Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

Čitateljski klub Društva hrvatskih književnih prevodilaca dolazi u Veliku Goricu

Gradska knjižnica ugostit će par prevodilaca koji će publici predstaviti prijevode djela napisanih na stranom jeziku.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Gradskoj knjižnici Velika Gorica u srijedu 2.travnja dolaze prevodioci s nizozemskog jezika, Svetlana Grubić Samaržija i Radovan Lučić.

Naime, prevodioci osim knjiga koje sami prevode, rado čitaju i prijevode svojih kolegica i kolega, te u sklopu projekta „Posudite od prevodilaca“ po dvoje prevodilaca gostuje u gradskim knjižnicama diljem Hrvatske i predstavljaju jedni druge kroz jedan prijevod koji im se naročito svidio, čime publiku zainteresiraju za posuđivanje predstavljenih književnih djela.

Tako će prevoditeljica Svetlana Grubić Samaržija predstaviti roman “Grand Hotel Europa” nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfijffera u prijevodu Radovana Lučića, dok će Lučić predstaviti roman “Trofej” flamanske autorice Gaee Schoeters u prijevodu Grubić Samaržije.

Druženje počinje u 19 sati.

Foto: xigxag.co.uk

Nastavite čitati

HOTNEWS

Mraclinci u Budimpešti zaigrali kolo na željezničkom kolodvoru

KUD Dučec na 10. međunarodnom folklornom festivalu pokazao sve boje Turopolja.

Objavljeno

na

Članovi Dučeca iz Mraclina proveli su vikend u Budimpešti na 10. međunarodnom folklornom festivalu, što im nije prvi “izlet” u glavni grad Mađarske, budući da su na ovom prestižnom festivalu već nastupali 2013. godine.  

Na ovogodišnjem festivalu vokalna skupina izvela je dvije turopoljske pjesme, dok se folklorna skupina predstavila novom koreografijom Posavine – Gledaj, majko, mojega dragana. No, prava atrakcija za sve koji su se u tom trenu našli na trgu bio je nastup na otvorenom, ispred znamenite zgrade Glavnog željezničkog kolodvora. 

Foto: KUD Dučec

U Budimpešti je članove dočekala gospođa Neda Maretić iz Bitole, koja trenutačno živi u Budimpešti i radi u tamošnjem Veleposlanstvu Republike Hrvatske, a veza između KUD-a Ilinden iz Bitole traje već gotovo 30 godina. 

Foto: KUD Dučec

– Još jedno prekrasno putovanje, puno veselja, pjesme, druženja, ali i odličan nastup obilježili su naš vikend u Budimpešti. Pohvaljujem sve svoje članove, a posebno se zahvaljujem brojnim sponzorima koji su nam pomogli u realizaciji ovog gostovanja. Kad nam se slegnu dojmovi, krećemo sa zaavršnim pripremama za goričke smotre folklora, nastup povodom stote obljetnice rada našeg prijateljskog društva, KUD-a Bukovac iz Zagreba, nastup na Turopoljskom Jurjevu, ali i nastavak rada na projektu “V Mraclinu se ponovo tke” – istaknuo je predsjednik KUD-a Dučec Matija Kos. 

Foto: KUD Dučec

Osim sudjelovanja na samom festivalu, članovi Dučeca slobodni dio dana iskoristili su za obilazak brojnih znamenitosti Budimpešte, vožnju Dunavom, upoznavanje mađarskog folklora, njihove gastronomije, ali i upoznati noćni život glavnog grada Mađarske. 

Foto: KUD Dučec

Nastavite čitati

Kultura

Bliži se 25. Gradska smotra izvornog, koreografiranog i dječjeg folklora

Na pozornicu će stati gotovo 500 izvođača!

Objavljeno

na

U organizaciji Zajednice kulturno – umjetničkih udruga Grada Velike Gorice 30. ožujka i 06. travnja u dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta održat će se Gradska smotra izvornog, koreografiranog i dječjeg folklora.  

Na ovogodišnjoj jubilarnoj smotri sudjeluju sve članice Zajednice, FA Turopolje, KUD  „Veleševec“, KUD „Slavuj“ Bukevje i  KUD „Kravarsko“. Na smotri odraslih skupina  na pozornici će se izmijeniti 491 izvođač, a publika će moću uživati u izvedbama Turopolja,  Slavonije, Posavine, Gorskog kotara, Moslavine, Banovine  i Međimurja. 

Smotre u oba vikenda počinju u 17 sati. 

Nastavite čitati

Kultura

Obljetničkim koncertom folkloraši iz Lukavca obilježili svojih prvih 25. godina

Mnoštvo mladih koji se priključuju KUD-u nastavljaju njegovati turopoljsku tradiciju i ljubav prema folkloru

Objavljeno

na

KUD Stari grad Lukavec ovog je vikenda kroz dva dana obilježio 25. godina postojanja. Nedjeljnim obljetničkim koncertom u Dvorani Gorica pokazao je svu svoju raskoš, bogatstvo narodnih nošnji i koreografija, te poseban glazbeni izričaj.

Na pozornici im se pridružilo i prijateljsko društvo „Sloga” iz Đenovića iz Crne Gore koje broji 120 članova a dio njih doputovao je našim sugrađanima pokazati crnogorsko folklorno stvaralaštvo.

Dodajmo kako je u Društvenom domu Lukavec u subotu na Svečanoj akademiji dodijeljene zahvalnice istaknutim članovima i prijateljima društva a prikazanim filmom prisjetili su se na dugogodišnju tradiciju. Također, izložili su i svoje rukotvorine koje marljivo stvaraju članovi etno skupine.

Predsjednica društva Elizabeta Stipetić KUD vodi unazad dvije godine a kako je istaknula, posebno je ponosna što se iz godine u godinu priključuju mladi, tako da će se tradicija nastaviti i dalje, no uz to mlađi naraštaji kroz angažman i obaveze u društvu uče o našoj kulturi, usvajaju dobre navike i uz zajedništvo se oblikuju u zrele ljude.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2024

Objavljeno

na

Objavio/la

Novi 20. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024 predstavljen je danas (četvrtak, 20.03.2025., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 330 stranica Ljetopisa 2024 nalaze se mnogobrojne teme koje su vezane uz život Grada Velike Gorice, Turopolja i susjednih općina (Pokupsko, Kravarsko i Orle).

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prilozi su posvećeni najrazličitijim velikogoričkim temama: povijesti, znanosti, gradskom životu, tradiciji, kulturi, sportu, mladeži, vjeri, kulturno-umjetničkom stvaralaštvu, zabavi. Na kraju Ljetopisa je i kratka kronologija događanja, koja svjedoči o bogatom životu Grada Velike Gorice i njenih žitelja u svim životnim segmentima.

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U predstavljanju su sudjelovali urednik Stipe Bilić i autori priloga. Posebno su predstavljeni Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, Turopoljska plemenitaška poculica i Vokalno instrumentalni ansambl Jane.

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posjetitelje su na početku predstavljanja 20. broja Ljetopisa pozdravili Darko Bekić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice i Anita Pišković, ravnateljica POU-a. Prigodni umjetnički program izveli su učenici (trubači) Umjetničke škole Franje Lučića i VIS Jane. Voditeljica promocije bila je Mirjana Ćorić.

Velika Gorica, 20.03.2025. Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Promotivna cijena Ljetopisa Grada Velike Gorice 2024 je 8 eura.

Nakon predstavljanja Ljetopisa prijateljsko druženje nastavljeno je prigodnim domjenkom.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.