pojavljivati u narednim mjesecima kao posljedica specifičnih korona uvjeta, iznimno je teško prognozirati.

– Baš tako, to je stvarno teško predvidjeti. Ne može se generalizirati kad je o tome riječ, treba imati dobar uvid u rad određenoga kluba da bi se formirao stav koji ‘pije vodu’. Možemo mi pričati i teoretizirati, nagađati o broju ozljeda, kojih je u nekih klubovima zaista i bilo, ali sve je to vrlo uvjetno. Moguće je pronaći inteligentan način kako sve to izbjeći, kako rotirati igrače, jer ovdje je sve važno, i koliko i kako se trenira, koliko ima utakmica… Sigurno je samo da je sve ovo vrlo neuobičajno, da ova situacija gura glavne i kondicijske trenere u razmišljanje, promišljanje i snalaženje, u traženje izlaza u nečem totalno novom – govori Šoš.

U radu s goričkim stručnim stožerom, kaže, maksimalno uživa. Šefu Dambrauskasu, njegovu pomoćniku Saši Sabljaku i kondicijskom ekspertu Šošu priključio se i specijalist za udarce Filip Borak, ali i analitičar Josip Paušić.

– Jako smo dobra ekipa, uvjeren sam da kao stožer imamo jako dobru perspektivu. Vidjet ćemo što ćemo točno uspjeti napraviti s Goricom, nadam se najboljem, krenuli smo dobro, ali ima tu još sigurno 20-30 posto prostora za napredak. Volio bih da sve to bude još bolje, no po radu, po standardu koji je postavljen, po razmišljanjima i načinu na koji se pripremamo za treninge, ovo je jedna jako ozbiljna razina. Ako mene pitate, vjerujem da ovaj stožer može raditi na bilo kojem nivou – kazao je Šoš i nastavio:

– Radio sam godinama s prvom momčadi Dinama, bio sam i u Legiji, pratio puno klubova vani, i mogu reći da tu ima svega. Ima trenera koji su organizirani, koji imaju viziju i znaju što žele, koji to znaju prezentirati igračima… Dugoročno, takvi treneri sigurno naprave progres u karijerama. Međutim, i na visokom nivou ima trenera koji se ‘provuku’ na nekim drugim temeljima, na osnovu nekog CV-ja, priče ili preporuke dođu do razine na koju ne pripadaju. Ovaj stožer i njegov rad je, po mome mišljenju, izvan standarda HNL-a, a ima kapacitet i za najvišu razinu.

Sport

Uspomena na Dedu, osmi put: ‘Bit će to opet festival odbojke i mladosti!’

HOK Gorica u vikendu pred nama, 17. i 18. siječnja, organizira osmo izdanje Memorijalnog tunira Antun Azenić Deda za kadetkinje. Okupit će se deset ekipa iz cijele Hrvatske, a okupit će se i prijateljice iz slavnih dana Azene…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dvadeset i trećeg dana siječnja navršit će se 21 godina otkad nas je napustio Antun Azenić, jedan od velikana velikogoričkog sporta, čovjek koji je stvorio prekrasnu priču o ženskom odbojkaškom klubu Azena. Njemu u čast, bivše igračice Azene, danas okupljene oko vrlo perspektivnog projekta HOK Gorice, već osmu godinu organiziraju Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji će se u svom osmom izdanju održati tijekom vikenda pred nama.

– Vjerujemo da će to biti dva dana ispunjena natjecanjem, mladošću i odbojkom u našem gradu. Dolazi nam deset klubova iz gotovo svih dijelova Hrvatske, od Dubrovnika, preko Našica i Istre, sve do Primorja… Bit će napeto, bit će dobrih utakmica i veselimo se što ćemo biti domaćini takvog turnira i ove godine – kaže predsjednica HOK Gorice Katarina Ćosić.

Uz domaćina turnira, na ovom izdanju Memorijala nastupit će i ŽOK Krk, OK Veli Vrh iz Pule, ŽOK Dubrovnik, ŽOK Našice, HAOK Mladost, OK Vodnjan, ŽOK Sinj, ŽOK Ivanec… Rezultat će ovdje, naravno, biti u podređenom položaju u odnosu na ukupni doživljaj jednog ovakvog sportskog druženja, ali s godinama je i konačni poredak na Dedinom memorijalu dobio na značaju i prestižu.

– Ukupno će se odigrati 27 utakmica, zaključno s finalom, koje je na rasporedu u nedjelju od 15 sati. U subotu će se utakmice po skupinama igrati od 9 do 16 sati, a i u nedjelju program počinje od 9 sati. Naravno, pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na ovom festivalu odbojke u našem gradu, posvećenom našem Dedi i njegovoj sportskoj priči, koja je izrasla iz čiste ljubavi prema odbojci, obitelji i djeci – istaknula je dopredsjednica kluba Diana Breko.

Svoj Memorijal naš je odbojkaški klub organizirao u suradnji s Gradom i Zajednicom sportskih udruga, kao i Hrvatskim olimpijskim odborom, a ovo izdanje imat će i dvije posebne posvete. Naime, od posljednjeg Memorijala napustio nas je i veliki Vladimir Janković Braco, trener koji je obilježio slavne Azenine godine, a prije nekoliko dana na posljednji počinak ispraćen je i Marko Pavičić, bivši trener u HOK Gorici, koji je oči zaklopio u 44. godini.

Bit će, dakle, emocija na svakom koraku, bit će i zanimljivih odbojkaških druženja bivših suigračica iz vremena Azene, jer Memorijal je uvijek dobro mjesto za okupljanje prijateljica iz djetinjstva, a u sve to uključit će se i doza dobrote i humanosti. Naime, u suradnji s udrugom Turopoljsko srce i ove će se godine prikupljati sredstva od prodaje majica, duksi i ostalih artikala, a prikupljeni iznos bit će iskorišten za godišnje članarine za dvije članice kluba koje dolazi iz obitelji lošijeg imovinskog stanja.

Neka sjećanje na Dedu i njegovu Azenu počne, već osmi put…

Nastavite čitati

Sport

Sale u Emiratima, Mraclin bez trenera! Kreće velika potraga za nasljednikom…

Saša Sabljak odlazi s Krunom Rendulićem u UAE, preuzet će drugoligaša Emirates Club, a NK Mraclin mora krenuti u potragu za novim trenerom. Veliki izazovi na proljeće čekaju i Sašu i Mraclin, ali na različitim stranama svijeta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Rasplet je to koji se dao naslutiti od one sekunde kad je ova suradnja započela. Saša Sabljak (48) prihvatio je poziv iz NK Mraclina nakon samo dva kola aktualne sezone, ali bilo je istog trenutka jasno da peti rang natjecanja nije razina kojoj pripada čovjek kojeg slobodno možemo nazvati hodajućom legendom velikogoričkog nogomet. Sale je u dogovore i išao s ključnom rečenicom “ako Kruno nazove, idem s njim!”, ali u našem jedinom članu 4. NL Središte nisu previše dvojili.

– Idemo dalje zajedno, pa dokle ide…

Ispalo je da od sredine siječnja više – neće ići. Poziv kojeg su se u upravi Mraclina pribojavali cijelo ovo vrijeme stigao je četiri mjeseca nakon što je suradnja krenula.

– Čujte, Kruno je nazvao…

Kruno je, naravno, Krunoslav Rendulić, trener s kojim Sabljak surađuje posljednjih godina. Upoznali su se u stožeru HNK Gorice, u vrijeme dok je Rendulić vodio “ponos grada”, a suradnja je nastavljena kroz mostarski Zrinjski i azerbajdžanski Sabah. Više od godinu dana Rendulić je bio bez angažmana, a posljednja četiri mjeseca tog razdoblja Sabljak je iskoristio za djelovanje na Grabi. Iskreno je uživao u tome, moglo se to jasno razabrati u svakom razgovoru, maksimalno se posvetio unapređenju rostera i igre Mraclina, sa žarom i strašću svojstvenim samo istinskim sportašima.

U predblagdansko vrijeme gostovao je i na City Radio, energično je govorio o jeseni iza nas i o planovima za sve ono što slijedi, znajući cijelo vrijeme da je završetak njegove mraclinske priče opcija u svakom trenutku. Upitno je zapravo bilo samo kad će do toga doći i koja će biti nova destinacija za Krunu i Saleta.

“Trener seniorske momčadi Saša Sabljak prihvatio je ponudu Krunoslava Rendulića, te će biti njegov suradnik u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ovim putem zahvaljujemo Saši na predanom i profesionalnom radu u našem Klubu. Želimo im mnogo uspjeha u radu. Saša, hvala”, objavili su iz NK Mraclina u srijedu u večernjim satima.

Klub kojeg su Rendulić i Sabljak preuzeli zove se Emirates Club, grad u koji odlaze na privremeni rad zove se Ras Al Khaimah. Na nešto više od sat vremena vožnje, u gradu od dvjestotinjak tisuća stanovnika, smještenog uz more, Sale će Renduli pomagati u vođenju kluba koji je trenutačno na osmome mjestu tablice u drugom rangu nogometa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nogometno je to ponovno razina kojoj Rendulić i Sabljak kvalitetom baš i ne pripadaju, ali uvjeti za rad i tržište koje ovakav angažman otvara bili su faktori koji su doveli do odluke da prihvate ovu ponudu.

NK Mraclin se, dakle, biranim riječima oprostio od svog dosadašnjeg trenera, a samim time se i našao u problemu. Taman kad su krenuli popunjavati kadar, došli do nekih zanimljivih pojačanja, ostali su bez trenera. I morat će pronaći novoga, što se i ljetos pokazao kao ozbiljan i vrlo zahtjevan posao. Traži se čovjek s odgovarajućom trenerskom licencom, netko tko je dovoljno kvalitetan, a pristaje raditi u petom rangu natjecanja, netko tko je slobodan ili nezadovoljan u svojoj sredini…

Prebirući po mogućim kandidatima, treba krenuti od naših, goričkih trenera, pri čemu je malo ili nimalo onih koji ispunjavaju sve kriterije. Slobodni su, evo, i Ivan Prelec i Dean Klafurić, ali naravno da treneri takvog renomea ni po čemu nisu opcija, a angažmane imaju praktički svi ostali koji bi možda u nekoj priči ulazili u kategoriju dostupnih: Marko Pancirov je u Samoboru, Cico Grlić u Sv. Nedelji, Perica Vidak u Krapini, Marko Biljan i Stefan Rajić su u ženskom nogometu… Opcija vjerojatno ima još, bolje će ih znati agilni operativci Mraclina, no nema dvojbe da ih čeka težak posao u pronalasku novog trenera.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjednik Taxi Bračić i dominacija na 33. Kupu HVIDR-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Tri dana nakon završetka odlično organiziranog tradicionalnog turnira 33. Kupa HVIDR-a (nedjelja, 11.01.2026.) i pobjede u finalu sastava Taxi Bračić, dojmovi su još uvijek svježi kod onih koji su to pratili uživo i uživali u malonogometnoj ljepotici. Neki posjetitelji, koji redovno prate godinama malonogometni turnir u organizaciji velikogoričke Udruge HVIDR-a, slažu se u procjeni da je ovogodišnji pobjednički sastav Taxi Bračić najbolja gorička momčad u povijesti  turnira! Argumenti?

Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kao prvo, pobjednički sastav činilo je 12 aktivnih nogometaša u ligaškim natjecanjima. Tjelesno i trkački bili su superiorni u duelima sa suparničkim ekipama. Taktički su se disciplinirano držali dogovora kako igrati odnosno kojim ritmom, a to je glasno naglašavao voditelj Antonio Ćosić. Još nešto, ne manje važno – oni se druže, oni su ”klapa”!

Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zanimljivo je da su se na parketu u jednoj od ”obrambeno-napadačkih” kombinacija skoro uvijek nalazila dva ”teškaša”, Dominik Smolković i Mato Barišić. Koliko je to bilo super uspješno dokaz su tri gola Barišića i dva Smolkovića. Ne samo to, Barišić je bio strijelac i u polufinalu i finalu.

Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nikola Lovrić i Filip Harambašić su se također upisali tri puta u listu strijelaca. Strijelac u finalu bio je i vratar David Buđak, uhvatio je svog kolegu na suprotnoj strani ”na spavanju”. Besprijekorni pobjednički niz Taxi Bračića nagrađen je, osim ekipnih nagrada, i s dvije pojedinačne nagrade: Domink Smolković je proglašan najboljim igračem turnira, a David Buđak je nagrađen titulom najboljeg vratara.

Taxi Bračić: David Buđak, Ante Banić, Dominik Smolković, Toni Borovac, Mato Barišić, Fran Vujnović, Domagoj Matić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Luka Sedlaček, Filip Harambašić, Filip Turkalj. Voditelj(i): Damir Bračić i Antonio Ćosić.  Taxi Bračić 5 5 0 0 18:4. Strijelci: 3 gola – Nikola Lovrić, Filip Harambašić, Mato Barišić, 2 gola – Marko Preradović, Dominik Smolković, 1 gol – Domagoj Matić, Fran Vujnović, David Buđak; 2 autogola.

Galerija fotografija

33.Kup HVIDR-a 2025./2026. (28.12.2025. – 11.01.2026.)

1/16 finala Taxi Bračić – Oštri Ćošak 5:0 (Lovrić, Glavić-ag, Harambašić, Matić, Vujnović).  1/8 finala Taxi Bračić – Kos Prijevoz 3:1 (Preradović, Smolković, Barišić / Drezga).  1/4 finale Taxi Bračić – Agrad Projekt 5:0 (Preradović, Harambašić, Lovrić, Vukelić-ag, Smolković).  Polufinale Taxi Bračić – Pizza Factory CB Concordia 2:1 (Lovrić, Barišić / Prugovečki). Finale: Taxi Bračić – Slane Srdele 3:2 (Barišić, Buđak, Harambašić / Grubeša 2).

Poredak: 1. mjesto – Taxi Bračić, prijelazni pehar, pehar i novčana nagrada 5.500,00 eura, 2. mjesto – Slane Srdele, pehar i 3.000,00 eura, 3. mjesto – Turbina, pehar i 1.000,00 eura, 4. mjesto – Pizza Factory CB Concordia, pehar i 500,00 eura.  Najbolji igrač: Dominik Smolković (Taxi Bračić). Najbolji vratar: David Buđak (Taxi Bračić). Najbolji strijelac (7 golova): Josip Budeša (Slane Srdele).

Nastavite čitati

Sport

Do pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda

Nogometaši Gorice pobijedili su Radomlje 2-0 u drugoj pripremnoj utakmici u Umagu, a strijelci su bili Filip Čuić s bijele točke i Ivan Fiolić. Svoje prve seniorske minute u karijeri odigrao je 16-godišnji Mihael Kelava

Objavljeno

na

Objavio/la

Druga utakmica, prva pobjeda i nekoliko novih ideja. Tako bi se, u najkraćim crtama, mogla opisati utakmica između naše Gorice i slovenskog prvoligaša Radomlja na pripremama u Umagu. Tri dana nakon 1-1 s Koperom, Goričani su opet išli na megdan klubu iz najvišeg razreda slovenskog nogometa, ponovno se igralo na vrhunski pripremljenom travnjaku u Umagu, a najveća razlika je u konačnom ishodu…

Nakon što je u prvoj utakmici dao priliku Žarkovu i Došenu, ovaj ogled trener Mario Carević počeo je s Davorom Matijašem na golu i sa zanimljivim trojcem ispred njega: Jakovu Filipoviću i Mateu Lešu pridružio je mladog Zvonimira Josića. Budući da zbog crvenog kartona u Osijeku na otvaranju proljeća neće biti Stefana Perića, očito je da trener Carević testira mogućnosti 19-godišnjeg Zvone, dečka koji je dijete kluba u punom smislu te fraze.

Sredinu terena držali su Ognjen Bakić i Iker Pozo, na bokove su se smjestili Žan Trontelj i Elvir Duraković, a Jurica Pršir i Domagoj Pavičić smjestili su se iza leđa jedinog isturenog napadača – Vanje Pelka. I to je jedna od novih varijanti, jer gorički Zagorac dosad je korišten rijetko, a u samom vrhu napada praktički nikad…

Gorica u takvom sastavu nije izgledala loše, ali u prvih 45 minuta golova nije bilo ni na jednoj strani. Najbliže vodstvu Gorica je došla nakon pokušaja svoga kapetana Pršira, koji je pogodio stativu, no nakon svega se na predah otišlo s početnih 0-0.

