Povežite se s nama

Sport

Gorica i Litavci: Daleka povijest, pobjede, rastanci na dva načina i rivalstvo koje dolazi…

Valdas Dambrauskas prvi put kao trener Hajduka danas (15 sati) gostuje na stadionu koji mu je devet mjeseci bio dom, a na tribinama će biti i njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, koji je ovdje proveo tri godine

Objavljeno

na

Bio je taj dan, deseti u srpnju 1987. godine, vruć, sparan i – svečan. Na novom Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, tek izgrađenom, igrala se prva službena utakmica u povijesti. Desetak dana ranije, 30. lipnja, stadion su pred desetak tisuća natiskanih znatiželjnika, željnih vidjeti to novo čudo, otvorili Radnik i studentska reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Univerzijadu, u sklopu koje je odigrala i ta prva “prava” utakmica. S jedne strane bila je studentska selekcija Brazila, s druge SSSR-a, a na tribinama je bilo oko osam tisuća ljudi…

– Ta je reprezentacija SSSR-a bila sastavljena isključivo od igrača Žalgirisa, od mojih Litavaca! U to vrijeme Žalgiris je bio sve uspješniji i odlučili su njih poslati na Univerzijadu – pričao nam je trideset i nešto godina poslije, u jesen 2020. godine, Valdas Dambrauskas.

Također, naravno, Litavac, jedan od trojice u goričkom klubu u to vrijeme. Cijela priča o Goričanima i Litavcima 30 i nešto godina poslije počela je u zimu 2018., kad je u klub kao investitor ušla litavska grupacija na čelu s bivšim košarkašem Gintarasom Staniulisem. Njihov čovjek za vezu od prvog je dana bio Mindaugas Nikoličius, u tom trenutku 35-godišnji talentirani sportski djelatnik, koji je došao s jasnim ciljem da pomogne predsjedniku Nenadu Črnku i ljudima iz kluba da dohvate prvu ligu.

Plan je bio da uđu u klub tog ljeta, ali budući da je momčad na čelu s trenerom Ivanom Prelecom zimsku stanku dočekala u izvrsnoj poziciji, na vrhu tablice, stvar je malo ubrzana. Prva liga se tog ljeta tako i dogodila, Velika Gorica je dobila klub u eliti, a litavska era započela je isključivo sa svijetlim tonovima. Dodatna doza Litve stigla je prvo kroz dolazak mladog veznjaka Pauliusa Golubickasa, najboljeg mladog igrača Litve, a goričko-litavska bajka zaokružena je u veljači 2020. godine, kad je na Sergeja Jakirovića naslijedio u tom trenutku potpuno anonimni Dambrauskas.

U jesen iste godine, u trenucima kad smo u Pevecovom kafiću s Valdasom vodili razgovor o Univerzijadi, vraćali se u prošlost, idila je bila potpuna. Nogometaši Gorice držali su se fenomenalno u prvenstvu, s Osijekom i Dinamom vodili glavnu riječ u HNL-u, plesali između druge i treće pozicije… Doslovno idila. Gorica je u svojoj trećoj prvoligaškoj sezoni rušila sve granice, rasla prema nezamislivim visinama, a na svemu tome stajao je snažan potpis dvojca iz daleke i prijateljske Litve…

Međutim, samo nekoliko tjedana poslije, u trenucima kad je 2020. prelazila u 2021., došlo je vrijeme rastanka. Goričko-litavska priča je “pukla” u samo nekoliko dana, jer nakon tri godine u klubu otišao je Niko, a nakon devet mjeseci otišao je Valdas. Obojica su, zahvaljujući svojim kvalitetama, ali i prilici koju su dobili u Gorici, krenuli svojim putem. I na svoj način. Niko na svoj, Valdas na svoj.

Sportski direktor Nikoličius tako je odabrao otići u splitski Hajduk, koji ga je i ranije zvao nekoliko puta, pri čemu se odlučio na, recimo to tako, krajnji minimalizam. Nakon tri uspješne zajedničke godine, tijekom koji je rastao i klub, i on, i suradnici, poslao je u zajedničku grupu jednu oproštajnu rečenicu, pokupio stvari i otišao u nove izazove. Bez previše iskazanih emocija, bez puno sentimenta, svjestan da njegova karijera ide na sljedeću stepenicu. U veći klub, s puno većim budžetom, s daleko većom navijačkom bazom, sa znatno širim mogućnostima.

I nije se osvrtao. O Gorici je od tog odlaska javno izrekao jednu, možda dvije rečenice, teško bi se iz bilo kojeg njegova medijskog istupa moglo doznati da je proveo značajan dio karijere u ovom klubu, na ovom stadionu, a pogotovo da se mogla dobiti nekakva emocija prema klubu koji mu je ponudio veliku priliku. On je tu priliku i iskoristio, svojim radom, talentom i inteligencijom isprofilirao se kao čovjek kojeg klub poput Hajduka zove da mu pomogne vratiti se na vrh. A kad se to i dogodilo, Gorica je postala jedino i isključivo prošlost.

Mindaugas Nikoličius bio je u Gorici od siječnja 2018. do siječnja 2021., a otišao je bez previše osvrtanja… Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

– U nogometu ljubav ne postoji, to nam mora biti jasno, ali odlazak Nikoličiusa s jedne strane me iznenadio, a s druge razočarao. Nikoličius je izuzetno profesionalan i radio je svoj posao jako kvalitetno, a i ja sam naučio puno od njega, kao što mislim da je i on od mene. Bio je važan jer je bio spona između Litavaca i kluba, ali u nogometu sam više od 20 godina i imao sam bezbroj takvih situacija. Možda u manjim ligama, ali znam da takve stvari treba zaboraviti čim prije i okrenuti se sebi – analizirao je te trenutke predsjednik kluba Nenad Črnko, uz dodatak:

– Naša prednost bila je to što smo bili uključeni u više od 80 posto funkcioniranja kluba, a posebno važno bilo nam je što su ostali naši skauti Filip Šelendić i Igor Krlić, koji su u sjeni radili posao dovođenja igrača i samostalno doveli igrače kao što su Cherif, Atiemwen… Da sam u tom trenutku morao birati hoću li mijenjati Filipa i Igora za Nikoličiusa, sigurno bih odabrao njih dvojicu. Većinu posla su odrađivali skauti, a Nikoličius je dovršavao pregovore, dok sam ja davao amen u financijskom smislu. U svemu tome klub je u jednom dijelu izgubio, ali dobili smo neke druge pozitivne stvari.

Ostali su repovi, to nije nikakva tajna, i poslovni i osobni, nije to bio rastanak koji se može opisati lijepim i ugodnim, a veze su se šokantno brzo i sasvim ugasile. Malo je danas ljudi iz kluba u kontaktu s dugogodišnjim bliskim suradnikom, svatko brine svoju brigu, živi svoj život, ide svojim putem. Na svoj način.

A dok je Niko raspremao kutije i slagao svoje novo radno mjesto na Poljudu, isto je Valdas Dambrauskas činio u bugarskom gradu Razgradu. Odabrao je drugi put, ali i potpuno drukčiji način.

– Gorica će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, ovo je klub koji mi je puno dao i ostat ću sigurno navijač Gorice – govorio je Valdas nakon što je postao trener Ludogoreca.

Prije odlaska došao je na stadion, upoznao se s nasljednikom Sinišom Oreščaninom, stavio mu se na raspolaganje za bilo kakvu pomoć, a zatim ga zamolio da mu dopusti posljednji sastanak s igračima. Bio je to emotivan sastanak, Valdas je zahvaljivao igračima i svima ostalima iz kluba, poželio svima sve najbolje u životu i karijeri, mahnuo posljednji put i otišao na višu stepenicu.

Valdas Dambrauskas i danas s velikim respektom govori prema ljudima i klubu u kojem je proveo devet mjeseci… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Poveo je sa sobom i Kristijana Kahlinu, a u ovih posljednjih godinu dana stigao je osvojiti prvenstvo i kup, dogurati do posljednjeg pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka i ispasti od Malmöa, zaigrati u Europskoj ligi, dobiti otkaz i – preseliti se u Split! Kod Nikoličiusa. Ponovno su zajedno, ponovno rade dobar posao, no ovoga puta Gorica je suparnik. I sljedeći protivnik, u subotu od 15 sati, na stadionu kojeg je onomad službeno otvorila Žalgirisova momčad.

– Taj stadion za mene će uvijek biti posebno mjesto, s ljudima koji su mi ostali u srcu, od predsjednika, preko igrača i asistenata. Svi smo imali sjajne odnose, koje smo i zadržali, kao prijatelji za vječnost. Definitivno, Gorica je za mene bila i ostala poseban klub, ali moj je dom sad Hajduk i svu energiju stavljam u službu Hajduka – govorio je Valdas u najavi gostovanja kod svoga bivšega kluba.

I nema sumnje da je upravo tako, jer Dambrauskas je i u svome goričkome mandatu pokazao da ne zna drukčije. Maksimalno profesionalan, fanatično predan i analitičan, spreman zasukati rukave i raditi za svoj klub, za svoju momčad. Sve govori da bi, u suradnji s Nikoličiusom, mogao napraviti vrhunski posao i u Splitu, no na tom bi mu putu mogla stajati “njihova” Gorica. Dobro, više ili manje njihova…

I nakon svega im možemo samo poželjeti puno zdravlja i sreće, uz zahvalnost za sve dobro što su donijeli našem klubu, ali usput ćemo im poželjeti i da ove subote poslijepodne jedini Litavac koji će se veseliti bude – Paulius Golubickas…

Ajmo, Gorica!

Sport

Erin Fridrih četvrta u Europi! Velikogorička hrvačica nadomak medalje u Poreču

Na Europskom prvenstvu u hrvanju na pijesku stigla do borbe za medalju i završila nadomak postolja u konkurenciji do 17 godina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Velikogorička hrvačica Erin Fridrih osvojila je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u hrvanju na pijesku održanom u Poreču. Članica Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 nastupila je u kategoriji do 17 godina i kroz osam borbi tijekom natjecateljskog dana stigla do same završnice turnira.

Fridrih je u jakoj međunarodnoj konkurenciji izborila polufinale, gdje je poražena od predstavnice Srbije, dok je u borbi za brončanu medalju izgubila od hrvačice iz Njemačke.

“Iako je postolje izmaklo za dlaku, biti četvrta na kontinentu nakon ovakvog niza pobjeda je rezultat vrijedan svakog divljenja”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Duplo više HNL-a u gradu: Naš stadion u novoj sezoni će imati – podstanare!

U sljedećoj sezoni HNL-a, osim Gorice, svoje će domaće utakmice na našem Gradskom stadionu igrati i nogometaši Rudeša, koji se vraćaju u društvo najboljih. Dinamo i Hajduk dolazit će u naš grad po četiri puta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prolazi već prvi tjedan ljetne pauze za nogometaše Gorice, koji su sezonu u najvišem rangu hrvatskog nogometa završili na sedmome mjestu i time bez većih poteškoća osigurali i devet uzastopnu sezonu u elitnom društvu. Brzo će odmor i završiti, prvo okupljanje trener Mario Carević zakazao je za 22. lipnja na našem Gradskom stadionu, koji će se također morati jako dobro pripremiti, jer ono što slijedi je – dvostruko više nogometa!

Naime, u petak će NK Rudeš odigrati svoju posljednju utakmicu u sezoni SuperSport 1. NL, odnosno drugog ranga, u kojem je društvo sa zagrebačkog zapada osiguralo naslov prvaka kolo prije kraja, pobjedom u Dugopolju. Ovog će petka tako Rudešani odraditi i posljednji meč sezone sa Sesvetama na svom igralištu, a onda će krenuti pripreme za nastup u SuperSport HNL-u, kojeg na svom igralištu neće moći igrati.

Budući da je stadion u Kranjčevićevoj u izgradnji, budući da na Maksimiru igraju Dinamo i Lokomotiva, Rudeš je kao jedinu moguću opciju odabrao – Veliku Goricu. I naš Gradski stadion. Svi uvjeti već su dogovoreni, a kad sezona i definitivno završi, bit će potpisan ugovor o najmu stadiona za domaće utakmice Rudeša u HNL-u.

U tom će ugovoru stajati da NK Rudeš ima pravo koristiti glavni teren, svlačionice i dio uredskih prostorija potrebnih za organizaciju utakmice, dok upotreba semafora i pozicije za službenog spikera ulaze u posebnu kategoriju i o tome će Rudešani zasebno pregovarati s HNK Goricom. To će, naravno, značiti da će se igralište koristiti dvostruko više, da će travnjak toliko više patiti i biti na iskušenju, a dobra okolnost u svemu tome je što se radi o novom travnjaku, bitno kvalitetnijem od onog prethodnog.

Naravno da mu ni takvom, novom i kvalitetnom, neće biti lako, jer broj utakmica koje će biti odigrane ovdje će se udvostručiti, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će se naš travnjak nositi s ovakvim izazovima tako u studenom i prosincu. Međutim, drugog rješenja nema, dogovor je pao, pa će se kroz prvenstvenu kampanju 2026/27. ozbiljno testirati stanje travnjaka…

U nogometnom smislu, za Velikogoričane će to značiti – duplo više HNL-a. To znači da će sljedeće sezone u našem gradu po četiri puta gostovati i Hajduk, i Dinamo, i Rijeka… Samim time, bit će i više posla za policiju, ali i više prilika za zaljubljenike u nogomet da uživo u svom gradu gledaju najbolji klupski nogomet u državi. S obzirom na raspored, nekoliko puta u sezoni dogodit će se i da u istom vikendu imamo dvije utakmice HNL-a na našem stadionnu.

Sretno, travnjače naš, drži se!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Veliki uspjeh malih sportaša: Klinci iz Kvaternika prvaci države u graničaru!

Djevojčice i dječaci iz trećih i četvrtih razreda OŠ Eugena Kvaternika najbolji su u Hrvatskoj u graničaru, sportu koji sve više okupira djecu iz nižih razreda. Klinci su u Vinkovcima stvorili uspomene za cijeli život

Objavljeno

na

Lijepi su ovo dani, čak i prekrasni, za velikogorički školski sport. U okruženju u kojem rezultat možda i nije prioritet, u kojem je važnije aktivirati djecu nego pobijediti, konačna pobjeda dođe kao nagrada za sav uloženi trud i odvojeno vrijeme. A upravo to se dogodilo klincima iz najstarije velikogoričke škole na državnoj završnici u graničaru, sportu kojim se u ovom priči bave učenici nižih razreda.

Dakle, nakon osvajanja prvo gradskog, zatim županijskog, pa onda i poluzavršnog državnog natjecanja, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na završnom državnom natjecanju i i postali prvaci Hrvatske! Čudesan je to uspjeh naših djevojčica i dječaka, pod vodstvom profesora Ivice Hercega, u sportu koji je sve zanimljiviji klincima iz trećih i četvrtih razreda.

Od utorka do četvrtka u Vinkovcima je održano završno državno natjecanje u graničaru, na koje su se plasirale četiri najbolje ekipe sa regionalnih natjecanja: OŠ Petra Preradovića iz Zagreba, OŠ Dr. Jure Turića iz Gospića, OŠ Retfala iz Osijeka i naša OŠ Eugena Kvaternika, koja nastupa pod imenom ŠŠD Tur.

U polufinalnim utakmicama ekipa iz Zagreba je pobijedila ekipu iz Osijeka, a naša škola na tom je prvom koraku pobijedila ekipu iz Gospića. Ekipa sastavljena od učenica i učenika OŠ Eugena Kvaternika tako je ušla u finale, gdje je pobjedom protiv Zagrepčana osvojila naslov prvaka Hrvatske. U borbi za treće mjesto Gospićani su pobijedili su Osječane, a sve skupa bilo je nezaboravno iskustvo za svu uključenu djecu. Ova naša, iz Kvaternika, imat će uspmenu za cijeli život…

Za osvajanje naslova prvaka zaslužni su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a i njihov voditelj i trener ekipe profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički osnovnoškolci osvojili broncu na državnom nogometnom prvenstvu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: OŠ Eugena Kumičića Velika Gorica/FB

Na državnom prvenstvu u nogometu za učenike 5. i 6. razreda, održanom 26. svibnja u Vinkovcima, učenici OŠ Eugena Kumičića Velika Gorica osvojili su treće mjesto.

Mladi Velikogoričani tijekom turnira su prošli kroz niz zahtjevnih utakmica i na kraju stigli do bronce, iza ekipa iz Zadra i Osijeka, dok je četvrto mjesto pripalo Varaždinu.

Za školu su nastupili David Drobnjak, Patrik Katalinić, Jakov Halužan, Niko Jančić, Toni Drmić, Lukas Vrban, Mihael Halar, Mateo Magzan, Vito Bedek, David Karapandžić, Jura Klarić i Luka Safin.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Plamen Sportskih igara mladih stigao u Veliku Goricu

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Park dr. Franje Tuđmana danas je bio ispunjen dječjim smijehom, sportskim navijanjem i natjecateljskim duhom jer je Velika Gorica ponovno ugostila Telemach Dan sporta u sklopu Plazma Sportskih igara mladih, najveće amaterske sportske manifestacije u Europi koja ove godine obilježava 30. rođendan.

Mlade sportašice i sportaši natjecali su se u graničaru i atletici u dvije dobne kategorije – 2015. godište i mlađi te 2017. godište i mlađi – a najbolje ekipe i pojedinci izborili su plasman na Državnu završnicu Plazma Sportskih igara mladih koja će se krajem srpnja održati u Rijeci.

Posebno oduševljenje među djecom izazvao je dolazak Luke Lovre Klarice, hrvatskog rukometnog reprezentativca, dugogodišnjeg igrača RK Zagreb i bivšeg igrača HRK Gorica, koji je zajedno s djecom zapalio plamen Sportskih igara mladih. Na događanju je bio i Viktor Strašan Frajer, maskota Sportskih igara mladih, koji je dodatno podigao atmosferu među okupljenim sudionicima.

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

– Hvala vam što ovo prijateljstvo Sportskih igara mladih i Velike Gorice traje već dugi niz godina. Danas igramo graničara, trčimo atletiku, igramo nogomet Coca-Cola Cup i igramo košarku Sprite, rekao je David Burburan, nekadašnji vaterpolist i današnji direktor razvoja Sportskih igara mladih.

Natjecatelji su tijekom dana pokazali sportski duh, zajedništvo i fair play, vrijednosti koje Sportske igre mladih kontinuirano promiču već tri desetljeća kroz besplatna sportska natjecanja za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Sudionicima se obratila i pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić.

– Dajte sve od sebe. Budite uporni, a najbolji će pobijediti! Samo tako budite u natjecanju i ja otvaram ove sportske igre. Sretno svima!, poručila je okupljenim natjecateljima.

Osim natjecanja u graničaru i atletici, Sportske igre mladih tijekom godine okupljaju djecu i mlade u brojnim disciplinama poput Coca-Cola Cupa u malom nogometu, HEP turnira u rukometu, 3×3 Sprite Cupa u košarci, odbojke, šaha, stolnog tenisa i tenisa.

Sudjelovanje na svim natjecanjima potpuno je besplatno, a Igre su otvorene za pojedince i slobodno formirane ekipe bez obzira na prethodno sportsko iskustvo. Organizatori očekuju kako će tijekom jubilarne 30. sezone u Hrvatskoj sudjelovati više od 140 tisuća djece i mladih.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno