Sport

Gorica dobila nogometni rat! Teška borba, crveni kartoni i – opet Elezi!

Nogometaši Gorice pobijedili su Šibenik 1-0 na svom stadionu i odvojili se od današnjeg protivnika na pet bodova prednosti. Gol odluke zabio je Agon Elezi, a Ante Erceg je isključen u 43. minuti. Nije do kraja izdržao ni Carević…

Objavljeno

prije 3 mjeseca

23. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Koliko god to iz Gorice ne željeli isticati, ulog je ove nedjelje bio velik, ogroman, poput planine! Na Gradski stadion stigao je Šibenik, zadnja momčad lige, sa samo dva boda manje od Gorice, a to je značilo da je na stolu puno više od tri boda. Iz obje perspektive, i šibenske i goričke… I bilo je odmah jasno da nećemo gledati lijepu utakmicu, kako zbog važnosti, tako i zbog terena, da bi na kraju dobili pravi nogometni rat! S puno nervoze, tenzija, prijelomnih trenutaka…

Trener Mario Carević u utakmicu je ušao s Banićem te oporavljenim Bralićem uz Krizmanića i Leša u zadnjoj liniji. Bokove su držali Sikošek i Mikanović, a sredinu su nakrcali Halilović, Pajaziti, Elezi i Čaić, dok je u vrhu napada ponovno bio Erceg. Upravo je temperamentni Ante već u sedmoj minuti prvi platio danak nervozi koja je bila jasno vidljiva. Dobio je žuti karton vrlo rano, prerano za igrača poput njega.

Pokušavali su nešto prema naprijed i jedni i drugi u prvoj polovici prvog poluvremena, ali trenutak odluke zbio se u 23. minuti. Bralić je poslao dugu loptu iz zadnje linije, preletjela je kompletnu obranu Šibenika i pala ispred uvijek spremnog Ercega. Njegov udarac odbio je golman Filipović, a na odbijanac je natrčao Agon Elezi. Zabio je u Maksimiru u prošlom kolu, zabio je i ovoga puta, kad je bilo najvažnije…

Gledali smo u sljedećih 15-ak minuta cijeli niz duela, čvrstih startova, a sve je kulminiralo nakon situacije u kojoj je Erceg krenuo na loptu, isto je učinio i veznjak Šibenika Pozo, a sudac Terzić nije označio ništa. Pozo je ostao ležati, sudac je iz VAR sobe dobio dojavu da bi to trebalo pogledati, a presuda je na kraju bila – drugi žuti! Koliko je poznato, VAR intervencija vrijedi samo kod izravnog crvenoga kartona, no Terzić je pokazao drugi žuti, valjda znajući nešto što mi ne znamo.

23.02.2025., Gradski stadion, Velika Gorica – SuperSport HNL, 23. kolo, HNK Gorica – HNK Sibenik. Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Gorica je tako dalje morala sa čovjekom manje, a to je u ovakvoj utakmici značilo dodatnu nervozu. Isključen je tako na poluvremenu i trener Carević, koji je nastavak morao gledati iz svečane lože, a na terenu je imao što i vidjeti… Uh, itekako!

Nastavilo se čvrsto, na trenutke i grubo, a nova drama stiže nakon sat vremena igre. Ubacivanje s boka Krizmanić je visoko odbio, glavom je pokušao igrati i Pajaziti, no lopta ga je pogodila u rame. Sudac Terzić pokazao je na bijelu točku, Goričani su protestirali, a javili su se i iz VAR sobe. Terzić je gledao, gledao, gledao i odlučio: nema penala!

Bacila je Gorica nakon toga apsolutno sve na obranu, bilo je tu i dosta krađe vremena, velike borbe za svaku loptu, a na kraju su Goričani – uspjeli! Uzeli su tri nevjerojatno važna boda, odvojili se na pet bodova od posljednjega mjesta i pokazali da se mogu i “potući” kad zatreba. A opet, posao ni izbliza nije gotov. Već idućeg vikenda u grad stiže zahuktala Rijeka.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.