Povežite se s nama

HOTNEWS

FOTO Na imanju u Čretu Posavskom gradi raj za svoje mnogobrojne životinje

Zvjezdan Kovač već 25 godina uzgaja papige, ali ljubav prema životinjama nije mu dopustila da sve ostane samo na pticama…

Objavljeno

na

Zakoračite li u dvorište obiteljske kuće u Čretu Posavskom pomislit ćete da ste ušli u svijet neke basne. Naime, neke od životinja koje ovdje žive zaista mogu govoriti. Naravno, radi se o papigama. Njih je na na ovom imanju više od 200, a već ćete s ulice čuti da se radi i o različitim vrstama jer zvukova koje puštaju nevjerojatno je puno. No, one tu nisu same. Društvo im prave i psi, konj arapskog tipa, ribe, japanske prepelice i kokoši. Pomalo ‘pomaknuto’ činit će vam se što je pas koji ovdje živi veći od konja. Radi se pasmini Cane Corso koji može narasti i do 70 centimetara u grebenu. A kada shvatite da je konj zapravo poni, i to dvomjesečno ždrijebe, stvari će postati malo jasnije. Osim tri psa i šest ponija, ovim će dvorištem uskoro trčati i patuljaste koze i patuljaste ovce te, pazite sad, skakutati patuljasti klokan!

Već iz uvoda jasno je da na ovom imanju živi netko očaran životinjama. On je Zvjezdan Kovač, a svoju je ljubav prema životinjama pretvorio u posao. Vlasnik je OPG-a, a još kao dijete zavolio je ptice, pa se sada bavi njihovim uzgojem i prodajom. Uglavnom uzgaja papige, ali odavno je proširio djelatnost i na potpuno druge vrste životinja.

– Imao sam sove, golubove i jastrebove. Bila mi je u to vrijeme velika želja nabaviti japanske prepelice jer su imale šarena jaja, ali roditelji nisu dali. Ipak sam ih nabavio kad sam otišao na fakultet. Od malih nogu volim ptice, a i odrastao sam među životinjama. Nekako mi je to u korijenima. Kažeš si još ću jedno, pa onda još jedno i kad se okreneš, više nema povratka – kaže ovaj rođeni Slavonac, koji se uzgojem papagaja bavi već 25 godina, a čak mu je i zvono na mobitelu – pjev ptica.

Prvi kućni ljubimac bila mu je papigica tigrica, a od tada se želja za novim vrstama samo povećavala. U jednom trenutku u kući je držao i sovu koja je ispala iz gnijezda. Othranio ju je i pustio. Danas ima oko 200 ptica. Dio je matično jato, odnosno služi za rasplod, dio su kućni ljubimci, a dio je uzgojen za prodaju i tek će postati nečiji kućni ljubimci. Godišnje proda oko 150 ptica, a u posljednjih nekoliko godina iznimno je popularna Žako papiga.

– Radi se o ptici srednje veličine. Živi više od 50 godina i ako se s njom radi može naučiti razgovarati. Može naučiti oponašati ton i boju glasa različitih osoba, a ono što govore uvijek ima smila. Žako, koji je bio kod mojih roditelja u Slavoniji, nije nikad rekao dobro jutro navečer ili laku noć ujutro, sve je povezao i znao je što to znači – objašnjava Kovač i dodaje kako ovaj posao uz Žakoa, koji se još od jutra počne pričati i zafrkavati ukućane i psa, dobije potpuno novu čar.

Papige Žako su na listi ugroženih životinja, a Zvjezdan Kovač ima i neke još rjeđe. Među njima su papige Oratrix Amazona i vojničke Are. Cijena nekih od tih ptica doseže cijenu i 12 tisuća kuna.

– Želja nam je nabaviti još rijetkih ptica i probati ih uzgojiti. Svaka nova ptica i novi par je novi izazov za uzgajivača. Kada dobiješ potomstvo, onda je to potvrda da ideš u dobrom smjeru. Volio bih nabaviti i neke skuplje ptice, ako financije budu dopuštale. Ima ptica koje koštaju i 100 tisuća eura jer su rijetke i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj. Hijacintna ara me jako privlači, ugrožena je i prekrasna. Cijena joj je oko 20 tisuća eura. Ali nekada nisu presudni ni novci, već možeš li ju dobiti. Moraš biti sretan da dobiješ mogućnost da ju uopće kupiš. U Europi ih se godišnje izleže maksimalno 50 – objasnio je.

Ljubav prema pticama Zvjezdan je prenio i na svog sina, koji je također počeo uzgajati ptice.

– Prošle godine je uspio uzgojiti mlade i prodati pticu za 1.000 kuna. Kad to uspiješ, a tek si u srednjoj školi, onda je to novac do krova. Sin je poželio ići dalje s tim i kupovati nove primjerke – kaže Kovač i objašnjava kako svi u obitelji vole životinje.

Pri tome, ne misli samo na ptice. Naime, prije oko šest godina u Čret Posavski došao je živjeti i prvi poni.

– Često smo sretali čovjeka koji je radio s ponijima, mi smo prodavali ptice, a oni jahanje. Svaki put su klinci morali jahati, pomaziti konje i jednom su djeca sve s njim dogovorila. Trebali smo samo otići po ponija i dovesti ga kući. I tako smo nabavili prvog. Nakon 10 dana je pobjegao i cijeli dan ga nismo mogli naći, a čovjeku ga nismo ni platili – prisjeća se Kovač.

Nakon toga nabavili su dva nova ponija. Posebna atrakcija je Vili, ‘točkasti’ poni kojeg požele kupiti gdje god se pojavi.

– Vili i Lana su poznati od Šibenika do Istre gdje su ih djeca na feštama jahala. Djeci je to atrakcija. Neke ne možeš skinuti s konja, druge roditelji jedva nagovore na konja, ali onda više neće sići. To su lijepi trenuci ovog posla. Svake godine dolaziš na ista mjesta i pratiš kako djeca rastu – objašnjava Zvjezdan Kovač kojemu je u radu sa životinjama najdragocjenija pomoć obitelji.

Teško bi se jedna osoba i uspjela brinuti za sve te životinje i imanje. Zato svatko ima svoje zaduženje, ali si i pomažu kad treba. A na imanju je puno posla. Izgradnja novih nastambi za životinje, uređivanje okolišta, briga za životinje… Trenutno je u izgradnji velika nastamba za ptice. Osim unutarnjeg, dobit će i veliki vanjski prostor. Jezero s ribama već su napravili, ali ono će uskoro imati i vodopad.

– Trebat će mi još dvije ili tri godine da sve uredim kako želim, ali onda će to stvarno biti raj za moje životinje – kaže Zvjezdan Kovač i objašnjava kako je izazovno imati toliko različitih životinja, ali one ipak uspiju pronaći svoju ravnotežu.

– Imali smo jedno vrijeme i magarca, ali magarac je htio skakati na ženke ponija pa smo ga dali kolegi na Krk. Na dvorištu je glavni veliki konj, ali i Cane Corso je dominantan, pa njihova igra završi kako se oni dogovore – priča ovaj ljubitelj životinja koji se niti ne sjeća koliko godina već nije bio na godišnjem odmoru, a brojati je stao tamo negdje oko 10.

– Teško je ljudima predočiti taj odnos sa životinjama ako nisi od malih nogu u tome. Svi žive stresno i ubrzano, ali jako malo ljudi se može vratiti na selo. Ne dižem se rano, na dvorištu konji imaju i vode i hrane, pa ih je dovoljno samo pustiti. Najviše posla je s malim pticama, posebno ako su inkubatoru jer se hrane svakih 2 sata i po noći i po danu, ali uvijek ima vremena i za odmor. Ljepše mi se družiti sa životinjama, nego s ljudima. Najbolje u ovom poslu je sloboda, a ljubav prema životinjama je razlog što sam se uopće počeo time baviti. Imam slobodu organizirati si radno vrijeme kako ja želim, ne moram se dizati rano ujutro i biti negdje osam sati. Istina je da nema godišnjeg odmora i takvih privilegija, ali ovo moraš voljeti jer bez toga nema ništa – zaključuje Kovač.

Galerija fotografija

HOTNEWS

Tržnica seli na novu lokaciju – kreće rekonstrukcija nadstrešnice

Povratak „placa“ u Školsku planiran krajem ljeta.

Objavljeno

na

Na gradskoj tržnici u Školskoj ulici 30. lipnja počinju radovi na obnovi nadstrešnice te će privremena lokacija tržnice od 1. srpnja do završetka radova biti na prostoru između Muzeja Turopolja i „stare općine“ – obavještava VG Komunalac.

Radove izvodi tvrtka Vodoprivreda-Zagorje d.o.o., a ponovni početak rada tržnice, na uobičajenoj lokaciji, očekuje se najkasnije krajem ljeta.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Naši vatrogasci spremni za zaštitu od požara u priobalju – u četvrtak prva smjena ide na otok Ugljan

Maceković: Dužina perioda dislokacija ovisi o vremenskim uvjetima u rujnu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica i ovog ljeta idu – na more. No, nije riječ o putovanju na godišnje odmore već planirane aktivnosti u sklopu zaštite od požara u priobalju, kada odlaze na ispomoć kolegama na našem Jadranu.

Prva redovna dislokacija traje od 26. lipnja do 10. srpnja.

Foto: Cityportal

– Sudjelujemo s dva vatrogasca i jednim vozilom u mjestu Kukljica na otoku Ugljanu, zajedno s jednim pripadnikom JVP Grada Zaprešića te jednim kemijskim vozilom iz JVP Grada Ivanić Grada – ispričao nam je Ivica Maceković, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica.

Inače, dislokacije traju po 14 dana, a svakog drugog četvrtka je smjena vatrogasaca.

Foto: Naši škoji DVD Kali-Kukljica

–To će u konačnici biti ukupno oko sedam smjena, što ovisi o odluci glavnog vatrogasnog zapovjednika koji se vodi vremenskim uvjetima u mjesecu rujnu – dodaje Maceković.

Našim vatrogascima želimo mirno ljeto, bez požara i da se sretno vrate svojim kućama!

Nastavite čitati

HOTNEWS

STIGLI REZULTATI Velika Gorica ima prirodne resurse za toplinski sustav ali i za poljoprivrednu proizvodnju

Ležišna temperatura iznad 100 °C i kapacitet bušotine može pokriti gotovo 60 % potreba toplinskog sustava Velike Gorice.

Objavljeno

na

Rezultati istražnih aktivnosti provedenih u sklopu projekta „Razvoj geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva“, pokazali su da Velika Gorica ima značajan geotermalni potencijal. Naime, zabilježena ležišna temperatura istražne geotermalne bušotine prelazi 100 °C te toplina iz samo ove bušotine može zadovoljiti 60% potreba velikogoričkog toplinskog sustava.

–Rezultati istraživanja potvrđuju ono u što smo vjerovali, da naš grad ima prirodne resurse koji mogu igrati važnu ulogu u održivom razvoju i energetskoj tranziciji. Ležišna temperatura iznad 100 °C i kapacitet bušotine koji može pokriti gotovo 60 % potreba toplinskog sustava Velike Gorice otvaraju nam konkretne mogućnosti za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova. To je veliki korak bliže jeftinijem i održivijem grijanju za naše građane – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Kako ističu iz Agencije za ugljikovodike potencijal na području Velike Gorice uz upotrebu za toplinski sustav, ima mogućnost za upotrebu u poljoprivrednoj proizvodnji što samom projektu daje dodatnu vrijednost pri upotrebi obnovljivih izvora energije.

–Za ostvarenje punog potencijala geotermalnog sustava za potrebe toplinarstva, planira se izrada dodatne bušotine, čime bi se uspostavio proizvodno-utisni par koji omogućuje neprekidno i sigurno korištenje ovog prirodnog resursa – dodaju su iz Agencije.

Foto: Sanjin Vrbanus

Podsjetimo kako je nakon odrađenih seizmičkih mjerenja i istražnih aktivnosti, početkom godine započela završna faza istraživanja geotermalnog potencijala. Samo nekoliko kilometara izvan centra grada, uz Sisačku ulicu, izrađena je geotermalna bušotina GT-1, odnosno bušotinski toranj visine veće od goričkog nebodera, a ispod kojega je spušteno gotovo tri kilometra cijevi u bušotinu.

–Istražna bušotina u Velikoj Gorici potvrđuje da Hrvatska ima konkretne, lokalno primjenjive izvore obnovljive energije koji mogu izravno koristiti zajednicama. Ovo ulaganje dio je šireg strateškog pristupa kojim Hrvatska nastoji iskoristiti svoj bogat geotermalni potencijal za jačanje energetske neovisnosti i otpornosti u sektoru grijanja – objasnio je predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike Marijan Krpan.

Inače, za provedbu projekta „Priprema i istraživanje geotermalnog potencijala u kontekstu centraliziranog grijanja“ osigurano je 50,8 milijuna eura u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti,kroz mjeru poticanja energetske učinkovitosti, toplinarstva i obnovljivih izvora energije, a sama vrijednost velikogoričke investicije iznosi više od 11 milijuna eura.

Ovim potvrđenim potencijalom otvaraju se vrata za daljnji razvoj energetski neovisnog, održivog i ekološki prihvatljivog grijanja u jednom od najbrže rastućih hrvatskih gradova – poručuju Iz Grada Velike Gorice.

Nastavite čitati

HOTNEWS

ZELINA Najdugovječnije vatrogasno društvo u županiji proslavilo veliki jublej

Tisuću sati godišnje dobrovoljnog rada za sigurnost zajednice.

Objavljeno

na

DVD Sveti Ivan Zelina obilježio je 150. obljetnicu rada i postojanja. Svečanost povodom jubileja okupila je brojne generacije Zelinčana, od kojih su mnogi bili ili još uvijek jesu članovi najstarijeg vatrogasnog društva u Zagrebačkoj županiji.  

  Danas, kada stojimo na pragu ovog velikog jubileja možemo istovremeno osjetiti ponos i zahvalnost. Stoljeće i pol – koliko je to samo intervencija i ugašenih požara, koliko umornih ruku i neprospavanih noći, koliko strepnje za tuđe i vlastite živote? Zato smo u čast ove obljetnice izradili vizualni identitet u čijem je središtu vatrogasna kaciga – simbol koji premošćuje vrijeme – poručio je predsjednik društva Janko Houška. 

Foto: Zagrebačka županija

Zahvaljujući Županiji sva društva danas raspolažu najmodernijom vatrogasnom opremom.  

  Ispred gradske Vatrogasne zajednice i svih 26 društava koja ju čine, te više od 2.500 vatrogasaca, želim vam puno uspjeha u daljnjem radu, jer ono što vi predstavljate za Zajednicu i za hrvatsko vatrogastvo je neprocjenjivo. Užitak je biti predsjednik – istaknuo je Zoran Fučkan, predsjednik Vatrogasne zajednice Svetog Ivana Zeline. 

Foto: Zagrebačka županija

Na velikom doprinosu vatrogastvu Zagrebačke županije vatrogascima je zahvalio predsjednik županijske Vatrogasne zajednice Slavko Povrlišek. 

–  Neizmjerna vam hvala za sve što činite. Hvala vašim obiteljima koje vas s intervencija dočekuju sa strepnjom, hvala za svaku minutu utrošenu u spašavanje kao i na doprinosu vatrogastvu na dislokacijama tijekom ljetne sezone – rekao je Povrlišek.  

Foto: Zagrebačka županija

Župan Stjepan Kožić, koji je i sam Zelinčanin, podsjetio je kako nije rijedak slučaj da su u zelinskim obiteljima svi članovi vatrogasci, kao i da je za vatrogastvo Županija povećala proračunska izdvajanja, na 1,3 milijuna eura. 

–  Čestitam vam na odabiru ovog plemenitog zanimanja, koje nije za svakoga, već samo za najhrabrije. Zagrebačka županija ima veliku vatrogasnu obitelj s 20 tisuća vatrogasaca i 254 dobrovoljna vatrogasna društva, od kojih je DVD Sveti Ivan Zelina najdugovječnije. Za našu županiju je vatrogastvo puno više od same djelatnosti, ono je dio našeg identiteta i dio obiteljskog nasljeđa – naglasio je župan.  

Foto: Zagrebačka županija

Ponos i okosnica svakog mjesta su vatrogasci, naglasila je gradonačelnica Eva Jendriš Škrljak. 

  Osim primarne djelatnosti, vatrogasci su aktivni i u humanitarnim te drugim aktivnostima zajednice, a više od 1000 sati dobrovoljnog rada tijekom godine pokazuje njihov status u društvu. Kada bi svi mi dali  toliko sati dobrovoljnog rada u godini dana, gdje bi nam bio kraj? – istaknula je gradonačelnica. 

Foto: Zagrebačka županija

Dodajmo kako je povodom velikog jubileja DVD Sveti Ivan Zelina predstavio i monografiju o svojoj povijesti. 

  Ovaj plamen hrabrosti koji su naši osnivači zapalili prije 150 godina, nosili su brojni članovi društva koji su obnašali najodgovornije dužnosti. Svi oni su pristupili ovom pozivu prvenstveno iz ljubavi da se pomogne bližnjemu i svaki od njih dao je svoj neprocjenjiv doprinos – zaključio je autor Igor Zrinski. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

Prije ekrana i interneta, ovako su se igrala djeca 80-ih i 90-ih

Umjesto ekrana, glavna oprema bili su kreda, lopta i elastična guma, a društvo iz susjedstva bilo je uvijek spremno za još jednu rundu igre…

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Lukas/pexels.com

Prije nego što su digitalni uređaji postali sastavni dio svakodnevice, dječja igra odvijala se na ulicama, u dvorištima i na školskim igralištima. Umjesto ekrana, glavna oprema bili su kreda, lopta i elastična guma, a društvo iz susjedstva bilo je uvijek spremno za još jednu rundu igre.

Generacije koje su odrastale tijekom 80-ih i 90-ih pamte vrijeme kada su se slobodno kretale kvartom, učile pravila igara od starijih i sate provodile vani, često sve do mraka. Te su igre bile jednostavne, ali učinkovite. Poticale su kretanje, razvijale koordinaciju, suradnju i maštu. U nastavku donosimo pregled najpoznatijih igara iz tog razdoblja kojih se prisjeća 24sata. Nekih koje su gotovo zaboravljene, a nekih koje se i danas povremeno zaigraju.

1. Gumi-gumi

Gotovo nezaobilazna igra u školskim dvorištima, osobito među djevojčicama. Igrala se s elastičnom gumenom trakom, a težina je rasla kako se traka podizala, od gležnjeva do pazuha. Zahtijevala je spretnost, ritam i dobru kondiciju.

2. Graničar

Dinamična timska igra u kojoj su se igrači gađali loptom. Pogođeni bi ispali, a cilj je bio ostati posljednji u igri. Omiljena tijekom školskih odmora, poticala je refleks, brzinu i suradnju.

3. Školica

Za ovu igru bila je dovoljna kreda i malo slobodnog pločnika. Igrači su preskakali označena polja na jednoj nozi, nakon što bi kamenčić bacili u određeno polje. Vježbala je ravnotežu, preciznost i koncentraciju.

4. Care, care, gospodare

Igra u kojoj je jedan igrač birao zabranjenu boju, a ostali su pokušavali pogoditi koju. Pogodak je značio utrku prema caru, prvi koji ga dotakne preuzima njegovu ulogu.

5. Pokvareni telefon

Igra prenošenja poruke šaptom u krugu djece. Posljednji igrač glasno izgovori što je čuo, često nešto sasvim drugo od početne rečenice. Zanimljiv način za učenje o komunikaciji i slušanju.

6. Ledena baba

Jedan igrač bio je lovac koji je dodirom zaleđivao ostale, a prijatelji su ih mogli odlediti novim dodirom. Igra je poticala timski duh i razvijala brze reakcije.

7. Skrivača

Bezvremenska igra skrivanja i potrage. Jedan igrač broji, ostali se skrivaju. Cilj je pronaći sve igrače prije nego što oni stignu do baze. Osobito popularna u večernjim satima.

8. Lastik

Igra slična gumi-gumiju, ali s drukčijim uzorcima skakanja. Svaki pogrešan korak značio je kraj kruga. Tražila je preciznost, ritam i dobru memoriju pokreta.

9. Pikule

Igralo se na zemlji, s ciljem da se protivničke pikule izbace iz kružnog terena. Igra je zahtijevala preciznost i strategiju, a skupljanje pikula imalo je i kolekcionarsku vrijednost.

10. Crna kraljica 1, 2, 3

Jedan igrač stoji leđima okrenut ostalima i izgovara „Crna kraljica, jedan, dva, tri!”. Ostali se pokušavaju što više približiti, ali moraju se ukočiti čim se kraljica okrene. Tko prvi dotakne kraljicu, pobjeđuje.

11. Okoš-bokoš

Ritmična brojalica u kojoj se udaralo po šakama igrača dok se izgovarala pjesmica. Na koga brojalica završi, taj nastavlja s odbrojavanjem. Koristila se i kao način odlučivanja tko prvi ide u neku igru.

Generacije koje su odrasle uz ove igre ne pamte svoje djetinjstvo po obavijestima, nego po oguljenim koljenima, smijehu i beskrajnim ljetnim večerima. Možda su te igre jednostavne, ali su povezivale djecu i stvarala nezaboravne uspomene.

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno