U noći s 4. na 5. studenoga Zračna luka Franjo Tuđman provest će vježbu za izvanredne situacije kako bi se provjerila spremnost i učinkovitost postupanja u kriznim okolnostima. Aktivnosti će se odvijati u noćnim satima, a u vježbi će sudjelovati Croatia Airlines i nadležne hitne službe.

Građanima se poručuje da nema razloga za uzbunu ako u blizini zračne luke primijete neuobičajene aktivnosti, poput većeg broja vozila hitnih službi ili svjetlosnih signala. Sve radnje dio su planirane vježbe.

Iz Zračne luke također poručuju da redovno odvijanje prometa neće biti ometano, pa će putnici moći putovati prema planiranom rasporedu.

U četvrtak, 6. studenoga 2025. godine, u 18:30 sati, u Područnoj knjižnici Galženica u Velikoj Gorici održat će se 321. Matičin četvrtak u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Velika Gorica. Tom će prigodom biti predstavljeno novo izdanje Hrvatske revije, časopisa Matice hrvatske za društvena i kulturna pitanja, pod naslovom “1100. godina Hrvatskoga Kraljevstva”. Sudjelovat će povjesničar Tomislav Galović te glavna urednica časopisa Mirjana Polić Bobić.

Četvrti broj Hrvatske revije iz 2024. godine u cijelosti je posvećen kralju Tomislavu, prvom hrvatskom kralju. Kroz niz stručnih i tematskih članaka obrađuju se povijesni izvori iz 10. stoljeća, način na koji je Tomislavovo doba oblikovalo hrvatsku državnost te prikazi njegova lika u umjetnosti i kolektivnoj memoriji.

U časopisu se podsjeća na ključne dokumente iz 925. godine koji potvrđuju da je nekadašnja Hrvatska Kneževina postala Kraljevstvo, kao i na obilježavanje tisućite obljetnice hrvatske kraljevine prije stotinu godina.

Danas, 1100 godina nakon uspostave Hrvatskoga Kraljevstva, Matica hrvatska kroz ovaj broj revije podsjeća na važnost očuvanja povijesne svijesti i kontinuiteta državnosti. Ulaz je slobodan, a može se pratiti i na web stranici Ogranka.

Baš kao u slavnoj reklami, lakše se diše! Nakon što su se šesticom provozali kroz Rudeš, nogometaši Gorice u ponedjeljak navečer su dokazali da je kriza definitivno stvar prošlosti. Luda liga je taj HNL, sve se tu brzo okrene, ne treba poletjeti ni nakon ovih deset komada u dvije utakmice, ali definitivno je neusporedivo ljepše ići dalje nakon partije poput one u posljednjoj utakmici 12. kola HNL-a…

Mario Carević gradio je optimizam na tom raspucanom izdanju u osmini finala Kupa, iako svjestan da pet dana poslije slijedi potpuno drukčija utakmica, za nekoliko razina zahtjevnija. Tako je i pripremao momčad, pa na teren poslao Matijaša, ispred kojeg su bili Filipović, Leš i Čabraja. Trontelj i Vrzić držali su bokove, Pozo i Kavelj sredinu igrališta, a majstori Pršir i Fiolić nadirali su iza leđa isturenog Čuića.

Takva, nešto ofenzivnija varijanta, krenula se isplaćivati već u četvrtoj minuti. Iker Pozo oteo je jednu loptu Katiću na rubu kaznenog prostora, povukao metar naprijed i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Treći je to već gol u sezoni za sjajnog Španjolca, ponajveće pojačanje Gorice ove sezone.

Fešta među navijačima Gorice još se nije ni stišala, a dogodila se – povijest! Aleks Stojaković naumio je poslati loptu prema svome golmanu Josipu Posavcu, učinio je to sa svoje polovice, a učinio je to i prejako. Lopta je zaokružila golmana Lokomotive i završila u mreži, a mladi Slovenac Stojaković postao je igrač koji je zabio autogol iz najveće daljine u povijesti HNL-a. A i većine drugih liga diljem svijeta, jer bilo je tu više od 50 metara udaljenosti…

Međutim, tu ludilu nije bio kraj, jer samo dvije minute poslije, cijele četiri nakon Pozova gola, Stojaković je zabio i na drugoj strani! Ubacivanje je došlo s desne strane, u skoku su bili Stojaković i Filipović, lopta je odsjela na prečki, a onda se od leđa Davora Matijaša odbila u mrežu. Gol je upisan kao autogol Matijaša, što možda i nije najlogičnije, ali je po pravilima.

U svakom slučaju, Gorica je nakon nepunih osam minuta imala vodstvo 2-1 i dobar kapital za nastavak utakmice koja, naravno, nije mogla ići dalje u ovakvom ritmu. Veliku priliku imao je ponovno izvrsni Jurica Pršir u 18. minuti, no Posavec je obranio, a onda je krenula sasvim drukčija serija. Naime, do kraja poluvremena treneri su morali mijenjati čak trojicu igrača zbog ozljeda, počevši od promjene Perić za Leša u 20. minuti, dok je Jelavić morao mijenjati čak dvojicu do kraja poluvremena.

A do kraja poluvremena Gorica je i povećala svoju prednost. Tek smo ušli u 33. minutu kad je Žan Trontelj probio desni bok i poslao loptu u sredinu, gdje je glavom to ubacivanje dočekao kapetan Pršir. Jednostavno je loptu zakucao u mrežu i učinio goričku prednost kudikamo komfornijom. Šteta što Ivan Fiolić nije bolje zahvatio loptu pet minuta poslije, nakon bravure mladog Luke Vrzića, lijepo bi to zaokružilo jedno vrlo sadržajno poluvrijeme.

Jurica Pršir zabio je gol, asistirao, ali i dominirao travnjaku u dobrom dijelu utakmice… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Lokomotiva je u nastavku išla spasiti što se spasiti da, ali nisu Zagrepčani mogli ozbiljno zaprijetiti Gorici. Koja je sve riješila u 77. minuti, nakon još jedne bravure iz majstorske radionice Jurice Pršira. Lopta koju je poslao za Ognjena Bakića nogometna je poezija, a dobro je došlo i to što je Crnogorac u goričkim redovima loptu poslao u mrežu za konačnih 4-1.

I sve se, eto, brzo okrenulo. Praktički do jučer Lokomotiva je bila sjajna treća u prvenstvu, a Gorica nakon četiri uzastopna poraza u zabrinjavajućoj situaciji, bod od samoga dna. Danas, kako to već ide u svijetu HNL-a, Gorica je na samo dva boda do Lokomotive, na samo tri boda od trećega mjesta i na sigurnoj udaljenosti od slavonskog dvojca na dnu.

Na samome dnu je i dalje Vukovar, koji već u petak stiže u Veliku Goricu. Neće biti puno vremena za odmor, ali možda je tako i bolje. Možda će s novom utakmicom već za četiri dana i ovaj aktualni momentum ostati otprilike isti, pa da krenemo u novi, puno ljepši niz, taman prije reprezentativne stanke…

U posljednje vrijeme mediji su sve češće puni naslova o nasilju u školama. “Glavom su ga lupali o lavabo”, “Izbio mu je četiri zuba, ležao je u lokvi krvi” i tako dalje. Takvi su slučajevi šokantni, ali nisu izolirani. Iza njih stoje stvarne priče djece i obitelji, sustavi koji sporo reagiraju i tišina mnoštva koji promatraju.

