Sport

Gorica bez sportskog direktora: Mario Brkljača odlazi u Šibenik?!

Prema više dostupnih izvora, iako i dalje neslužbenih, Mario Brkljača završio je svoj posao u HNK Gorici i nastavit će karijeru na funkciji sportskog direktora HNK Šibenika, kojeg je s Goricom u svojoj prvoj polusezoni prestigao i izbacio iz lige

Objavljeno

prije 2 godine

11. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ono o čemu se u nogometnim krugovima potiho pričalo već neko vrijeme i dalje nije postalo službeno, ali u javnost je procurila informacija kako Mario Brkljača nakon godinu i pol dana završava svoj mandat na funkciji sportskog direktora HNK Gorice. Ugovor s našim klubom Brkljači je istekao sa završetkom prošle sezone, novi mu nije ponuđen, a Sportske novosti, kao i neki drugi izvori, donose vijest kako će bivši igrač Zagreba, Hajduka, Cagliarija te Sibira iz Novosibirska na istoj funkciji biti na novoj adresi – u novom prvoligašu Šibeniku!

Službena potvrda i dalje se čeka, što znači da je zasad pametnije ostaviti upitnike uz takvu informaciju, no s više strana može se doznati kako će tako i biti, odnosno da će Brkljača postati prvi čovjek sportske politike u klubu sa Šubićevca. Gorica je tako, barem zasad, ostala bez čovjeka na toj funkciji, što nije prvi takav slučaj, budući da sportskog direktora nije imala ni u razdoblju od zime 2020. do zime 2022., kad je Brkljača preuzeo vođenje sportskog sektora.

Ostat će zapisano da je bio jedan od kreatora onog čudesnog “povratka iz mrtvih” odmah po dolasku. Prvi potez koji je povukao bio je dovođenje Željka Sopića na klupu, a zatim i igrača kao što su Filip Mrzljak, Dino Štiglec, Tim Matavž, Valentino Majstorović, Božidar Radošević, Slavko Bralić, Kristian Fućak, Vinko Petković… S tim je kadrom Sopić u fenomenalnom proljetnom “maršu” prestigao upravo Šibenik, koji je vjerojatna nova Brkljačina destinacija, i sačuvao Gorici prvoligaški status u uvjerljivo najtežoj sezoni našega kluba u najvišem rangu natjecanja.

Prošlog ljeta sportski direktor Brkljača momčad je pojačao dovođenjem Marija Maloče, Marka Solde, Matea Leša, Svena Blumella, Alexandra Munksgaarda, Lennyja Ilečića i Martina Šrolera, da bi u kasnijoj fazi sezone stigli još i Andrej Lazarov te Gabriel Rukavina. Dio tih igrača pokazao se kao pogodak, dio baš i ne, a u svemu tome treba spomenuti i odluke o angažiranju trenera Dinka Jeličića, nakon Sopićeva odlaska u Rijeku, te Rajka Vidovića za završnu četvrtinu sezone.

Prometa je, naravno, bilo i u suprotnome smjeru, cijeli niz igrača je u Brkljačinoj eri napustio klub, počevši od Steenvoordena i Suka, preko Jovičića i Keite, sve do Momčila Raspopovića, Ivana Tomečaka i još brojnih drugih igrača. Svima njima zajedničko je to što klub njihovim odlascima nije uspio ostvariti nikakav prihod, odnosno nitko od njih nije otišao u transferu za kojeg je klub dobio odštetu. Uz sve pluseve koje je ostavio iza sebe, u prvom redu taj rezultat u prvoj polusezoni, taj je detalj svakako najistaknutiji minus.

Svoju viziju Brkljača će tako odsad provoditi u redovima kluba koji bi trebao biti jedan od rivala Gorice u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa, barem su takva predviđanja sa svih strana, a Gorica će se okrenuti nekim drugim rješenjima, nekim drugim modelima. Postoje unutarnje opcije, jer kao kandidati za ulogu prvog čovjeka sportskog sektora mogu figurirati i team manager Matija Dvorneković, i glavni skaut Filip Šelendić, i voditelj omladinske škole Slavko Perković, a ne treba odbaciti ni opciju po kojoj bi najveći dio posla u tom smislu na sebe opet preuzeo predsjednik Nenad Črnko.

– Tražimo investitora u klub, radimo na tome, ali teško je reći hoće li se i kad će se to ostvariti – kazao je predsjednik Črnko u jednom nedavnom medijskom istupu, a upravo bi taj detalj mogao biti usko povezan s eventualnim novim rješenjem za upražnjenu poziciju.

Pripreme za novu sezonu u svakom slučaju počinju 24. lipnja, roster za sljedeću sezonu do tad bi velikim dijelom mogao biti i riješen, no treba pritom biti i svjestan da je to proces koji može potrajati sve do kraja prijelaznog roka, koji završava i istekom kolovoza.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 10 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 13 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 15 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.