Sport

Gorica i Litavci: Daleka povijest, pobjede, rastanci na dva načina i rivalstvo koje dolazi…

Valdas Dambrauskas prvi put kao trener Hajduka danas (15 sati) gostuje na stadionu koji mu je devet mjeseci bio dom, a na tribinama će biti i njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, koji je ovdje proveo tri godine

Objavljeno

prije 4 godine

5. veljače 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bio je taj dan, deseti u srpnju 1987. godine, vruć, sparan i – svečan. Na novom Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, tek izgrađenom, igrala se prva službena utakmica u povijesti. Desetak dana ranije, 30. lipnja, stadion su pred desetak tisuća natiskanih znatiželjnika, željnih vidjeti to novo čudo, otvorili Radnik i studentska reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Univerzijadu, u sklopu koje je odigrala i ta prva “prava” utakmica. S jedne strane bila je studentska selekcija Brazila, s druge SSSR-a, a na tribinama je bilo oko osam tisuća ljudi…

– Ta je reprezentacija SSSR-a bila sastavljena isključivo od igrača Žalgirisa, od mojih Litavaca! U to vrijeme Žalgiris je bio sve uspješniji i odlučili su njih poslati na Univerzijadu – pričao nam je trideset i nešto godina poslije, u jesen 2020. godine, Valdas Dambrauskas.

Također, naravno, Litavac, jedan od trojice u goričkom klubu u to vrijeme. Cijela priča o Goričanima i Litavcima 30 i nešto godina poslije počela je u zimu 2018., kad je u klub kao investitor ušla litavska grupacija na čelu s bivšim košarkašem Gintarasom Staniulisem. Njihov čovjek za vezu od prvog je dana bio Mindaugas Nikoličius, u tom trenutku 35-godišnji talentirani sportski djelatnik, koji je došao s jasnim ciljem da pomogne predsjedniku Nenadu Črnku i ljudima iz kluba da dohvate prvu ligu.

Plan je bio da uđu u klub tog ljeta, ali budući da je momčad na čelu s trenerom Ivanom Prelecom zimsku stanku dočekala u izvrsnoj poziciji, na vrhu tablice, stvar je malo ubrzana. Prva liga se tog ljeta tako i dogodila, Velika Gorica je dobila klub u eliti, a litavska era započela je isključivo sa svijetlim tonovima. Dodatna doza Litve stigla je prvo kroz dolazak mladog veznjaka Pauliusa Golubickasa, najboljeg mladog igrača Litve, a goričko-litavska bajka zaokružena je u veljači 2020. godine, kad je na Sergeja Jakirovića naslijedio u tom trenutku potpuno anonimni Dambrauskas.

U jesen iste godine, u trenucima kad smo u Pevecovom kafiću s Valdasom vodili razgovor o Univerzijadi, vraćali se u prošlost, idila je bila potpuna. Nogometaši Gorice držali su se fenomenalno u prvenstvu, s Osijekom i Dinamom vodili glavnu riječ u HNL-u, plesali između druge i treće pozicije… Doslovno idila. Gorica je u svojoj trećoj prvoligaškoj sezoni rušila sve granice, rasla prema nezamislivim visinama, a na svemu tome stajao je snažan potpis dvojca iz daleke i prijateljske Litve…

Međutim, samo nekoliko tjedana poslije, u trenucima kad je 2020. prelazila u 2021., došlo je vrijeme rastanka. Goričko-litavska priča je “pukla” u samo nekoliko dana, jer nakon tri godine u klubu otišao je Niko, a nakon devet mjeseci otišao je Valdas. Obojica su, zahvaljujući svojim kvalitetama, ali i prilici koju su dobili u Gorici, krenuli svojim putem. I na svoj način. Niko na svoj, Valdas na svoj.

Sportski direktor Nikoličius tako je odabrao otići u splitski Hajduk, koji ga je i ranije zvao nekoliko puta, pri čemu se odlučio na, recimo to tako, krajnji minimalizam. Nakon tri uspješne zajedničke godine, tijekom koji je rastao i klub, i on, i suradnici, poslao je u zajedničku grupu jednu oproštajnu rečenicu, pokupio stvari i otišao u nove izazove. Bez previše iskazanih emocija, bez puno sentimenta, svjestan da njegova karijera ide na sljedeću stepenicu. U veći klub, s puno većim budžetom, s daleko većom navijačkom bazom, sa znatno širim mogućnostima.

I nije se osvrtao. O Gorici je od tog odlaska javno izrekao jednu, možda dvije rečenice, teško bi se iz bilo kojeg njegova medijskog istupa moglo doznati da je proveo značajan dio karijere u ovom klubu, na ovom stadionu, a pogotovo da se mogla dobiti nekakva emocija prema klubu koji mu je ponudio veliku priliku. On je tu priliku i iskoristio, svojim radom, talentom i inteligencijom isprofilirao se kao čovjek kojeg klub poput Hajduka zove da mu pomogne vratiti se na vrh. A kad se to i dogodilo, Gorica je postala jedino i isključivo prošlost.

Mindaugas Nikoličius bio je u Gorici od siječnja 2018. do siječnja 2021., a otišao je bez previše osvrtanja… Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

– U nogometu ljubav ne postoji, to nam mora biti jasno, ali odlazak Nikoličiusa s jedne strane me iznenadio, a s druge razočarao. Nikoličius je izuzetno profesionalan i radio je svoj posao jako kvalitetno, a i ja sam naučio puno od njega, kao što mislim da je i on od mene. Bio je važan jer je bio spona između Litavaca i kluba, ali u nogometu sam više od 20 godina i imao sam bezbroj takvih situacija. Možda u manjim ligama, ali znam da takve stvari treba zaboraviti čim prije i okrenuti se sebi – analizirao je te trenutke predsjednik kluba Nenad Črnko, uz dodatak:

– Naša prednost bila je to što smo bili uključeni u više od 80 posto funkcioniranja kluba, a posebno važno bilo nam je što su ostali naši skauti Filip Šelendić i Igor Krlić, koji su u sjeni radili posao dovođenja igrača i samostalno doveli igrače kao što su Cherif, Atiemwen… Da sam u tom trenutku morao birati hoću li mijenjati Filipa i Igora za Nikoličiusa, sigurno bih odabrao njih dvojicu. Većinu posla su odrađivali skauti, a Nikoličius je dovršavao pregovore, dok sam ja davao amen u financijskom smislu. U svemu tome klub je u jednom dijelu izgubio, ali dobili smo neke druge pozitivne stvari.

Ostali su repovi, to nije nikakva tajna, i poslovni i osobni, nije to bio rastanak koji se može opisati lijepim i ugodnim, a veze su se šokantno brzo i sasvim ugasile. Malo je danas ljudi iz kluba u kontaktu s dugogodišnjim bliskim suradnikom, svatko brine svoju brigu, živi svoj život, ide svojim putem. Na svoj način.

A dok je Niko raspremao kutije i slagao svoje novo radno mjesto na Poljudu, isto je Valdas Dambrauskas činio u bugarskom gradu Razgradu. Odabrao je drugi put, ali i potpuno drukčiji način.

– Gorica će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, ovo je klub koji mi je puno dao i ostat ću sigurno navijač Gorice – govorio je Valdas nakon što je postao trener Ludogoreca.

Prije odlaska došao je na stadion, upoznao se s nasljednikom Sinišom Oreščaninom, stavio mu se na raspolaganje za bilo kakvu pomoć, a zatim ga zamolio da mu dopusti posljednji sastanak s igračima. Bio je to emotivan sastanak, Valdas je zahvaljivao igračima i svima ostalima iz kluba, poželio svima sve najbolje u životu i karijeri, mahnuo posljednji put i otišao na višu stepenicu.

Valdas Dambrauskas i danas s velikim respektom govori prema ljudima i klubu u kojem je proveo devet mjeseci… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Poveo je sa sobom i Kristijana Kahlinu, a u ovih posljednjih godinu dana stigao je osvojiti prvenstvo i kup, dogurati do posljednjeg pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka i ispasti od Malmöa, zaigrati u Europskoj ligi, dobiti otkaz i – preseliti se u Split! Kod Nikoličiusa. Ponovno su zajedno, ponovno rade dobar posao, no ovoga puta Gorica je suparnik. I sljedeći protivnik, u subotu od 15 sati, na stadionu kojeg je onomad službeno otvorila Žalgirisova momčad.

– Taj stadion za mene će uvijek biti posebno mjesto, s ljudima koji su mi ostali u srcu, od predsjednika, preko igrača i asistenata. Svi smo imali sjajne odnose, koje smo i zadržali, kao prijatelji za vječnost. Definitivno, Gorica je za mene bila i ostala poseban klub, ali moj je dom sad Hajduk i svu energiju stavljam u službu Hajduka – govorio je Valdas u najavi gostovanja kod svoga bivšega kluba.

I nema sumnje da je upravo tako, jer Dambrauskas je i u svome goričkome mandatu pokazao da ne zna drukčije. Maksimalno profesionalan, fanatično predan i analitičan, spreman zasukati rukave i raditi za svoj klub, za svoju momčad. Sve govori da bi, u suradnji s Nikoličiusom, mogao napraviti vrhunski posao i u Splitu, no na tom bi mu putu mogla stajati “njihova” Gorica. Dobro, više ili manje njihova…

I nakon svega im možemo samo poželjeti puno zdravlja i sreće, uz zahvalnost za sve dobro što su donijeli našem klubu, ali usput ćemo im poželjeti i da ove subote poslijepodne jedini Litavac koji će se veseliti bude – Paulius Golubickas…

Ajmo, Gorica!

Sport

Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…

Objavljeno

prije 1 sat

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.

Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.

Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.

I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.

Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.

Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…

U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.

Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.

– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.

Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas izgubio od drugoplasirane Sutle-Laduč

Objavljeno

prije 2 sata

17. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 29. kolu Premier lige izgubio od Sutle-Laduč rezultatom 1:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad rezultatsku prednost zabilježila u prvom poluvremenu. Za vodstvo je strijelac bio Martin Jakovina u 16. minuti. Domaći su u otvorenoj igri propustili dvije velike šanse za izjednačenje, a onda su gosti udvostručili prednost.