U samo tjedan dana mogli smo vidjeti dva slučaja. U prvom slučaju, dvojica maloljetnika iz zagrebačkog područja napala su vršnjaka u školi u Sesvetama. Napad je bio brutalnog karaktera: glavom su ga lupali o lavabo i zid, pred svjedocima. Dječak je lakše ozlijeđen. Policija je reagirala brzo. Kako piše Dnevnik.hr, razgovori s napadačima održani su uz roditelje, a protiv njih je podnesena kaznena prijava. Osim kaznenog postupka, bit će obaviješten i Hrvatski zavod za socijalni rad radi moguće intervencije u obitelji.

Drugi slučaj odvija se u zagrebačkoj strukovnoj školi. Učenik je, prema svjedočenju majke, brutalno pretučen nakon verbalne razmirice. Izgubio je četiri zuba, zadobio lom vilice i nosne kosti, ostao bez svijesti, te naknadno jeo na slamku jer nije mogao žvakati. Napadač je obrazložio da to čini kao “trening” za buduće borbe. Majka je odbila pokušaj mirenja od strane škole, prenosi Jutarnji list. Također, pomoć su potražili u Savjetovalištu Luka Ritz.

U oba opisana slučaja postoji ista slika, nasilje pred publikom koja šuti. Učenici gledaju, ponekad snimaju, rijetko tko reagira. Možda djeca ne žele “biti drukeri”, boje se osvete ili jednostavno misle da to “nije njihov problem”. No time nasilje zapravo dobiva publiku, a žrtva ostaje sama. Roditelji često doznaju što se dogodilo tek kad je već kasno, kad dijete više ne želi u školu, kad se povuče ili kad završi u bolnici.

A kakva je situacija na razini cijele Hrvatske? Prema istraživanju provedenom 2024. godine na uzorku od 10.138 srednjoškolaca iz pet hrvatskih gradova, čak 18,2 % učenika izjavilo je da su tada, u posljednjih mjesec dana doživjeli neki oblik vršnjačkog zlostavljanja. Oblici su varirali od fizičkih napada do ismijavanja, ogovaranja i namjernog isključivanja iz društva. Godinu dana kasnije, možemo vidjeti da situacija ne ide na bolje.

Nažalost, vršnjačko nasilje u hrvatskim školama više nije rijetkost ni iznimka. Postalo je svakodnevica koju smo, čini se, počeli prihvaćati kao “dio odrastanja”. No nasilje nikad ne smije biti normalno, ni kad se dogodi jednom, ni kad ga svi vide, ni kad žrtva šuti. Dječaci koji tuku i dječaci koji šute odrastaju u isto društvo. Ako ne naučimo kako prekinuti taj krug i ako sustav ne počne djelovati prije nego što se dogodi tragedija, školski hodnici mogli bi postati mjesta straha, a ne znanja.

Zato, treba prestati uludo kriviti društvene mreže, igrice i sve ostalo što ide uz to i početi raditi na boljem odgoju i usmjeravanju onih za koje uvijek kažemo “da na njima svijet ostaje”. Stoga, ako želimo bolji svijet, trebamo raditi na boljem usmjeravanju najmlađih.

Nije trebalo tako završiti, svi nogometni zakoni govorili su da Kurilovec to ne može izgubiti, ali zato je nogomet ono što jest… Kurilovec je, dakle, izgubio prvenstvu utakmicu u Odranskom Obrežu, ostao bez bodova nakon 90 minuta u kojima smo vidjeli tri gola, od toga dva u mreži Leona Išeka, pravi mali festival kurilovečkih promašaja, ali i poneki poništeni gol.

Dobro je otvorio Kurilovec, krenuo hrabro prema naprijed i – kreirao. Da je do te 18. minute bilo 2-0, možda i 3-0 za Kurilovec, ne bi bilo nerealno, jer velike su prilike propuštene prije nego što je stigla dupla kazna. Borna Cerjak prvo je, nakon nepunih 18 minuta igre, poslao prvu loptu u kurilovečku mrežu, a Antonio Crnković to je ponovio iz drugog ozbiljnog dolaska pred gol, sedam minuta poslije. Praktički još nisu stigli ni prežaliti svoje šanse, a dečki s Udarnika gubili su 2-0!

Nastavili su momci trener Harambašića u istom ritmu i do kraja poluvremena, a ništa se nije bitno mijenjalo ni u nastavku. Kurilovec bolji, na trenutke i dominantan, uz osjećaj da bi jedan gol u mreži domaćeg Dinama puno toga promijenio. Jedan priznati gol, jer čak dvaput su Kurilovčani zabijali, ali sudac Sven Pintarić oba je puta te golove poništavao.

Uzalud se tako na trenutak poveselio Fran Vujnović, ali i Mateo Pršir, koji se ovom prilikom vratio kući. Dečko iz Obreža, zajedno sa svojim bratom Davidom, prvi je put s Kurilovcem gostovao u svom selu, šteta što to nije obilježio golom koji bi bio priznat. I koji je mogao biti priznat, budući da ovo definitivno nije bila predstavavna koju će sudac Pintarić moći biti ponosan…

Kad već nije uspio Mateo, zabio je David Pršir, no dogodilo se to ipak malo prekasno. Tek u prvoj minuti sudačke nadoknade Kurilovec je uspio smanjiti svoj zaostatak, a na tome je i ostalo. Nakon Samobora doma, povezao je tako Kurilovec i drugi poraz u prvenstvu, a sve to događa se u predvečerje utakmice sezone.

– Nismo bili dobri u Obrežu, treba to priznati, kao i reći da mi nismo bili jedini akteri utakmice koji nisu bili na razini… Nevjerojatno je što promašujemo, koliko toga propuštamo, čak i u situacijama koje su potpuno čiste. Nadam se samo da smo ispucali sve promašaje uoči Istre – sa smiješkom kaže trener Senad Harambašić.

A tako i treba biti. Unatoč kraćem postu od bodova, vedrina i optimizam nisu napustili nogometni Kurilovec. Dapače, već od ponedjeljka su Kurilovčani ulovili pravi zalet, jer u srijedu u 14 sati na redu je ogled s Istrom 1961 u osmini finala Kupa. Dva izvrsna izdanja u prethodna dva kola dovela su “udarnike” do prilike da peti put u recentnoj prošlosti zaigraju s klubom iz HNL-a. U osmini finala dosad su ispadali od Osijeka, Slaven Belupa i Gorice, ali i upravo Istre, kojoj su u jesen 2019. za prolazak bili potrebni produžeci.

– Budući da smo u Obrežu igrali u nedjelju, da se tek oporavljamo od te utakmice, dečki gotovo da nisu stigli biti “nabrijani” na Istru, ali naravno da je ovo posebna utakmica za sve nas. Drukčije su i pripreme, cijela organizacija, jer dolaze i televizijske kamere, za goste pripremamo i ručak, a očekujemo i dolazak gostujućih navijača. Prema informacijama iz Pule, trebalo bi ih doći 40-50. Ali dobro, imat ćemo i mi svoje navijače, naše “Red Boyse”, jedine navijače koji se u poluvremenu krijepe grickalicama – govori Senad, misleći na simpatične klince iz omladinskog pogona, koji su redovni na utakmicama seniora.

Ukratko, u srijedu od 14 sati, uz izravni televizijski prijenos, igra se utakmica za pamćenje.

– Naravno da se veselimo toj utakmici i da ćemo dati sve od sebe da se prezentiramo na što bolji način. Da, proći će samo tri dana od utakmice u Obrežu, ali ovo je utakmica u kojoj “ne mogu” ne postoji. Idemo uživati u svemu što nas čeka i pokušati napraviti što bolji rezultat – zaključio je trener Harambašić.

Nikad još Kurilovec nije uspio proći ovu stepenicu, iako je nekoliko puta bilo gusto za protivnike, ali zato nove prilike i postoje. Kurilovcu nova prilika stiže ove srijede… Vidimo se na Udarniku!