Gorica ide na more: ‘Radošević ostaje jedinica, idemo izvesti mladost na pravi put’
Nogometaši Gorice u subotu u 21 sat gostuju kod Istre 1961 na stadionu Aldo Drosina u Puli, a prvo gostovanje u sezoni trener Rajko Vidović najavio je govoreći o izostancima, odlascima, dojmu, prilikama i planovima…
Jesmo li spremni? Nadam se da jesmo. Dobro smo radili, ostavili smo iza sebe šest tjedana priprema i domaću utakmicu protiv Varaždina, a sad je red i na prvo gostovanje u sezoni. Idemo Istri u Pulu…, rekao je Rajko Vidović na prvom druženju s medijima nakon onoga koje je slijedilo remi (0-0) s Varaždinom na otvaranju prvenstva.
Igra Gorice, opći je dojam, nije bila na osobitoj razini, pogotovo kad je riječ o ofenzivi, a trener Gorice nije previše promijenio mišljenje o “najrealnijem ishodu” ni nakon što je dobro analizirao sve što se događalo u utakmici u kojoj Gorica nije zapucala u okvir gola, dok je Varaždin pokušao 17 puta, od toga sedam u okvir.
– Pogledao sam utakmicu tri puta i mogu reći da i dalje mislim da smo dobro otvorili, da smo imali neke jako dobre situacije, u kojima je nedostajalo samo malo koncentracije u završnici. Da, Varaždin je imao prednost u broju udaraca, ali mi smo imali možda i bolje, ozbiljnije prilike za zabiti gol. Njihovi udarci u okvir, realno, u velikoj su mjeri bili gotovo dodavanja za Božu Radoševića, a mi smo imali i pokušaj Maloče, i ono malo kašnjenje Kolara, zatim i Šlogara… – analizira Vidović.
Unatoč svemu tome, Vidović neće ustvrditi da je Gorica odigrala dobru utakmicu.
– Nakon polovice prvog poluvremena Varaždin je preuzeo inicijativu, ali mi smo imali kontrolu, bili smo pravovremeni u reakciji i u bloku, a moramo pritom imati na umu da smo igrali protiv jako dobre momčadi. I protiv momčadi koja nije puno mijenjala tijekom ljeta, jer Postonjskog je tu zamijenio Marina, a mi smo momčad koja je ostala bez najviše standardnih igrača iz prošle sezone, njih čak sedam. Ako ćemo tu pričati o Maloči, Soldi, Mitroviću, Rukavini, Matavžu, sad i Juriću… Pričamo o ozbiljnim igračima – govori Vidović i nastavlja:
– U ovom trenutku imamo našu mladost, koja je dobra, kojoj treba vremena i podrške, a zato je jako važno da imamo ove naše starije igrače, koji su karakterni dečki i jako ih dobro vode. Ovoga puta debitirao je junior Majić, tu je mladi Skrbin, još mlađi Kapulica, povratnik Kolar, debitant u HNL-u Šlogar… Od prošle sezone imamo zadnju liniju i Pršira. I to je to. Novi igrači su dobri, kvalitetni, oni će “nadoći”, ali treba im dati malo vremena i maksimalnu podršku. Neki su se i prekasno priključili, nekima je ovo prvi put da igraju HNL, a to moramo istrpjeti… I moramo raditi, nema druge!
Ostavila je utakmica s Varaždinom i neke žrtve, jer ozlijeđeni Dino Mikanović neće biti u autobusu za Pulu. Morao je izaći u ranoj fazi svoga goričkog debija, a njegovo mjesto zauzeo je lijevonogi stoper Krešo Krizmanić, a ne Mario Matković, koji je tijekom cijelih priprema bio prva opcija na toj poziciji.
– Znam da to nije Krizmina pozicija, da je on lijevi stoper, ali on je i toliko kvalitetan igrač da bi odradio posao na bilo kojoj poziciji na terenu. Igrao je na desnom boku i prošle sezone, znao sam što nam može donijeti, a znao sam i što Varaždin ima na lijevoj strani, od Šege pa sve do novog igrača Neversa. Zato sam se odlučio za njega i mislim da je odigrao jako dobru rolu na toj poziciji – kaže Vidović.
Mnoge je iznenadilo što je Božidar Radošević dobio prednost ispred Ivana Banića, ali nema tu govora o odluci u zadnji čas.
– Pred kraj prošle sezone na gol je stao Božo, odradio je posao jako kvalitetno, jako dobro, a ja tako funkcioniram. Na početku priprema postojale su neke priče o mogućem Banićevu odlasku, no nije u tome stvar, kod mene je Božo odmah bio broj jedan. Kroz pripreme su sva trojica dobila priliku, ali nikad nisam dvojio tko će stati na gol. Znao sam od prvog časa da će to biti Božo. Ako bude radio kao što radi, branio kao što brani, držat će “jedinicu” i dalje – istaknuo je Vidović.
Žestoko će morati raditi i Damjan Pavlović, posljednje pojačanje za vezni red. Priključio se dan-dva prije početka prvenstva, krenuo u trening, ali trebat će i njemu još vremena.
– Fizički još nije na razini potrebnoj da bi konkurirao za momčad – kaže trener Vidović, koji će tako na Istru morati bez dvojice od četvorice iskusnijih pojačanja ovoga ljeta.
S druge strane, sva četvorica novih “poletaraca” bit će na raspolaganju.
– Doveli smo kvalitetne mlade igrače, koji nisu bili na ovoj razini, zbog čega tu ima oscilacija, ali vjerujem da ćemo uz pomoć naših senatora izvesti tu mladost na pravi put. Neće nam biti lako, ali zato nam je i važno da imamo podršku, kako bismo mogli ići prema naprijed.
Prva prilika za korak naprijed otvara se u subotu od 21 sat na pulskoj Aldo Drosini. Kako doznajemo, prvi put otkad je Gorica prvoligaš nema niti jednog navijača prijavljenog za odlazak na ovo gostovanje, čak ni dobri stari Bobi ne može pronaći način za odlazak na put u novonastaloj situaciji… Goričani će tako biti sami u sudaru s ozbiljnim protivnikom, bez obzira na Istrinih 0-5 u Maksimiru u prvom kolu.
– Idemo jednoj izuzetno dobroj i kvalitetnoj momčadi. Bili su fantastični na kraju prošle sezone, a i u porazu od Dinama vidjele su se neke dobre stvari. Igraju visoki presing, brane se čovjek na čovjeka, jako su nezgodni po oduzetoj lopti, imaju jako dobru kontru, brze igrače u liku Lawala, Vuka i Lisice… Mi tu moramo biti jako oprezni, prije svega u otvaranju igre, tu nam treba točnosti, a važno je i biti pravi na drugim loptama. Ali s obzirom na to kako su dečki radili ovaj tjedan, vjerujem da ćemo izgledati dobro – zaključio je trener Vidović.
Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.
Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.
Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.
Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.
Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.
Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’
Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…
Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.
Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.
Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.
U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…
Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.
– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:
– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.
Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.
– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.
– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.
Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…
– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.
Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’
Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro
U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.
Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.
Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).
Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).
Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).
Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.
Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.
Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.
Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.
Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.
Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.
U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.
– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.
I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.