Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

Dobar Štoos ponovno u kvartu – tri besplatna programa u Galženici ove subote

Subotnji “Dobar Štoos u kvartu” donosi umjetnost na ulice Velike Gorice, bez ulaznica i ograničenja.

Objavljeno

na

Objavio/la

“Dobar Štoos u kvartu”, u organizaciji Štoos teatra, vraća se 8. studenoga s tri zanimljiva događanja, performansom, zvučnom instalacijom i predstavom. Ulaz na sve programe je besplatan.

Sve počinje u 11 sati na platou ispred knjižnice Galženica. Umjetnik Vjeran Vukašinović izvest će performans-instalaciju “Rad u polju korova – kako čitati korovu?”, u kojoj propituje sudbinu otpisanih knjiga i način na koji društvo danas vrednuje znanje. Publika u izvedbi aktivno sudjeluje i može ponijeti dio instalacije, knjigu i korov kao simbol promišljanja o znanju i sjećanju.

Večernji dio programa počinje u 19 sati u foajeu Doma kulture Galženica. Tada nastupa Kalamos kvintet s zvučnom instalacijom “Ptičji paviljon”, autorskim radom Branimira Norca. Riječ je o kompoziciji otvorenog tipa u kojoj se izvođači slobodno kreću prostorom i stvaraju jedinstven zvučni pejzaž. Kvintet čine Dora Draclin (oboa), Yaroslav Sadovyy (klarinet), Aljaž Razdevšek (saksofon), Branimir Norac (bas-klarinet) i Šime Vuksan (fagot).

U 19:30 sati slijedi neverbalna predstava “Najnormalniji od svih dana” autora i izvođača Roka Nakića. Predstava prikazuje svakodnevicu čovjeka koji se bori s pritiskom posla i iscrpljujućom produktivnošću. Kroz humor i fizičku igru, Nakić progovara o fenomenu burnouta, temi bliskoj mnogima u današnjem ritmu života.

Program “Dobar Štoos u kvartu” održava se uz podršku Ministarstva kulture i medija RH, Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Zaklade Kultura Nova, u suradnji s Galerijom Galženica i Pučkim otvorenim učilištem Velika Gorica.

Nastavite čitati

Kultura

Aleksandar Kačurov: Publiku častimo s malo klasike, malo tradicije i brojevima iz mjuzikla – a imamo i iznenađenje

VIS Danice poziva na godišnji koncert uz svoje goste!

Objavljeno

na

Grupa zaljubljenica u vokalnu glazbu, naš gorički VIS Danice, 12 godina je djelovao pod vodstvom Sandre Kulier, a od 2019. godine stručni voditelj im je profesor Aleksandar Kačurov, koji je za City radio najavio tradicionalni godišnji koncert za svoju vjernu publiku. 

-Veliko mi je zadovoljstvo pozvati sve na naš godišnji koncert “19 godina uz VIS Danice” na kojem ćemo izvesti tradicionalne, zabavne, klasične i pjesme iz mjuzikla, a dolaze nam i gosti s kojima ćemo dijeliti pozornicu. Posebno iznenađenje je mladi pijanista iz Bosne i Hercegovine Danis Halilagić, koji je pripremio zanimljiv spoj klasične i zabavne glazbe, tako da će publika svakako uživati – pozvao je Kačurov. 

Osim poznatog pijanista nastupit će i Gradski zbor “Franjo pl. Lučić” i Pjevačko društvo Novi Zagreb. 

Večer glazbe uz godišnji koncert bit će u Dvorani Galženica 6. studenog s početkom u 19.30 sati. 

Podsjetimo, 2021. godine članice VIS-a Danice  premijerno su izvele originalni mjuzikl „Teško je biti penzioner“ čiju glazbu potpisuje Aleksandar Kačurov. 

Nastavite čitati

Kultura

Dobar Štoos u kvartu ide dalje: Čitanje korovu, zvuk okolišta i mizerija radnog dana

U produkciji Štoos teatra ova će subota biti ispunjena kulturom – program će započeti u prijepodnevnim, a završiti u večernjim satima, predstavom koja će imati i svoju uvertiru…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dragi prijatelji Štoos teatra, i u studenom je Dobar Štoos u kvartu i za vas smo pripremili programe; od performansa i zvučnih instalacija, do predstave i happeninga, a sve ćemo završiti čagicom i glazbenom završnicom…, stoji u pozivu velikogoričkog nezavisnog “Štoos teatra” na nastavak druženja kroz kulturu.

S jeseni su stigle brojne aktivnosti vrijednog društva iz “Štoosa”, koje je ispratilo prijatelje iz Francuske, koji su 72 sata živjeli na goričkim ulicama, a nastavak bogatog programa slijedi uskoro.

“Počinjemo ove subote, 8. studenog, kad vas pozivamo na interaktivni performans Vjerana Vukašinovića ‘Rad u polju korova – kako čitati korovu’ od 11 sati ispred knjižnice Galženica”, pozivaju iz Štoosa na prvi dio subotnje akcije, uz opis događaja:

“Performans-instalalcija propituje sudbinu zastarjelih nositelja znanja – knjiga, koje su postale suvišne, nepoželjne i nepodobne, naslova koji su zastarjeli, otpisani – uspoređujući ih s korovom koji raste iznad njih. Kroz beskonačno preslagivanje knjiga i zvučne intervencije, rad stvara pokretni zid znanja i otpada, tematizirajući promjene u vrijednosti informacija u eri umjetno generiranih istina. Publika sudjeluje, odnoseći sa sobom knjigu i korov – kao ostatke jedne devalvirane memorije i poziv na refleksiju…”

Nastavak slijedi istoga dana od 19 sati, zvučnom instalacijom Kalamos kvinteta “Ptičji paviljon” u foajeu dvorane Galženica.

“Kompozicija je vođena idejom umjetnosti kao okoliša, a napisana je s namjerom istraživanja akustičnih svojstava različitih prostora. Svaki zvuk unutar okoliša funkcionira sam za sebe, istovremeno doprinoseći cjelokupnom zvuku. Tako i izvođači ove kompozicije imaju slobodu odabirati glazbene uzorke, broj ponavljanja i brzinu izvedbe, stvarajući svaki put iznova ponešto drukčiju sliku Ptičjeg paviljona”, stoji u opisu zvučne instalacije koja će poslužiti i kao uvertira u predstavu “Najnormalniji od svih dana” Roka Nakića, koja počinje u 19.30 sati.

“Predstava prikazuje isječak iz mizerije radnog dana neimenovanog protagonista koji pokušava zadržati prisebnost u vrtlogu radnih obaveza, ali čije se nejaka ličnost drobi pod pritiskom te polako gubi svaki dodir sa stvarnim svijetom. Monokomedija s elementima stand-upa koja se primarno bavi temom burnouta, odnosno problematikom promicanja pretjerano produktivne radne kulture društvenog fenomena s koji su suočeni brojni mladi ljudi koji ulaze na tržište rada ili čak već u toku studiranja.”

Trinaest dana poslije, 21. studenog, na rasporedu su novi programi, no zaljubljenici u kulturu prvo će “odraditi” ovu subotu…

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Objavio/la

Blagdan Svih svetih je dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a ostvarili su ideal kršćanskog života.

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Blagdan Svih svetih je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj na koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje najmilije. U crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti. (Izvor: Večernji list, Hina)

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Misa na svetkovinu Svih svetih (subota, 01. studenog 2025.) na Gradskom groblju u Velikoj Gorici bila je u 15 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Život između dviju kultura – Osječanin Siniša Kasumović gost književne večeri u Galženici

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Gradska knjižnica Velika Gorica

Područna knjižnica Galženica u srijedu, 5. studenoga 2025., u 18 sati, ugostit će književnog prevoditelja Sinišu Kasumovića. U razgovoru će mu se pridružiti glumac Luka Kuzmanović, a večer će voditi prevoditeljica Romana Perečinec.

Kasumović prevodi s poljskog i na poljski jezik te je član Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Osječanin po rođenju, od 1991. živi u Poljskoj, gdje je završio sociologiju na Sveučilištu u Lodžu. Književnim prevođenjem bavi se od 2009., a danas radi u glazbenoj školi u gradiću Skierniewice.

Publika će čuti kako izgleda život prevoditelja koji spaja dvije kulture, što Poljaci misle o hrvatskoj književnosti i što znači “književni gulaš od ptice turul”. Ulomke iz Kasumovićevih prijevoda čitat će Luka Kuzmanović, koji također dio godine provodi i radi u Poljskoj.

Ulaz je slobodan.

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno