Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

FOTO Jurjevski krijes u Kobiliću kod Društvenog doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Povodom blagdana Jurjeva (23. travnja) članovi Plemenite opčine turopoljske, sučija Kobilić, Stjepan Brigljević i prijatelji pripremili su i zapalili Jurjevski krijes. U tradicionalnom ceremonijalu sudjelovali su vatrogasci DVD-a Velika Gorica. Krijes je pred velikim brojem mještana zapaljen u najavljeno vrijeme(19:30 sati) na prostoru kod Društvenog doma.

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovogodišnji ceremonijal započeo je minutom šutnje povodom smrti pape Franje i tradicionalnom molitvom. Nakon toga su dvije učenice pročitale tekst s nekoliko povijesnih činjenica o tome kako su Hrvati došli u ove krajeve te otkad se slavi Sveti Juraj.

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

”Narodni jurjevski običaji vezani uz turopoljskog zaštitnika sv. Jurja sadrže mnoge elemente koji proizlaze iz obreda posvećenih poganskom bogu Velesu, zaštitniku pastira i stoke, koji vlada magijom i demonskim silama.”

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Krijes je zapalio Stjepan Brigljević uz asistenciju vatrogasaca DVD-a Velika Gorica, koji su kontrolirali zapaljeni krijes i na kraju temeljito pogasili ostatke vatre.

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 21.04.2025. Jurjevski krijes u Kobiliću. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod Hrvata svetom Jurju često se daje pridjev zeleni. Tradicija slavljenja Jurjeva posebno je raširena u Turopolju.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

FOTO EMTA znatno povećana mažoret timovima iz deset država

Objavljeno

na

Objavio/la

Europska asocijacija mažoret timova (EMTA) osnovana je u Hrvatskoj prije deset godina, ali zbog malog broja članica, mažoret timova, iz drugih država nije se dovoljno zapažalo njeno djelovanje. Krajem prošle (2024.) i početkom ove godine (2025.) došlo je do preokreta, jer se povećao broj mažoret timova iz nekoliko država koji su postali članovi internacionalne EMTA-a.

Lodz – Poljska, 11.-13.04.2025. EMTA znatno povećana timovima iz deset zemalja. Foto: EMTA

Trenutačno su u Europskoj Asocijaciji mažoret timovi iz deset država: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Francuska, Mađarska, Njemačka, Poljska, Srbija, Slovenija i Švicarska.

Lodz – Poljska, 11.-13.04.2025. EMTA znatno povećana timovima iz deset zemalja. Foto: EMTA

Izaslanstvo internacionalne EMTA-e koje su činili Vlado Palac, predsjednik EMTA-e, Sara Bogović, tajnica EMTA-e i Ivana Mišević, predsjednica sudačke komisije EMTA-e posjetili su prošlog vikenda (11. do 13. travnja 2025.) nacionalnu EMTA – Poljska te sudjelovali na edukaciji i trenerskom seminaru, koji je održan u Lođu (Lodz). Organizaciju je vodila Karolina Doruch – Nastya. Nakon završetka seminara osam trenerica iz šest mažoret timova dobile su certifikat o uspješno položenom trenerskom ispitu.

Lodz – Poljska, 11.-13.04.2025. EMTA znatno povećana timovima iz deset zemalja. Foto: EMTA

Dogovorena je suradnja u ovoj i idućoj godini (edukacije i seminari) odnosno organizacija mažoret manifestacija: dolazak poljskih timova na Europa Grand Prix (Crikvenica 2025.) i Europsko prvenstvo (Novigrad 2025.). Krajem 2025. planiran je Christmas Open Majorette Cup 2025 u Poljskoj, kao i Europe Grand Prix u Poljskoj (travanj 2026.).

Lodz – Poljska, 11.-13.04.2025. EMTA znatno povećana timovima iz deset zemalja. Foto: EMTA

Lodz – Poljska, 11.-13.04.2025. EMTA znatno povećana timovima iz deset zemalja. Foto: EMTA

Dogovoren je i dolazak  internacionalnih sudaca EMTA-a i HUMT-a koji bi sudili na Nacionalnom prvenstvu EMTA – Poljska (svibanj 2026.).

Galerija fotografija

envira-gallery id=”231466″]

Nastavite čitati

Kultura

„Pračovjek” stiže u Buševec, urnebesna komedija koju ne smijete propustiti!

Predstava je namijenjena odraslim osobama, stoga vrijedi pravilo 16+.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ako ste ljubitelj komedija koje se ne boje dotaknuti i najosjetljivijih tema, ne smijete propustiti predstavu “Pračovjek” koja dolazi u Dom kulture Buševec. Ova urnebesna komedija o žensko-muškim i muško-ženskim odnosima bit će izvedena 25. travnja, s početkom u 19:30 sati.

„Pračovjek” je najdugovječniji one man show na Broadwayu, a sada napokon dolazi u Hrvatsku. U ovoj komediji, koja je bez filtera, Peđa Gvozdić će svojim briljantnim nastupom pružiti nezaboravan doživljaj. Predstava je namijenjena odraslim osobama, stoga vrijedi pravilo 16+.

Ulaznice za predstavu moguće je rezervirati pozivom na broj 098 829 907 (Nenad). Cijena ulaznice je 10 €, a broj mjesta je ograničen, stoga se preporučuje brza rezervacija.

Ako tražite predstavu koja će vas nasmijati do suza, „Pračovjek” u Buševcu bit će savršen izbor. Ne propustite ovu jedinstvenu priliku da uživate u najpoznatijem one man showu na Broadwayu.

Nastavite čitati

Kultura

Udruga umjetnika „Spark“ održala likovnu radionicu uz asistenciju Nine Radman

Članica udruge, Nevenka Lang, istaknula je kako je radionica bila prilika za učenje novih vještina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na Cvjetnu nedjelju, članice Udruge umjetnika „Spark“ imale su priliku sudjelovati u likovnoj radionici pod vodstvom mlade i perspektivne umjetnice Nine Radman. U prostorijama udruge nastala su prava mala uskrsna umjetnička djela, koja su uz vjeru, nadu i zajedništvo stvorena posebnom tehnikom.

Radionica, koja je bila prava prilika za kreativno izražavanje, održana je u prostoru udruge „Spark“ u Velikoj Gorici. Članice su, pod mentorstvom Nine Radman, koja se ističe u području 3D slikarstva i reljefnih uzoraka, oslikavale uskrsne motive poput livada punih cvijeća, skrivenih pisanica, trave i zečeva. Tehniku stvaranja su činile akrilne boje i šablone koje je pripremila sama umjetnica.

„Umjetnost je uvijek bila moj način izražavanja, a trenutno se bavim stvaranjem 3D slika s reljefnim i životinjskim motivima“, rekla je Nina Radman, koja uskoro priprema izložbu radova zajedno s članicama udruge „Spark“ u velikogoričkoj Područnoj knjižnici Galženica, predviđenu za rujan.

Članica udruge, Nevenka Lang, istaknula je kako je radionica bila prilika za učenje novih vještina. „Ako ne pišemo, slikamo i ovo nam je bio izazov naučiti nešto novo i zanimljivo. Zahvalne smo Nini na strpljivosti, nesebičnosti i želji da nam prenese svoje znanje“, kazala je Lang.

Kroz ovaj umjetnički susret, članice su uspjele spojiti kreativnost i zajedništvo, stvarajući ukrase za nadolazeći Uskrs, a cijela atmosfera bila je ispunjena nadom i ljubavlju prema umjetnosti.

Nastavite čitati

Kultura

Noć knjige u Velikoj Gorici, saznajte što vas sve čeka

Održat će se i pub kviz na temu životinja u književnosti, kulturi i umjetnosti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradska knjižnica Velika Gorica u srijedu 23. travnja, od 17 sati domaćin je manifestacije Noć knjige, koja ove godine donosi bogat i raznolik program, humanitarnu akciju, književno predstavljanje i pub kviz, a sve to s posebnom temom, životinjama.

Humanitarna akcija pod nazivom Humana knjižnica za napuštene životinje održat će se ispred Središnjeg odjela za odrasle od 17:00 do 19:00 sati. U suradnji s volonterkom Martinom Vujnović, posjetitelji će moći donirati hranu za životinje, a zauzvrat odabrati knjigu iz fonda otpisanih naslova knjižnice. Tijekom akcije, Martina Vujnović će građanima odgovarati na pitanja poput: kako pomoći napuštenim životinjama, kako izgleda proces udomljavanja te zašto je mačka idealan kućni ljubimac.

Martina Vujnović, dugogodišnja volonterka iz Velike Gorice, aktivna je u radu udruge Sigurna kućica i Skloništa Velika Gorica, te svojim angažmanom redovito pomaže napuštenim životinjama. Organizatori pozivaju sve sugrađane da se priključe ovoj akciji i spoje ljubav prema knjigama i životinjama.

U 19:00 sati slijedi književni dio programa Nakladnik u gostima, u sklopu kojeg će se predstaviti nakladnička kuća Sonatina. Osnovana 2018. godine, Sonatina se specijalizirala za beletristiku raznih žanrova. Direktorica i urednica Silvia Sinković predstavit će nekoliko zanimljivih naslova, uključujući one sa životinjama u glavnoj ulozi, poput:

  • „Neobično pametna stvorenja”
  • „Mačak koji je spasio knjige”
  • „Frankie: životna filozofija jednog mačka”

Poseban fokus bit će i na romanima popularne autorice Valerie Perrin, poznate po hitovima „Svježa voda” za cvijeće i „Troje.”

Za kraj večeri, od 20:00 do 21:00 sat, održat će se pub kviz na temu životinja u književnosti, kulturi i umjetnosti. Kviz će voditi Matej Peranić, koji će osmisliti pitanja iz različitih kategorija. Sudjelovanje je moguće isključivo uz prethodnu prijavu putem Google obrasca, a ekipe se trebaju sastojati od tri do pet članova. Pobjedničku ekipu očekuje vrijedan poklon paket koji osigurava knjižnica. Broj mjesta ograničen, stoga važno je prijaviti se na vrijeme!

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.