Nogometni klub Radnik bio je ponos Velike Gorice od 1945. do 2009. godine, nakon čega ga je naslijedila današnja HNK Gorica.

Ako je danas Neno Črnko teško ponovljiv “alfa i omega” naše HNK Gorice, a to jest, onda je za Radnik isto to bio legendarni Ivan Mišerić Pevi.  

Gotovo da nije postojala funkcija u Radniku koju Pevi nije obnašao.

Bio je beskompromisan vratar u stilu Gordana Irovića iz Dinama Zagreb šezdesetih minulog stoljeća kad je ovaj osvajao prvenstva, bio je Pevi trener juniora i seniora u legendarnoj Kolarevoj na starom igralištu gdje je danas park Franjo Tuđman, tajnik, vodio izgradnju današnjeg stadiona, predsjednik u vremenu prvoligaških dana Radnika, napisao vrlo vrijednu i bogatu knjigu monografiju o NK Radniku… 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Pevi je u utorak 10. lipnja u krugu obitelji proslavio već 80. rođendan a tri dana kasnije sjedio je za stolom i s nekoliko svojih nogometnih prijatelja iz negdašnjeg NK Radnika: Anđelkom Lažnjakom, Rankom Dobrićem, Milom Danilovićem, Nikolom Plepelićom Prcom, Dubravkom Hrkovcem Hrkijem, potpisnikom ovih redaka, Rajkom Paviša (tim redom na uvodnoj fotografiji s lijeva, Pevi je četvrti s lijeva). 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Slavljeniku su prisutni poželjeli najprije puno zdravlja a onda i još puno rođendana, najprije uz svoje najbliže iz obitelji ali i uz prijatelje. Za one kojima to nije poznato, Mišerićeva supruga Verica, inače je sestra legendarnog turopoljskog nogometnog majstora, nažalost prerano preminulog Željka Plepelića Beloga.  

Po tko zna koji put opet su osvježene uspomene na davno minula, a tako lijepa nogometna vremena iz Kolarove i starog igrališta, gotovo u centru Velike Gorice. 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Dubravko Hrkovac je među prisutnim čestitarima bio najmlađi i jedini predstavnik novije povijesti Radnika iz prvoligaških dana na tada novom stadionu, jasno uz predsjednika Pevija. Hrki je kroz drugoligaško natjecanje i izborio tadašnju Prvu HNL uz suigrače Dalibora Župetića, Željka Domitrovića, Damira Dittricha, Marija Štoosa, Zorana Tomčića, Zorana Zebeca, Sinišu Klafurića, Dražena Knapića (na fotografiji dolje s lijeva stoje uz trenera Ivicu Poljaka i predsjednika Ivana Mišerića Pevija).

S lijeva pak na stadionu Dinama u Maksimiru čuče: Dean Klafurić, Dinko Livada, Branko Sambolić, Igor Terseglav, Alen Pek, Damir Cvetko, Dubravko Hrkovac, Krešimir Marušić i trener Ivica Senzen.   

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Prisjetile su se nogometne legende i mnogih kojih više nama, a dali su tako puno za gorički Radnik, kao gore već spomenuti Željko Plepelić Beli koji je preminuo prije 10 godina, 14. Travnja, zatim Željko Domitrović Beli, Alen Pek, Stjepan Mesarić Čapa, Vlado Črnjak Jerac koji je igrao i u Austriji gdje je oformio obitelj te također puno prerano preminuo i tamo sahranjen, pa i Mirko Babić, Stjepan Kovačić Pero, Silvio Kranjac, Ivan Graber Boys, Zdravko Zobec Žaga, Marin Stević, Franjo Berković Zvonar...

Bili su to sve vrsni nogometaši koji su živjeli u Velikoj Gorici ili širom našeg Turopolja a uglavnom su tu i rođeni kao i slavljenik jubilarnog 80. rođendana – Ivan Mišerić Pevi!       

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Ove subote, 14. lipnja 2024., u sklopu mraclinskih “Vidovih dana”, s početkom u 16 sati, u Mraclinu će se održati Memorijalni malonogometni turnir “Blaž, Žina i Gale”, na kojem će sudjelovati 12 momčadi. Tradicionalni noćni turnir igrat će se pod reflektorima, na igralištu s umjetnom travom. Kao i svake godine, nagrade će biti dodijeljene za najboljeg igrača, strijelca i vratara, te za tri prvoplasirane momčadi. Prije finalne utakmice, koja je predviđena iza ponoći, domaćin priprema i prigodnu bakljadu.

Već od 15:30, na igralištu Stara graba (uz malonogometno igralište), paralelno počinje 1. kolo Turopoljsko-posavske malonogometne lige, a sastaju se: Mraclin – Pešćenica, Jagodno – Čička Poljana, Kuče – Ribnica, Turopoljec – Lazina, Novo Čiče – Okuje i Rakitovec – Drnek.

Organizatori očekuju veliki broj posjetitelja, gotovo tisuću ljudi svih generacija, koji će moći uživati u odličnom nogometu, sjajnoj atmosferi i glazbenom programu uz band Ledina, koji će zabavu nastaviti do kasno u noć.
– “Još jednom pozivamo sve da u subotu budu s nama u Mraclinu! Domaćini će se pobrinuti da organizacija bude na vrhunskoj razini. Napunimo Grabu, uživajmo u danu punom sporta i druženja, i vratimo se kući ispunjeni emocijama!” – poručuju iz Nogometnog kluba Mraclin.

Sjajnu sezonu iza sebe su ostavili nogometaši Mraclina. Za njezin sam kraj, kao veliki finale, samo tri dana nakon posljednje utakmice u prvenstvu 4. NL Središte, odigrali su finale goričkoga Kupa protiv Kurilovca. Zajedno s prijateljima i rivalima s Udarnika kreirali su jednu pravu niželigašku poslasticu, a tom prigodom su se i oprostili od svoga trenera.

Tih 3-3 u finalu Kupa ostat će posljednja utakmica koju je na klupi Mraclina odradio Marko Biljan.

“NK Mraclin zahvaljuje treneru seniorske momčadi Marku Biljanu na predivnih godinu dana koje je proveo u klubu. Marko je pokazao vrhunske ljudske kvalitete van terena, a na terenu sve ste vidjeli. Igrali smo vrhunski nogomet pod kojim su padali mnogi jaki sportski prijatelji, na kraju sezone osvojili odlično treće mjesto te igrali finale kupa”, stoji u objavi kluba.

I tu je, zapravo, sve rečeno. Mraclin je poznat kao sredina koja je sposobna pronaći i prigrliti dobre trenera, ali i dobre ljude, pa ni ovoga puta nije to nikakvo iznenađenje. Takva je to sredina, tako je to okruženju, na Novoj Grabi lijepo je i ugodno raditi, pogotovo kad imaš rezultate kakve je Biljan imao. Ispred Mraclina u prvenstvu su ostali samo Inker iz Zaprešića i Vrbovec, klubovi neusporedivo moćniji od Mraclina po svim kriterijima, a iza Mraclina bili su – svi ostali.

U brojkama je to iskazano kroz 19 pobjeda, četiri remija i sedam poraza u prvenstvu, što je donijelo čak 61 bod.

– Sve to napravili smo zajedno, kroz dobru komunikaciju i predan rad, a rezultat toga je po meni sjajno treće mjesto u izuzetno teškoj i zahtjevnoj konkurenciji. Mislim da su dečki uživali u ovoj sezoni, jednako kao i ja! – rekao je Biljan nakon posljednje utakmice u sezoni.

Od rezultata je još i bolji dojam koji je ostao iza njega, ostvaren kroz kvalitetu rada netipičnu za ovaj rang nogometa, ali i kroz komunikaciju koja je kod trenera Biljana uvijek i svugdje isključivo – dvosmjerna. Igrači su upoznali malo drukčiji način rada, a u cijelom nogometnom okruženju svi upućeni dobili su potvrdu o koliko se perspektivnom i zanimljivom treneru radi. Uostalom, sve je rečeno u onoj oproštajnoj poruci…

Mraclin je, dakle, već krenuo u potragu za nekim novim vrhunskim trenerom i čovjekom, a na rastanku od Biljana iz kluba su otkrili možda i malo više nego što je bilo predviđeno.

“Marku želimo puno zdravlja, uspjeha i sreće u životu i novim prvoligaškim izazovima u ŽNK Gorica, te da ime našega kluba uvijek s ponosom spominje!”

Dakle, Marko Biljan preuzima nogometašice Gorice, koje je prije dvije sezone i uveo u najviši rang.

Prošla su samo četiri dana od velikog razočaranja, od fizičkog i emotivnog pražnjenja u porazu od Lonje u ključnoj utakmici sezone, a nogometaši Bune opet su morali igrati utakmicu za povijest! Ulog je bio plasman u Premijer ligu Zagrebačke županije, a prepreka koja se našla na posljednjem komadiću puta stigla je iz Kraja Donjeg pokraj Zaprešića.

Protivnik u kvalifikacijama za popunu šestoga ranga, Mladost KD, bio je novi veliki izazov za Brežane, ali svi su u Buni bili svjesni da je ovo šansa koja se ne ukazuje baš svaki dan. Klub nikad u svojih 45 godina postojanja nije bio u najvišem rangu županijskog nogometa i zato je preostalo dati i više nego što realno možeš. To su ovi dečki i učinili…

Okupio se uz neutralni teren u Klokočevcu značajan broj simpatizera i navijača Bune, a svi oni u prvom su poluvremenu gledali tvrdu utakmicu s lošim završetkom. Naime, Mladost je povela u samoj završnici prvoga dijela, činilo se u tim trenucima da se ostvaraju svi preduvjeti da propadne i drugi, ujedno i posljednji pokušaj.

Međutim, Brežani su to… Već na početku nastavka Buna je dobila priliku izjednačiti iz penala, no Kamerunac Justin Ngangue nije ga uspio realizirati. A opet, odustajanje nije bilo opcija. I nova se prilika ukazala s bijele točke, u 68. minuti loptu je na kreč namjestio Jurica Ruklić, koji je loptu konačno poslao u mrežu protivnika.

Do kraja se rezultat više nije mijenjao, a to je značilo da se drama bliži vrhuncu. Svih 30 kola sezone, duge i teške sezone, plus ovih 90 minuta, ostalo je iza igrača Bune, a važno je bilo jedino što će se događati u ovih sljedećih pet penal-serija…

Dramatičnije nije moglo biti, ali puno je važnije da je bilo – pobjednički! Junaku je ime Josip Vidović, jer golman Bune je prvo dva penala obranio, a onda, u petoj seriji, još i zabio za potvrdu ulaska u višu ligu. I u povijest kluba.

Buna je uspjela, na najteži mogući način, ali uspjela je. I čestitke zaslužuju svi, od predsjednika Josipa Jerlekovića i njegovih suradnika, preko trener Miroslava Lukinića, sve do igrača, od prvog do posljednjeg. Jer, iako ovdje govorimo o prelasku iz sedmog u šesti rang, ovo je za NK Bunu – Liga prvaka!

I neka uživaju…

Sportski duh, zajedništvo i borba do zadnje sekunde – obilježila je jučerašnje obiteljsko štafetno trčanje na atletskoj stazi Gradskog stadiona u Velikoj Gorici.  Uz pomoć Maraton kluba Velika Gorica “štafeta” je spojila roditelje i djecu.

Naime, posebnost ovog događaja je zajedničko natjecanje roditelja i djece, članova kluba, te njihova velika želja za prestižem na stazi u štafetnom trčanju 2×60 metara, koja će sigurno postati tradicija kluba.

Prvo klupsko prvenstvo bilo podijeljeno u četiri kategorije: „Tata i sin“, “Tata i kćer“, „Mama i sin“ i „Mama i kćer“, a okupilo je dvadesetak parova kojima su koordinirali predsjednik kluba i trener Darko Mišerić uz pomoć klupskog trenera Ivan Barišića.

Uspomene s utrke, čiji cilj nije samo brzina i osvajanje pehara, već druženje, povezivanje te puno smijeha i zabave, djeca će pamtiti zauvijek! A zapamtit će utrku i roditelji koji su morali upregnuti svoje “gicepse”…

Tome u prilog idu i štafete koje su roditelji otrčali bosonogi, pojedinci su u prevrtanju, poput pravih kaskadera kući ponijeli i krvave laktove, drugi su pak dali zadnji atom snage jer im je ovo bilo prvo tračanje u životu, dok su neki uspjeli srušili i osobne rekorde.

Najvažnija stvar je bila ta, da su djeca bila – oduševljena i po završetku štafetnog dijela, potaknuti limačima, samoinicijativno se složila profi muško-ženska mix ekipa od limača do juniora, koja je otrčala svoju revijalnu trku na 60 metara.

–Na stazi se moglo vidjeti mnogo smijeha, zagrljaja i uzbuđenja – jer nije mala stvar trčati rame uz rame sa svojim najdražima. Čini se da ćemo ovo sve morati ponoviti, jer je atmosfera bila odlična, roditelji su nam dali punu podršku, klinci se maksimalno dali u natjecanje, stvarno top! Na kraju smo se počastili tortama, kao velika sportska obitelj. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali i pomogli u organizaciji i mogu reći da svi s nestrpljenjem iščekujemo iduće izdanje ove posebne utrke!– ispričao je predsjednik kluba Darko Mišerić.

FOTO/ Maraton klub Velika Gorica: