Sport

‘Gorica ima trenerski tim za najvišu razinu, samo treba ovako nastaviti’

Krešimir Šoš postao je kondicijski trener prve momčadi HNK Gorice u vrijeme korone, došao je sa CV-jem u kojem su klubovi poput Dinama i varšavske Legije, a dan uoči gostovanja kod Lokomotive zadovoljno konstatira: “Konačno imamo sve igrače zdrave i na raspolaganju!”

Objavljeno

prije 6 godina

12. rujna 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon odlaska Sergeja Jakirovića s klupe Gorice klub je napustio i kondicijski trener Marin Ivančić, a to je značilo i da Valdas Dambrauskas mora pronaći novog stručnjaka za fizičku pripremu igrača. I pronašao ga je, i to u liku 43-godišnjeg Krešimira Šoša, kondicijskog eksperta u čijem CV-ju stoje klubovi poput zagrebačkog Dinama i Legije iz Varšave. Došao je u vrijeme korona stanke, a do danas se već potpuno udomaćio u Velikoj Gorici.

– Ta pauza u prvenstvu zbog korone najbolje je došla treneru Valdasu, koji je neposredno prije toga došao u klub, da mu se slegnu dojmovi, da bolje upozna igrače, da si posloži nekakvu sliku momčadi… Iako, jasno je da tako duga pauza nikome ne donosi previše dobroga. Mi smo se solidno snašli nakon svega toga, krenuli smo raditi dosta intenzivno, ali i dosta specifično u nogometnom smislu. U takvoj situaciji, nakon takve pauze, kretne strukture i intenzitet na terenu sasvim su drukčiji od onoga što se može raditi doma, pa i kroz nekakvo trčanje vani. Bilo je nakon svega nešto sitnih ozljeda, no bojao sam se da će situacija biti i lošija. Ovako je ispalo, recimo to tako, srednje. Bilo je sitnih problema, istegnuća, ali ne i nekih značajnih mišićnih ruptura – kazao je Šoš.

Komplicirano je ovo vrijeme u svim sferama života i djelovanja, a tako je i stručnim stožerima nogometnih klubova.

– Sve skupa kad se zbroji, taj rad nakon duge pauze, zatim završnica sezone, pa odmor od samo šest dana i samo dva tjedna priprema za novu sezonu, u kojima smo imali i dvije kup utakmice, riječ je o vrlo specifičnoj situaciji, drugačijoj od svega što se može pronaći u knjigama. A kad je tako, stvarno moraš dobro poznavati materiju i pronalaziti izlaze iz naizgled bezizlaznog. Tu se mora postavljati pitanje tih bazičnih priprema, rada na aerobnom kapacitetu i bazičnoj snazi, jer kad u tjednu igraš utakmice, nije sve to lako ukomponirati. Međutim, moguće je. Zasad i uspjevamo, dečki su nešto radili i sami, dobili su programe u pauzi, a u ta dva tjedna uspjeli smo odraditi značajnu sumu trčanja, bez obzira na utakmice – ističe trener Šoš i dodaje:

– I prošli tjedan nam je dobro došao, ta reprezentativna pauza, pogotovo s obzirom na to da su nam samo dva igrača bila u reprezentaciji. Uspjeli smo nešto odraditi, odigrali utakmicu protiv Belišća, i sad očekujem da ćemo se dizati u fizičkom smislu.

U pretkolu Kupa Gorica nije izgledala dobro, ni nogometno ni kondicijski, ali najvažnije je da je pobjeda u džepu, da je osiguran plasman dalje.

– Protiv Belišća su noge bile prilično teške, nekoliko dana uoči utakmice radili smo jako naporno, a ukupnom dojmu kumovao je i taktički dio, odnosno previše razvučena formacija. Kad ideš u otvaranje i izgubiš loptu, moraš sprintati natrag, a to oduzima trenutke za odmor, za predah tijekom same utakmice. Kompaktnost momčadi uvijek definira hoćeš li morati više sprintati ili ćeš moći uzeti poneku sekundu za predah, za doziranje. Igralo je i nekoliko igrača koji su imali dužu pauzu iza sebe, kao primjerice Golubickas, koji je više od dva mjeseca bio ‘out’. Zaigrao je i Jovičić, koji je imao svojih starih problema s preponama i ložama, kao i Hamad, koji je imao sitne rupture u ramenu nakon jednog pada. Igrali su i dečki koji dosad nisu imali previše minuta na terenu, poput Spudića i Gadže, svi se oni žele dokazati, ali nije jednostavno vratiti se u ritam utakmica. Trening je jedno, a utakmica nešto sasvim drugo, jer donosi potpuno drukčiju vrstu napora – analizirao je Šoš, koji je bio jako dobro upoznat sa svim opasnostima koje prijete u Kupu.

– Osobno me Belišće nije previše iznenadilo, budući da poznajem trenera Davora Rupnika i njegov rad, a poznajem i tu momčad, s obzirom da mi tamo igra nećak, a već godinama sam i prijatelj s predsjednikom kluba… Trener Rupnik ponekad me zna i nazvati, konzultirati se oko nekih detalja vezanih za fizičku pripremu. Jako su dobra momčad, kojoj nedostaje jedino završnica, no po kvaliteti koju su pokazali više ih vidim kao drugoligaša nego kao trećeligaša. Sve su to dobri, školovani igrači koji nisu prošli u Osijekovom užem selekcijskom filteru, ali pokazali su koliko mogu biti opasni – zaključio je Šoš priču o traumatičnom pretkolu Kupa.

Sve to sad je iza Gorice, pred kojom su novi izazovi, sve veći i teži.

– Najbolje u ovom trenutku je što smo sve probleme s ozljedama riješili, što su nam svi igrači zdravi i na raspolaganju – zadovoljno konstatira Šoš.

Gorica je u fizičkom smislu sjajno izgledala i pod prethodnih stožerom, često riješavala utakmice u završnicama, a dojam Kreše Šoša o “krvoj slici” momčadi gledajući iz njegove perspektive kaže:

– Ne volim inače izdvajati igrače, ali kad već pričamo o tome, mogu reći da u kondicijskom smislu Joey Suk ima iznimnu trkačku moć, ali i snagu, Musa Muhammed i Nasiru Moro su prilično snažni, sposobni za puno ponavljanja… Međutim, ni drugi dečki ne zaostaju tu previše. Momčad je i ranije bila u vrlo solidnom stanju, a nama je najvažnije bilo ubrzati proces oporavka u odnosu na prošlu sezonu, da to više ne budu dva, tri dana nego dan ili dva. S tim dobivamo to da možemo raditi više specifičnih, intenzivnih treninga, ali i to da možemo pratiti ritam Kupa i prvenstva. Zasad smo zadovoljni, vidjet ćemo kako će to ići dalje. Što se forme tiče, još to nije ono što bih ja želio u kondicijskom smislu, ali mislim da smo u uzlaznoj putanji. Bit ćemo sve bolji i bolji.

Što će se događati u nastavku sezone, koliko će se problema pojavljivati u narednim mjesecima kao posljedica specifičnih korona uvjeta, iznimno je teško prognozirati.

– Baš tako, to je stvarno teško predvidjeti. Ne može se generalizirati kad je o tome riječ, treba imati dobar uvid u rad određenoga kluba da bi se formirao stav koji ‘pije vodu’. Možemo mi pričati i teoretizirati, nagađati o broju ozljeda, kojih je u nekih klubovima zaista i bilo, ali sve je to vrlo uvjetno. Moguće je pronaći inteligentan način kako sve to izbjeći, kako rotirati igrače, jer ovdje je sve važno, i koliko i kako se trenira, koliko ima utakmica… Sigurno je samo da je sve ovo vrlo neuobičajno, da ova situacija gura glavne i kondicijske trenere u razmišljanje, promišljanje i snalaženje, u traženje izlaza u nečem totalno novom – govori Šoš.

U radu s goričkim stručnim stožerom, kaže, maksimalno uživa. Šefu Dambrauskasu, njegovu pomoćniku Saši Sabljaku i kondicijskom ekspertu Šošu priključio se i specijalist za udarce Filip Borak, ali i analitičar Josip Paušić.

– Jako smo dobra ekipa, uvjeren sam da kao stožer imamo jako dobru perspektivu. Vidjet ćemo što ćemo točno uspjeti napraviti s Goricom, nadam se najboljem, krenuli smo dobro, ali ima tu još sigurno 20-30 posto prostora za napredak. Volio bih da sve to bude još bolje, no po radu, po standardu koji je postavljen, po razmišljanjima i načinu na koji se pripremamo za treninge, ovo je jedna jako ozbiljna razina. Ako mene pitate, vjerujem da ovaj stožer može raditi na bilo kojem nivou – kazao je Šoš i nastavio:

– Radio sam godinama s prvom momčadi Dinama, bio sam i u Legiji, pratio puno klubova vani, i mogu reći da tu ima svega. Ima trenera koji su organizirani, koji imaju viziju i znaju što žele, koji to znaju prezentirati igračima… Dugoročno, takvi treneri sigurno naprave progres u karijerama. Međutim, i na visokom nivou ima trenera koji se ‘provuku’ na nekim drugim temeljima, na osnovu nekog CV-ja, priče ili preporuke dođu do razine na koju ne pripadaju. Ovaj stožer i njegov rad je, po mome mišljenju, izvan standarda HNL-a, a ima kapacitet i za najvišu razinu.

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 18 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 19 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 20 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 20 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 22 sata

31. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.