Pričalo se o okršaju rukometaša Gorice i Čakovca kao o “malom derbiju”, jer domaćoj Gorici je nakon dvije pobjede na startu sezonu u goste dolazio Čakovec, koji je također imao obje pobjede na otvaranju povratničke prvoligaške sezone. I to ne bilo kakve pobjede, jer pred opasnim Čakovčanima padale su dvije momčadi koje su prošle sezone bile u Ligi za prvaka, prvo Spačva u Vinkovcima, a onda i Varaždin na domaćem parketu, pri čemu je treći protivnik Gorice zabijao 38, odnosno 40 golova.
Zvučalo je impresivno, na trenutke i zastrašujuće, ali samo je zvučalo… Jer, zastrašujuće dobra u ovim je trenucima – Gorica! Trener Matej Mišković kreirao je zaista izvrsnu momčad, posloženu do posljednjeg detalja, a kad se tome doda i dobar dan golmana Marina Sorića, protivnicima se najčešće loše piše. Nešto više o tome doznali su dečki iz Čakovca ove subote poslijepodne, kroz 60 minuta u kojima su vraćeni na tvorničke postavke…
Šest minuta i četiri sekunde trajala je u ovom utakmici neizvjesnost, u tim je trenucima bilo 2-2, a onda je Gorica krenula i više se nije osvrtala. Serija od šest goričkih golova usmjerila je utakmicu, a kad je nakon 20 minuta igre na semaforu zasvjetlilo 12-4, velikih osam razlike, sve je govorilo da povratka za goste više neće biti. S jedne strane strašna obrana, posložena poput previsokog zida, uz ključnu pomoć briljantnoga golmana Sorića, koji je zaustavljao i ono malo što bi prošlo, pri čemu se tu radilo najčešće o zicerima.
A na drugoj strani Gorica je – trčala! Jedna kontra, pa druga, pa treća… Čakovčani su brzo upali u frustraciju, a Gorica je samo povećavala svoju prednost. Igrala se 24. minuta kad je semafor pokazivao 16-5 za domaćina, malo potom bilo je i 12 razlike, a na odmor se otišlo sa “samo” 11 golova viška na domaćoj strani. Impresivno, izvrsno, fenomenalno…
Međutim, nisu na tome Goričani stali. Sorić je nastavio blistati, Jakov Dujić i Marin Lisac su trpali, Juro Čakarić nepogrešivo pogađao nakon istrčavanja u kontre, a sa svime time gosti se nisu ni znali ni mogli nositi. Na ulasku u posljednjih deset minuta bilo je ogromnih 15 golova razlike, Gorica je u najdoslovnijem mogućem smislu bila duplo bolja od protivnika (30-15), a tu je negdje došlo i vrijeme da se nosioci igre malo odmore, a priliku dobije mlađa garda.
I očekivalo se tu možda da će Čakovec uspjeti smanjiti razliku, ublažiti poraz, ali – baš naprotiv! Mladi Marko Grubišić je pred očima svoga očuha Jakova Gojuna odigrao vrlo kvalitetnu rolu, zabijali su i Malin, i Cvitaš, i Turkalj, i Solariček… Duplo bolja tako je Gorica bila i u 59. minuti, kad je semafor pokazivao 38-19, da bi u zadnjoj minuti Čakovec nekako došao do dvadesetoga gola. Što je točno dvostruko manje od onoga što su zabili Varaždinu tjedan dana ranije.
Jakov Dujić na kraju je utrpao okruglih deset golova iz 13 pokušaja, Marin Sorić skupio je 15 obrana, iako je na trenutke djelovalo da ih ima i duplo više, šest golova dodao je Marin Lisac, po pet Čakarić i Grubišić… Ako znamo da je kapetan i vođa ove momčadi Hrvoje Ceković zabio dva gola, uz dva promašaja, a Gorica je dobila utakmicu 18 razlike, zapravo smo sve rekli.
Bravo za Goricu, bravo za trenera Miškovića i svakog od njegovih igrača, jer ovo je bilo užitak pratiti. Gorica je moćna, jaka, vrhunski vođena i puna samopouzdanja, a sve skupa nudi razloge za veliki optimizam uoči svega što slijedi. A slijedi najteži mogući izazov u prvoj fazi prvenstva, a to je gostovanje kod Nexea u Našicama. Bit će to veliki, najbolji mogući test goričkih mogućnosti, a bude li Gorica i tom prilikom na svom maksimumu, moglo bi biti i jako, jako zanimljivo…