Povežite se s nama

Sport

Golubickas: Moj san je Barcelona, a Gorica je idealno mjesto za napredak

Paulius Golubickas (20) prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje HNK Gorice, u koju je došao unatoč ponudama iz velikih europskih klubova poput Šahtara i moskovskog CSKA. Za Cityportal govori o svojoj karijeri, prvim danima u Gorici, željama i snovima…

Objavljeno

na

Odradio je snimanje za litavsku televiziju, jer u svojoj zemlji on je zvijezda u nastajanju, reprezentativac s desetkom na leđima, a onda je Paulius Golubickas odvojio nekoliko minuta da se predstavi velikogoričkoj i hrvatskoj javnosti. Mladi Litavac je 20-godišnjak, rođen u kolovozu 1999., ali ovako na prvu izgleda čak i koju godinu mlađe. Puno je važnije, naravno, da na terenu izgleda kao pravi igrač. A izgleda, složit će se s tim i trener Jakirović, koji je već nakon prvog treninga bio zadovoljan viđenim.

Potvrda je stigla u prvoj prijateljskoj utakmici, u onih njegovih premijernih 45 minuta protiv Lokomotive, kad su i laici mogli vidjeti da je riječ o dečku koji zna igrati, koji ima ogroman potencijal, a razdoblje pred nama dat će konačan odgovor na pitanje koliko je Paulius doista dobar.

Prije svega je, naravno, trebalo riješiti jednu jezičnu dvojbu. Neki njegovo prezime, naime, izgovaraju Golubickas, a neki Golubičkas.

– Ja sam Golubickas, sa C – otklonio je za početak sve dvojbe, pa krenuo pričati o svojim prvim danima u Gorici.

– Sretan sam ovdje, sviđaju mi se treneri, način na koji se radi, suigrači… Jako su me lijepo primili, svi mi prilaze i razgovaraju sa mnom, tako da zaista uživam u svemu, u ovom trenutku. I uvjeren sam da je dolazak u Goricu pravi potez, važan korak naprijed u mojoj karijeri. Sad je sve na meni, budem li dobro trenirao i igrao, vjerujem da je moguće ostvariti svoje snove – kazao je Paulius.

Prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje Gorice, a na ovom poslu je sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu javno čestitao i predsjednik kluba Nenad Črnko. Naravno da ćemo tek u budućnosti moći biti sigurni kako je ovdje riječ o vrhunskom poslu, no sama činjenica da su Golubickasa željeli velikani poput Šahtara i moskovskog CSKA dovoljno govori…

– Puno smo razgovarali s ljudima iz Gorice, stvarno su me željeli, a istovremeno sam i ja pokušavao doznati što više o klubu i gradu, o svemu što će me dočekati ovdje. Ljudi koji brinu o mojoj karijeri došli su ovdje, uvjerili su da su uvjeti za rad dobri, da je sredina kvalitetna. Dugo je sve to trajalo, bilo je i ponuda iz drugih klubova, ali vjerujem da je ovo dobar izbor, da ću dobiti priliku napredovati, što je za mladog igrača poput mene i najvažnije – zrelo razmišlja Golubickas, drugi Litavac u goričkim redovima.

Onaj prvi nosi odijelo, Niko se već pošteno udomaćio u Turopolju, naučio i hrvatski jezik, a ovaj drugi će nositi dres, driblati, asistirati, zabijati… I sve to uz veliku podršku sunarodnjaka, uz kojeg će i prilagodba biti kudikamo lakša.

– Je, Niko je imao važnu ulogu u mojoj odluci da dođem ovdje, ali nije stvar samo u njemu. Razgovarao sam i s trenerom, s drugim ljudima iz kluba, i shvatio sam da me svi zaista žele ovdje. Sad je na meni da pokažem kako su bili u pravu što su me odabrali – skroman je Paulius.

Već je u debiju u goričkom dresu pokazao puno kvaliteta, ali ovo je bila prilika da se sam predstavi kao igrač.

– Napadački sam orijentirani veznjak, volim imati loptu u nogama. Nisam posebno visok, ali vižljast sam, s dobrom kontrolom lopte i pregledom igre, ali naravno da ima i elemenata u kojima moram napredovati. Primjerice, u realizaciji, što vjerujem da ću ovdje popraviti. Zato sam i došao, da postanem još bolji igrač i da pomognem klubu da ostvari ciljeve, da osvoji to četvrto mjesto – ambiciozno najavljuje mladi Litavac.

Iza njega je neobična karijera, u kojoj stoji da je bio član engleskog Yeovil Towna, ali i litavskog niželigaša Dainave te aktualnog prvaka Suduve. Gorica je četvrti klub na njegovu nogometnom putu.

– Otišao sam u Englesku sa 16 i ostao tamo dvije godine, ali nije to bilo dobro razdoblje moje karijere. Imao sam puno problema s ozljedama i nisam dobio pravu priliku. Zato sam se odlučio vratiti kući, u Dainavu, klub iz moga grada koji igra u drugoj litavskoj ligi. Odigrao sam jako dobru polusezonu, a kako taj klub ima dobre odnose sa Suduvom, dobio sam priliku doći na probu. Odlučili su me ostaviti, dobio sam šansu na terenu i odigrao jako dobro prošlu sezonu, nakon čega je došao poziv iz Gorice – ukratko je prepričao svoju karijeru Golubickas, koji zahvaljujući tim engleskim godinama danas perfektno govori engleski, što će mu puno pomoći u prilagodbi.

Uostalom, riječ je o mladiću koji je igrao i kvalifikacije za europska natjecanja, ali i o klincu koji sa samo 20 godina ima već sedam nastupa za reprezentaciju Litve.

– Naravno da svaki nogometaš želi igrati za reprezentaciju svoje zemlje, da je svakome to san. I ja uživam u tome, lijep je osjećaj biti dio nacionalne momčadi, igrati za svoju državu i navijače, a ja se samo nadam da ćemo u budućnosti biti bolji, dobivati više utakmica i pokazati da litavski nogomet može biti uspješniji nego što je to trenutačno slučaj – govori Paulius.

Dolazi iz zemlje koja nije nogometna, priče iz Litve kažu da tamo ljudi neobičnima smatraju one koji nogomet izaberu prije košarke.

– Da, Litva je zemlja košarke, imamo jako dobru reprezentaciju i Žalgiris u Euroligi, ali mogu vam reći da sve češće roditelji dovode djecu na nogomet. U košarci je konkurencija ogromna, nije se lako probiti, a moraš biti i visok, što ja baš i nisam, ha, ha. Nisam loš ni u košarci, uostalom svi u Litvi znaju igrati košarku, ali nogomet je ipak oduvijek bio moj izbor – kaže 173 centimetra visoki Golubickas.

Sad je u zemlji u kojoj je nogomet glavna fora, u zemlji svjetskih doprvaka, u gradu u kojem sport buja posljednjih godina. I o tome je znao jako puno prije nego što je došao.

– Znao sam da Gorici dobro ide u prvenstvu, znao sam i koja je klupska filozofija, tko će me sve dočekati u svlačionici, znao sam i da je ovdje puno mladih i motiviranih igrača… Znao sam i da se ovdje dobro radi i da ću imati lijepu priliku za napredak. Uglavnom, Google je radio ovih zadnjih tjedana, napravio sam sve što sam mogao da se adaptiram što brže i što bolje – istaknuo je Paulius.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Naučio je i koji sve klubovi igraju u hrvatskom prvenstvu, s kim će se sve nadmetati u dresu Gorice.

– Znam za Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeku, igrali smo protiv Lokomotive… I ove ostale ću vrlo brzo upoznati, jedva čekam da prvenstvo krene, da dođu utakmice – nestrpljiv je Golubickas, koji o Hrvatskoj ima jako dobro mišljenje u nogometnom smislu:

– Hrvatska nije velika zemlja, sa samo četiri milijuna stanovnika, ali ovo je definitivno nogometna sredina. Gledao sam i neke treninge mlađih kategorija, vidi se da ta djeca prolaze kvalitetnu školu nogometu, jasno je to iz načina na koji dodaju i primaju loptu, na koji se kreću, da su tehnički dobri… Uostalom, Hrvatska je u Rusiji bila druga na svijetu, to sve govori. Ovo je dobra zemlja za igranje nogometa, a i liga je među 15-ak najboljih u Europi.

Ima, naravno, i omiljene hrvatske nogometaše.

– Imate jako puno dobrih igrača, od Rakitića, Modrića… Evo, obojica su plavokosi, ne previsoki, s odličnom tehnikom, valjda nije slučajno što mi se baš oni sviđaju, ha, ha – nasmijao se Paulius, pa za kraj otkrio svoje snove:

– Otkad sam bio dječak, sanjam da jednog dana zaigram za Barcelonu. I radim sve što je u mojoj moći da se taj san ostvari. Naravno, netko će reći da to baš i nije realno, ali ja mislim da si moraš postavljati visoke ciljeve, najviše moguće, na taj način lakše je postati bolji.

S Goricom u četvrtak ide na pripreme u Medulin, odigrat će naša momčad u Istri i četiri utakmice, sasvim dovoljno da se mladi Litavac još bolje uklopi, još brže prilagodi svemu što ga čeka. I da onda, u nogometnoj simbiozi, Paulius i Gorica krenu prema ostvarivanju ciljeva.

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Sport

Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače

Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.

– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.

Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.

– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.

U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…

– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.

U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…

– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.

Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.

– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!

Objavljeno

na

Objavio/la

Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…

Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.

Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.

Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…

Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.

Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.

Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…

Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.

Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…

Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.

Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno