HOTNEWS
Generacija 1969.: Okupili se u Pokupskom 55 godina nakon ‘male mature’
Dio razreda koji je 1961. krenuo u prvi razred u OŠ Pokupsko je i Željko Križanić, koji je svijet ugledao u današnjem – kabinetu za informatiku!
Nakon punih 55 godina, svojih osnovnoškolskih dana nedavno se prisjetila generacija učenika koja je 1969. godine završila Osnovno školu Pokupsko. Prošlo je više od pola stoljeća otkako su ponovno sjeli u školske klupe svoje škole, a dan kada su se okupili bio je vrlo emotivan i uzbudljiv.
Na proslavu ‘male mature’ stiglo je tek 14 bivših učenika, od njih 36 koliko ih je prošlo kroz razred te generacije. Neki su u međuvremenu umrli, neke je spriječila bolest, a do nekih nije bilo moguće doći. Za okupljanje svoje stare školske ekipe iz Pokupskog zaslužni su Katica Majdak (rođ. Zgurić) iz Odre i Željko Križanić iz Mraclina. Oboje su dio ili gotovo cijelo svoje djetinjstvo i školovanje proveli u Pokupskom.
– Katica je sve pokrenula, pronašla kontakte i sve nas okupila, a dogovor je trajao više od godinu dana, ali na kraju smo se uspjeli okupiti. Svi u dobroj kondiciji – kroz osmijeh će Željko te dodaje:
– Kad smo se našli na parkiralištu škole bilo je tu i ponovnog upoznavanja jer godine ipak čine svoje. Neki se nisu vidjeli svih tih godina. Kako bi ovjekovječili trenutak fotografirali smo se na gotovo istom mjestu gdje smo se slikali u prvom razredu davne 1961. godine – nastavlja priču.
No, škola danas ima sasvim novo ruho pa su nekadašnji učenici ostali u čudu i zadivljeni koliko lijepo i moderno ona danas izgleda. Kao pravi domaćin, dočekala ih je ravnateljica Štefica Facko Vrban koja ih je povela u mini obilazak škole i smjestila ih u školske klupe prvog razreda.
Posebno uzbudljivo i emotivno bilo je za gospodina Željka kojeg za tu školu vežu obiteljske uspomene.
– Ravnateljica nas je odvela u prostoriju u kojoj sam se ja rodio, a sada je to kabinet za informatiku – emotivno nam govori Željko, koji je možda jedini u Hrvatskoj u čijem je rodnom listu kao mjesto rođenja upisana škola.
– Kada sam vadio papire za vjenčanje, otišao sam u svoje Pokupsko i matičar Mirko Cvetnić pred mene je stavio knjigu gdje piše kada sam rođen i s adresom rođenja Osnovna škola Pokupsko. Bilo je to 31. siječnja 1955. godine i zapao je snijeg, a u selu je bio samo jedan džip i nije bilo mogućnosti da se mamu preveze u bolnicu. Porodile su me baka i babica. Sada sam dobio priliku pokazati svojim školskim kolegama sobu i ‘ćošak’ gdje sam rodio. Zato kada prolazim pored škole, posebno mi je to emotivno i naviru mi sjećanja – prepričava nam Željko, inače dijete prosvjetnih radnika Vida i Marice koji su u Pokupsko došli raditi 1952. godine.
Željko je živio u školi, a Katica je živjela u kući pored škole. Bila su tada drugačija vremena, u školi su se nosile kute, pisao se krasopis tanko našiljenom olovkom ili pak perom i tintom. Neposlušnost su učitelji rješavali stajanjem u kut. No, unatoč teškim vremenima, siromaštvu i drugačijem načinu života, imali su ispunjeno djetinjstvo. Sjećaju se dobro, Katica i Željko svoje učiteljice Nade Jakuš.
– Sjećamo se kako smo čupali travu s gredica u povrtnjaku koji se nalazio iza školske kuhinje, pa smo pod tjelesnim pomagali učiteljima spremati drva za ogrjev. Na kraju školske godine išli smo uvijek u školu u prirodi, a to je značilo berbu šumskih jagoda ili kupina. Ubrano voće uvijek je završilo u školskoj kuhinji kako bi se napravili pekmezi – prisjeća se Katica svojih školskih dana te dodaje kako je tu bilo i drugih pomalo neobičnih zahtjeva.
– Jednom nas je razrednica Nada pitala zna li netko zaklati kokoš. Javila se Vera pa smo zajedno hvatale kokoš po dvorištu, ali ja to nisam mogla napraviti. Ja sam držala kokoš dok je ona sjekirom zamahnula. Ne sjećam se kako je na kraju završilo, ali bilo je strašno – prisjeća se Katica koja tada nije imala niti deset godina.
– Bilo nam je stvarno lijepo u školi. Brali smo puževe i vrganje poslije kiše koje smo nosili na prodaju u zadrugu pa smo si tako nešto i zaradili. Kada sam morala učiti za školu, nosila sam knjige sa sobom na pašu s kravama, no unatoč svemu bila sam odlikaš – priča nam ponosno Katica koja je svoj radni vijek provela kao krojačica i još uvijek, iako u mirovini, sjedne za šivaću mašinu.
Promjena radnog mjesta Željkovih roditelja rezultirala je preseljenjem u Veliku Goricu 1965. godine, stoga svoje osmogodišnje školovanje nije završio s pokupskom ekipom.
– No, ipak sam ostao u stalnom kontaktu s mojim curama i dečkima s kojima sam krenuo u život. Kasnije smo se svi razišli svaki na svoju stranu, neki se nisu vidjeli svih tih godina. Ovo je bila prilika da se ponovno sretnemo i razmijenimo svoja životna iskustva i događaje, ali i prisjetimo se tih prošlih vremena kada smo zajedno sjedili u školskim klupama. Mogu reći da svoje djetinjstvo ne bi mijenjao ni za što. Bilo je to zaista djetinjstvo ispunjeno svim aktivnostima što je danas gotovo nemoguće – završno će Željko.
Nakon druženja od jednog školskog sata u bivšoj učionici, učenici generacije ’61./’69. nastavili su slavlje uz pjesmu u obližnjem ugostiteljskom objektu.
– Žao nam je što nismo uspjeli doći do kontakta drugih, ali i što nismo vidjeli one koji su bili spriječeni zbog bolesti ili su u invalidskim kolicima. Morat ćemo se nekako organizirati i krenuti u kućne posjete. Bilo je lijepo prisjetiti se naših dogodovština iz ranog djetinjstva pa smo zaključili da ne možemo dugo čekati, već se čim prije opet sastati. I na kraju, mogu reći da je zaista, najljepše đačko doba – zaključuje Katica koja će se dok ju god zdravlje bude služilo vraćati svojim bregima.
Kraj siječnja je vrijeme kada obično počinje nastavak dvoranskih natjecanja u odbojci, tako da je po rasporedu 11.kolo ‘Druge lige Regija Sjever Skupina Istok 2024./2025.’ ovog vikenda (25./26.012025.).
Velika Gorica, 24.01.2025. HOK Gorica – 2. liga Regija Sjever skupina Istok, 11.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vodeća ekipa u skupini HOK Gorica uvjerljivo je okončala jesensku polusezonu 2024. s 10 pobjeda (samo jedan izgubljeni set) u isto toliko utakmica te ima 4 boda više od OK Medveščak II odnosno OK Daruvar.
Velika Gorica, 24.01.2025. HOK Gorica – 2. liga Regija Sjever skupina Istok, 11.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od kraja siječnja (25./26.01.2025.) do polovice veljače (14./15.02.2025.) na rasporedu su još 4 kola za odigrati, a onda slijede kvalifikacije za ulazak u 1. B ligu. Suparnici HOK Gorica do kraja natjecanja u skupini su: OK Sunja, OK Velika Gorica II, OK Medveščak II i OK Pakrac.
Velika Gorica, 24.01.2025. HOK Gorica – 2. liga Regija Sjever skupina Istok, 11.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
GORICA: Lucija Drezga, Lena Hudan, Nikolina Golubović, Tea Mirenić, Lea Kordić, Dora Ivanković (cap.)(L), Vita Đurković, Katja Cvitanović, Lea Ribić, Ana Mirenić, Nika Baričić, Tia Ribić, Ida Tibor, Dora Radman (L). Trener: Luka Bišćan.
Galerija fotografija
Druga liga-Regija Sjever-seniorke-Skupina Istok 2024./2025.
Redoslijed – jesen 2024.: 1. HOK Gorica 20 (10 10 0 30:1), 2. OK Medveščak II 16 (10 8 2 26:7), 3. OK Daruvar 16 (10 8 2 25:8), 4. ŽOK Bjelovar 10 (10 5 5 17:18), 5. OK Sunja 6 (10 3 7 11:23), 6. OK Pakrac 6 (10 3 7 10:22), 7. OK Velika Gorica II 4 (10 2 8 10:25), 8. OK Sisak 2 (10 1 9 3:28).
Čini se kako podrška današnjem bojkotu ipak nije bila virtualna. Situacija u pojedinim trgovačkim lancima pokazuje kako su zaista građani odlučili podržati bojkot i ne ići u kupovinu. Trgovine su zaista prazne…tu i tamo koji zalutali kupac. Prodavačice kažu kako se osjeti razlika u odnosu na jučer i da je daleko manje kupaca nego inače. Neki lanci su baš danas ponudili popuste, no ni to nije pokolebalo ljude u njihovoj odluci.
Ispitali smo prolaznike na cesti i svi kažu jedno – Podržavam bojkot. Neki su izjavili da ne planiraju ići u kupovinu niti sljedećih nekoliko dana.
Hoće li ovaj bojkot uroditi plodom i hoće li trgovci spustiti cijene, vidjet ćemo…
-
- Foto: Matea Brenčić/Cityportal.hr
Početkom godine mnogi od nas donose razne odluke o zdravijem i sretnijem životu i da se samo polovice od njih pridržavamo, učinili smo mnogo! U prilogu vam donosimo vam zanimljivu priču o važnosti preventivnih pregleda, mamografiji, prvoj dami i priču koja govori kako prava stvar, učinjena u pravo vrijeme može biti poput grude snijega koja se pretvara u pravu lavinu.
Prijateljski poticaj za pravu stvar!
Svojim primjerom prva dama Elizabeth „Betty“ Ford, supruga američkog predsjednika Geralda Forda, potaknula je stotine tisuća žena u SAD-u na samopregled dojki, na mamografiju te znatno povećala svijest u javnosti o raku dojke. Možda ste i sami gledali ovu priču u aktualnoj TV seriji Prva dama ?
Dakle, prijateljica je nagovorila 56-godišnju Betty da napravi svoju prvu mamografiju usprkos tome što je prva dama smatrala da joj „ne treba“. Zbilo se to 1974. godine, iste godine kad je Ford postao predsjednik. Prijateljičin nalaz je bio uredan, a Betty je otkriven rak dojke, zbog čega je bila podvrgnuta mastektomiji. Suprotno stajalištima svojih PR stručnjaka, Betty je odlučila javno govoriti o svojoj bolesti. Njezina otvorenost značajno je povećala svijest o raku dojke, bolesti o kojoj su Amerikanci prethodno nerado govorili.
Stizala su joj mnoga pisma zahvale u kojima građanke priznaju kako su izbjegavale mamografske preglede smatrajući ih neugodnima, bolnima, pa čak i nepotrebnima, a da su se nakon Bettinog javnog istupanja ohrabrile, osvijestile važnost preventivnih pregleda i zakazale termine. Dapače, mnoge od njih potaknule su druge žene poput majki, sestara i prijateljica da naprave preglede.
Poput grude snijega, prva dama je te 1974. godine napravila pravu lavinu! Potaknula je žene širom Sjedinjenih Američkih Država da ozbiljno shvate važnost samopregleda dojki, ultrazvuka dojki kao i mamografije.
To je odličan primjer kako možemo potaknuti jedne drugu da učinimo nešto korisno za svoje zdravlje. Opisan događaj se zbio prije pola stoljeća. Koliko smo napredovali u tom pogledu kroz svo ovo vrijeme?
Kao autorica ovog teksta, mogu vam ispričati moje iskustvo. S više prijateljica sam razgovarala „na kavi“ o temi ženskog zdravlja i važnosti redovitih pregleda dojki. Neke je brinula nelagodnost monografskog pregleda, neke su smatrale da to ne trebaju činiti nakon 40. već 50. godine života, a jedna vrlo draga prijateljica je priznala: „Ne idem na mamografiju jer me strah da nešto ne otkriju. Ovako, dok ništa ne napipam, smatram da sam dobro, problema nema“.
Objasnila sam joj da rak dojke često ne uzrokuje bol i da su simptomi, poput kvržice ili promjena na koži dojke, obično znak uznapredovalog stadija bolesti, što liječenje čini složenijim i manje uspješnim. Preventivni pregledi, poput mamografije, ključni su za rano otkrivanje, kada je mogućnost izlječenja najviša.
Njezin potez nakon nekoliko tjedana, uljepšao mi je dan: u 49. godini svog života obavila je svoju prvu mamografiju! Srećom, rezultati su bili uredni.
Radimo li ultrazvuk dojke redovito, što će nam mamografija?
Sjećam se i kako sam i sama bila potaknuta na svoju prvu mamografiju. Vidim sliku sebe u dobi od 40 godina u ordinaciji jedne zagrebačke bolnice. Ljubazna liječnica, mlađa od mene, objasnila mi je tada zašto trebam mamografiju i zašto ne mogu periodično raditi samo ultrazvuk dojki. Objasnila mi je kako su mamografija i ultrazvuk komplementarne metode te da jedna ne isključuje drugu.
Bila je to specijalistica radiologije Maja Leder, dr. med koja je sada dio odličnog radiološkog tima u Medicinskom centru Gorica.
Kroz svoj rad, kao i svojim javnim djelovanjem kroz sudjelovanje u blogovima, PR člancima, kroz intervjue i tribine, dr. Maja Leder cijelo vrijeme potiče žene na preventivne preglede dojki. Medicinski centar Gorica u listopadu prošle godine darovao je 10-ak mamografija i odaziv je bio odličan! Pored ultrazvuka i mamografije, također nude i uslugu magnetne rezonancije dojki.
Centar puni godinu dana od početka svog djelovanja u ožujku ove godine, a okuplja vrhunske stručnjake za razna područja. Rastao je kroz sve te mjesece otvarajući specijalističke ambulante pa su tu svoje mjesto našle: radiologija, medicine rada i sporta, urologija, kardiologija, ortopedija, fizikalna medicina i rehabilitacija, dermatologija i endokrinologija.
Mamografija i ultrazvuk su komplementarne metode
Mamografija je radiološka metoda rendgenskog pregleda dojki pomoću uređaja – mamografa, a koristi se kao metoda probira za rano otkrivanje raka dojke.
U razvijenim zemljama, uključujući Hrvatsku, organizirani su programi probira (screening) u kojima se ženama između 40 i 70 godina preporučuje mamografsko snimanje svake dvije godine.
Ultrazvuk dojki preporučuje se kao prvi izbor za žene mlađe od 40 godina ili kao nadopuna mamografiji kod starijih žena. Ova metoda je potpuno neinvazivna, sigurna i obično se radi jednom godišnje. Početak ultrazvučnih pregleda preporučuje se između 20. i 30. godine života, ovisno o prisutnosti rizičnih čimbenika.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak dojke obuhvaća četvrtinu svih novooboljelih žena u Hrvatskoj, a njegovim ranim otkrivanjem, šanse za izlječenjem su velike. Naime, više od 90 % bolesnica s rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza postavi u početnom stadiju i ispravno liječi.
Nadam se da vas je ovaj prilog inspirirao te da ćete se u 2025. godini više posvetiti svom zdravlju kroz preventivne preglede i ujedno potaknuti drage ljude da brinu o sebi. Međusobno imamo puno veći utjecaj jedni na druge nego što smo to ponekad svjesni – i ne moramo biti prva dama da pokrenemo svoju grudu snijega koja se može pretvoriti u lavinu.
HOTNEWS
Krajem veljače vrtić u Goričanki ide na tehnički pregled
Uskoro i natječaj za odgojiteljice.
Uređenje novog dječjeg vrtića u zgradi VG Goričanke teče zadanom dinamikom i u rokovima, a gradilište je danas obišao gradonačelnik Krešimir Ačkar.
–Zadovoljan sam što se radovi na dječjem vrtiću u VG Goričanki, koji pripada Dječjem vrtiću Ciciban, bliže kraju. U njemu će svoje mjesto naći 100injak djece predškolske dobi ali i 22 zaposlenika. “Goričanka 2” sedmi objekt dječjih vrtića koji otvaramo otkako sam preuzeo odgovornost sa svojom administracijom, što je više od 600 mjesta za velikogoričku djecu – naglasio je gradonačelnik.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
Investitor u novi dječji vrtić je VG Goričanka, a radovi su vrijedni 1,5 milijuna eura.
–Odlučili smo skladište kanti za smeće, kojem smo mjesto našli na drugoj lokaciji, prenamijeniti u adekvatan prostor za naše najmlađe sugrađane. Na taj način je ovaj prostor svrsishodniji, a obzirom na potražnju za mjestom u vrtićima na području grada, i daleko potrebniji toj namjeni. Očekujem da će objekt krajem veljače biti spreman za tehnički pregled – najavio je direktor VG Goričanke Tomislav Lukšić.
Radovi se odvijaju u minimalnom odstupanju od zadanih rokova, i to zbog vremenskih uvjeta ili kašnjenja u dostavi narudžbe materijala, objašnjava zamjenik voditelja projekta, građevinski tehničar Željko Čarapović, dodavši kako je grijanje već u funkciji, a u tijeku je završno nanošenje fasade nakon čega će se dovršiti vanjska terasa i obojiti unutarnji zidovi.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
U tijeku je i uređenje vanjskog okoliša, kako bi vrtićance dočekalo i dječje igralište i vrtovi, jer se oni, kao i njihovi roditelji otvorenju najviše vesele. A uskoro kreće i natječaj za odgojitelje te djelatnike za njegu, skrb i pratnju.
–Paralelno s ovim radovima i mi organiziramo opremanje, didaktiku, razgovore s roditeljima, u pripremi je i natječaj za odgojiteljice i jedva čekamo otvorenje – naglasila je ravnateljica Dječjeg vrtića Ciciban, Tatjana Karlović Oslaković.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
Gradonačelnik je ujedno najavio i nove projekte povećanja kapaciteta predškolskog odgoja na području grada, kao i materijalna prava zaposlenika Riječ je o dječjem vrtiću u Kolarevoj i u Pokupskoj ulici, nakon čega će na području grada biti postavljen standard rasterećivanja postojećih vrtića.
HOTNEWS
Ačkar prigodno nagradio para skijašicu Karlu Kordić
Karla, hvala ti što si svojim uspjehom promovirala našu Veliku Goricu na najljepši mogući način – poručio je gradonačelnik.
Da su velikogorički parasportaši itekako uspješni, govori i brončana medalja koju je osvojila Karla Kordić na Zimskim svjetskim sveučilišnim igrama u Torinu u disciplini veleslalom za slijepe i slabovidne osobe. Ovime je Karla ispisala povijest, a tim povodom danas ju je ugostio i prigodno nagradio gradonačelnik Krešimir Ačkar.
–Karla, hvala ti što si svojim uspjehom promovirala ne samo sport, ne samo svoju osobnost, već si i našu Veliku Goricu promovirala na najljepši mogući način. Tvoj uspjeh u konkurenciji od 2.500 studenata pokazatelj je koliko je trud, energije i odricanja bilo potrebno na putu do medalje. Potičemo te da nastaviš, kao i tvog brata, koji je također skijaš i također ga pohvaljujem, a zahvalio bih i vašim roditeljima koji su vam velika podrška – poručio joj je gradonačelnik.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
Za 21-godišnju Karlu ovo je bilo važno natjecanje, a sve to ne bi bilo moguće bez njene vodičice Andree.
–Kad smo na stazi, ovisno o vremenskim uvjetima, oslanjam se isključivo na njene naredbe koje mi ona govori preko bluetootha jer zbog prejake svjetlosti, nedostatka danje svjetlosti ili brze izmjene svjetla i tame, ja ne vidim ništa. Naredbe su obično kratke, vezane uz strminu, ili recimo kad je zavoj kratka naredba je – hop! No, ja i Andreja znamo dosta pričati tijekom vožnje, jer mi takva komunikacija olakšava uspješno kretanje – objasnila je Karla, koja se para skijanjem bavi već četiri godine.
–Moja razrednica u srednjoj školi bila je skijaška vodičica i prepoznala je moj potencijal i počela sam skijati – dodala je Karla, priznavši da se do tada nije bavila ni jednim sportom, a veliku podršku pruža joj obitelj.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
–Puno je tu vožnji na treninge svaki dan, ali ništa nije teško. Kad se na kraju vidi ovaj rezultat, onda je super – rekao je Karlin otac Zlatko, koji u para skijanju podržava i sina Petra.
Gradonačelnik Ačkar uručio im je nagradu kojom će moći osigurati potrebnu opremu za daljnja natjecanja, te poručio da će grad i dalje biti podrška na njihovom skijaškom putu.
