Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

“Urbana utopija na periferiji” – Izložba koja otkriva kako je naselje iz kukuruzišta izraslo u urbani simbol grada

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje.

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak, 3. listopada 2025. u 19 sati, u Galeriji Galženica otvara se izložba “Galženica: urbana utopija na periferiji”. Povodom 50 godina od početka izgradnje naselja Galženica III i 45 godina rada Doma kulture Galženica, kustosica Antonia Vodanović predstavit će interdisciplinarni projekt koji povezuje povijest arhitekture, medijsku reprezentaciju i osobna sjećanja stanovnika. Izložba će biti otvorena do 21. studenoga.

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje. Kroz arhivske materijale, novinske članke, fotografije i umjetničke radove, posjetitelji će vidjeti kako je iz jednog poljoprivrednog kraja izrastao urbani prostor osmišljen “po mjeri čovjeka”.

Autorica izložbe i voditeljica istraživanja je viša kustosica Antonia Vodanović, a u stvaranju projekta sudjelovali su povjesničari umjetnosti, studenti etnologije i kulturne antropologije te suvremeni umjetnici. Dizajn postava potpisuje Nikola Križanac.

Izložba je podijeljena u dvije cjeline. Gornja etaža fokusira se na medijsku sliku Galženice kroz novinske članke, oglase, karikature i dokumentarne fotografije, dok donji dio posjetiteljima približava osobne priče arhitekata, urbanista i stanovnika. Preko 200 arhivskih članaka i brojni vizualni materijali prikazuju kako se u javnosti oblikovala slika o naselju i njegovim ljudima.

U sklopu izložbe bit će predstavljeni i novi radovi mladih umjetnika, fotografska serija “Kamen temeljac” Ivana Buvinića te konceptualni rad “Outsourcing” Ivana Gundića u suradnji sa Zlatkom Majsecom. Izložba uključuje i videodokumentaciju kolektivnog performansa Božene Končić Badurine iz 2013. godine te dokumentarne fotografije Renata Glogovčana iz 2003.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u znaku PK Barbara i Mažoretkinja Dubrovčan

Objavljeno

na

Objavio/la

Otvoreno Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanove  održano je u Istri (Novigrad-Cittanova, 25.-28.09.2025.godine), u Gradskoj sportskoj dvorani.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predsjednik EMTA-e i HUMT-a Vlado Palac, direktorica Turističke zajednice Novigrada-Cittanove Vesna Ferenac i Andrea Zancola, zamjenik gradonačelnika Grada Novigrada-Cittanove pozdravili su sve sudionike natjecanja i gledatelje te otvorili trodnevnu manifestaciju.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na prvenstvu se natjecalo 18 mažoret timova iz osam država od deset, koje su članice EMTA-e (Slovenije, Srbije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Poljske, Francuske i Hrvatske). Paralelno su se odvijala natjecanja Europskog prvenstva i 9.Mediteranskog kupa.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mažoret timovi: Plesni klub Barbara (Velika Gorica), Vodiške mažoretkinje Vodice), Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko), Plesna udruga Star Dance (Sisak), Mažoretkinje DND Budinščina (Budinščina), Kutinske mažoretkinje (Kutina), Jelačićke Zaprešićke mažoretkinje (Zaprešić), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj), Plesni studio Tena (Zagreb) (svi iz Hrvatske), Swiss Majorette (Zurich, Švicarska), Dresden Diamonds (Dresden, Njemačka), Majorettes de Giugnicourt (Majorettes Ginjikuor, Francuska), Angel Majorettes (Dance Sport Association, Mađarska), Mažoretkinje Agnes (Gliwice, Poljska) Pančevačke lavice (Pančevo, Srbija) i Mažoretni in Twirling Klub Benedikt (Slovenija).

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izvedbe mažoretkinja pratio je i ocjenjivao tim od 10 internacionalnih odnosno nacionalnih sudaca: Vlado Palac, Milosava Katić, Kristijan Bogdanović, Ivana Mišević, Lana Žapčič, Irina Bogdanović, Lucija Palac, Sara Bogović, Katarina Ahel i Petra Kocman.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednik 9.Mediteranskog kupa u konkurenciji seniorki su Mažoretkinje Dubrovčan, a Plesni klub Barbara je dvostruki pobjednik u konkurenciji juniorki odnosno kadetkinja.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon završetka natjecanja svečano je predana zastava EMTA-e  predstavniku Francuske u kojoj će iduće 2026.godine biti održano slijedeće Europsko prvenstvo mažoret timova EMTA-e.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditeljica programa bila je Ema Ružić.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvi dan prvenstva (četvrtak, 25. rujna 2025.) održana je 21. sjednica Skupštine EMTA-e, sudačke edukacije i trenersko-sudački panel te konačno usvajanje programa velike manifestacije.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Dobar Štoos u kvartu otvara pitanja o radu, strojevima i čovjeku, kroz oči mladih autora

U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad.

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak, 3. listopada 2025. u 18:30 sati, u izlogu područne knjižnice Galženica u Velikoj Gorici otvara se izložba “Nevidljive jednakosti”, kojom se predstavljaju radovi studenata Transmedijske dramaturgije Sveučilišta VERN. Izložba je dio dobro poznatog programa “Dobar Štoos u kvartu”, koji organizira Štoos teatar u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i Sveučilištem VERN.

Radovi studenata nastali su pod mentorstvom doc.art. Martine Granić u sklopu kolegija Transmedijska pismenost i medijske publike. Zajednička tema bila je rad i radništvo. Mladi autori istraživali su različite dimenzije rada, od fizičkog i virtualnog do duhovnog, promišljajući kako tehnologija i automatizacija mijenjaju čovjekovu ulogu u suvremenom svijetu.

U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad. Među izloženim djelima su radovi Djetinjstvo, Alienation Season, Homo Mechanicus, Što ste nam ostavili, Stonehenge, Noćna smjena i Ja, Andromaha, iza kojih stoje studenti Margita Akmančić, Dorotea Belan, Josipa Burić, Nika Hren, Dejan Jakovljević, Tajna Bakar Konfić i Leo Šimić, uz suradnike i fotografe Kristinu Sekalec, Ninu Šeperića, Roka Djurića, Vladimira Spindlera i Hanu Kasalo.

Ovo je četvrto izdanje Dobrog Štoosa u kvartu u ovoj godini, a po prvi put program u potpunosti stavlja fokus na studentske radove i njihovu interpretaciju društvenih tema kroz transmedijski pristup.

Nastavite čitati

Kultura

Probudite pisca u sebi! Matica hrvatska Velika Gorica raspisala književni natječaj za kratku priču

Svi odrasli autori iz Hrvatske mogu sudjelovati s neobjavljenom kratkom pričom, a najbolji radovi bit će predstavljeni u ožujku 2026.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Louis Bauer/pexels.com

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisao je 17. izdanje književnog natječaja “Turopoljska poculica”, koji i ove godine traži najbolje kratke priče pisane na kajkavskom narječju ili hrvatskom standardnom jeziku. Natječaj traje od 27. rujna do 25. prosinca 2025. godine, a sudjelovati mogu svi punoljetni autori iz Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radovima.

U obzir dolaze samo dosad neobjavljeni radovi, a kratka priča može sadržavati najviše četiri kartice teksta. Rad je potrebno poslati u tri primjerka u pisanom obliku poštom i e-mailom, a svaki primjerak treba biti označen zaporkom. Uz priču, autori trebaju zasebno dostaviti osobne podatke, ime i prezime, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku. Iz Matice ističu kako napisane priče neće biti vraćene autorima.

Prijave se šalju na adresu Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Lomnička 65, 10410 Velika Gorica (s naznakom “za Matičin književni natječaj”) te putem emaila na adresu [email protected].

Prosudbeno povjerenstvo odabrat će najbolji rad na kajkavskom jeziku i najbolji rad na standardnom hrvatskom jeziku. Svečano predstavljanje nagrađenih autora i njihovih priča održat će se u četvrtak, 19. ožujka 2026. godine u Velikoj Gorici, a najbolji radovi bit će objavljeni u časopisu Luč i lokalnim glasilima.

Nastavite čitati

Kultura

Izložba fotografija domovine kao posveta branitelju Žarku Delaču

Svi sudionici primili su zahvalnice i darove Turističke zajednice Grada Velike Gorice, a tri prvoplasirane fotografije nagrađene su poklon-bonom Banke Kovanica

Objavljeno

na

U prepunoj Galeriji “Trumbetaš” velikogoričkog Pučkog otvorenog učilišta protekli vikend je svečano otvorena izložba najboljih učeničkih fotografija iz Hrvatske i inozemstva u sklopu projekta “Ponos Domovine”, posvećenog pokojnom Žarku Delaču, hrvatskom branitelju, publicistu i neumornom promotoru domoljublja i mladih.

Program koji je vodila predsjednica Udruge Patricija Lukšić započeo je hrvatskom himnom u izvedbi Velikogoričanina Mihovila Bušića, člana klape Legiero, a zatim je minutom šutnje odana počast Žarku Delaču i svim hrvatskim braniteljima. Organizatori su podsjetili na bogatu i raznoliku životnu ostavštinu Žarka Delača: od vojnog pukovnika, profesora i urednika, do idejnog tvorca samog projekta “Ponos Domovine”.

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je više od 750 fotografija, a stručni ocjenjivački sud odabrao je dvadeset najboljih za izložbu. U žiriju su, uz predsjednika Milana Bukovca, sudjelovali i Boris Jagačić, fotograf, te Dušan Vugrinec – Vugi, snimatelj i fotograf, koji su istaknuli visoku razinu kreativnosti i tehničke izvedbe pristiglih radova.

Prvo mjesto osvojila je Marta Sokolić iz križevačke Gimnazije s fotografijom “Drugi rad, ista zemlja”. Marta je ispričala kako je tjednima biciklom obilazila okolna polja u potrazi za savršenim traktorom i kadrom, vraćajući se kasno s mora, što je prava priča o viziji, upornosti i uspjehu koju Udruga želi poticati kod mladih.

Drugo mjesto pripalo je Petri Kozmić iz Graditeljske škole Čakovec za fotografiju “Kameni otok”, a treće Teni Kolman, također iz Graditeljske škole Čakovec, za rad “Dioklecijanova palača”.

Svi sudionici primili su zahvalnice i darove Turističke zajednice Grada Velike Gorice, a tri prvoplasirane fotografije nagrađene su poklon-bonom Banke Kovanica. Glazbeni ugođaj večeri upotpunio je Mihovil Bušić izvedbama pjesama “Croatio iz duše te ljubim” i “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”.

Izložba ostaje otvorena za javnost do 3. listopada 2025., a otvorenje je završilo prigodnim domjenkom i druženjem posjetitelja i autora uz najavu novih zajedničkih projekata.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno