Povežite se s nama

Sport

Gorica i Litavci: Daleka povijest, pobjede, rastanci na dva načina i rivalstvo koje dolazi…

Valdas Dambrauskas prvi put kao trener Hajduka danas (15 sati) gostuje na stadionu koji mu je devet mjeseci bio dom, a na tribinama će biti i njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, koji je ovdje proveo tri godine

Objavljeno

na

Bio je taj dan, deseti u srpnju 1987. godine, vruć, sparan i – svečan. Na novom Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, tek izgrađenom, igrala se prva službena utakmica u povijesti. Desetak dana ranije, 30. lipnja, stadion su pred desetak tisuća natiskanih znatiželjnika, željnih vidjeti to novo čudo, otvorili Radnik i studentska reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Univerzijadu, u sklopu koje je odigrala i ta prva “prava” utakmica. S jedne strane bila je studentska selekcija Brazila, s druge SSSR-a, a na tribinama je bilo oko osam tisuća ljudi…

– Ta je reprezentacija SSSR-a bila sastavljena isključivo od igrača Žalgirisa, od mojih Litavaca! U to vrijeme Žalgiris je bio sve uspješniji i odlučili su njih poslati na Univerzijadu – pričao nam je trideset i nešto godina poslije, u jesen 2020. godine, Valdas Dambrauskas.

Također, naravno, Litavac, jedan od trojice u goričkom klubu u to vrijeme. Cijela priča o Goričanima i Litavcima 30 i nešto godina poslije počela je u zimu 2018., kad je u klub kao investitor ušla litavska grupacija na čelu s bivšim košarkašem Gintarasom Staniulisem. Njihov čovjek za vezu od prvog je dana bio Mindaugas Nikoličius, u tom trenutku 35-godišnji talentirani sportski djelatnik, koji je došao s jasnim ciljem da pomogne predsjedniku Nenadu Črnku i ljudima iz kluba da dohvate prvu ligu.

Plan je bio da uđu u klub tog ljeta, ali budući da je momčad na čelu s trenerom Ivanom Prelecom zimsku stanku dočekala u izvrsnoj poziciji, na vrhu tablice, stvar je malo ubrzana. Prva liga se tog ljeta tako i dogodila, Velika Gorica je dobila klub u eliti, a litavska era započela je isključivo sa svijetlim tonovima. Dodatna doza Litve stigla je prvo kroz dolazak mladog veznjaka Pauliusa Golubickasa, najboljeg mladog igrača Litve, a goričko-litavska bajka zaokružena je u veljači 2020. godine, kad je na Sergeja Jakirovića naslijedio u tom trenutku potpuno anonimni Dambrauskas.

U jesen iste godine, u trenucima kad smo u Pevecovom kafiću s Valdasom vodili razgovor o Univerzijadi, vraćali se u prošlost, idila je bila potpuna. Nogometaši Gorice držali su se fenomenalno u prvenstvu, s Osijekom i Dinamom vodili glavnu riječ u HNL-u, plesali između druge i treće pozicije… Doslovno idila. Gorica je u svojoj trećoj prvoligaškoj sezoni rušila sve granice, rasla prema nezamislivim visinama, a na svemu tome stajao je snažan potpis dvojca iz daleke i prijateljske Litve…

Međutim, samo nekoliko tjedana poslije, u trenucima kad je 2020. prelazila u 2021., došlo je vrijeme rastanka. Goričko-litavska priča je “pukla” u samo nekoliko dana, jer nakon tri godine u klubu otišao je Niko, a nakon devet mjeseci otišao je Valdas. Obojica su, zahvaljujući svojim kvalitetama, ali i prilici koju su dobili u Gorici, krenuli svojim putem. I na svoj način. Niko na svoj, Valdas na svoj.

Sportski direktor Nikoličius tako je odabrao otići u splitski Hajduk, koji ga je i ranije zvao nekoliko puta, pri čemu se odlučio na, recimo to tako, krajnji minimalizam. Nakon tri uspješne zajedničke godine, tijekom koji je rastao i klub, i on, i suradnici, poslao je u zajedničku grupu jednu oproštajnu rečenicu, pokupio stvari i otišao u nove izazove. Bez previše iskazanih emocija, bez puno sentimenta, svjestan da njegova karijera ide na sljedeću stepenicu. U veći klub, s puno većim budžetom, s daleko većom navijačkom bazom, sa znatno širim mogućnostima.

I nije se osvrtao. O Gorici je od tog odlaska javno izrekao jednu, možda dvije rečenice, teško bi se iz bilo kojeg njegova medijskog istupa moglo doznati da je proveo značajan dio karijere u ovom klubu, na ovom stadionu, a pogotovo da se mogla dobiti nekakva emocija prema klubu koji mu je ponudio veliku priliku. On je tu priliku i iskoristio, svojim radom, talentom i inteligencijom isprofilirao se kao čovjek kojeg klub poput Hajduka zove da mu pomogne vratiti se na vrh. A kad se to i dogodilo, Gorica je postala jedino i isključivo prošlost.

Mindaugas Nikoličius bio je u Gorici od siječnja 2018. do siječnja 2021., a otišao je bez previše osvrtanja… Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

– U nogometu ljubav ne postoji, to nam mora biti jasno, ali odlazak Nikoličiusa s jedne strane me iznenadio, a s druge razočarao. Nikoličius je izuzetno profesionalan i radio je svoj posao jako kvalitetno, a i ja sam naučio puno od njega, kao što mislim da je i on od mene. Bio je važan jer je bio spona između Litavaca i kluba, ali u nogometu sam više od 20 godina i imao sam bezbroj takvih situacija. Možda u manjim ligama, ali znam da takve stvari treba zaboraviti čim prije i okrenuti se sebi – analizirao je te trenutke predsjednik kluba Nenad Črnko, uz dodatak:

– Naša prednost bila je to što smo bili uključeni u više od 80 posto funkcioniranja kluba, a posebno važno bilo nam je što su ostali naši skauti Filip Šelendić i Igor Krlić, koji su u sjeni radili posao dovođenja igrača i samostalno doveli igrače kao što su Cherif, Atiemwen… Da sam u tom trenutku morao birati hoću li mijenjati Filipa i Igora za Nikoličiusa, sigurno bih odabrao njih dvojicu. Većinu posla su odrađivali skauti, a Nikoličius je dovršavao pregovore, dok sam ja davao amen u financijskom smislu. U svemu tome klub je u jednom dijelu izgubio, ali dobili smo neke druge pozitivne stvari.

Ostali su repovi, to nije nikakva tajna, i poslovni i osobni, nije to bio rastanak koji se može opisati lijepim i ugodnim, a veze su se šokantno brzo i sasvim ugasile. Malo je danas ljudi iz kluba u kontaktu s dugogodišnjim bliskim suradnikom, svatko brine svoju brigu, živi svoj život, ide svojim putem. Na svoj način.

A dok je Niko raspremao kutije i slagao svoje novo radno mjesto na Poljudu, isto je Valdas Dambrauskas činio u bugarskom gradu Razgradu. Odabrao je drugi put, ali i potpuno drukčiji način.

– Gorica će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, ovo je klub koji mi je puno dao i ostat ću sigurno navijač Gorice – govorio je Valdas nakon što je postao trener Ludogoreca.

Prije odlaska došao je na stadion, upoznao se s nasljednikom Sinišom Oreščaninom, stavio mu se na raspolaganje za bilo kakvu pomoć, a zatim ga zamolio da mu dopusti posljednji sastanak s igračima. Bio je to emotivan sastanak, Valdas je zahvaljivao igračima i svima ostalima iz kluba, poželio svima sve najbolje u životu i karijeri, mahnuo posljednji put i otišao na višu stepenicu.

Valdas Dambrauskas i danas s velikim respektom govori prema ljudima i klubu u kojem je proveo devet mjeseci… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Poveo je sa sobom i Kristijana Kahlinu, a u ovih posljednjih godinu dana stigao je osvojiti prvenstvo i kup, dogurati do posljednjeg pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka i ispasti od Malmöa, zaigrati u Europskoj ligi, dobiti otkaz i – preseliti se u Split! Kod Nikoličiusa. Ponovno su zajedno, ponovno rade dobar posao, no ovoga puta Gorica je suparnik. I sljedeći protivnik, u subotu od 15 sati, na stadionu kojeg je onomad službeno otvorila Žalgirisova momčad.

– Taj stadion za mene će uvijek biti posebno mjesto, s ljudima koji su mi ostali u srcu, od predsjednika, preko igrača i asistenata. Svi smo imali sjajne odnose, koje smo i zadržali, kao prijatelji za vječnost. Definitivno, Gorica je za mene bila i ostala poseban klub, ali moj je dom sad Hajduk i svu energiju stavljam u službu Hajduka – govorio je Valdas u najavi gostovanja kod svoga bivšega kluba.

I nema sumnje da je upravo tako, jer Dambrauskas je i u svome goričkome mandatu pokazao da ne zna drukčije. Maksimalno profesionalan, fanatično predan i analitičan, spreman zasukati rukave i raditi za svoj klub, za svoju momčad. Sve govori da bi, u suradnji s Nikoličiusom, mogao napraviti vrhunski posao i u Splitu, no na tom bi mu putu mogla stajati “njihova” Gorica. Dobro, više ili manje njihova…

I nakon svega im možemo samo poželjeti puno zdravlja i sreće, uz zahvalnost za sve dobro što su donijeli našem klubu, ali usput ćemo im poželjeti i da ove subote poslijepodne jedini Litavac koji će se veseliti bude – Paulius Golubickas…

Ajmo, Gorica!

Sport

Parasportski savez poziva osobe s invaliditetom da se uključe u sport! Evo što se sve nudi

Možete birati između 4 programa.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Parasportski savez Grada Velike Gorice pozvao je osobe s invaliditetom na uključivanje u parasportske programe, a u ponudi su stolni tenis, plivanje i atletika, kao i tzv. univerzalna škola, program namijenjen onima koji tek ulaze u svijet sporta i žele kroz prilagođene aktivnosti pronaći disciplinu koja im najviše odgovara.

“Ovo je prilika za kretanje, druženje, osnaživanje i povezivanje s drugima”, poručuju iz Saveza

Svi zainteresirani mogu se javiti putem emaila [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.

Nastavite čitati

Sport

‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’

Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.

– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.

– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.

Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.

– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.

Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.

– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.

Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.

– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.

Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?

– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!

Ništa drugo, realno, nismo ni očekivali.

Nastavite čitati

Sport

Neki novi Gradići! Stiglo 12 novih igrača, želje i planovi vode u – viši rang

Nogometaši Gradića započeli su pripreme za proljetni dio sezone ovog ponedjeljka. Trener Marko Rajić na raspolaganju ima 26 igrača, među kojima je i puno novih lica, dok nekih iz jeseni više nema u kadru…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ima tome već neko vrijeme, nogometaši Gradića gotovo da su postali sinonim za borbu za ostanak. U njoj su se koprcali posljednjih godina u petom rangu, a u njoj su se našli i nakon ispadanja u Premier ligu Zagrebačke županije, budući da su jesen okončali na pretposljednjem, 17. mjestu prvenstvene ljestvice…

Umorni od takve vrste borbe, nova Uprava kluba maksimalno je iskoristila ovu zimu i potpuno promijenila izgled svoje svlačionice. I preko društvenih mreža poslala jasnu poruku javnosti…

“Trener Rajić i naša prva momčad ovog su tjedna otvorili pripreme. Popis na početku priprema – 26 imena. Odaziv dobar, uz nekoliko opravdanih izostanaka, ali znamo da ova priča tek hvata pravi ritam. Ciljevi su jasni. Zahtjevi su postavljeni. Želje su glasno izrečene. Na dečkima je rad. Na dečkima je borba. Na dečkima je da svaki trening ostave zadnji atom snage na terenu.

A mi? Mi kao klub dajemo i više nego što imamo. I oni to vide. I vi to vidite, dragi prijatelji i članovi. Nema stajanja. Nema izgovora. Samo rad, zajedništvo i srce za naše Gradiće. Idemo jako”, stoji u objavi nešto drukčijoj od ostalih ovoga tipa.

A opet, nakon što ovo pročitaš, upitnici se samo nižu. Primjerice, što točno stoji iza tih “jasnih ciljeva, postavljenih zahtjeva i glasno izrečenih želja”…

– Za početak, važno je izvući se, preživjeti ovu sezonu, odnosno što prije osigurati ostanak u ligi. A onda, već od ljeta, idemo pokušati vratiti se u rang više, na razinu na koju ovakav klub i pripada, gdje nam je mjesto. S kadrom kojim trenutačno raspolažemo šaljemo jasnu poruku takve ambicije, u sljedećih godinu-dvije želimo ići gore – otkriva trener Marko Rajić.

Da bi takvo što bilo moguće, svlačionica iz jesenskog dijela morala je doživjeli ozbiljne promjene, što se i dogodilo.

– Iskreno, više ni ne znam koliko je promjena… Znam da su odlasci brojni, a dolasci su još brojniji – kaže trener Rajić.

Ali zato i služi papir, na kojem je cijeli popis…

Dakle, otišla su sedmorica igrača: Luka Komšić novi je član Poleta iz Buševca, Nikola Kos preselio je u redove Mraclina, a Pavao Obućina novi je igrač Udarnika iz Zablatja. Marko Kotoraš, Petar Jerković, Vito Antunović i Filip Belić, s druge strane, u potrazi su za novim sredinama.

Što se dolazaka tiče, brojka je još veća, jer u Gradiće je stiglo čak 12 igrača: golmani Petar Kovačić i Toni Vasilik, koji je stigao iz TŠK-a, vratili su se Krešimir Budimir iz Jelačića, Leonardo Janječić iz Poleta i Hrvoje Krstanović iz Austrije, iz juniora Kurilovca došao je Ivan Matanić, a kao slobodni igrači registrirani su i Dominik Duvnjak, Patrik Posavec, Marko Župetić, David Posavec, Hrvoje Koleš i Patrik Vojnić.

– Zadovoljan sam kadrom, vjerujem da će ovo sad biti neka sasvim druga priča, ali važno je da nemamo nikakav pritisak. Novi predsjednik kluba Edi Ivančić i novi sportski direktor Josip Petrović uvijek su dostupni i apsolutno otvoreni za svaku komunikaciju, s njima je fenomenalno raditi, a to jedino i možemo, naporno raditi! Trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i tri prijateljske utakmice: Brezovica u subotu, Dragonožec u srijedu, pa Velika Mlaka za Valentinovo – kaže trener Rajić.

Već 22. veljače potpuno renovirani Gradići igrat će gorički kup protiv Kupe, u slučaju prolaska drugo kolo je već idućeg vikenda, a prvenstvo u “premijerki” za Gradićane će početi 8. ožujka najboljom mogućom utakmicom: lokalnim derbijem sa susjedima iz Lomnice!

Bit će to i prvenstvena promocija novih dresova, jer ovo će biti neki novi Gradići…

Nastavite čitati

Sport

Ako ne znaš što je bilo… Brutalni golovi i povijesni autogol u istoj priči!

Nogometaši Gorice u petak od 18 sati gostuju na Maksimiru kod Lokomotive, s nadom da će i treći okršaj s Lokosima proći otprilike onako kako su prošla i prethodna dva, u jesenskoj polusezoni…

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak od 18 sati na Maksimiru će krenuti prva utakmica 21. kola SuperSport HNL-a, ali i treći ovosezonski međusobni ogled Gorice i Lokomotive. Nakon pobjede protiv Hajduka naši će nogometaši tražiti nove važne bodove u pokušaju da pobjegnu što dalje od borbe za ostanak, pri će trener Mario Carević taktičke postavke temeljiti na onome što se događalo u prethodva dva međusobna okršaja… I logično da je tako, jer iskustva su jako dobra, više nego pozitivna.

Lokomotiva je, naime, jedini suparnik u ligi s kojim Gorica ove sezone ima maksimalan učinak, odnosno svih šest bodova! I bez upotrebe kalkulatora može se izračunati da je tih šest bodova više od četvrtine ukupno skupljenih 22…

Prvi put Gorica i Lokomotiva sudarili su se u trećem kolu prvenstva, u trenutku kad je Gorica imala jedan bod iz uvodna dva kola. Prvu pobjedu Goričani su izborili upravo na Maksimiru, u utakmici koju je bilo lako zapamtiti. Gorica je tog 16. kolovoza upala u minus već u 12. minuti, nakon što je Domagoj Antolić realizirao jedanaesterac, ali zato je početak drugog poluvremena donio spektakl.

Prvo je u 52. minuti fenomenalan gol zabio Jurica Pršir, a četiri minute poslije ništa manje atraktivno pogodio je i Iker Pozo. Pobjedu Gorice u 85. minuti je potvrdio Ante Erceg, uz još jedan majstorski potez, što će reći da je ovo bila utakmica u kojoj je teško bilo odabrati koji gol je ljepši…

Drugi put Goričani i Lokosi sudarili su se u 12. kolu, ovoga puta na našem, Gradskom stadionu. Gorica je bila u teškoj situaciji, na četiri prvenstvena poraza zaredom, ali samopouzdanje je naraslo kroz pobjedu 6-0 protiv Rudeša u Kupu nekoliko dana ranije. Gorica je od one prve pobjede nad Lokomotivom uspjela pobijediti još samo Dinamo i Slaven Belupo, a četvrta pobjeda stigla je – protiv Lokomotive!

Četvrta pobjeda dogodila se uz četiri komada u mreži protivnika, u najefikasnijoj utakmici koju je Gorica odigrala u prvenstvu ove sezone, a hodogram zbivanja ponovno je bio bogat, šarolik, raznovrstan…

Već u osmoj minuti bilo je 2-1 za Goricu, pri čemu su pala dva autogola! Pozo je u četvrtoj minuti zabio za 1-0, a već u šestoj bilo je 2-0, i to nakon poteza za pamćenje. Autogol Aleksa Stojakovića sa svoje polovice trenutak je nezabilježen u povijesti HNL-a, jer nikad nitko iz veće daljine nije zatresao vlastitu mrežu… Novi autogol upisan je već u osmoj minuti, i to Davoru Matijašu, a u 33. minuti otišla je Gorica i na dva gola razlike preko kapetana Pršira. Posao je dovršio Ognjen Bakić u 77. minuti.

Poveznica je tu nekoliko, jer ne samo da je Gorica oba puta pobijedila, a Lokomotiva oba puta izgubila u rano postignuti pogodak, nego su i oba puta zabijala dva ista igrača – Iker Pozo i Jurica Pršir. I ovog petka od njih će se očekivati da povedu Goricu prema novim bodovima…

Nastavite čitati

Sport

Gorica u Maksimiru: ‘Hajduk smo već zaboravili, a s Lokosima će biti u pet deka’

Nogometaši Gorice u petak od 18 sati u Maksimiru otvaraju 21. kolo SupeSport HNL-a ogledom s Lokomotivom, protivnikom s kojim su ove sezone Goričani najbolje prolazili: dvije utakmice, dvije pobjede, sedam komada…

Objavljeno

na

Objavio/la

Hajduk je, pet dana poslije, davna prošlost za nogometaše Gorice. Pobjeda koja je lijepa, tri boda koja su silno važna, ali ipak prošlost.

– Iskreno, već sam zaboravio tu utakmicu. Svjesni smo da nas već prva sljedeća utakmica može spustiti na zemlju. I zato moramo isključivo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu – ističe trener Mario Carević, svjestan da je ovo ipak malo drukčija pobjeda.

– Svaka pobjeda za nas je bitna, jer gledamo samo taj bodovni saldo, to je sve što nas zanima. Međutim, naravno da je ovo za igrače bila poticajna pobjeda, jer kad pobijediš Hajduka, kad odigraš onakvo prvo poluvrijeme kao što smo mi odigrali, logično je da dobiješ i dozu samopouzdanja – dodao je Car.

Kadar mu se širi dolaskom novih igrača, dobio je četvoricu u završnici siječnja i prvih pet dana veljače, ali i dobrim zdravstvenim kartonom.

– Trenirali smo dobro ovaj tjedan, nemamo nekih većih problema s ozljedama, svi osim Durakovića trebali bi biti spremni – otkriva Carević.

Prošle sezone “lokosi” su bili nepremostiva prepreka za Goričane, koji su uzeli samo jedan bod iz četiri međusobna okršaja, no ove sezone situacija se okrenula. Gorica je najbolje utakmice igrala baš protiv Lokomotive, upisavši prvo gostujućih 3-1 uz tri remek-djela Ikera Poza, Jurice Pršira i Ante Ercega, a zatim i domaćih 4-1, uz onaj nezaboravni autogol Aleksa Stojakovića sa centra igrališta. Ukupno sedam goričkih komada u dvije utakmice…

– Veselimo se toj utakmici. Sve naše utakmice ove sezone ponudile su zaista dobar nogomet, i s jedne i s druge strane. Čeka nas Lokomotiva, koja je ozbiljan protivnik, koja je puna iskustva i dobrih pojedinaca. Igraju jako zanimljiv nogomet, pri čemu smo mi i oni imali istu problematiku u prvoj polovici sezone, a to je loša realizacija. Po broju stvorenih prilika i jedni i drugi smo u vrhu, ali i promašivali smo. I na temelju tog statističkog podatka smatram da ćemo gledati jednu dobru utakmicu – govori trener Carević, pa još malo predstavlja protivnika:

– Ušli su odlično u proljeće, imaju četiri boda iz dvije utakmice, a vidjeli smo u Puli i da se znaju jako dobro braniti pri pozitivnom rezultatu. Znaju igrati i napadački, dosta su okomiti, imaju dobre mehanizme, dobar prekid… Momčad je to koja je opasna na više načina. Dosta su se pojačali ove zime, doveli su dosta iskusnih pojedinaca, ali mi smo spremi i nadam se pozitivnom rezultatu.

Otvaranje 21. kola SuperSport HNL-a zakazano je za petak u 18 sati na maksimirskom stadionu, a zasad se zna samo da gužve na tribinama neće biti. Zbog broja kibica koji prate i jedne i druge, ali i zbog vremenske prognoze, koja kaže da kiša neće stati, da će je biti i više nego u četvrtak.

– Mi smo spremni. Znamo sve o njima, kao što i oni znaju sve o nama, tako da će to biti, kako se kaže, u pet deka – zaključio je Carević.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA LOKOMOTIVU
Matijaš – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pršir, Vrzić – Čuić

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno