Kultura
Glazba je moj lijek! Pomažem djeci s teškoćama u razvoju, pišem, skladam…
Pjevačica, voditeljica glazbenih igraonica, lektorica, autoica dječjih prestava i terapeutskih priča, profesorica povijesti… Sve je to Ana Lovrenčić, začetnica “Anine glazbaonice”, žena koja može sve
Negdje na društvenim mrežama, baš u vrijeme nastajanja ovog teksta, naišla sam na izreku koja kaže: “Radi ono što voliš i više nećeš raditi nijednog dana u životu.” Umjetnica o kojoj ćete čitati u nastavku ostavlja baš takav dojam. Radi nekoliko stvari, a izgleda kao da se zabavlja. Bez ovog “kao”.
Ana Lovrenčić. Pjevačica, voditeljica glazbenih igraonica, lektorica, piše dječje predstave i terapeutske priče te je posvećena muzikoterapiji. Njezina ljubav i talent prema glazbi nisu slučajni, čuli ste nebrojeno puta da ima nešto i u genima. Osim što je imala glazbeno talentiranu prabaku, odrastala je uz djeda violinista.
– Prvo ga je brinulo što brat i ja do neke četvrte godine nismo imali savršenu pjevačku intonaciju, a druga i najsmiješnija njegova briga bila je da ću biti alt (što ipak nisam!), a ne romantični sopran iz mjuzikla, u koje je bio zaljubljen. Općenito ga je brinula pomisao da ću biti pjevačica. Dakle, razočarala sam ga na svim poljima – kaže Ana.
Naravno, te gene i talent trebalo je potkrijepiti i formalnim obrazovanjem, no kad imate deset godina, ići u dvije škole i nije nešto pretjerano napeto i zabavno. Otprilike takav slučaj bio je i s Anom.
– U četvrtom razredu sam upisala glazbenu školu, ali sam imala nesreću što sam u prve tri godine promijenila 14 profesora, pa kako više nisam znala tko što traži od mene, počela sam puštati nokte, vježbala sve manje, davala susjedima da sviraju umjesto mene, da roditelji misle da ja vježbam, ali sam jako lijepo pjevala i zato su se trudili zadržati me u glazbenoj – priča kroz smijeh.
Solo-pjevanje upisala je u Sisku, kod profesorice Marice Pernar. Tamo se zadržala dvije godine jer se dosta brzo razočarala u stav prema glazbi. Tamo su joj rekli da tu stvaraju umjetnike i stoga je zamolili da pobaca sve kazete jazza jer bi pjevanje takve glazbe moglo škoditi njezinim glasnicama i finoći izvedbe. Kako kaže, to joj je bilo jako tužno jer je u to vrijeme s bendovima počela pjevati blues i jazz i taj stav u školi bio je baš demotivirajući. U to je vrijeme počela razvijati tremu, osjećala se loše i povremeno od stresa gubila glas.
– Nakon toga sam napustila tu školu i otišla u Vokalni studio Bacchabundus kod profesorice Mirele Brnetić, koja me onako dobro promućkala, bila i profesor i psihoterapeut, i dovela me baš tamo gdje je trebalo. Kod nje sam završila to svoje pjevačko obrazovanje, a uz to sam redovito sam išla na mnoge internacionalne vokalne radionice, pa i na predavanja logopeda kako bih se bolje upoznala s funkcioniranjem cijelog vokalnog aparata, a na kraju sam se time odlučila i baviti – ističe Lovrenčić.
Inače, studirala je hrvatsku kulturu i povijest, a čak joj je i diplomski bio povezan s glazbom. Tema je bila “75 godina jazza u Zagrebu”, što je Ani bila odlična prilika upoznati začetnike jazza u Hrvatskoj i od njih slušati o toj temi iz prve ruke.
– Nakon fakulteta upoznala sam skladatelja Igora Savina, s kojim sam godinama pjevala, te smo snimili album “Međudžezje”, međimurske pjesme u njegovim jazz aranžmanima. Meni je to jako drag projekt. Uskoro sam se zaposlila kao lektorica. Još su me s faksa preporučili školi za ekonomiju i menadžment, da lektoriram udžbenike, i to je bio prvi korak u taj posao, koji od tad svakodnevno radim. I privatno, svaku knjigu koju čitam, u sebi je lektoriram, čak i pjesme dok ih pjevam – govori Ana.
Sjećate se početka priče, Ana vodi glazbene igraonice s elementima muzikoterapije. Ideja se rodila kad je njena kći Leda imala tri mjeseca.
– Dok sam je uspavljivala, intuitivno sam joj pjevala vokalize; u jednom trenutku ona je počela ponavljati nekoliko tonova u nizu, tada sam si rekla: ako može dijete od tri mjeseca, može svatko. I odlučila osmisliti vlastiti program. Prvo su mi logopedi počeli slati vlastitu djecu na satove. Radila sam, između ostalog, u Centru za djecu mlade i obitelj, gdje su me educirali za rad s najmlađima. Tu sam se našla u situaciji da radim i s djecom s teškoćama u razvoju, što me navelo na to da počnem istraživati što takvoj djeci mogu pružiti i pokazalo se da mogu puno.
Nakon što je prestala volontirati u Centru, roditelji te djece molili su je da nastavi to raditi jer za njihovu djecu nema adekvatnih programa. Nakon što se zbližila s jednom defektologinjom kojoj je pokazala svoj program, odškrinula je vrata muzikoterapije i počele su zajedno držati grupe za djecu s poteškoćama. Tad je shvatila da je muzikoterapija ono čemu se želi posvetiti te se obratila Hrvatskoj udruzi muzikoterapeuta, pohađala radionice i edukacije o primjeni muzikoterapija u radu s osobama s razvojnim teškoćama te završila četiri modula muzikoterapije.
Prošle je godine unajmila prostor i opremila ga za potrebe muzikoterapije. Muzikoterapija u Aninoj glazbaonici namijenjena je djeci s teškoćama u razvoju. Muzička iskustva koja uključuju pjevanje, sviranje i pokret usmjerena su i osmišljena prema individualnim potrebama klijenta (djeteta s teškoćama u razvoju) s ciljem razvijanja i stjecanja vještina, razvijanja grube i fine motorike, poticanja i razvijanja komunikacije, jezika i govora, stjecanja pozitivne slike o sebi, pozitivnih promjena u ponašanju.
– I u redovite grupe s neurotipičnom djecom uključujem i djecu s teškoćama. Ali smatram da prije toga dijete trebam pripremiti za grupu, a i grupu za dijete s teškoćama. Kako se svake godine upisuju nove grupe, grupi treba neko kratko vrijeme da postane koherentna. U grupi potičem empatiju, ravnopravnost, prihvaćanje razlika. Sva su ‘moja’ djeca najbolja. Nemaju poriv rugati se, nema bulinga, jedni drugima pomažu i paze na najmlađe. Moram biti sigurna da će grupa biti podržavajuća djetetu s teškoćama – pojašnjava Ana.
Glazbaonica se, osim muzikoterapijom, bavi ranom muzičkom stimulacijom i ranom glazbenom edukacijom.
– Glavne aktivnosti onih najmlađih, od jedne do tri godine, vezane su za razvijanje osjećaja za glazbene parametre: za ritam, koji nam je vrlo važna pretpostavka govora i fluidnost pokreta, za tempo, dinamiku, melodiju, zatim za opuštanje vokalnog aparata i poticanje vokalizacije te korekcije glasova, pa osnaživanje vestibularnog sustava i razvoj grube motorike.
Ana priprema djecu već u dobi od četiri godine za glazbenu školu, i sve to kroz igru.
– Djeca su potpuno neopterećena učenjem, a najbolje učimo kroz igru. Recimo, dala sam izraditi jednu zanimljivu igru, glazbeni monopoly. Da bi igrao, potrebno je osnovno znanje solfeggia ili nešto znanja iz opće kulture vezanog za glazbu, djeca moraju znati udarati ritam, kad preskaču krug, nisu u ‘zatvoru’ nego su ‘u pauzi’.
Njezin se rad dosta oslanja na rainbow metodu, kojom povezujući glazbene simbole s bojama djecu uči notama. Ta im metoda omogućuje da osvijeste ljestvicu intonativno, povežu to s notnim zapisom i položajem na klavijaturi.
– Većinu pjesmica sam skladala u skladu sa specifičnim zadacima programa, dakle ne radi se program koji im je već ponuđen u vrtićima, već se prelazi na višu razinu glazbene edukacije, a to je izvrsna priprema za glazbenu školu. Smatram da djeci prvo treba približiti instrument kao prijatelja, prije negoli mu ga u glazbenoj školi ponudimo kao zadaću i odgovornost – kaže Ana te ponosno ističe kako svi njeni polaznici sa samopouzdanjem odlaze na prijemne za glazbenu školu i redovito su prvi na listama.
Velika pomoć joj je i njena desetogodišnja kćer Leda, koja je i sama polaznica glazbene škole, te ona, kako kaže Ana, polaznike svojim sviranjem “zaljubi” u klavir, ali ih i podučava, asistira, a djeca je jako vole i ona im je uzor.
Kada je glazbena karijera u pitanju, Ana je u to krenula sa šesnaest godina.
– To je moj način povezivanja s ljudima, neko ‘kuglanje’ energijom. Kad ti bacim lopticu, pa je prihvatiš, pa je vratiš, a ja se iznenadim s onim što dobijem natrag. Mislim da je to ono najljepše u stajanju pred publikom. Intimno mi glazba znači jako puno.
U to vrijeme pjevala je rock i blues i pronašla se u tome. Osjećala je to i razumjela, a tekstovi su joj bili jako važni. Sjeća se kako je obožavala ležati na krevetu s rukama ispod glave i slušati tekstove. Pomislila bi kako je to netko dobro smislio, kako se ja toga nisam sjetila?
– Nedavno sam uglazbila jednu pjesmu otprije dvadeset godina. Imam jednu knjižicu iz tog vremena koju volim prolistati, i super mi je da je tu niz pjesama iza kojih još uvijek stojim.
Inspirirati je može dobar film, knjige, ali najčešće su to životne priče, njene ili nekog bliskog.
– Probudim se u dva ujutro pa na vešmašini pišem. Kolike sam tek pjesme napisala gurajući kolica! Sad sam, recimo, u dječjim pjesmama.
Osim toga, Ana piše poeziju. Kad je zadovoljna, prijavi se na natječaj, pa je tako izdavala u skupnim zbirkama. Svoju zbirku nije izdala jer, kako kaže, to je još preskupo.
Mixed up Mary band je koji je sa suprugom formirala 2015. godine. Pitam, otkud ovaj zanimljiv naziv?
– Iz crtića o jednoj curici koja sve radi po svom, naopačke. Puno detalja u mom stanu asocira na nju, ali slična sam joj i u mnogim drugim stvarima, velik dio života sam radila stvari kako se smatra da ih treba raditi, a s majčinstvom sam promijenila ploču i postala sama sebi kriterij. Radim stvari kako mislim da ih treba napraviti za moje dobro i dobro onih s kojima živim ili radim – pojašnjava Ana i dodaje kako za publiku kaže da joj se nakon koncerta čine kao osobe s kojima bi imala o čemu pričati na kavi.
Od prošle godine Ana volontira u kući za nezbrinutu djecu, također s djecom radi muzikoterapiju. Prvo je bila animator koji ih zabavlja glazbom, a onda su odlučili da će biti korisnije raditi muzikoterapiju, individualno, s ciljem prevladavanja trauma, anksioznosti, gašenja agresivnog ponašanja, stjecanja pozitivne slike o sebi.
– Pjevamo i afirmativne pjesmice, gdje dijete pjeva da može sve, da je dobro, da je voljeno, da je pametno, pa nabrajamo u čemu je sve dobro. Već se stjecanjem pozitivne slike o sebi smanjuje potreba za obračunima u skupini. Oni se stalno mjere i svatko želi biti najbolji i najželjeniji.
Kako kaže, došla je tamo sa željom da uspavljuje bebe.
– Kad osjetiš taj mir koji postigneš kod djeteta dok ga uspavljuješ, tad znaš da si na pravome mjestu – ističe Ana.
Puno toga, primijetili ste, Ana radi, ali ima i puno planova. Jedan od njih je organizacija glazbenih rođendana. I zvuči to jako zanimljivo, jer osim što ćete klince maknuti od “plejki”, oni će s jedne ovakve proslave otići bogatiji za poneku pjesmu, a možda do tada nisu ni znali da mogu svirati.
I na kraju, možemo samo zaključiti da je raditi ono što voliš neprocjenjivo i da samo treba slijediti svoje snove.
Kultura
“Ljubav u sjeni ratova” predstavljena goričkoj publici
Ljiljana Haidar Diab svojim iskustvom inspirira mnoge, svjedočenjem da su svi izazovi premostivi.
U dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta sinoć je Ljiljane Haidar Diab predstavila svoju inspirativnu biografsku knjigu “Ljubav u sjeni ratova – Kako je biti supruga ratnoga izvjestitelja Hassana”.
Njezin suprug je poznati hrvatski novinar i ratni izvjestitelj Večernjeg lista Hassan Haidar Diab, koji je rođen u Bejrutu, a u Hrvatskoj živi od 1981. godine.
Foto: Renato Glogovčan
U knjizi je Ljiljana progovorila o iskustvima života sa suprugom ratnim izvjestiteljem, njezin doživljaj i teret profesije, no i o intimi dvoje supružnika koji su morali odolijevati izazovima života i neizvjesnosti, te bremenu koji ih je spajao i za nju bio životna lekcija.
Foto: Renato Glogovčan
Nakon predstavljanja autorica je brojnim posjetiteljima, uz posvetu, potpisala primjerke knjiga u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus.
Foto: Renato Glogovčan
Predstavljanje knjige pratio je glazbeni nastup KUD-a „Stari grad Lukavec”, i orijentalna plesna točka Plesne skupine „Shireen”.
Foto: Renato Glogovčan
Kultura
Jura je stigel u Gradiće! Mještani su proslavili Jurjevo uz krijes, ples i tradiciju
Poseban doprinos večeri dali su i najmlađi članovi KUD-a sa svojom izvedbom „Prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni”.
Jučer je u Gradićima iza Društvenog doma održana svečana proslava Jurjeva, proljetnog blagdana koji svake godine okuplja mještane i posjetitelje. Organizatori su ovom prigodom upriličili bogat kulturno-umjetnički program, a središnji trenutak večeri bilo je tradicionalno paljenje jurjevskog krijesa.
Simbol topline, svjetla i dolaska plodnijih dana obasjao je okupljene dok su uživali u nastupima Kulturno-umjetničkog društva Gradići i gostiju iz Folklornog ansambla Turopolje.
Poseban doprinos večeri dali su i najmlađi članovi KUD-a sa svojom izvedbom „Prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni”.
Također tu su bili i domaći kolači koji su dodatno zasladili atmosferu za sve posjetitelje. Događanje je proteklo u znaku zajedništva i očuvanja kulturne baštine.
Iz KUD-a Gradići zahvalili su svima koji su sudjelovali u organizaciji i manifestaciji.
„Dragi prijatelji, mještani, djeco…zahvaljujemo svima na sudjelovanju u manifestaciji Jurjevskih običaja. Vaš doprinos očuvanju tradicije, običaja i narodnog blaga bio je neprocjenjiv, a vaša prisutnost obogatila je cijeli događaj. Uspjeli smo u zajedništvu oživjeti duh prošlih vremena i prenijeti dio te baštine novim generacijama. Veselimo se budućim susretima i zajedničkom njegovanju naše kulturne baštine! Hvala DVD Gradići i prijateljima iz FA Turopolje“, poručuju iz KUD-a.
Kultura
Vukovinska crkva nova festivalska lokacija Ars Organi Sisciae
19. Međunarodni orguljaški festival Ars Organi Sisciae poziva na obnovu i zaštitu povijesnih orgulja – ulaz na sve koncerte je slobodan.
19.Međunarodni orguljaški festival Ars Organi Sisciae održat će se od 4. – 11. svibnja u Glini, Petrinji, Hrvatskoj Kostajnici, Vukovini, Voloderu, Martinskoj Vesi i Sisku. Uz brojne atraktivne komorne koncerte u kojima ćemo uz orgulje slušati tamburicu, klarinet, pjevače, na ovogodišnjem festivalskom izdanju međunarodni gosti svirati će panovu frulu uz orgulje, a koncerte kojima se apelira na obnovu orgulja održat će solisti Hrvatskog baroknog ansambla i svjetski poznati gitarist Edin Karamazov.
Hrvatska udruga Ars Organi Sisciae i umjetnička ravnateljica Valentina Badanjak Pintarić u ovogodišnjem festivalskom izdanju apeliraju na obnovu i zaštitu povijesnih orgulja, osobito u kraju koji je nakon razaranja u Domovinskom ratu, katastrofalno stradao u potresu, nakon kojega se još oporavlja.
Festival otvaraju mlade snage – solisti, zbor i orkestar Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Zagreba u nedjelju, 4. svibnja u Župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini.
Iako petrinjske orgulje nisu u funkciji već više od četiri godine, 5. svibnja će se u okviru festivalskog programa održati koncert u Župnoj crkvi sv. Lovre kao apel da crkva krene u potrebnu obnovu kako bi se dogodine na novouređenim Hefererovim orguljama mogao svečano otvoriti 20. Ars Organi Sisciae.
Hrvatska Kostajnica je prije Domovinskog rata imala tri vrijedna povijesna instrumenta, dok su danas tek jedne tehnički nedorečene donirane orgulje nepoznatog švicarskog graditelja iz 2012. godine. Ove godine organizator je odlučio usmjeriti pažnju na potrebu obnove orgulja u ovome kraju – koncertom jednog od svjetski poznatih gitarista – Edina Karamazova, koji će u srijedu 7. svibnja u Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog oduševiti publiku milozvukom svoje klasične gitare.
Na novoj festivalskoj lokaciji – u Župnoj crkvi Pohoda BDM u Vukovini – festivalska publika ponovno će u četvrtak 8. svibnja imati priliku čuti orgulje najpoznatijeg graditelja mariborskog kruga – Josipa Brandla, graditelja nekadašnjih orgulja Sisačke katedrale na kojima su se godinama održavali festivalski koncerti. Nastupit će mladi orguljaš Dubravko Ćepulić Polgar uz kojega će bisernicu svirati Franjo Pećarić.
U Voloderu, u Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog je vrlo vrijedni povijesni instrument, orgulje Antuna Šimenca iz 1863. godine koje se nalaze se na popisu zaštićenog pokretnog kulturnog dobra RH. Ove godine ćemo ih slušati u izvedbi Stanislava Šurina, slovačkog orguljaša, skladatelja, pedagoga, organizatora, urednika časopisa te savjetnika u popravcima i rekonstrukcijama povijesnih orgulja i u izgradnji novih orgulja. Uz njega će nastupiti češka panfalutistica Liselotte Rokyta.
Ovogodišnje izdanje Ars Organi Sisciae vraća na program festivalsku tradicionalnu subotu u Martinskoj Vesi gdje su lani obnovljene vrijedne povijesne orgulje M. Heferera iz 1881. godine koje su kontinuirano svirale sve do potresa i nalaze se na popisu zaštićenog pokretnog kulturnog dobra RH. U Župnoj crkvi s. Martina biskupa 10. svibnja će nastupiti sjajni duo sastavljen upravo za ovu priliku: Bruno Philipp, klarinet i Milan Hibšer, orgulje. Na programu ćemo, među ostalim, čuti i praizvedbu skladbe Milana Hibšera, potaknutu novom festivalskom suradnjom.
Festival zatvara koncert Muškog kvarteta Adore pod umjetničkim vodstvom orguljaša Alena Kopunovića Legetina sisačkoj Bazilici sv. Kvirina Muški pjevački kvartet djeluje od 2024. godine, a čine ga Igor Krišto, tenor (solist opere HNK Osijek), Kristijan Kostić, tenor (voditelj klape sv. Lovro u Požegi), Antonio Bogojević, bariton (student pjevanja u klasi prof. Margarete Klobučar u Puli) i Vjekoslav Hudeček, bas (solist Zbora HRT-a). Na programu ćemo čuti i praizvedbu hrvatskog skladatelja Alana Kljaića.
Ulaz na sve koncerte je slobodan!
Festival se održava uz medijsko pokroviteljstvo Hrvatske katoličke mreže, Radio Marija, Laudato.tv te uz internacionalno medijsko pokroviteljstvo Croatia Heartful Center. Također, pokrovitelj festivala je i Ministarstvo kulture i medija RH, Sisačkoj biskupija, Sisačko-moslavačka županija, Zagrebačka županija, Grad Hrvatska Kostajnica i Grad Petrinja.
Kultura
U Galeriji Galženica otvorena izložba „90 godina bez grupe Zemlja: 1935. – 2025.”
Postav izložbe obuhvaća djela 23 umjetnika među kojima su Krsto Hegedušić, Ivan Generalić, Vanja Radauš, Marijan Detoni, Đuro Tiljak i mnogi drugi.
U utorak, 29. travnja u 19 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici otvorena je obljetnička izložba pod nazivom „90 godina bez grupe Zemlja: 1935. – 2025.”. Izložba okuplja 50 umjetničkih radova iz privatnih kolekcija Borisa Vrge i Hrvoja Vukosavića, koji su ujedno i autori izložbene koncepcije. Izložba ostaje otvorena do 23. svibnja 2025. godine.
Na izložbi su zastupljena 23 umjetnika: Krsto Hegedušić, Ivan Generalić, Vanja Radauš, Marijan Detoni, Đuro Tiljak, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Franjo Mraz, Edo Kovačević, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Omer Mujadžić, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Antun Mezdjić, Branka Hegedušić, Frano Kršinić, Petar Franjić, Ivan Tabaković, Vinko Grdan, Ivan Tabaković, Petar Smajić. Prikazana djela datiraju iz razdoblja od 1926. do 1937. godine, uključujući predzemljašku, zemljašku i postzemljašku fazu.
Stručni predgovor katalogu izložbe potpisuje povjesničar umjetnosti dr. sc. Petar Prelog s Instituta za povijest umjetnosti. U svom tekstu ističe važnost grupe Zemlja kao umjetničkog kolektiva koji je jasno artikulirao potrebu za povezivanjem umjetnosti sa suvremenim životom. Podsjeća i na manifest grupe koji je umjetnost i život promatrao kao jedno te naglašava jedinstvenost spoja društveno angažirane i nacionalno svjesne umjetnosti koju je grupa zagovarala.
Edo Kovačević, Sajam u Žabnu, tempera na staklu, 310×360 mm, 1936.
Grupa Zemlja, osnovana 1929. godine, djelovala je do 1935., kada joj je rad policijski zabranjen. Bila je jedna od ključnih umjetničkih pojava međuratnog razdoblja, čiji su članovi kroz svoje radove progovarali o tadašnjoj društveno-političkoj i gospodarskoj stvarnosti. Umjesto idealiziranih krajolika i veduta, prikazivali su tvorničke pogone, gradska predgrađa, siromaštvo i represiju, stvarajući umjetnost koja ne bježi od stvarnosti, već joj izravno odgovara.
Izložba ne donosi samo tipičnu zemljašku tematiku već uključuje i radove koji upućuju na unutarnje nesuglasice unutar grupe te individualne težnje nekih članova za oslobađanjem od strogo definiranih pravila kolektiva.
Fedor Vaić, Zemljaški autoportret, ulje na platnu, 47,5×38,5 cm, oko 1934.
Kroz pedeset radova i gotovo stoljeće vremenskog odmaka, ova izložba nudi uvid u snagu zajedničke umjetničke ideje koja je, unatoč kratkom trajanju, ostavila dubok trag u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Grupa Zemlja možda je nestala 1935., ali njezina poruka i danas snažno odjekuje – umjetnost i život ne mogu i ne smiju biti odvojeni.
Franjo Mraz, Seoski sajam, tuš na papiru, 27×35,3 cm, oko 1935.
-
Vijestiprije 4 danaStižu povrati poreza! Evo kada kreću isplate i tko može očekivati najviše novca
-
Vijestiprije 2 danaVelika Gorica bez struje, objavljen raspored prekida za više ulica i naselja
-
Sportprije 5 danaStrašni juniori “razmontirali” lidera! Čudesna serija traje već 12 utakmica
-
Sportprije 3 danaGolman je u napadu, Bistra je na koljenima, Kurilovec je u polufinalu kupa!