Povežite se s nama

Sport

Gladni bombarder Musa: ‘Baš usred Ramazana zabijem prvi gol u karijeri!’

Ništa ne jedem između tri ujutro i osam navečer, što nije lako, ali nije ni poseban problem kad si nečemu predan. Kao što vidite, ne smeta mi takav režim, kaže Musa Muhammed, strijelac spektakularnoga gola protiv Istre. Njegova prvoga u seniorskoj karijeri…

Objavljeno

na

Da je mjesto radnje bilo malo luksuznije, da se takav gol dogodio u nekoj od velikih europskih liga, danima bi se vrtio po televizijskim špicama. Onome što je, primjerice, nedavno izveo Vincent Kompany, golčina za pobjedu protiv Leicestera, vrlo je slično ono što smo vidjeli u petak poslijepodne na našem Gradskom stadionu. Musa Muhammed, desni bek Gorice s oznakom “Made in Nigeria”, u 83. minuti susreta s Istrom nije zabio gol. Zabio je baš Golčinu! I, da stvar bude još bolja, bio mu je to prvi gol u seniorskoj karijeri!

– Je, to je točan podatak, stvarno nikad prije nisam zabio. Sad jesam i to, mogu reći, prilično fantastičan gol – sa širokim osmijehom govorio je 23-godišnji Musa nakon prospavane noći.

Na rekuperacijski trening došao je u zanimljivoj odjevnoj kombinaciji, u dresu Golden State Warriorsa preko kojega je došla neobično šarena jaknica, ali bio je to valjda i odraz raspoloženja. Nakon pobjede sve nekako izgleda ljepše, zato je i inače simpatični Nigerijac bio posebno dobro raspoložen. Zbog pobjede i, naravno, zbog gola za pamćenje, jednog od najljepših u ovoj sezoni HNL-a.

– Čim sam došao kući, išao sam pogledati snimku gola. Osjećaj je stvarno čudesan, a pogotovo kad se tako nešto dogodi u utakmici u kojoj momčad uzme sva tri boda. Čim sam vidio da lopta ide prema meni, odlučio sam da ću pucati, da nema druge. Lijepo sam je primio, bio u dobroj poziciji, i baš sam imao osjećaj da bi mogla ući. Opalio sam je i presretan sam što je završila u mreži. I da, gađao sam ‘u 90’, baš jesam. Čim sam je primio, znao sam da ide u rašlje – sa smiješkom i dalje priča Musa.

Bio mu je ovo 23. nastup u dresu Gorice, upisao je dvije asistencije, a golovi se od njega ni ne očekuju. Kao što se nisu očekivali ni u mladoj reprezentaciji Nigerije, s kojom je osvojio olimpijsko zlato, ni u njegovom matičnom Heartu, ni u turskom Bašaksehiru, ni u sarajevskom Željezničaru, ni u bugarskom Lokomotivu iz Plovdiva… Valjda su ga zato oduševljeni igrači gledali gotovo u šoku.

– Činjenica je da je moj opis posla pomagati napadačima da zabijaju spektakularne golove, ali kad se ukaže ovakva šansa, naravno da ću pokušati. Vidio sam i ja da su suigrači bili iznenađeni, a ni ja nisam baš znao kako proslaviti gol, ha, ha, ha… Ipak mi je ovo prvi gol, moram to tek naučiti – nastavlja u istom stilu Nigerijac.

Kristijan Lovrić u čudu je gledao Musu nakon što je Nigerijac zabio čudesan gol s više od 25 metara… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Posljednjih nekoliko utakmica proveo je na klupi za rezerve, Gigi Mchedlishvili imao je prednost na desnom boku, a svoju šansu Musa je dočekao već na poluvremenu ogleda s Istrom. Znao je trener Jakirović što mu Musa može donijeti, iako gol sigurno nije očekivao…

– Nemam problema s tim što ponekad ostanem na klupi. Tu sam za momčad, želim pomoći kako najbolje mogu. Ako je to jedna, dvije, deset, 20 ili 30 minuta, nema problema. Moj duh je borben i samo me to vodi. Borim se na svakom treningu, na svakoj utakmici, i samo to mi je važno, da dam sve od sebe. Takav pristup imala je i cijela naša momčad protiv Istre. Nakon prvog poluvremena bili smo u minusu, ali nismo se predavali, vratili smo se moćno, sa stilom. I na kraju pobijedili, što je u ovoj utakmici bilo izuzetno bitno – kaže Musa.

A bitno je, naravno, zato što borba za Europu ulazi u završnu fazu. Ostala su još tri kola i jedno pitanje koje se nameće: Može li Gorica uspjeti?!

– Može! Uvjeren sam da ćemo uspjeti. Važno je samo vjerovati do kraja, vjerovati u sebe i u konačan uspjeh. Idemo korak po korak cijele sezone, uvijek gledamo samo prema prvoj sljedećoj utakmici. Tako i sad razmišljamo samo o Dinamu, onda ćemo još i Osijeku, pa o Lokomotivi. Ajmo se prvo boriti s Dinamom!

U srijedu od 18 sati Gorica će i četvrti put ove sezone igrati protiv prvaka države. U tri dosadašnja susreta primila je tri gola i – tri puta izgubila. Svaki put 1-0, svaki put zamalo…

– Ma da, svaki put smo im blizu, ali svaki put nam i to nešto malo nedostaje. I zato se ovaj put moramo boriti još više! Siguran sam da će, bude li tako, doći i nagrada – kaže Musa.

S druge strane bit će i sunarodnjak, prijatelj. Iyayi Atiemwen u prvom se sudaru s Goricom kao igrač Dinama nije najbolje proveo. Ozljedio se, pauzirao nakon toga 20-ak dana, a nastradao je u duelu upravo s Musom.

– Naravno da nije bilo namjere, naravno da on ni ne misli da je bilo namjere… Takve stvari se događaju na terenu, ali jasno da mi je žao što je tako ispalo. Nadam se da će ovaj put igrati, pa ćemo vidjeti. Ostali smo u kontaktu i nakon što je otišao, čujemo se, održavamo naše prijateljstvo. Sretan je i zadovoljan u Dinamu, drago mi je zbog njega – ističe igrač koji bi lako mogao ići na Belog, jer i trener Jakir, pola u šali a pola u zbilji, kaže da se “Beli boji Muse”…

Musa je prije Gorice igrao u rodnoj Nigeriji, Turskoj, BiH i Bugarskoj… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

A Musa, ako se njega pita, uživa. Mladić iz nigerijskoga grada Kano fino se udomaćio u srcu Turopolja.

– Grad je jako miran, ugodan za život, a ljudi su vrlo ljubazni i susretljivi. Ovo je odlična sredina za mene, stvarno mogu reći da sam sretan. Stvarno ‘cool’ mjesto za život, mislim da mogu reći da je Velika Gorica postala moj dom – sa zadovoljstvom govori Musa, koji se brzo naviknuo i na hrvatsku hranu.

– O da, hrana je odlična, i to mi jako odgovara. Jedem najčešće u Kaktusu i Modeni – reklamirao je svoja omiljena mjesta Nigerijac i zapravo otvorio posebnu temu.

Naime, ovih dana Musa baš i ne jede. Barem ne onako kao inače. U tijeku je Ramazan, sveti mjesec za muslimane, pa tako i za našeg Musu. I za Farouka Miyu, i za Cherifa Ndiayea… I zato se nekako nametnulo još jedno pitanje: koliko bi snažno ona lopta za gol išla da nije gladovao cijeli dan?

– Moguće da bi išla još brže, tko zna, ha, ha… – kazao je Musa pa pojasnio:

– To je dio moje vjere i nemam problema izdržati tih mjesec dana. Nije lako, ali kad se nečemu posvetiš, kad odlučiš da to želiš, nije problem. Ništa ne jedemo od 3 ujutro do 20 sati, a kad jedemo, možemo jesti što god želimo. Tjestenine, kruh, meso, riba… Jedem puno. I pijem puno čaja. Ne smeta mi takav režim za treniranje, a vidjeli ste da mi ne smeta ni za utakmice – nasmijao se još jednom Musa pa otišao na zasluženi odmor.

Sport

Novi uspjeh velikogoričkih judaša – stiglo zlato iz Mađarske

Objavljeno

na

Objavio/la

Na međunarodnom judo turniru “Gyor HUN Judo Hopes Tournament 2026” u mađarskom Győru, nastupio je i velikogorički Judo klub Pinky.

Najbolji rezultat ostvario je Damjan Radmanić, koji je stigao do 1. mjesta u svojoj kategoriji.

Na turniru su nastupili i njegovi klupski kolege Ivan Pereković i Lucija Baković, međutim ovog puta su ostali bez plasmana.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje s igračem manje do vrijedne pobjede u Obrezini

Objavljeno

na

Objavio/la

Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su došli u vodstvo u 26. minuti golom Luke Zdunića, lagano plasirana lopta prevarila je vratara domaćih i lopta je u bližem kutu zatresla mrežu. Mladost do kraja prvog poluvremena nije uspjela izjednačiti, a zbog ozljede igru je napustio pouzdani Gabriel Ćurić.

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početak drugog poluvremena domaća momčad je izvršila dodatni pritisak na vrata gostiju, ali iz dvije-tri prigode nisu uspjeli doći do pogotka. Isključenje Mateja Karlovića u 63. minuti bilo je dodatno opterećenje za obranu Turopolja i Mladost je izjednačila golom Leona Đurašina u 69. minuti.

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su nakon toga pojačali obranu i u napadu ostavili samo Antonia Lozića, koji je brzu i sjajno izgrađenu akciju u 77. minuti majstorski završio i s desne strane prizemno pogodio suprotni donji kut za – 1:2!

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mladost (29 10 3 16 45:66 33) je s 33 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Turopolje (29 9 7 13 47:58 34) je s 34 boda na 13. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ, 29. kolo

NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2 (0:1)

Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 60. Nedjelja, 31.05.2026., 18 sati. Sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Marko Vuković (Zelina) i Ivan Žakman (Sveti Ivan Zelina). Delegat: Dario Baričević (Nova Kapela). Strijelci: 0:1 – Zdunić (26), 1:1 – Đurašin (69), 1:2 – Lozić (77) .

MLADOST: Kerkez, Ćurić (cap.)(od 30. Lacković), Caganić, Matić, Đurašin, Smajić, Kunić (od 46. Jurišić), Šalković, Lucin, Filipčić (od 59. Bekavac), Budin. Trener: Goran Klipa.

TUROPOLJE: Culović, Ceković (cap.), Zdunić (od 70. Badallaj), Jurić, Karlović, Perić, Lozić, Lučić, Matošević, Kos (od 46. Kapović), Josić. Trener: Stiven Žitnik.

Nastavite čitati

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

na

Objavio/la

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

na

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno