Krenulo je u vikendu za nama proljetno niželigaško nogometno ludilo, u akciji su sad i klubovi iz šestog i sedmog ranga, a to u prijevodu na turopoljski nogometni rječnik znači da su krenule Premier liga Zagrebačke županije i 1. ŽNL. Imali smo odmah i nekoliko lokalnih derbija, što je i logično s obzirom na to da u svakom od ovih rangova imamo po sedam klubova, a posebnu pozornost privukao je jedan susjedski derbi.
Društvo iz Turopoljca prošetalo se tako do igrališta u Vukovini i – pošteno se zasladilo. Kučani su slavili 2-0 i pokvarili trenerski debi Hrvoja Šiptara, koji je ove zime preuzeo klupu Jelačića. Tražilo se rješenje nakon odlaska Damira Milanovića u Široki Brijeg, gdje sjajno gura u kombinaciji s glavnim trenerom Deanom Klafurićem, a u Vukovini su to rješenje pronašli u 35-godišnjaku koji je ranije vodio mičevečki Klas i Mladost i Obrezine.
– Da, bio sam u Mičevcu, kratko i u Obrezini, a pred Božić me nazvao Saša Matejčić iz Jelačića. Našli smo se, ljudi su mi iznijeli nekakav svoj plan, ideju, smjer u kojem klub ide, kako to funkcionira… Znao sam o kakvom se klubu radi, znam i ligu, i na kraju tu ponudu nisam mogao odbiti – prepričava dečko s Trešnjevke kako je počela njegova treća turopoljska trenerska epizoda.
Uskočio je u cipele trenera koji je brzo i intenzivno osvojio kompletno okruženje u nogometnoj Vukovini.
– Iako nisam imao priliku osobno ga upoznati, čuo sam se s Milkom nakon što sam preuzeo momčad. I je, ostavio je dubok trag, i rezultatski i u svakom drugom smislu, letvicu je postavljena visoko i sad treba uloviti te visine – sa smiješkom kaže Šiptar gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju.
Zadovoljan je onim što je zatekao na igralištu uz groblje.
– Uvijek kažem, momčad koju vodim za mene je najbolja koja postoji. U ovom slučaju vidio sam i tijekom priprema da imamo dobru momčad, jer dobili smo sve tri prijateljske utakmice, dvije i protiv momčadi iz viših liga, pobijedili smo i u kupu… Jako me veseli što na svom popisu imam 23 igrača, među njima i neke mlađe, četiri priključena juniora, koji participiraju i u utakmicama. To je velika stvar za klub, nije lako dobiti toliko juniora u rangu koji je prilično zahtjevan. Na njih treba računati, u njima se može dobiti jako dobre igrače, koji uz ove koji su tu, koji su također mladi, u budućnosti mogu činiti jako dobru momčad. Jako sam zadovoljan onim što je Milka ostavio, onim što sam zatekao, ali moramo raditi – jasan je Hrvoje.
Na treninzima tijekom priprema baš i nije bila gužva, ali tako to ide na ovim razinama.
– Odaziv je takav kakav je, ovo je ipak amaterski nogomet, ljudi i rade, studiraju, imaju djecu… Tome se moramo prilagoditi, to su stvari koje mogu i razumjeti, jer bio sam i ja igrač, znam da nije lako trenirati zimi, po svakakvim terenima, po blatu, pa vjerujem da će se odaziv popraviti i s dolaskom ljepšeg vremena. Moraš se prilagoditi, boriti se i nastaviti dalje.

Poraz u prvenstvenom debiju i dalje ne može prežaliti, svjestan da se u Vukovini dogodio iznenađujući ishod.
– Nema onoga tko nije bio iznenađen… Kako je to izgledalo? Ha, kao po Murphyjevom zakonu, sve što je moglo otići krivo, otišlo je krivo. Nismo dobro ušli u utakmicu, kao da smo očekivali da će to ići samo od sebe, pa te ne krene, nemaš ni sreće u nekim situacijama, a onda primiš eurogol, iskosa pod prečku… Ne prođe ni 15 minuta, dobijemo crveni karton, naš desni bek mora izaći. Iako, mi smo i s igračem manje izgledali dobro, ali tu moram pohvaliti i kolegu Vraneša, trenera Turopoljca, koji je dobro pripremio momčad. Bili su borbeni, pokazivali želju, a to im se i vratilo – vrti film Šiptar i nastavlja:
– U drugom poluvremenu morali smo se otvoriti, imali smo i čisti zicer Harambašića, da je to ušlo možda bismo i okrenuli, ali nije ušlo… I onda moraš još napasti, primiš i drugi gol, pa pred kraj još i promašiš penal! Kad te neće, jednostavno te neće… Nogomet je takav, ali zato je uvijek tu sljedeći vikend, kad možeš ispraviti pogrešku.
Jelačić će propušteno pokušati ispraviti Šiptarovim stilom, a o čemu se tu točno radi reći će odgovor na pitanje o trenerskim uzorima s najviše razine.
– Kad sam prije 15-ak godina počinjao raditi s klincima, volio sam Werder Thomasa Schaafa, a sad mi se najviše sviđa ono što radi Diego Simeone. Slikovito bih to opisao kao “nogomet sa nožem u zubima”. U zadnjoj liniji to mora biti čvrsto, jako i žestoko, a prema naprijed ćeš uvijek pronaći dva-tri kreativca koja će donijeti nogometnu ljepotu. Uvijek kažem da su moje prve dvije trećine terena, a u onoj trećoj je prostor za kreativnost, za uživanje… – govori Hrvoje.
Sve je danas, dodat će, dostupno na internetu, do najsitnijih detalja, puno se toga može “ukrasti” od velikih trenera, ali tu je veći problem kako to prenijeti na razinu na kojoj je šesti rang hrvatskog nogometa.
– To ovisi o kapacitetima igrača, o tome koliko su školovani, koliko brzo mogu učiti nove stvari. Najlakše je reći da se to ne može, ali korak po korak se može doći do napretka. Lopata u ruke i u rov… Ionako kažem da je volja sve! Uzalud i talent i sve ostalo ako nemaš volju. Pa i pokojni Kuže govorio je da se obrana igra na volju. Naravno da tu postoje i zahtjevi, ali to je ključno. Trener je tu da igraču pokaže vrata, on mora kroz njih proći – govori Šiptar, svjestan da je pred nama klasično niželigaško proljeće.

– Liga je izuzetno zahtjevna i kompetitivna, tu ima i gostovanja po 50 kilometara, tu je 17 utakmica plus kup, a sve to jako je puno za amaterski rang. Ovi rangovi nose i svoje posebne čari, sad kad krene proljeće, krenut će i svadbe, kumstva, nikad ne znaš u kakvom će tko sastavu biti, pa su i rezultati šaroliki… Teško je tu bilo što prognozirati, često ovisiš i o tome tko je imao kakvu feštu večer prije, ha, ha.
U svemu tome, Hrvoje Šiptar i njegov Jelačić pokušat će biti, najjednostavnije rečeno, što bolji.
– Kad smo ljudi iz kluba i ja prvi put razgovarali, postavljeni su ciljevi da se što kvalitetnije radi, ali i da se pokuša zadržati drugo mjesto. Naravno da se neće ništa dramatično dogoditi i ako budemo i treći ili četvrti, ali važno je da se dobro i kvalitetno radi. Dok god je momčad zadovoljna, dok god se radi kako treba, dok to na terenu izgleda dobro, sve će biti OK – završio je Šiptar.