Sport

Gorica i Litavci: Daleka povijest, pobjede, rastanci na dva načina i rivalstvo koje dolazi…

Valdas Dambrauskas prvi put kao trener Hajduka danas (15 sati) gostuje na stadionu koji mu je devet mjeseci bio dom, a na tribinama će biti i njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, koji je ovdje proveo tri godine

Objavljeno

prije 4 godine

5. veljače 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bio je taj dan, deseti u srpnju 1987. godine, vruć, sparan i – svečan. Na novom Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, tek izgrađenom, igrala se prva službena utakmica u povijesti. Desetak dana ranije, 30. lipnja, stadion su pred desetak tisuća natiskanih znatiželjnika, željnih vidjeti to novo čudo, otvorili Radnik i studentska reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Univerzijadu, u sklopu koje je odigrala i ta prva “prava” utakmica. S jedne strane bila je studentska selekcija Brazila, s druge SSSR-a, a na tribinama je bilo oko osam tisuća ljudi…

– Ta je reprezentacija SSSR-a bila sastavljena isključivo od igrača Žalgirisa, od mojih Litavaca! U to vrijeme Žalgiris je bio sve uspješniji i odlučili su njih poslati na Univerzijadu – pričao nam je trideset i nešto godina poslije, u jesen 2020. godine, Valdas Dambrauskas.

Također, naravno, Litavac, jedan od trojice u goričkom klubu u to vrijeme. Cijela priča o Goričanima i Litavcima 30 i nešto godina poslije počela je u zimu 2018., kad je u klub kao investitor ušla litavska grupacija na čelu s bivšim košarkašem Gintarasom Staniulisem. Njihov čovjek za vezu od prvog je dana bio Mindaugas Nikoličius, u tom trenutku 35-godišnji talentirani sportski djelatnik, koji je došao s jasnim ciljem da pomogne predsjedniku Nenadu Črnku i ljudima iz kluba da dohvate prvu ligu.

Plan je bio da uđu u klub tog ljeta, ali budući da je momčad na čelu s trenerom Ivanom Prelecom zimsku stanku dočekala u izvrsnoj poziciji, na vrhu tablice, stvar je malo ubrzana. Prva liga se tog ljeta tako i dogodila, Velika Gorica je dobila klub u eliti, a litavska era započela je isključivo sa svijetlim tonovima. Dodatna doza Litve stigla je prvo kroz dolazak mladog veznjaka Pauliusa Golubickasa, najboljeg mladog igrača Litve, a goričko-litavska bajka zaokružena je u veljači 2020. godine, kad je na Sergeja Jakirovića naslijedio u tom trenutku potpuno anonimni Dambrauskas.

U jesen iste godine, u trenucima kad smo u Pevecovom kafiću s Valdasom vodili razgovor o Univerzijadi, vraćali se u prošlost, idila je bila potpuna. Nogometaši Gorice držali su se fenomenalno u prvenstvu, s Osijekom i Dinamom vodili glavnu riječ u HNL-u, plesali između druge i treće pozicije… Doslovno idila. Gorica je u svojoj trećoj prvoligaškoj sezoni rušila sve granice, rasla prema nezamislivim visinama, a na svemu tome stajao je snažan potpis dvojca iz daleke i prijateljske Litve…

Međutim, samo nekoliko tjedana poslije, u trenucima kad je 2020. prelazila u 2021., došlo je vrijeme rastanka. Goričko-litavska priča je “pukla” u samo nekoliko dana, jer nakon tri godine u klubu otišao je Niko, a nakon devet mjeseci otišao je Valdas. Obojica su, zahvaljujući svojim kvalitetama, ali i prilici koju su dobili u Gorici, krenuli svojim putem. I na svoj način. Niko na svoj, Valdas na svoj.

Sportski direktor Nikoličius tako je odabrao otići u splitski Hajduk, koji ga je i ranije zvao nekoliko puta, pri čemu se odlučio na, recimo to tako, krajnji minimalizam. Nakon tri uspješne zajedničke godine, tijekom koji je rastao i klub, i on, i suradnici, poslao je u zajedničku grupu jednu oproštajnu rečenicu, pokupio stvari i otišao u nove izazove. Bez previše iskazanih emocija, bez puno sentimenta, svjestan da njegova karijera ide na sljedeću stepenicu. U veći klub, s puno većim budžetom, s daleko većom navijačkom bazom, sa znatno širim mogućnostima.

I nije se osvrtao. O Gorici je od tog odlaska javno izrekao jednu, možda dvije rečenice, teško bi se iz bilo kojeg njegova medijskog istupa moglo doznati da je proveo značajan dio karijere u ovom klubu, na ovom stadionu, a pogotovo da se mogla dobiti nekakva emocija prema klubu koji mu je ponudio veliku priliku. On je tu priliku i iskoristio, svojim radom, talentom i inteligencijom isprofilirao se kao čovjek kojeg klub poput Hajduka zove da mu pomogne vratiti se na vrh. A kad se to i dogodilo, Gorica je postala jedino i isključivo prošlost.

Mindaugas Nikoličius bio je u Gorici od siječnja 2018. do siječnja 2021., a otišao je bez previše osvrtanja… Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

– U nogometu ljubav ne postoji, to nam mora biti jasno, ali odlazak Nikoličiusa s jedne strane me iznenadio, a s druge razočarao. Nikoličius je izuzetno profesionalan i radio je svoj posao jako kvalitetno, a i ja sam naučio puno od njega, kao što mislim da je i on od mene. Bio je važan jer je bio spona između Litavaca i kluba, ali u nogometu sam više od 20 godina i imao sam bezbroj takvih situacija. Možda u manjim ligama, ali znam da takve stvari treba zaboraviti čim prije i okrenuti se sebi – analizirao je te trenutke predsjednik kluba Nenad Črnko, uz dodatak:

– Naša prednost bila je to što smo bili uključeni u više od 80 posto funkcioniranja kluba, a posebno važno bilo nam je što su ostali naši skauti Filip Šelendić i Igor Krlić, koji su u sjeni radili posao dovođenja igrača i samostalno doveli igrače kao što su Cherif, Atiemwen… Da sam u tom trenutku morao birati hoću li mijenjati Filipa i Igora za Nikoličiusa, sigurno bih odabrao njih dvojicu. Većinu posla su odrađivali skauti, a Nikoličius je dovršavao pregovore, dok sam ja davao amen u financijskom smislu. U svemu tome klub je u jednom dijelu izgubio, ali dobili smo neke druge pozitivne stvari.

Ostali su repovi, to nije nikakva tajna, i poslovni i osobni, nije to bio rastanak koji se može opisati lijepim i ugodnim, a veze su se šokantno brzo i sasvim ugasile. Malo je danas ljudi iz kluba u kontaktu s dugogodišnjim bliskim suradnikom, svatko brine svoju brigu, živi svoj život, ide svojim putem. Na svoj način.

A dok je Niko raspremao kutije i slagao svoje novo radno mjesto na Poljudu, isto je Valdas Dambrauskas činio u bugarskom gradu Razgradu. Odabrao je drugi put, ali i potpuno drukčiji način.

– Gorica će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, ovo je klub koji mi je puno dao i ostat ću sigurno navijač Gorice – govorio je Valdas nakon što je postao trener Ludogoreca.

Prije odlaska došao je na stadion, upoznao se s nasljednikom Sinišom Oreščaninom, stavio mu se na raspolaganje za bilo kakvu pomoć, a zatim ga zamolio da mu dopusti posljednji sastanak s igračima. Bio je to emotivan sastanak, Valdas je zahvaljivao igračima i svima ostalima iz kluba, poželio svima sve najbolje u životu i karijeri, mahnuo posljednji put i otišao na višu stepenicu.

Valdas Dambrauskas i danas s velikim respektom govori prema ljudima i klubu u kojem je proveo devet mjeseci… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Poveo je sa sobom i Kristijana Kahlinu, a u ovih posljednjih godinu dana stigao je osvojiti prvenstvo i kup, dogurati do posljednjeg pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka i ispasti od Malmöa, zaigrati u Europskoj ligi, dobiti otkaz i – preseliti se u Split! Kod Nikoličiusa. Ponovno su zajedno, ponovno rade dobar posao, no ovoga puta Gorica je suparnik. I sljedeći protivnik, u subotu od 15 sati, na stadionu kojeg je onomad službeno otvorila Žalgirisova momčad.

– Taj stadion za mene će uvijek biti posebno mjesto, s ljudima koji su mi ostali u srcu, od predsjednika, preko igrača i asistenata. Svi smo imali sjajne odnose, koje smo i zadržali, kao prijatelji za vječnost. Definitivno, Gorica je za mene bila i ostala poseban klub, ali moj je dom sad Hajduk i svu energiju stavljam u službu Hajduka – govorio je Valdas u najavi gostovanja kod svoga bivšega kluba.

I nema sumnje da je upravo tako, jer Dambrauskas je i u svome goričkome mandatu pokazao da ne zna drukčije. Maksimalno profesionalan, fanatično predan i analitičan, spreman zasukati rukave i raditi za svoj klub, za svoju momčad. Sve govori da bi, u suradnji s Nikoličiusom, mogao napraviti vrhunski posao i u Splitu, no na tom bi mu putu mogla stajati “njihova” Gorica. Dobro, više ili manje njihova…

I nakon svega im možemo samo poželjeti puno zdravlja i sreće, uz zahvalnost za sve dobro što su donijeli našem klubu, ali usput ćemo im poželjeti i da ove subote poslijepodne jedini Litavac koji će se veseliti bude – Paulius Golubickas…

Ajmo, Gorica!

Obrazovanje

Jedno državno na dan! Odbojkaši iz Šćitarjeva nastavljaju oduševljavati…

Osnovna škola Šćitarjevo u dva je dana izborila dvije državne završnice u odbojci za dječake! Prvo su u tome uspjeli klinci iz petog i šestog razreda, a dan poslije i njihovi kolege iz sedmih i osmih…

Objavljeno

prije 5 sati

21. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sjajan tjedan imali su mladi odbojkaši iz OŠ Šćitarjevo, čak i za vlastite kriterije! Letvicu su sami sebi postavili jako visoko, ali ove školske godine dečki koje vodi profesor Matija Ribić preskaču sve prepreke. Dogodilo se tako da su dan za danom plasman na državno natjecanje izborile obje muške selekcije, što je samo po sebi – senzacija!

Na stranu to što su nas profesor Ribić i njegovi klinci na ovakve stvari već naviknuli, ali ni najveće škole u državi nemaju po dva predstavnika na državnoj završnici u jednome sportu. Drugim riječima, za jednu malo seosku školu ovo je uspjeh koji je impresivan na svim mogućim razinama.

Prvi su na red došli dječaci iz petih i šestih razloga, koji su u Karlovcu igrali svoje poludržavno natjecanje. Osnovna škola Dubovac ugostila je ukupno pet momčadi, uz naše Šćitarjevo tu su bili i domaćin te OŠ Vladimir Nazor iz Pazina, OŠ Zorke Sever iz Popovače i OŠ Čavle.

Klinci iz Šćitarjeva našli su se u skupini sa OŠ Dubovac i OŠ Zorke Sever, oba meča dobili su s uvjerljivih 2-0, pa su izborili plasman u finale, gdje su ih čekali vršnjaci iz Pazina. I ponovno je Šćitarjevo bilo uvjerljivo, opet 2-0, čime je čekirana karta za Vinkovce, gdje će se igrati državna završnica. Prije tri godine u ovoj je kategoriji OŠ Šćitarjevo postalo prvak Hrvatske, cilj je pokušati opet otići do kraja…

U momčadi koju je Matija Ribić vodio uz pomoć i podršku Leona Levara, kolege iz OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog, bili su ovi mladi odbojkaši:

Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić

Dan poslije, svoje županijsko natjecanje imali su njihovi stariji školski kolege, dečki iz sedmih i osmih razreda. Igralo se u Vrbovcu, u organizaciji OŠ Marije Jurić Zagorke, a u ovom uzrastu prvo mjesto u županiji vodilo je izravno na državni turnir. Okupilo se šest momčadi, podijeljenih u dvije skupine, a Šćitarjevo je obje utakmice dobilo bez izgubljenog seta. I protiv domaćina i protiv OŠ Pavla Belasa iz Brdovca bilo je 2-0, pa je preostalo jedino dovršiti posao u finalu.

Šćitarjevo je protiv OŠ Vladimira Deščaka iz Rakitja ponovno slavilo 2-0 u setovima, pa je mogla početi proslava novog plasmana na državnu završnicu. Ova će generacija do što sjajnije medalje pokušati doći na turniru u Poreču, a profesor Ribić na raspolaganju je imao ove igrače:

Marko Ivić, Ivan Križić, Ante Martinović, Roko Bekavac, Patrik Cik, Luka Blatnjak, Niko Vrdoljak, Alexandar Nesvanulica, Jakov Martinović, Patrik Urošević, Mihael Pastrećka, Robert Lončar

Nastavite čitati

Sport

USPON se vratio iz Preloga s devet medalja i trećim mjestom u ukupnom poretku

Zlato je pripalo Mirjani Lučić.

Objavljeno

prije 10 sati

21. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Parastolnotenisači kluba USPON imali su vrlo uspješan nastup na državnom prvenstvu održanom ovog vikenda u Prelogu. Klub je natjecanje završio kao treći u ukupnom poretku, a iza rezultata stoji čak devet osvojenih medalja u različitim kategorijama.

Zlatnu medalju, osvojila je Mirjana Lučić, koja je svojim nastupom donijela klubu naslov državne prvakinje.

Srebro su osvojili Sara Điković, Lana Artić, Marija Sečenj, Marko Vračan i Boris Đuračić, dok su brončane medalje pripale Ruži Šolić, Loreni Rinčić i Igoru Nosiću.

Nastavite čitati

Sport

Od Španjolske do Zaprešića, Taekwondo klub Velika Gorica osvojio dva srebra u jednom vikendu

Taekwondo klub Velika Gorica donio je medalje s prestižnog Spanish Opena u La Nucíi i državnog prvenstva u Zaprešiću, a uspješan niz nastavili su i mlađi natjecatelji na nekoliko turnira.

Objavljeno

prije 11 sati

21. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Taekwondo klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno uspješan vikend, obilježen nastupima na više natjecanja istovremeno.

Najveći međunarodni rezultat ostvarila je Lejla Lea Kajfeš, koja je na G1/E1 Spanish Openu 2026 u La Nucíi osvojila srebrnu medalju. Na turniru je nastupilo više od 1300 natjecatelja iz preko 30 zemalja, a gorička juniorka do finala je stigla s tri pobjede. U borbi za zlato tijesno je poražena od predstavnice Španjolske, no kući se vratila sa srebrom i vrijednim bodovima za rang-listu.

U Španjolskoj su nastupile i juniorke Meri Muža i Lana Horvat, koje su natjecanje završile u osmini finala, dok su seniorke Lana Gavrilov i Dora Habijančić imale tijesne mečeve, ali su obje zaustavljene s 2:1 u rundama.

Paralelno s time, na Seniorskom prvenstvu Hrvatske u Zaprešiću, klub je imao samo jednu predstavnicu, Petru Prlić, koja je također stigla do finala i osvojila srebro, čime je postala viceprvakinja Hrvatske.

Mlađi članovi kluba nastupili su i na dodatnom turniru u Zaprešiću, gdje su osvojili nove medalje u borbama i formama. Zlatne medalje osvojile su Lota Borić (mlađe kadetkinje), Paula Kučiš (kadetkinje) te Katja Kajfeš u formama u paru. Kajfeš je pritom dodala i srebro u pojedinačnoj konkurenciji.

Iz kluba ističu kako je ovo nastavak niza dobrih rezultata nakon što je tjedan ranije Na turniru u Ozlju Kira Mei Davidović osvojila je srebro, dok su gorički natjecatelji u formama na međunarodnom turniru u Sloveniji ponovno bili među najboljima. Iva Becić osvojila je zlato, a Iva Hapać srebro, dok je Katja Kajfeš u kadetskoj konkurenciji uzela zlato u paru i srebro pojedinačno.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo Hidrel bolji od Mladost Obrezine za drugu pobjedu u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

prije 1 dan

20. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Dinamo Hidrel pobijedio je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e Mladost Obrezinu rezultatom 4:2 golovima Harisa Rebihića (2), Nebojše Jandrića (11m) i Vida Sečenja, za goste Ivan Lucin (11m) i Franko Budin.