Gorica ide na more: ‘Radošević ostaje jedinica, idemo izvesti mladost na pravi put’
Nogometaši Gorice u subotu u 21 sat gostuju kod Istre 1961 na stadionu Aldo Drosina u Puli, a prvo gostovanje u sezoni trener Rajko Vidović najavio je govoreći o izostancima, odlascima, dojmu, prilikama i planovima…
Jesmo li spremni? Nadam se da jesmo. Dobro smo radili, ostavili smo iza sebe šest tjedana priprema i domaću utakmicu protiv Varaždina, a sad je red i na prvo gostovanje u sezoni. Idemo Istri u Pulu…, rekao je Rajko Vidović na prvom druženju s medijima nakon onoga koje je slijedilo remi (0-0) s Varaždinom na otvaranju prvenstva.
Igra Gorice, opći je dojam, nije bila na osobitoj razini, pogotovo kad je riječ o ofenzivi, a trener Gorice nije previše promijenio mišljenje o “najrealnijem ishodu” ni nakon što je dobro analizirao sve što se događalo u utakmici u kojoj Gorica nije zapucala u okvir gola, dok je Varaždin pokušao 17 puta, od toga sedam u okvir.
– Pogledao sam utakmicu tri puta i mogu reći da i dalje mislim da smo dobro otvorili, da smo imali neke jako dobre situacije, u kojima je nedostajalo samo malo koncentracije u završnici. Da, Varaždin je imao prednost u broju udaraca, ali mi smo imali možda i bolje, ozbiljnije prilike za zabiti gol. Njihovi udarci u okvir, realno, u velikoj su mjeri bili gotovo dodavanja za Božu Radoševića, a mi smo imali i pokušaj Maloče, i ono malo kašnjenje Kolara, zatim i Šlogara… – analizira Vidović.
Unatoč svemu tome, Vidović neće ustvrditi da je Gorica odigrala dobru utakmicu.
– Nakon polovice prvog poluvremena Varaždin je preuzeo inicijativu, ali mi smo imali kontrolu, bili smo pravovremeni u reakciji i u bloku, a moramo pritom imati na umu da smo igrali protiv jako dobre momčadi. I protiv momčadi koja nije puno mijenjala tijekom ljeta, jer Postonjskog je tu zamijenio Marina, a mi smo momčad koja je ostala bez najviše standardnih igrača iz prošle sezone, njih čak sedam. Ako ćemo tu pričati o Maloči, Soldi, Mitroviću, Rukavini, Matavžu, sad i Juriću… Pričamo o ozbiljnim igračima – govori Vidović i nastavlja:
– U ovom trenutku imamo našu mladost, koja je dobra, kojoj treba vremena i podrške, a zato je jako važno da imamo ove naše starije igrače, koji su karakterni dečki i jako ih dobro vode. Ovoga puta debitirao je junior Majić, tu je mladi Skrbin, još mlađi Kapulica, povratnik Kolar, debitant u HNL-u Šlogar… Od prošle sezone imamo zadnju liniju i Pršira. I to je to. Novi igrači su dobri, kvalitetni, oni će “nadoći”, ali treba im dati malo vremena i maksimalnu podršku. Neki su se i prekasno priključili, nekima je ovo prvi put da igraju HNL, a to moramo istrpjeti… I moramo raditi, nema druge!
Ostavila je utakmica s Varaždinom i neke žrtve, jer ozlijeđeni Dino Mikanović neće biti u autobusu za Pulu. Morao je izaći u ranoj fazi svoga goričkog debija, a njegovo mjesto zauzeo je lijevonogi stoper Krešo Krizmanić, a ne Mario Matković, koji je tijekom cijelih priprema bio prva opcija na toj poziciji.
– Znam da to nije Krizmina pozicija, da je on lijevi stoper, ali on je i toliko kvalitetan igrač da bi odradio posao na bilo kojoj poziciji na terenu. Igrao je na desnom boku i prošle sezone, znao sam što nam može donijeti, a znao sam i što Varaždin ima na lijevoj strani, od Šege pa sve do novog igrača Neversa. Zato sam se odlučio za njega i mislim da je odigrao jako dobru rolu na toj poziciji – kaže Vidović.
Mnoge je iznenadilo što je Božidar Radošević dobio prednost ispred Ivana Banića, ali nema tu govora o odluci u zadnji čas.
– Pred kraj prošle sezone na gol je stao Božo, odradio je posao jako kvalitetno, jako dobro, a ja tako funkcioniram. Na početku priprema postojale su neke priče o mogućem Banićevu odlasku, no nije u tome stvar, kod mene je Božo odmah bio broj jedan. Kroz pripreme su sva trojica dobila priliku, ali nikad nisam dvojio tko će stati na gol. Znao sam od prvog časa da će to biti Božo. Ako bude radio kao što radi, branio kao što brani, držat će “jedinicu” i dalje – istaknuo je Vidović.
Žestoko će morati raditi i Damjan Pavlović, posljednje pojačanje za vezni red. Priključio se dan-dva prije početka prvenstva, krenuo u trening, ali trebat će i njemu još vremena.
– Fizički još nije na razini potrebnoj da bi konkurirao za momčad – kaže trener Vidović, koji će tako na Istru morati bez dvojice od četvorice iskusnijih pojačanja ovoga ljeta.
S druge strane, sva četvorica novih “poletaraca” bit će na raspolaganju.
– Doveli smo kvalitetne mlade igrače, koji nisu bili na ovoj razini, zbog čega tu ima oscilacija, ali vjerujem da ćemo uz pomoć naših senatora izvesti tu mladost na pravi put. Neće nam biti lako, ali zato nam je i važno da imamo podršku, kako bismo mogli ići prema naprijed.
Prva prilika za korak naprijed otvara se u subotu od 21 sat na pulskoj Aldo Drosini. Kako doznajemo, prvi put otkad je Gorica prvoligaš nema niti jednog navijača prijavljenog za odlazak na ovo gostovanje, čak ni dobri stari Bobi ne može pronaći način za odlazak na put u novonastaloj situaciji… Goričani će tako biti sami u sudaru s ozbiljnim protivnikom, bez obzira na Istrinih 0-5 u Maksimiru u prvom kolu.
– Idemo jednoj izuzetno dobroj i kvalitetnoj momčadi. Bili su fantastični na kraju prošle sezone, a i u porazu od Dinama vidjele su se neke dobre stvari. Igraju visoki presing, brane se čovjek na čovjeka, jako su nezgodni po oduzetoj lopti, imaju jako dobru kontru, brze igrače u liku Lawala, Vuka i Lisice… Mi tu moramo biti jako oprezni, prije svega u otvaranju igre, tu nam treba točnosti, a važno je i biti pravi na drugim loptama. Ali s obzirom na to kako su dečki radili ovaj tjedan, vjerujem da ćemo izgledati dobro – zaključio je trener Vidović.
Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.
Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:
“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.
Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…
Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.
Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.
Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.
Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.
Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.
Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.
Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.
Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!
Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!
Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.
Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.
U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.
Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.
“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.
Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.
Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.
Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.
Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.
-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.
Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.
-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.
Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.
-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.
Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.
-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.
Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.
Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.
Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.