ktc
Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

CityLIGHTS

VELIKA GORICA Štoos u kvartu: Dođite na izložbu “Suradnja”

Ulaz na izložbu je slobodan, a postav će biti otvoren za posjetitelje do 11. svibnja 2026. godine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Štoos teatar

Projekt “Dobar Štoos u kvartu” započinje u Velikoj Gorici otvorenjem izložbe “Suradnja” umjetnika Marija Miličića, koja će biti predstavljena u petak, 24. travnja u 19 sati na prostoru Željezničkog kolodvora, na adresi Kolodvorska 151.

Riječ je o programu koji umjetnost izmiče iz galerijskih okvira i smješta je u svakodnevni prostor, bliže publici. Kako ističe koordinatorica programa ispred Štoos teatra Ana Katulić: “Ovim konceptom Štoos nastavlja seriju izvedbi i izložbi koje izlaze izvan institucija i ulaze u javni prostor; među ljude, u svakodnevicu, ravno k vama, a ova je izložba realizirana u partnerstvu s HŽ Infrastrukturom“.

Izložba “Suradnja” nastajala je spontano, uz željezničku prugu, kroz niz fotografija koje bilježe naizgled nevažne prizore. Autor je projekt započeo slučajno, primjećujući izgubljene radničke rukavice uz tračnice. Prve fotografije nastale su bez posebne namjere, no s vremenom su prerasle u promišljeni ciklus.

Naizgled obični predmeti, kroz objektiv dobivaju novo značenje, postajući svjedočanstvo rada i prisutnosti ljudi koji često ostaju nevidljivi, iako održavaju sustave svakodnevice – dok drugi prolaze, čekaju ili žure.

Miličić, poznat i pod pseudonimom Mane Mei, djeluje kao vizualni umjetnik i street art autor. Njegov rad obuhvaća murale i intervencije u javnom prostoru, među kojima su i poruke poput „Oj budi svoj“, „Budi čovjek“ i „Osmijeh na licu uljepšava ulicu“. Od 2018. godine angažiran je kao kustos u Galeriji Siva u zagrebačkoj Mediki, a ujedno je i suosnivač umjetničke organizacije Cirk Pozor te član HDLU-a.

 Ulaz na izložbu je slobodan, a postav će biti otvoren za posjetitelje do 11. svibnja 2026. godine.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Noć knjige u GKVG-u: Velimir Grgić donosi priče o najmračnijim stranama čovjeka

Organizatori ističu kako je naglasak stavljen na vrijednosti poput dijaloga, razumijevanja i solidarnosti kao odgovora na suvremene društvene podjele.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

U sklopu ovogodišnje manifestacije Noć knjige, u Središnjem odjelu za odrasle GKVG-a bit će predstavljena nova knjiga Lice zla autora Velimira Grgića, a susret s publikom zakazan je za četvrtak, 23. travnja 2026. u 18.30 sati.

Riječ je o djelu u kojem autor kroz trideset potresnih priča analizira zločine 20. stoljeća, stavljajući naglasak na obične ljude koji su počinili iznimno brutalna djela. Knjiga otvara pitanja o prirodi zla i granicama ljudskog ponašanja, nudeći uvid u mračnije aspekte društva i pojedinca.

Grgić, rođen 1978. u Požegi, poznat je po svom širokom profesionalnom angažmanu. Tijekom karijere surađivao je s vodećim hrvatskim medijima, radio na televizijskim projektima te producirao reklame, glazbene spotove i filmove. Uz to, afirmirao se i kao nagrađivani scenarist, a u svojim knjigama često se bavi temama iz područja glazbe, filma i popularne kulture.

Manifestacija Noć knjige tradicionalno se održava uz Svjetski dan knjige i autorskih prava i Dan hrvatske knjige. Ovogodišnja tema nosi naziv „Pobratimstvo lica u sveMIRu – promišljajmo o miru kao zajedničkoj vrijednosti“.

Organizatori ističu kako je naglasak stavljen na vrijednosti poput dijaloga, razumijevanja i solidarnosti kao odgovora na suvremene društvene podjele. Naziv teme inspiriran je pjesmom Tina Ujevića „Pobratimstvo lica u svemiru“, koja naglašava univerzalnu povezanost ljudi unatoč razlikama.

Događanje u GKVG-u pruža priliku publici da iz prve ruke upozna autora i njegov rad, ali i da kroz temu knjige promišlja o složenim pitanjima ljudske prirode.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Jurjevski sajam knjiga donosi bogatu ponudu izdanja u Veliku Goricu

Sadržaj je prilagođen i najmlađima, koji također mogu pronaći knjige primjerenog sadržaja, što sajam čini privlačnim za sve generacije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: POUVG

U predvorju Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, od 13. do 30. travnja održava se Jurjevski sajam knjiga, na kojem posjetitelji mogu pronaći raznolika izdanja po pristupačnim cijenama.

Sajam se organizira povodom Dana Pučkog otvorenog učilišta, a i ove godine sudjeluje Biblioteka Albatros, koja predstavlja dio svog izdavačkog opusa. Posjetiteljima su dostupne brojne publikacije koje nude uvid u povijest i baštinu Turopolja, čineći ih zanimljivima kako za lokalno stanovništvo, tako i za sve zainteresirane za ovaj kraj.

Posebno mjesto na sajmu zauzimaju autori nagrađeni Književnom nagradom Albatros. Njihova djela obuhvaćaju različite književne forme, od poezije i romana do zbirki kratkih priča, čime se dodatno obogaćuje ponuda.

Sadržaj je prilagođen i najmlađima, koji također mogu pronaći knjige primjerenog sadržaja, što sajam čini privlačnim za sve generacije.

Nastavite čitati

Kultura

Gostovanja KUD-ova uz potporu: na raspolaganju 150.000 eura

Natječaj ostaje otvoren do iskorištenja raspoloživih sredstava, a krajnji rok za prijavu je 15. prosinac 2026. godine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

Kulturno-umjetničke udruge iz Zagrebačke županije i ove će godine moći računati na financijsku potporu za gostovanja, budući da je Zajednica kulturno-umjetničkih udruga Zagrebačke županije otvorila javni poziv ukupne vrijednosti 150.000 eura.

Riječ je o sredstvima namijenjenima pokrivanju putnih troškova za nastupe i gostovanja, kako unutar Hrvatske, tako i u inozemstvu. Svaka udruga može prijaviti najviše dva projekta – jedno gostovanje u zemlji i jedno izvan njezinih granica.

Natječaj ostaje otvoren do iskorištenja raspoloživih sredstava, a krajnji rok za prijavu je 15. prosinac 2026. godine.

Sva potrebna dokumentacija, uključujući tekst javnog poziva i prijavne obrasce, dostupna je zainteresiranima, dok se dodatne informacije mogu dobiti putem telefona 01/6009-417 ili e-mail adrese [email protected].

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

na

Objavio/la

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Ovo je bilo prvo putovanje mlađih kadetkinja van granica Lijepe naše, a ujedno i prvo inozemno natjecanje Barbarica u ovoj sezoni (prvo od 4 planirana).

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Bravo za curke i bravo za trenericu Taru Radić, koja ih je izvrsno pripremila. Hvala roditeljima u pratnji za podršku i navijanje. Veliko hvala i ekipi mažoretkinja DND Budinščina na druženju i ugodnom putovanju.” (Tekst: Plesni klub Barbara)

Galerija fotografija

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno