Cijela Hrvatska ovih je dana uz briljantne hrvatske rukometaše, nacija se ponovno okupila oko sporta koji nam je donio toliko veselja, a u svemu tome traže se i poneki dodatni razlozi za sreću, zadovoljstvo i ponos. Tako je Đakovo ponosno na svog Domagoja Duvnjaka, njegov Senj na Ivana Pešića, u Split je ovih dana faca Marin Šipić…

A svoje adute imamo i mi! Nema u ovoj našoj reprezentaciji Velikogoričana, ali poveznice koje postoje poprilično su snažne. I višestruke.

Naime, bivši igrači Gorice su dvojica hrvatskih reprezentativaca, Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica. Momci iz Metkovića, odnosno Zadra, u Veliku Goricu stigli su u ljeto 2020. godine, u sklopu suradnje HRK Gorice i RK Zagreba, koji je slao svoje mlade igrače na posudbu u naš klub. Bilo je u toj skupini još nekoliko igrača, uključujući i bivšeg reprezentativca Paola Kraljevića, a prvi je svoju goričku epizodu završio Zvone Srna.

Nepuna dva mjeseca sezone odigrao je za Goricu junak posljednje dvije pobjede, protiv Mađara i Francuza, no splet okolnosti doveo je do brzog rastanka. Srna je u Gorici pokazao da može i zna, Zagreb se našao u problemima s ozljedama i odlučeno je da se Srna vrati u redove prvaka države.

U Gorici je do kraja sezone 2020./21. ostao Klarica, trenutačno naša treća opcija na desnom vanjskom. Odradio je izvrsnu sezonu, ostavio fenomenalan dojam, pa i danas u našem klubu obojicu pamte samo po dobrome.

– Obojica su jako dobri dečki, već u toj dobi veliki profesionalci, a iz tog vremena mogao bih ih opisati i kao razigrane dječake. Napredovali su kroz Goricu, skupljali seniorsko iskustvo i naravno da smo sretni, zadovoljni i ponosni kad vidimo da su danas važni aduti reprezentacije. Gorica je sigurno bila važan korak na tom njihovom putu, stepenica koju su očito morali proći da bi došli do razine na kojoj su u ovom trenutku – govori Hrvoje Pekera, tajnik Gorice.

Međutim, Srna i Klarica nisu i jedine poveznice Gorice i reprezentacije koja će u nedjelju ganjati svjetsko zlato. Tu je, naime, i trener Matej Mišković, koji itekako ima svoje prste u ovom uspjehu hrvatskog rukometa.

– Imao sam 20 godina kad sam se teško ozlijedio i rekli su mi da neću više moći igrati rukomet. U tim godinama, kad toliko voliš rukomet, teško ti netko može objasniti da u životu ima i drugih opcija. Bio sam i student KIF-a, morao sam i faks zamrznuti na dvije godine… Za dečka tih godina stvarno jako teško razdoblje, jer sve što si imao do tad, naglo je stalo. Nisam vidio nikakav izlaz, a tu su mi roditelji bili najveća podrška. U jednom trenutku dosta je tog sažalijevanja, odveo me u lokalni klub, RK Polet iz Brckovljana, s idejom da budem trener. Meni je to u tom trenutku bilo užasno daleko, samo sam razmišljao što smisliti da se vratim na teren, da opet zaigram… – ispričao je Mišković uvodno.

– Čisto da ispoštujem oca, otišao sam na taj prvi trening i tako je to krenulo. Vidio sam tu dječicu, klince koji su se tek počeli baviti rukometom, a među njima je bio i Dominik Kuzmanović.

U tom trenutku čudesni mladi golman naše reprezentacije radio je prve rukometne korake, s vrlo jasnom idejom.

– Oduvijek je taj dečko htio sam braniti. Vrlo specifično za klince, taj mali čovječuljak je samo htio da mu se puca, čak i kad bi trening završio. Doslovno sam ga morao tjerati iz dvorane, tako da se odmah vidjelo o kakvom se djetetu radi, s koliko ljubavi i žara se posvećuje rukometu. Iz te perspektive, ne iznenađuje me sve ovo što mu se događa, jer znam koliko je živio za ovo, koliko je sanjao i vjerovao u uspjeh – ističe Mišković pa dalje prepričava:

– On je od malih nogu bio profesionalac. Čovjek koji nije pitao zašto, kako… Dođe na trening i odradi svoje. Maksimalno daje sebe u sve to i ne sumnja u to što radi. Sjećam se da je na nekim utakmicama znao doslovno braniti i plakati zato što su mu pucali visoko. Mi smo mu s klupe stalno pokušavali objasniti da nema veze što je sada niži, ali nije podnosio da mu se visoko puca… Bilo je tu i frustracija i suza. Stoji na golu, brani, suze idu, ali nema veze.

Već te prve godine stigao je i čudesan rezultat.

– Mi smo se nešto kao krenuli igrati rukometa, a na kraju te sezone uspjeli smo čak biti prvaci Hrvatske! To je došlo kao nagrada, a tu smo i prepoznali o kakvoj se generaciji radi, o kakvim klincima, donijeli smo odluku da se cijela ta generacija prebaci u RK Dugo Selo – govori Mišković i nastavlja:

– Do tad smo trenirali u dvorani koja nije imala rukometne gabarite, često smo bili i vani, po hladnoćama, u jaknama, čak i u rukavicama kojima bi se rezali prsti… Bilo je tu svega. Jako zanimljivo, čak i komično kad se danas sjetim, ali to je bila takva ludost da nismo imali dvojbe da moramo toj djeci dati mogućnost da se razvijaju dalje. U Dugo Selo smo prebacili cijelu tu generaciju i mene kao trenera, a u klubu nas je dočekalo još kvalitetnih mladih igrača, od Patrika Hršaka, pa Zlatka Raužana i Fabijana Grubišića, danas ozbiljnih prvoligaških igrača…

Ta ekipa osvojila je još četiri naslova prvaka države, uzela bi i peti da nije bilo korone, pa kasnije formirala i seniorsku momčad. Ubrzo je Dominik Kuzmanović potpisao za Nexe, kasnije i za njemački Gummersbach, a Mišković je otišao prema Varaždinu, pa od proljeća prošle godine i Gorici.

– U kontaktu smo stalno, on je isto iz Brckovljana, čak smo i obiteljski povezani kumstvom, godinama se znam s njegovim ocem, bio mi je suradnik u toj njihovoj generaciji… Mogu reći da smo gotovo kao jedna obitelj.

S posebnom emocijom trener Gorice će pratiti finale u nedjelju, gledati kako mali Dominik traži ostvarenje snova.

– Kad smo znali pričati o nekim njegovim idejama, shvatio sam da je to momak koji se ne boji sanjati. Recimo, i on se, kao i ja, uvijek divio Kielu, sanjao da će braniti u Lanxess Areni. Pa se dogodila ona utakmica s 25 obrana za reprezentaciju upravo u toj dvorani, pa mu ja samo kažem: “Eto, vidiš da je moguće…” Uvijek mu ponavljam, nema ništa loše u snovima – zaključio je Mišković.

Cijelih 175 dana prošlo je od posljednjega gostovanja Gorice na pulskoj Aldo Drosini, stadionu na koji će naši nogometaši istrčati i u ovoga petka u 17 sati. Prevedeno u češće korištene vremenske termine, od tog 10. kolovoza prošlo je više od pet i pol mjeseci, taman dovoljno da se u HNK Gorici promjeni – praktički sve! Priča se o tome puno posljednjih dana, jer stigla su čak devetorica novih igrača u zimskom prijelaznom roku, šestorica su startala na otvaranju sezone…

U svemu tome, upravo će usporedba između dva gostovanja u Puli najbolje dočarati koliko su te promjene zapravo duboke i značajne. U toj utakmici drugoga kola prvenstva, u porazu Gorice 2-1, golom Petrusenka u 89. minuti, trener naše momčadi bio je Rajko Vidović. Koji je danas, naravno, u Šibeniku, a te je ljetne večeri na teren poslao Radoševića, Krizmanića, Maloču, Leša, Štigleca, Pršira, Skrbina, Kapulicu, Majstorovića, Šlogara i Kolara.

Pet i pol mjeseci poslije, svi su ovi igrači i dalje u kadru, svi su igrači Gorice, ali lako je moguće da na prvom sljedećem gostovanju u Puli starta – samo jedan! Bude li sve identično kao u prvom kolu protiv Varaždina, a pretpostavit ćemo da će biti tako nekako, jedini igrač koji bi povezivao te dvije startne postave, unutar iste sezone, bio bi Krešo Krizmanić. Momak koji ionako povezuje sve što se u novijoj povijesti kluba povezati može u toj je utakmici bio desni bek, a sad bi trebao biti lijevi stoper, što će reći da čak i kod te jedine konstante imamo bitnu promjenu…

Uoči drugog i posljednjega gostovanja na Drosini ove sezone Radošević i Pršir su ozlijeđeni i trenutačno izvan kadra, ovi ostali svoju će šansu čekati na klupi ili završiti na tribini, a na terenu bi mogla biti postava koja je i otvorila proljeće. Protiv Varaždina krenuli su Banić, Bralić, Steenvoorden, Krizmanić, Mikanović, Sikošek, Elezi, Gurlica, Fiolić, Erceg i Čuić, desetorica novih i “vječni” Krizma, pa nije nemoguće da tako bude i ovoga puta.

U tom kolovoškom porazu s klupe su ulazili Ndockyt, Čaić, Matković, Vrzić i Majić, novi igrač mostarskog Zrinjskog, u konkurenciji za nastup i ovoga će puta biti prva četvorica, pri čemu najveće šanse za start ima Ndockyt, eventualno mladi Vrzić…

– Svjesni smo težine ove utakmice, znamo koliko se Gorica pojačala tijekom prijelaznog roka, koliko je kvalitetnih igrača stiglo – priznao je i trener Istre Gonzalo Garcia.

Srećom po Goricu, ovoga puta Ante Erceg će biti na našoj, a ne na njegovoj strani, bit će to posebna utakmica za eksplozivnog napadača čudesne energije, a mi ćemo vjerovati da će povući Goričane prema velikoj i važnoj pobjedi. Pa da se prekine onaj crni niz kojeg više nećemo ni spominjati…

Pobjedom 31:28 u polufinalnoj utakmici Svjetskog rukometnog prvenstva protiv Francuske, naša reprezentacija u srcu Zagreba, okupana ovacijama navijača koji su ispunili sve do zadnjeg mjesta u Areni, mogu početi sanjati finale koje će se održati u Oslu!

Čudesna utakmica, s najvećom gol razlikom naše reprezentacije u povijesti ovog natjecanja, još je jednom dokazala da je jedna teritorijalno mala Hrvatska, svjetska sportska velesila.

U rukometnom spektaklu rukometni virtuozi na čelu s Domagojem Duvnjakom  i Domagojem Kuzmanovićem na golu, pretrpjeli su žestoke udarce francuskih reprezentativaca, dizali se krvavih noseva, izbijenim zrakom iz pluća u naletima, igrali u jednom trenutku sa samo 5 igrača u igri, otrpjeli svaki nockdown i odnijeli pobjedu za pamćenje!

Igraač utakmice je Zvonimir Srna a Dagur Sigurðsson večeras je službeno – Hrvatson!

Čeka nas Oslo i velika završnica koja će pokazati, tko je na krovu svijeta?

Pokazat će to nedjelja, glavni grad Norveške domaćin je završnice u Unity Areni, kapaciteta oko 14 tisuća gledatelja.

Do pobjede!

Prvih proljetnih 90 minuta ostalo je iza nogometaša Gorice, a na tablici se nije promijenilo ništa. Taj jedan bod (1-1) nije bio dovoljan da se Goričani pomaknu s dna ljestvice, ali poslužio je ogled s Varaždinom i kao prvi korak u građenju jedne sasvim nove momčadi. Drukčije po imenima, ali i po pristupu.

– Očekujem da ćemo i u petak u Puli imati identičan pristup i želju kao protiv Varaždina. To je stvar koja se ni ne diskutira, to se mora imati i na svakom treningu, a kamoli utakmici, ta želja za pobjedom, htjenje, agresivnost, borbenost… To moramo imati i to ćemo imati – odlučan je trener Mario Carević, koji je analizu boda s Varaždinom ostavio iza sebe.

– Naravno da mi ne možemo biti u top formi u ovom trenutku, imamo puno novih igrača i treba vremena da se to uštima. Međutim, veseli me način na koji reagiramo u odrađenim fazama igre i uvjeren sam da će to biti sve bolje i bolje – kaže Carević.

Na drugoj proljetnoj prepreci čeka ga Gonzalo Garcia, kolega iz Urugvaja, povratnik na Aldo Drosinu. I njegova Istra bit će bitno drukčija nego što je bila pod Paolom Tramezzanijem.

– Novi trener tek je došao, teško je raditi analizu na uzorku od jedne utakmice, ali neki principi su vidljivi. Uostalom, znamo ga od ranije, obožava igrati od vratara, obožava kontrolu i posjed, a sad imaju i dubinu. Zanimljiva su momčad, jer bivši trener radio je selekciju sa fizikalcima, sad imaju oba ta segmenta, ali ja mislim da se u nekim dijelovima utakmice možemo nametnuti, da možemo biti pravi i da ćemo napraviti dobar rezultat – optimističan je Carević.

U tjednu uoči Pule dobio je još dva nova igrača, došli su golman Žarkov i bek Bašić, a nije nemoguće da bude još aktivnosti do kraja prijelaznog roka.

– Vidjet ćemo što će se događati na tržištu, ali što se mene tiče, to je to. Moramo malo i smanjiti broj igrača, teško je i odraditi kvalitetan trening s toliko igrača sa strane. Neki će morati ići na posudbe, neki će možda morati i napustiti klub, ali to je nogomet, to je sport, to je život – govori trener, uz nastavak:

– Naravno da nije dobro u zimskom prijelaznom roku dovoditi toliki broj igrača, ali mi smo bili primorani reagirati s obzirom na našu poziciju. Morali smo povećati kadar, povećati konkurenciju unutar momčadi, a to je dugoročno dobro. Kad imaš konkurenciju, tu nema kalkulacija, nema podsvijesti da si jedini, jer još dvojica iza tebe čekaju, bore se. Dobili smo kvalitetniji trening, svaki dan bolje treniramo, konkurencija te tjera da budeš sve bolji.

Čak šestorica novih krenula su protiv Varaždina, ali bilo je vidljivo da tek “love” jedni druge.

– Naravno da treba vremena, naravno da će se kroz par utakmica možda pokazati da ovo nije idealnih 11, pa će netko drugi upasti, što me veseli. Svi koji trenutačno nisu u prvih 11 moraju biti spremni za taj trenutak, koji će doći. Imali smo i određenih problema, čak 11 igrača nam je bilo pod gripom u završnici priprema i to se osjetilo u drugom poluvremenu protiv Varaždina. Neki koji su došli, koji su velika pojačanja, također nisu u kontinuitetu i ritmu, morat ćemo biti pametni i dozirati ih s minutažom, pa postepeno vraćati u natjecateljski. Ali ponavljam, neminovno je da ćemo biti sve bolji u svakoj sljedećoj utakmici – siguran je Carević.

Ante Erceg postigao je svoj prvijenac protiv Varaždina, a sad ide na dobro poznato mjesto… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Nekoliko rečenica zaslužio je i Ante Erceg, strijelac i apsolutno dominantna figura u sudaru s Varaždinom, igrač koji je posljednje minute u HNL-u prije Gorice odigrao upravo u Istri. Sad se vraća u svoju nekadašnju “kuću”, odlučan da dokaže koliko vrijedi. I bit će potrebno zadržati takav eksplozivni karakter u okvirima…

– Svi igrači koji su došli, donijeli su nešto novo, i kvalitetu i energiju, a Erceg… Vidjeli ste da se taj čovjek i sa 35 godina valjda deset puta kao napadač vratio pomoći obrani u punom sprintu, oduzeo loptu… Na taj način potiče i sve oko sebe, pogotovo mlađe igrače, koji moraju imati isti pristup i želju za pobjedom. Što se tiče njegova karaktera, naravno da razgovaramo svaki dan, ali ja sam uvjeren da on neće napraviti nikakvu glupost. Treba nam, on i njegov potez, on je i ovoga puta zabio dva gola iz tri šanse, pokazao je kvalitetu i osjećaj za prostor i za gol… Treba nam, ali pametan je on momak, neće izaći iz okvira – ne dvoji trener Carević.

Problema s ozljedama i bolestima ima i ovoga tjedna, stvari nisu idealne, ali kadar je toliko širok da bi se za svakoga morala pronaći zamjena. Pa da se više konačno maknemo od tih priča o katastrofalnoj seriji gostovanja… Ovo je novi početak, neka Gorica i u gostima bude sasvim drukčija!

Nogometaši Kurilovca pripremaju se za nastavak sezone, trener Senad Harambašić nametnuo je tempo kakav on i inače nameće, što će reći da će njegova momčad u proljeće ući spremna. Trenira se intenzivno, u zahtjevnom ritmu, a odigrana je i prva pripremna utakmica. Odabir je ogledati se s protivnicima iz višeg ranga, pa je prvi ispit bilo gostovanje kod Segeste, gdje su Kurilovčani doživjeli poraz 0-1.

A sve to događa se u rosteru gotovo identičnom onom jesenskom. Gotovo, ali ne i potpuno identičnom… Naime, nakon što su otišli Tadija Vrdoljak, Ante Ožanić i Vito Ferina, igrači s manjom minutažom, SRC Udarnik napustio je i Demis Seo Salihović. Momak koji će u ožujku napuniti 18 godina stigao je ovog ljeta u Kurilovec iz labinskog Rudara, kao 17-godišnjak se odmah nametnuo, zabio i dva gola, odigrao neke vrlo dojmljive partije…

I onda, nakon samo jedne polusezone, otišao! Tražio je preko Kurilovca iskorak na višu razinu, spominjalo se njegovo ime i u svijetu HNK Gorice, jer riječ je o izuzetno talentiranom klincu, dečki koji igra već treću seniorsku sezonu, ali reakcija je izostala. Iz Gorice, ali i bilo koje druge sredine koja bi značila novi iskorak, pa je mladi Salihović odlučio – otići kući. Vratio se u Labin, opet će igrati za Rudar… A u Kurilovcu će žaliti još neko vrijeme, jer potencijalno je ova priča mogla bitno drukčije završiti.

A osim što će žaliti, u klubu će tražiti i novo rješenje. Treneru Harambašiću trenutačno je na raspolaganju 21 igrač, pa se traži još jedan, i to vezni igrač. Netko tko bi kompletirao kadar, uskočio u Salihovićeve kopačke i ponudio treneru dodatnu opciju. To je pogotovo potrebno jer zasad neće biti ništa od povratka Filipa Turkalja, koji ne igrač još od travnja. Dugo se tražila dijagnoza, ona je sad konačno i postavljena, pa će Turkalj operirati hvatište tetive na peti. I, nadamo se, brzo se oporaviti i vratiti nogometu…

A do tad će se u nogometnom Kurilovcu, kao i uvijek dosad, živjeti i raditi u skladu s mogućnostima. Trenutačno su Kurilovčani na diobi drugoga mjesta na tablici 3. NL Centar, otvara se lijepa prilika za ozbiljnu bitku za plasman u viši, jedinstveni treći rang hrvatskog nogometa, što će u sportskom smislu svakako biti cilj i dalje. Koliko je takvo nešto realno u kontekstu svih drugih okolnosti, financijskih prije svega, ostaje za vidjeti.

Zasad će Kurilovčani nastaviti s trećeligašima igrati prijateljske utakmice, pa će nakon Segeste protivnik u subotu biti Dugo Selo. Četiri dana poslije ide se na put do Bjelovara, odnosno do Ždralova, gdje će protivnik biti domaća Mladost.