Momčad koja je ovog proljeća izvela u svijetu HNL-a dosad neviđeni pothvat, bilo je jasno odmah nakon posljednjeg sučeva zvižduka u završnom ogledu s Dinamom, otišla je u povijest. U onom obliku u kojem je bila, sa svim onim licima koja su se rasporedila u ključne, naslovne role, u one sporedne, ali i one epizodne.

I počelo je trostrukom viješću. Dvojica koja spadaju u epizodiste ovog ludog proljeća, kao i jedan čovjek kojeg je logičnije smjestiti u kategoriju sporednih uloga, napustili su Goricu i, prema svemu sudeći, otvorili seriju promjena. Od velikogoričkog stadiona oprostili su se tako Šibenčanin Vinko Petković, Francuz malijskog porijekla Cheick Keita, kao i slovački mladi reprezentativac Matuš Vojtko, jedini u ovom društvu koji je imao značajniju ulogu u euforičnoj završnici sezone s potpisom Željka Sopića.

Na Keitu cijelog ovog proljeća Sopić nije ozbiljno računao, Petković svoje prilike nije iskoristio, pa je ispao iz rotacije, a Vojtko je najčešće bio jedan od onih koji ulaze s klupe. Pamtit će se onaj njegov slobodnjak u ludom remiju (2-2) s Lokomotivom, u 97. minuti, malo nakon što je Ivan Banić pao u nesvijest nakon sudara upravo s njim, ali nije to i jedino što je mladić iz Michalovca ostavio iza sebe. Upisao je ove sezone Vojtko 26 nastupa, uz taj jedan gol podijelio i tri asistencije, a sad se vraća u Slovan iz Bratislave, iz kojeg je prošlog ljeta došao na posudbu.

Najdugovječniji u ovom tročlanom društvu je Cheick Keita, također lijevi bek, koji je u Gorici još od veljače 2021. Upisao je u međuvremenu 48 nastupa za Goricu, dobar dio tog svoga goričkog razdoblja proveo je u ulozi standardnog prvotimca, ali istek ugovora dočekao je u drugom planu. I okončao logičnom odlukom da produženje ugovora nije opcija ni za jednu ni za drugu stranu.

Vinko Petković, treći na ovom popisu, proljeće je odradio kao posuđeni igrač Osijeka, došao je u paketu s Slavkom Bralićem i Kristianom Fućkom, ali i pokazao daleko najmanje od sve trojice. Na uvodu u proljeće dobio je određeni fond minuta, podijeljen u sedam utakmica, ali nakon toga je otišao u treći plan, iza Ndockyta, Majstorovića, Mitrovića, Kapulice…

Dodajmo ovome i da je austrijski prvoligaš Hartberg otkupio od Gorice veznjaka Dominika Prokopa, koji je na zimu, nakon polusezone u Gorici, otišao upravo tamo na posudbu, a rastanaka s klubom u sljedećim bi danima moglo biti još. Ovakvoga tipa, ali možda i u nekim drukčijim okolnostima… Krenula je, naime, priča o Jurici Prširu i Stuttgartu, o ozbiljnom interesu Nijemaca za ponajboljeg igrača Gorice, ali tek treba pričekati kako će se tu stvari razvijati.

Pričekat ćemo još malo i na prve vijesti koji se odnose na drugi smjer, odnosno na dolaske pojačanja, nadamo se i da nećemo čekati predugo…

Zadnji dan svibnja u Osnovnoj školi Novo Čiče i njenim područnim školama bio je projektni dan. Učenicima su bile ponuđene radionice s različitim temama na koje su se mogli upisati, pa su tako mogli izrađivati hranilicu i kućicu za ptice, ukrašavati staklenke, uređivati učionice, uređivati okoliš škole, fotografitati ptice, a u ponudi su bile i radionice tehničke kulture,  Camere Obscure i informatike, kao i glazbena radionica, sportske aktivnosti i terenaska nastava na Sljemenu.

– Danas je bilo neobično lijepo. Obilježili smo projektni dan i povezali ga sa Danom sporta. Jedna skupina učenika je prvo pripremila voće za sušenje, a druga je pripremila ukusan kolač u koji su stavili mrkvu, jabuku i još neke tajne sastojke. Kada se ispekao nestao je u trenu. Nakon toga učenici su crtali nekog svog sportaša te su ih pomoću tableta oživjeli. Na kraju su zaplesali i zapjevali – kažu iz Područne škole Veleševec.

U Područnoj školi Bukevje su pak u dvorištu posadili četiri stabla: lipu, hrast, kesten i trešnju. Dvorište matične škole nakon projektnog dana spremno je za ljeto – unatoč kiši 3.a, 4.a i b uspjeli su posaditi ono što su planirali. Boravkaši, učenici 2.b, gradili su skulpture od otpadnog materijala, a kasnije su postali i eko-glazbenici, koristeći plastične boce kao instrumente. Učenici boravka iz 1.a projektni dan posvetili su leptirima i sportu, a učenici 1.b ribama i moru. Učenici 2.a i 3.a upoznavali su stare igre i na zanimljiv način učili o povijesti i znamenitostima Turopolja.

Na informatičkoj radionici učenici su sudjelovali u lovu na blago uz pomoć proširene stvarnosti., a zidove učionice iz matematike sada krase ilustracije, formule i matematički elementi.

– U sklopu projektnog eko dana, učenici osmih i nekoliko učenika sedmih razreda išli su na terensku nastavu TZK na Sljeme. Nakon vožnje novom sljemenskom žičarom i šetnje po vrhu Medvednice, posjetili smo kapelicu Majke Božje Sljemenske. Igrali smo nogomet na Činovničkoj livadi i družili se dok nas nije ulovila kiša. Srećom, razvedrilo se te smo mogli šetati kroz zelene šume uz šum potoka. Hodajući i družeći se pješačili smo do Šestina gdje su nas čekali autobusi. Zaista je bio lijep dan i uživali smo u prirodi – ispričala je učenica Sara Azinović.

Galerija fotografija

U četvrtak su dečki odradili posao, a u petak je došao trenutak da preuzmu uloge glavnih zvijezda. Oduševljeni prijatelji iz školskih klupa, roditelji, profesori i djelatnici OŠ Šćitarjevo… Svi su se oni okupili u iščekivanju autobusa koji je kući dovozio mlade sportaše koji su – najbolji u državi!

U pitanju je – neupućeni će se možda iznenaditi – odbojka, i to muška, za pete i šeste razrede, a priča je, najjednostavnije rečeno, spektakularna. I počela je onog trenutka kad je profesor tjelesne i zdravstvene kulture Matija Ribić došao u školu. Znajući što je napravio na svome prethodnom radnome mjestu, da je učenike iz Kravarskog odveo na državno prvenstvo, pretvorio odbojku u sport broj 1 među klincima u tome mjestu, moglo se naslutiti što se sprema uz nalaziše Andautonija.

Jedino se nije baš moglo naslutiti da će se sve ovo dogoditi ovako brzo…

Školsko sportsko društvo Nemezis iz Šćitarjeva, naime, odmah je živnulo, a naglasak je ponovno otišao na odbojku. I već ove godine stigla je velika nagrada u obliku naslova prvaka države!

Nakon što su sredili konkurenciju na gradskoj, županijskoj i poludržavnoj razini, mladi odbojkaši iz Šćitarjeva plasirali su se na završnicu u Vinkovcima. U polufinalu išli su na V. Osnovnu školu Varaždin i slavili s 2-1 u setovima, da bi u finalu pobijedili i Osnovnu školu Smiljevac, i to s uvjerljivih 2-0. I uzeli “kantu” namijenjenu najboljoj momčadi u Hrvatskoj!

– Čim sam došao, prepoznao sam potencijal u ovim dečkima, znao sam da će to biti dobro, pogotovo ako budu željeli raditi. A oni su to željeli, zaista su bili posvećeni našem zajedničkom cilju i ovo im je velika nagrada za sve to – govorio je na lijepom i emotivnom dočeku ponosni profesor Matija.

Jedan, očito, poseban profesor. Koji mijenja navike, ali i stvara pobjednike. I zato smo se odlučili malo podružiti s njim, doznati u čemu je stvar s njim i tom odbojkom u našim selima, a sve skupa zabilježila je i naša kamera.

Kako je sve to skupa ispalo, pogledajte početkom sljedećeg tjedna na našem portalu…

U ljeto 2020., baš nakon onog prvog, najtvrđeg vala korone, mladi trener Stefan Rajić odlučio je nakon devet godina napustiti omladinsku školu NK Kurilovca. I odlučio prihvatiti poziv iz Vukovine, uz plan da preuzme starije pionire i u miru vodi svoj privatni biznis. Međutim, samo mjesec dana poslije, početkom rujna te 2020., nakon četiri kola u premijernoj sezoni u JŽNL-u, Stiven Žitnik je napustio klupu seniora i Rajić je dobio prekomandu.

Nešto manje od tri godine poslije, sa statusom jednog od najdugovječnijih trenera u turopoljskom nogometu, Stefan je odlučio da je ovoj priči došao kraj.

– Da, odradit ću još utakmicu u Topuskom u posljednjem kolu i nakon toga odlazim iz Vukovine – javio se Rajić na dan oproštaja.

Sasvim sigurno emotivnog oproštaja, ali trenutak je stigao.

Rajićeva prva sezona u Jelačiću bila je premijerna u JŽNL-u, a njegova posljednja ujedno i premijerna u 4. NL Središte

– Već sam igračima rekao da odlazim, dan prije utakmice, nakon što sam završio razgovor s vodećim ljudima kluba. Njihova je želja bila da ostanem još barem jednu sezonu, ali osjećam da je trenutak da krenem dalje. Najlakše bi mi to bilo objasniti nekom vrstom zasićenja, jer potrošile su me u tom smislu ove posljednje tri godine. Stalno smo se za nešto borili, sami sebi stavljali nekakav pritisak, a sve to potroši čovjeka. I vjerujem da je pravi trenutak da krenem dalje – govori Rajić, uz neizostavni dodatak:

– O kluba zaista sve najbolje, nemam niti jednu zamjerku kroz cijelo ovo razdoblje. Zajedno smo napravili zaista jako lijepe stvari, uživao sam biti dio Jelačićeve obitelji. Imao sam potpunu slobodu u radu, vjerojatno veću nego što ću ikad više imati, a to mi je bilo iznimno važno. Klubu i svim ljudima u njemu, naravno, želim svu sreću u budućnosti, drago mi je što odlazim iz Jelačića koji je puno bolji nego onaj u koji sam došao. Ne samo po pitanju seniora, naravno, koji su i prije mog dolaska krenuli prema gore, nego u svim segmentima kluba, od omladinske škole, do cijele organizacije, uvjeta…

Nekakva nova ponuda, kaže i u službenom i u neslužbenom dijelu razgovora, nije razlog odlaska.

– Ne, stvarno nemam nikakvu opciju za budućnost u ovom trenutku, ni s kim nisam ni razgovarao. Uostalom, ne bih imao ništa protiv malo odmora, budući da već 16 godina neprekidno radim kao trener. Ne znam što me čeka, koji mi je sljedeći korak, ali znam da bih volio da to bude barem u četvrtom rangu, zašto ne i trećem… Iako, zanimao bi me neki dobar projekt i u ovoj ligi, zašto ne – gleda prema naprijed Rajić.

Bit će, dakle, ovog ljeta novih lica na klupama turopoljskih klubova. Bez trenera je Mraclin, na tu poziciju do kraja sezone uskočio je Tomislav Škrinjarić, trener iz škole nogometa, a sad je upražnjena ostala i klupa Jelačića. Tko će na nju sjesti, tko će naslijediti Rajića, ostaje da vidimo…

Kako je to biti vatrogasac u subotu su isprobali najmlađi Velikogoričani. Gužva je bila u prostorijama Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica, ali i oko njih. Vatrogasci su pokazali svoju opremu i vozila, pripremili vatrogasne poligone i vježbe za djecu, a održalo se i 5. Fire Combat natjecanje, a drugo pod imenom Memorijal Ivana Galekovića Galea, u spomen na tragično preminulog goričkog vatrogasca.

– Dokaz našeg dobrog rada je i ovaj dobar odaziv građana. Na Memorijal je pristiglo 25 ekipa iz cijele Hrvatske, od Splita do Osijeka, a tu su slovenski vatrogasci. To je vrlo zahtjevno i naporno natjecanje tijekom kojeg vatrogasac na sebi ima od 15 do 25 kilograma opreme. Cijela vježba se izvodi pod punom spremom, a na sebi imamo hlače, jaknu, čizme, rukavice, kacigu, masku, izolacionu bocu – ispričao je zapovjednik JVP Velika Gorica Ivica Maceković te objasnio kako se poligon se sastoji od tri staze.

– Bilo je naporno. Za prvi put je bilo fantastično. Zadovoljan sam kolegom. Ovo je jedno prekrasno iskustvo i hvala dečkima iz Gorice koji su se potrudili ovo pripremiti – Hrvoje Murat, vatrogasac iz postrojbe Zračne luke Zagreb.

Zapovjednik goričkih vatrogasaca Maceković najavio je kako će i iduće godine organizirati ovo natjecanje i Dan otvorenih vrata, a nada se kako će neki od ovih klinaca i klinceza uskoro i sami nastupiti na Fire Combat natjecanju.

Galerija fotografija