Uoči treninga u srijedu igrači HNK Gorice na stadionu su se pojavili u malo drukčijem izdanju, jer bilo je ovo jutro kad su svi imali – spakirane kofere! Ne kao u onoj već pomalo izlizanoj frazi, nego u najdoslovnijem mogućem smislu, jer koferi su zaista bili spakirani. Plan za dan, naime, bio je odraditi trening, otići na zajednički ručak, pa se potrpati u autobus za Medulin.

Na jugu Istre gorički će nogometaši biti sljedećih deset dana, uz nadu da ih ove godine neće mučiti obilne kiše, kao što je znalo biti ranijih godina, a među njima će biti i svih šest pojačanja pristiglih u posljednjih nekoliko dana. Slavko Bralić na treninzima je od prvog dana priprema, Ante Erceg priključio se dva dana poslije, Ivan Fiolić odmah nakon njega, u srijedu je u goričkoj opremi vježbao i Filip Čuić, a izravno u Medulin stići će u četvrtak Agon Elezi i Gregor Sikošek.

Međutim, neka imena na popisu putnika i nedostaju u odnosu na jesen…

U autobus se ovoga puta neće ukrcati kapetan Jurica Pršir, koji je na poštedi zbog problema s leđima i moguće je da se pripremama priključi naknadno, a nedovoljno spreman je i Sekou Sagna, Senegalac koji se tek vraća nakon teške operacije koljena. I to je dvojac koji se na popisu putnika nije našao iz zdravstvenih razloga. Preostala trojica, pak, idu u neku drugu kategoriju.

U Medulin, naime, nisu otputovali ni Damjan Pavlović, Mesaque Dju i Đuro Giulio Đekić, koji su posljednji trening na Gradskom stadionu odradili s momčadi. U sljedećih deset dana to neće biti slučaj, njih trojica ostaju u Velikoj Gorici i nastavljaju s individualnim radom. I, čini se logično, s potragom za nekim novim rješenjem.

Odluka stručnog stožera da ovu trojicu igrača ne povede na pripreme može se protumačiti jedino i isključivo kao poruka da se na njih trenutačno ne računa, da nisu u konkurenciji za momčad i da, samim time, mogu potražiti novu sredinu. Mladi reprezentativac Srbije Đekić je u posljednje dvije minute upisao tri nastupa za prvu momčad, Portugalac afričkih korijena Dju je u 12 nastupa zabio jedan gol, a srpski Belgijanac Pavlović je u svojih 12 uspio postići i zabiti dvaput, po jedanput u prvenstvu i kupu.

POPIS ZA PRIPREME U MEDULINU

GOLMANI:
Karlo Žiger, Ivan Banić, Tin Došen

BRANIČI:
Fran Kasumović, Dino Mikanović, Matthew Steenvoorden, Mateo Leš, Mario Maloča, Slavko Bralić, Krešimir Krizmanić, Mario Matković, Dino Štiglec

VEZNI IGRAČI:
Jakov Gurlica, Adrion Pajaziti, Merveil Ndockyt, Vinko Skrbin, Ivan Fiolić, Luka Vrzić, Luka Kapulica, Tibor Halilović, Vito Čaić, Valentino Majstorović

NAPADAČI:
Martin Šlogar, Marko Kolar, Ante Erceg, Medin Gashi, Filip Čuić

DOLAZE NAKNADNO:
Gregor Sikošek, Agon Elezi

Naporno su radili košarkaši Gorice i tijekom blagdana, nije bilo puno prostora za odmor, jer bili su u klubu svjesni koliko im znači prva utakmica u novoj godini. Gostovanje kod Bosca trebali su odraditi još tamo uoči Božića, ali taj je dan nažalost bio Dan žalosti, pa je sve prebačeno za – dogodine.

Bosco je Goricu dočekao sa samo jednom pobjedom na kontu, na začelju tablice drugog ranga hrvatske košarke, ali oprez je u goričkom taboru bio maksimalan. Kao i pristup, pogotovo u defenzivnom dijelu igre. Goričani su u Trnsko došli zaslužiti pobjedu, a to su i učinili prvenstveno kroz jako dobru igru u obrani, jer u napadu stvari nisu išle idealno…

Već u prvoj četvrtini Gorica je otišla na dvoznamenkastu prednost, držala je to i u prvoj fazi druge četvrtine, ali tu je dionicu obilježila teška napadačka jalovost. Samo sedam koševa ubacili su Goričani u tih deset minuta i prosuli svu prednost do velikog odmora.

U nastavku su, međutim, stvari sjele na svoje mjesto. Nije to i dalje izgledalo impresivno u šuterskom smislu, ali Gorica je obranom gradila svoju prednost. U trećoj četvrtini primili su igrači trenera Miljkovića samo deset poena, u četvrtoj samo 11, pa pobjeda ni na trenutak nije došla u pitanje.

Do šeste pobjede, uz pet poraza, Goricu je predvodio Lovro Došen, koji je ubacio 16 koševa, uz pet skokova i četiri asista. Uz njega, do dvoznamenkastog učinka dogurao je i Borna Dramalija s deset koševa, a na osam su ostali Kristijan Validžić, Leon Kalinić i Matija Pavlic.

Goričane već u petak čeka novo gostovanje, ovoga puta kod Ribola Kaštela, a nakon toga slijede dvije domaće utakmice, protiv Škrljeva i Jazina.

Što ima novo, predsjedniče?

U tom ili vrlo sličnom obliku postavljamo pitanje Nenadu Črnku svaki put kad se sudarimo negdje u prolazu, a isto je bilo i ovog utorka.

– Neću ti reći – sa smiješkom je odgovorio prvi čovjek HNK Gorice, napravio nekoliko koraka, pa se vratio i dobacio:

– Ali reći ću ti da dolaze još trojica igrača!

Rekao i otišao. A nama je preostalo samo nagađati… Neke su informacije počele curiti tijekom dana, da bi u večernjim satima i u medije dospjela imena novih igrača. Navodnih novih igrača, jer službena potvrda i dalje se čeka, ali dobili smo tri imena, za tri pozicije…

Dakle, u Goricu bi trebao doći 24-godišnji Agon Elezi, reprezentativac Sjeverne Makedonije, bivši igrač Varaždina i veznjak koji u Goricu dolazi iz njemačkog Bochuma. Transfer u Njemačku ostvario je prošle zime, ali nije pronašao svoj komadić mjesta pod suncem, pa je odlučio prihvatiti poziv iz poznatog okruženja. Elezi se u varaždinskoj eri pokazao kao vrlo ozbiljan igrač i on bi trebao biti ta “šestica” koja se traži. Iako, može igrati i ofenzivnije u veznom redu, ta polivalentnost njegova je dodatna kvaliteta.

Relativno poznato ime u svijetu HNL-a je i 21-godišnji napadač Filip Čuić, mladi reprezentativac BiH, koji je preko NK Tomislava iz Tomislavgrada i Dugopolja došao do Hajduka, čiji igrač je bio sve do prošlog ljeta. U međuvremenu je bio na posudbi u Radomlju, a jesen je proveo u Lokomotivi, u kojoj se nije uspio nametnuti. Pokušat će to učiniti u Gorici, u konkurenciji Ante Ercega, ali i Marka Kolara i Medina Gashija, koji su pokušavali vući ove jeseni.

Nama najmanje poznato ime je 30-godišnji lijevi bek Gregor Sikošek, bivši reprezentativac Slovenije, sa 11 nastupa u dresu “zmajčeka”, koji dolazi iz Maribora. Dečko iz Brežica tijekom karijere je nosio dresove Krškog, Kopra, ali i danskih Brondbyja i Silkeborga, te na kraju Domžala i u posljednje tri i pol godine Maribora. Sudeći po CV-ju, i on bi trebao donijeti kvalitetu, ali prvo će se morati nametnuti u konkurenciji Štigleca i Krizmanića, koji je navodno sve bliže odlasku u Rijeku.

Realiziraju li se sva tri ova dolaska, realizira li se i angažman Ivana Fiolića, koji već trenira s Goricom, bit će to već šest novih igrača u svlačionici ove sezone. I tu nije kraj, jer traže se još jedan ili dvojica u napadačkoj liniji, što će tu brojku podići na sedam ili osam… Trebat će sve to uigrati, bit će to ozbiljan zadatak za trenera Carevića, a u sljedećim danima možemo očekivati i prve odlaske iz kluba, jer sad se već polako stvara gužva.

Potraga za nasljednikom Damira Milanovića, karizmatičnog Milke, u Vukovini je završila! Novi trener NK Bana Jelačića postao je 35-godišnji Zagrepčanin Hrvoje Šiptar, mladi i ambiciozni trener koji već treći put dolazi u Turopolje iz nogometnih razloga.

– Veselim se svemu što me čeka u Vukovini. S jedne strane mi je žao što napuštam NK Čehe, ekipa u klubu i oko njega je super, ali nisam mogao propustiti ovu priliku. Već na prvu mi je jasno da je u Jelačiću ipak sve na višoj razini, da se ovdje radi o ozbiljnom niželigaškom klubu, i da trener ovdje ima priliku uživati u svome poslu – kaže novi trener Jelačića, druge momčadi Premijer lige Zagrebačke županije.

Kreće, dakle, s jako dobre pozicije.

– Javio sam se već porukom bivšem treneru Milanoviću, zahvalio sam mu što mi je ostavio momčad u ovako dobrom izdanju, s toliko bodova na kontu, a dogovorili smo se da ćemo se ovih dana i čuti, popričati. U svakom slučaju, njemu i treneru Klafuriću puno sreće u Širokom, želim im da dugo ostanu tamo, jer to će značiti da su uspješni – ističe trener Hrvoje.

Prvi put je u doticaj s turopoljskim nogometom došao prije točno tri godine, u prvim danima 2022. A u naše krajeve doveli su ga – veterani!

– Igrao sam nekakve veteranske utakmice na njihovom igralištu, tu se i upoznao s ljudima iz kluba, krenuli smo pričati, pa su me pozvali na razgovor i odlučili angažirati. Situacija je u tim trenucima bila užasna, imali smo dva boda na polusezoni, ali na kraju smo uspjeli preskočiti Kupu i osigurati ostanak. Zbog proširenja lige na kraju nitko nije ispao, ali mi smo svoj cilj svakako ostvarili – govori Šiptar.

Novi trener Jelačića je dečko s Trešnjevke, logično je da je nogometno najsnažnije vezan za NK Trešnjevku, u kojoj je bio od limača do seniora. Ulazio je i u više rangove kao igrač, pa već s 23 godine odlučio krenuti kao trener.

– Da, dosta rano sam krenuo raditi s klincima u Trešnjevci, tako da sam nakon toga iz gušta igrao niželigaški nogomet, ali zapravo mi je fokus bio na trenerskom poslu. Kasnije sam radio i u Bestovju, a dok sam živio u Koprivnici, igrao sam za lokalni Starigrad, bio usput i trener juniora, kasnije i seniora… Dugo sam bio i u zagrebačkoj Slogi, a upravo iz toga kluba sam se i vratio u turopoljski nogomet – prisjeća se Šiptar.

Dogodilo se to kroz priliku u Mladosti iz Obrezine, u mandatu koji nije potrajao.

– Pripreme smo jako dobro odradili, ali u prvih nekoliko kola pratilo nas je jako puno pehova i nesreće. Jako brzo pojavilo se veliko nezadovoljstvo, pogotovo s one druge strane ograde. Kako je to nezadovoljstvo okoline raslo, preostalo je jedino da se rastanemo. Uvijek je lakše promijeniti trenera nego 15 igrača na terenu ili publiku na ogradi – svjestan je Šiptar.

Prije Čeha, radio je i u Dragonošcu, a svoj romantični niželigaški nogometni put nastavlja u Vukovini.

– Imam u rukama momčad koja je uigrana, dobro se poznaje, i siguran sam da će mi to bitno olakšati prilagodbu. Imamo i nove reflektore, može se trenirati i u kasnijim terminima, imamo i mali teren s umjetnom travom, imamo opremljenu teretanu… Imamo sve što nam je potrebno za kvalitetan rad. Iz kluba mi kažu da nitko ne želi otići, svi imaju ambiciju raditi i nametnuti se, a to mi je kao treneru najvažnije – rekao je Šiptar i zaključio:

– S pripremama ćemo krenuti 29. siječnja i do početka prvenstva trenirat ćemo četiri puta tjedno, jer želim što bolje upoznati igrače. Imamo i tri dogovorene prijateljske utakmice, protiv Posavca, Gradića i Lekenika, a 1. ožujka čeka nas gorički kup. Tjedan dana poslije krećemo u nastavak sezone u Premijer ligi… Veselim se svemu što nas čeka!

Dolaskom boljih i financijski stabilnijih dana u HNK Goricu, na bolje se promijenila situacija i u ŽNK Gorici! Djevojke su ostavile iza sebe jako teško razdoblje, na trenutak je čak u pitanje došla i sama opstojnost ženske sekcije, ali to je razdoblje iza njih. Određen je budžet za ovu godinu, a on je omogućio da se seniorska ekipa značajno osnaži.

Prva je u klub došla Ena Pernar, dojučerašnja igračica višestrukog prvaka države Osijeka. Ena je vezna ili bočna igračica, ima 23 godine, svojevremeno je bila i najbolja mlada igračica u Hrvatskoj, a njezino se ime u medijima spominjalo i u posljednje vrijeme, povodom štrajka u ŽNK Osijeku. Ena je jedna od osam nogometašica s kojima je klub raskinuo ugovor, njih šest otišlo je u zagrebački Agram, a Pernar prema Gorici.

Na popisu pojačanja pridružila joj se na Tri kraja i Lana Stanković, 22-godišnja obrambena igračica iz Tuhelja, koja je godinama nosio dres Pregrade, a polusezonu iza nas provela je u drugoj austrijskoj ligi. Riječ je o polivalentnoj igračici, sasvim sigurno pojačanju za ekipu koju vodi Mario Ćorić, prilično izvjesno ne i posljednjem koje će doći.

U tijeku su pregovori s još nekoliko igračica, mogle bi se otvoriti i neke lijepe prilike na tržištu, a to je Gorica u ovom trenutku spremna iskoristiti. I pobjeći od bilo kakvih kombinacija u borbi za ostanak, jer proljeće će donijeti Ligu za ostanak, u društvu Neretve iz Metkovića, Splita i još nekoga od društva s vrha, zasad je to Dinamo…

Trener Ćorić okupit će cure na pripremama 15. siječnja, a vremena za rad bit će sasvim dovoljno. Prvenstvo se u Magenta ligi, najvišem rangu hrvatskog ženskog nogometa, nastavlja 9. ožujka, kad će Goričanke gostovati u Splitu kod Hajduka.