Već s početkom drugog poluvremena krenule su i prve izmjene, a utakmica je riješena sredinom nastavka, u pet minuta. Prvo je u 67. minuti Bakić izborio jedanaesterac kojeg je u vodstvo Gorice s bijele točke pretvorio Filip Čuić, da bi u 72. minuti Stjepan Kučiš, Josićev vršnjak, još jedno dijete kluba, asistirao Ivanu Fioliću za konačnih 2-0.

Dao je Carević minutažu svim igračima osim trećem golmanu Franu Došenu, junioru Tomislavu Prgometu, lakše ozlijeđenom Luki Vrziću te Anti Ercegu, pri čemu su neki dobili 60, neki 45, a neki 30 minuta na terenu. A u svemu tome jedna se izmjena posebno izdvaja…

Naime, posljednjih dvadesetak minuta, ušavši umjesto Bakića, dobio je 16-godišnji Mihael Kelava, talentirani klinac i jedan od velikih klupskih projekata, pa će taj 13. siječnja 2026. jednoga dana možda postati i vrlo poseban datum. Kelava je, naime, baš ovog utorka odigrao svoje prve seniorske minute u karijeri koja ima sve predispozicije da bude lijepa i uspješna. Imao je Kelava priliku vidjeti gdje je u ovom trenutku u ovakvom društvu, nakon čega mu preostaje jedino – raditi dalje!

A dalje će raditi i Gorica, koja će u Umagu biti sve do subote. Ovaj dio priprema završit će se ogledom s mađarskim ZTE-om uoči polaska kući, a šest dana poslije već slijedi gostovanje u Varaždinu.

Loša vijest iz sudara s Radomljem je ozljeda Domagoja Pavičića, zbog koje je veznjak Gorice morao izaći iz igre, ali svi se u goričkom taboru nadaju da tu neće biti riječ o ozbiljnijem problemu…

Nastavite čitati

Sport

Povratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!

Nakon Antonija Ćosića i Antonija Prižmića, NK Ban Jelačić doveo je i trećeg novog igrača u svoju svlačionicu. Iz Rugvice se u Vukovinu nakon pola sezone vratio golman Leonardo Klepac

Objavljeno

na

Objavio/la

Ozbiljno i aktivno u Vukovini pristupaju zimskom prijelaznom roku. U niželigaškom svijetu nije lako bilo koga dovesti, pravila kažu da klubovi nisu dužni davati slobodne papire igračima koji su kod njih registrirani, a u tim je uvjetima komplicirano tražiti pojačanja. Unatoč tome, u agilnoj upravi NK Jelačića uspjeli su osnažiti momčad, razveseliti trenera Tomislav Škrinjarić i samim time reći ponešto o svojim ambicijama za proljeće.

Prvi je, još početkom prosinca, stigao Antonio Ćosić, u prvim danima nove godine u svoj se nekadašnji nogometni dom vratio Antoni Prižmić, a sad se njegovim primjerom poveo i 25-godišnji golman Leonardo Klepac.

“Sad je službeno – tko jednom proba Jelačić, kad-tad mu se vraća! Veselimo se još jednom povratniku, još jednom starom/novom igraču, čiji smijeh i neprestane šale u svlačionici i izvan nje jedva čekamo! To je naš vratar Leonardo Klepac, koji nam se vraća iz Rugvice, a kojeg je početkom sezone odlično zamijenio mladi Matej Vidić.

Nažalost, pred Matejom je trenutno oporavak neizvjesnog trajanja pa se tako pojavila potreba za novim vratarom, i ekspresnom reakcijom uprave, rodilo se ovo rješenje. Dobrodošao kući!! Jedva čekamo početak treninga i nove pobjede!”, objavili su iz Jelačića.

U njegovoj nogometnoj priči, koja je započela u Sesvetama, svoje mjesto imaju i Dugo Selo, i Trnje, i Zelina, i Kralj Tomislav, ali Jelačić je prvi klub u koji je Klepac poželio vratiti. A i to nešto govori o klubu, okruženju, ljudima…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno