Temperatura oko nule, onaj pravi miris zime u zraku, tragovi snijega uz rub igrališta i nekoliko stotina zabundanih i kompletnom zimskom opremom naoružanih gledatelja na tribinama. Takva je nogometna scenografija ove hladne prosinačke subote dočekala Goricu i Istru na Gradskom stadionu, na kojem nitko nije uspio pobijediti domaćina u zadnjih 16 pokušaja…

Drugim riječima, točno osam mjeseci nakon onih antologijskih 5-4 u posljednjem goričkom dvoboju ovih dviju momčadi, tjedan dana nakon neugodnog poraza u Splitu, četiri dana nakon Istrina ispadanja u Kupu od Varaždina, ništa nije upućivalo na to da ćemo opet gledati nogomet za pamćenje. Tako nekako je i ispalo, nemoguće je bilo očekivati nešto sličnoj jednoj od najspektakularnijih utakmica u povijesti HNL-a, ali opet…

Neki vrag se valjda mora dogoditi kad Gorica i Istra igraju u Velikoj Gorici!

Ovom prilikom pojavio se već u trećoj minuti. Krešo Krizmanić pogriješio je u predaji lopte, Frano Mlinar ga je pritisnuo, oduzeo mu loptu i krenuo sam na Banića. Krizma ga je povukao, kao zadnji igrač, i dobio crveni karton… Utakmica praktički nije ni počela, a svi planovi su pali u vodu. I preostalo je samo pronaći način kako preživjeti do kraja.

Istra je, naravno, dominirala tijekom cijele utakmice. Brojčanu prednost gosti su pretvorili u ogromnu prednost u posjedu lopte, ali i s nekoliko jako dobrih prilika. Matej Vuk pogodio je stativu u 27. minuti, prijetili su i Mlinar, i Maurić, i Erceg, i Josipović…

S druge strane, Gorica je svoje prilike tražila kroz brze izlaske iz obrambenog bloka, a lako je mogla do gola u dvije situacije. U obje se našao Marko Soldo, u prvom dijelu nakon idealnog proigravanja Jurića, a u drugom nakon ubacivanja Pršira, no oba puta bio je neprecizan, pri čemu je ta druga bila posebno izgledna, s pet-šest metara…

Kako se približavao kraj, a dvije nule na semaforu uporno i čvrsto stajale, stezao se obruč oko goričkog šesnaesterca, uz samo poneko kratko razdoblje u kojem je Gorica uspjevala zadržati loptu. Međutim, puno je važnije da je uspjela sačuvati nulu. U teškim uvjetima, uz ogromne napore, uz ogromnu količinu borbenosti, želje, ali i koncentracije i kvalitete, uspjeli su nastaviti niz neporaženosti na domaćem terenu, produžiti ga na 17 utakmica i uzeti velik i vrijedan bod.

Da je sve bilo idealno, da utakmica nije počela onako kako je, bod s Istrom doma bio bi malo, a ovako je velik k’o kuća. I novi argument svima onima koji tvrde da ovu Goricu krasi jedan poseban karakter, mentalitet pobjednika i veliko zajedništvo.

Trebat će toga i u posljednjem kolu jeseni, sljedećeg petka protiv Varaždina.

Nogometni Kurilovec otišao je na zimski dopust poneki sat ranije nego ostatak konkurencije, budući da su vremenske neprilike dovele do odgode utakmice zadnjeg jesenskoga kola protiv Save na Udarniku, a konačan jesenski epilog je – deseto mjesto. S ovom jednom utakmicom manje od devetih Ponikvi i osmog Vrapča, koji su na jednom, odnosno tri boda više.

Iza momčadi koju vodi trener Stjepan Bašić ostala je tako polusezona s gomilom amplituda, ali i bez nekog prevelikog stresa. Bilo je tu i dobrih trenutaka, poput šestice u mreži gostiju iz Petrinje ili niza od četiri utakmice bez poraza u završnici jeseni. Naravno, bilo je i loših trenutaka, poput petice u vlastitoj mreži kod Maksimira ili tromijeg ulaska u sezone. I onda na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, dobiješ jednu mirnu, pomalo tihu nogometnu jesen na Udarniku…

A opet, samo jednu stepenicu niže, događaju se prilično uzbudljive stvari! Zvonko Radoš, nekadašnji golman Radnika, koji je 15 godina radio u omladinskoj školi Radnika, odnosno Gorice, kreirao je jednu posebnu generaciju u juniorima Kurilovca.

– Prvi put nakon jako dugo vremena u ovoj generaciji ne koristimo igrače iz seniora, iako je dopušteno imati trojicu godinu starijih, no unatoč tome smo s dvije utakmice manje osvojili smo jesenski naslov u 2. NL Središte Zagreb – ponosan je Senad Harambašić, voditelj nogometne škole Kurilovca.

– Osim što je ambicija ući u rang više, u kupu smo ušli u završnicu regije, gdje ćemo za ulazak među osam najboljih u državi igrati protiv Lokomotive, koja je izbacila Dinamo. Na tom putu izbacili smo Hrvatski dragovoljac i prvoligaša Rudeš, što je samo posljednja potvrda da imamo jednu krasnu generaciju juniora, na čelu s još boljim trenerom, našim Zvonkom Radošem – sa smiješkom dodaje šef Senad.

A kad je već tako, valjda je red da malo bolje upoznamo te krasne dečke…

– Riječ je o igračima rođenima 2005. i 2006. godine, što znači da će ova momčad ostati zajedno i sljedeće godine! Nitko zbog godina neće otpasti iz rostera, a to je dodatna vrijednost, želimo s njima otići u rang više, a na taj način mogli bismo biti suport i Gorici, budući da bismo bili u jednom rangu nižu od najvišeg, što bi proširilo bazen kvalitete na našem području – priča Harambašić i nastavlja:

– Radoš zadnjih pet sezona radi s juniorima, pri čemu je prve dvije sezone krucijalno važno bilo ostati u ovom rangu natjecanja. Postojalo je tu naslijedstvo od godina u kojima djeca nisu selekcionirana na pravi način, a kotač se konačno zavrtio kad je generacija 2006., s kojom smo počeli raditi još prije šest godina, ušla u juniore.

Na samom početku ove priče svoju je važno ulogu imao i jedan dobro poznati lik.

– U početku je s njima radio naš današnji predsjednik kluba Dražen Vujnović, to je i njegova generacija. Još od mlađih pionira ti su se dečko prometnuli u prvake županije. Dominirali su i i pionirima, da bi došlo do malog zastoja u ove dvije kadetske godine. U tom razdoblju značajan broj igrača nam je otišao u Goricu i druge klubove, no do sad su se već gotovo svi oni vratili k nama. Predvođeni starijim godištem, također velikim dijelom igračima koji su došli iz Gorice, kao Cindrić i Novak i ostali, pa naš Šestak… Kad su se oni nadovezali na to 2006. godište, dobili smo odličnu generaciju – kazao je Senad, a onda i poentirao:

– Ukratko, imamo roster igrača od kojeg će se i prva momčad jako dobro okoristiti! A to i je poanta, to je cilj.

Senad Harambašić na čelu je sve uspješnije i produktivnije nogometne škole NK Kurilovca

Generacija je ovo, što također nije nevažno, čiji roditelji ne moraju previše putovati na domaće utakmice. A ni gostovanja nisu predaleko, glavni konkurenti su Kustošija, HAŠK, Jarun, Zagreb, Segesta…

– Nema tu igrača sa strane, prije bih rekao da mi okupljamo ruralni dio velikogoričkog područja. Ima tu dečki iz Gradića, Velike Mlake, Hotnje, iz cijelih Vukomeričkih gorica… Ima ih, naravno, i iz samog Kurilovca, tu su mali Kraljević, Balinčić, Premec… Sve u svemu, jedna jako dobra generacija.

Da je doista tako, najbolje govore rezultati. Koji bi, prema svemu sudeći, trebalo biti samo najava onoga što dolazi u budućnosti iz omladinske škole NK Kurilovca. U limačima je, primjerice, čak 75 djece…

– U tom dijelu smo profitirali od selekcije koju je napravila HNK Gorica, iz koje nam je došlo 20-ak igrača. Roditelji su sami zvali, raspitivali se… U ovim drugim uzrastima igrači nisu usmjeravani prema nama nego prema klubovima s kojima Gorica surađuje – zaključio je Senad.

U petak je u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održana promocija poetske dječje zbirke ‘Budi dijete radosno’, autorice Andree Rendulić.  Zbirku je u cijelosti ilustrirala velikogorička umjetnica s talijanskom adresom Natasha Martinović.

– Zajedničkim trudom ovih dviju talentiranih žena, članica Udruge umjetnika Spark, nastala je vizualno lijepa i poučna zbirka za djecu predškolske i školske dobi. I s njom odškrinule vrata onog jedinog svijeta koji još vrijedi, onog dječjeg, jednostavnog, neposrednog i iskrenog, svijeta u kojem su čuda svakodnevna pojava – doznajemo iz Udruge Spark.

Foto: Promocija knjige ‘Budi dijete radosno’, autorica Andrea Rendulić/Udruga Spark

Brojne prisutne pozdravila je ravnateljica NSK, Ivanka Stričević, a promociju je moderirala Dobrila Zvonarek, koja je napisala i predgovor knjizi.

– Andrea Rendulić u pjesmama iz zbirke poučava djecu lijepoj riječi, pristojnom ponašanju, potiče im sjećanja na djedove i bake, mnogo je pjesama o životinjama, te knjigama koje su bile i ostale osnova iz kojih se uči o spoznavanju svijeta. Andrea piše i slika, mnogo radosti nalazi u književnosti, slikarstvu i glazbi – rečeno je na promociji.

Foto: Promocija knjige ‘Budi dijete radosno’, autorica Andrea Rendulić/Udruga Spark

Ovo je njena druga zbirka za djecu, a prvijenac je bila zbirka priča ‘Mamina licitarska srca’. Priče za djecu je objavljivala u časopisima ‘Radost’ i ‘Smib’, a njeni crteži i slike bile su izložene na skupnim izložbama u goričkom Pučkom učilištu.

Ilustratorici Martinović ovo je prva knjiga koju je u potpunosti ilustrirala, a kako u osvrtu navodi Nevenka Lang, one ‘produbljuju dječji smisao za estetiku, pridonose razvoju dječjeg likovnog stvaralaštva, razvijaju fantaziju i sposobnost vizualnog predočavanja’.

– Motivi koje nam umjetnica donosi vjerno prate stihove kojima su slike inspirirane, a prikazuju likove djece i životinja, najčešće mačaka, pasa ili ptica kao i cvjetne i biljne momente s natruhama pejzaža i interijera u oblačastim formatima koji se s lakoćom rasplinjuju unutar stranica knjige – ističe u pogovoru Stevo Leskarac.

Foto: Promocija knjige ‘Budi dijete radosno’, autorica Andrea Rendulić/Udruga Spark

Vrhunac događaja bio je recital s pjesmama iz zbirke koji su izvela djeca zagrebačke OŠ Davorina Trstenjaka’, Greta Zubak, Alina Arslanagić, Karla Cindrić i Jan Zorić, s učiteljicom Sanjom Duvnjak, te nastup glazbenika Siniše Beloševića i Katarine Kovarik koja je otpjevala dvije uglazbljene pjesme iz zbirke.

Publici je predstavljen još jedan zajednički rad ovih autorica, ‘A Licitar heart’ (‘Licitarsko srce’), priča iz prve zbirke Andree Rendulić, koju je ilustrirala i prevela na engleski Natasha Martinović.

– Udruga umjetnika  ‘Spark’ za svoje članove uvijek priprema lijepe promocije, ali ova jučerašnja, svima će dugo ostati u sjećanju kao izvanredna i posebna, pogotovo zato što je posvećena djeci, od koje bi mi odrasli mogli toliko toga naučiti – poručuju Sparkovci.

Foto: Promocija knjige ‘Budi dijete radosno’, autorica Andrea Rendulić/Udruga Spark