HOTNEWS
FOTO Na imanju u Čretu Posavskom gradi raj za svoje mnogobrojne životinje
Zvjezdan Kovač već 25 godina uzgaja papige, ali ljubav prema životinjama nije mu dopustila da sve ostane samo na pticama…
Zakoračite li u dvorište obiteljske kuće u Čretu Posavskom pomislit ćete da ste ušli u svijet neke basne. Naime, neke od životinja koje ovdje žive zaista mogu govoriti. Naravno, radi se o papigama. Njih je na na ovom imanju više od 200, a već ćete s ulice čuti da se radi i o različitim vrstama jer zvukova koje puštaju nevjerojatno je puno. No, one tu nisu same. Društvo im prave i psi, konj arapskog tipa, ribe, japanske prepelice i kokoši. Pomalo ‘pomaknuto’ činit će vam se što je pas koji ovdje živi veći od konja. Radi se pasmini Cane Corso koji može narasti i do 70 centimetara u grebenu. A kada shvatite da je konj zapravo poni, i to dvomjesečno ždrijebe, stvari će postati malo jasnije. Osim tri psa i šest ponija, ovim će dvorištem uskoro trčati i patuljaste koze i patuljaste ovce te, pazite sad, skakutati patuljasti klokan!
Već iz uvoda jasno je da na ovom imanju živi netko očaran životinjama. On je Zvjezdan Kovač, a svoju je ljubav prema životinjama pretvorio u posao. Vlasnik je OPG-a, a još kao dijete zavolio je ptice, pa se sada bavi njihovim uzgojem i prodajom. Uglavnom uzgaja papige, ali odavno je proširio djelatnost i na potpuno druge vrste životinja.
– Imao sam sove, golubove i jastrebove. Bila mi je u to vrijeme velika želja nabaviti japanske prepelice jer su imale šarena jaja, ali roditelji nisu dali. Ipak sam ih nabavio kad sam otišao na fakultet. Od malih nogu volim ptice, a i odrastao sam među životinjama. Nekako mi je to u korijenima. Kažeš si još ću jedno, pa onda još jedno i kad se okreneš, više nema povratka – kaže ovaj rođeni Slavonac, koji se uzgojem papagaja bavi već 25 godina, a čak mu je i zvono na mobitelu – pjev ptica.
Prvi kućni ljubimac bila mu je papigica tigrica, a od tada se želja za novim vrstama samo povećavala. U jednom trenutku u kući je držao i sovu koja je ispala iz gnijezda. Othranio ju je i pustio. Danas ima oko 200 ptica. Dio je matično jato, odnosno služi za rasplod, dio su kućni ljubimci, a dio je uzgojen za prodaju i tek će postati nečiji kućni ljubimci. Godišnje proda oko 150 ptica, a u posljednjih nekoliko godina iznimno je popularna Žako papiga.
– Radi se o ptici srednje veličine. Živi više od 50 godina i ako se s njom radi može naučiti razgovarati. Može naučiti oponašati ton i boju glasa različitih osoba, a ono što govore uvijek ima smila. Žako, koji je bio kod mojih roditelja u Slavoniji, nije nikad rekao dobro jutro navečer ili laku noć ujutro, sve je povezao i znao je što to znači – objašnjava Kovač i dodaje kako ovaj posao uz Žakoa, koji se još od jutra počne pričati i zafrkavati ukućane i psa, dobije potpuno novu čar.
Papige Žako su na listi ugroženih životinja, a Zvjezdan Kovač ima i neke još rjeđe. Među njima su papige Oratrix Amazona i vojničke Are. Cijena nekih od tih ptica doseže cijenu i 12 tisuća kuna.
– Želja nam je nabaviti još rijetkih ptica i probati ih uzgojiti. Svaka nova ptica i novi par je novi izazov za uzgajivača. Kada dobiješ potomstvo, onda je to potvrda da ideš u dobrom smjeru. Volio bih nabaviti i neke skuplje ptice, ako financije budu dopuštale. Ima ptica koje koštaju i 100 tisuća eura jer su rijetke i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj. Hijacintna ara me jako privlači, ugrožena je i prekrasna. Cijena joj je oko 20 tisuća eura. Ali nekada nisu presudni ni novci, već možeš li ju dobiti. Moraš biti sretan da dobiješ mogućnost da ju uopće kupiš. U Europi ih se godišnje izleže maksimalno 50 – objasnio je.
Ljubav prema pticama Zvjezdan je prenio i na svog sina, koji je također počeo uzgajati ptice.
– Prošle godine je uspio uzgojiti mlade i prodati pticu za 1.000 kuna. Kad to uspiješ, a tek si u srednjoj školi, onda je to novac do krova. Sin je poželio ići dalje s tim i kupovati nove primjerke – kaže Kovač i objašnjava kako svi u obitelji vole životinje.
Pri tome, ne misli samo na ptice. Naime, prije oko šest godina u Čret Posavski došao je živjeti i prvi poni.
– Često smo sretali čovjeka koji je radio s ponijima, mi smo prodavali ptice, a oni jahanje. Svaki put su klinci morali jahati, pomaziti konje i jednom su djeca sve s njim dogovorila. Trebali smo samo otići po ponija i dovesti ga kući. I tako smo nabavili prvog. Nakon 10 dana je pobjegao i cijeli dan ga nismo mogli naći, a čovjeku ga nismo ni platili – prisjeća se Kovač.
Nakon toga nabavili su dva nova ponija. Posebna atrakcija je Vili, ‘točkasti’ poni kojeg požele kupiti gdje god se pojavi.
– Vili i Lana su poznati od Šibenika do Istre gdje su ih djeca na feštama jahala. Djeci je to atrakcija. Neke ne možeš skinuti s konja, druge roditelji jedva nagovore na konja, ali onda više neće sići. To su lijepi trenuci ovog posla. Svake godine dolaziš na ista mjesta i pratiš kako djeca rastu – objašnjava Zvjezdan Kovač kojemu je u radu sa životinjama najdragocjenija pomoć obitelji.
Teško bi se jedna osoba i uspjela brinuti za sve te životinje i imanje. Zato svatko ima svoje zaduženje, ali si i pomažu kad treba. A na imanju je puno posla. Izgradnja novih nastambi za životinje, uređivanje okolišta, briga za životinje… Trenutno je u izgradnji velika nastamba za ptice. Osim unutarnjeg, dobit će i veliki vanjski prostor. Jezero s ribama već su napravili, ali ono će uskoro imati i vodopad.
– Trebat će mi još dvije ili tri godine da sve uredim kako želim, ali onda će to stvarno biti raj za moje životinje – kaže Zvjezdan Kovač i objašnjava kako je izazovno imati toliko različitih životinja, ali one ipak uspiju pronaći svoju ravnotežu.
– Imali smo jedno vrijeme i magarca, ali magarac je htio skakati na ženke ponija pa smo ga dali kolegi na Krk. Na dvorištu je glavni veliki konj, ali i Cane Corso je dominantan, pa njihova igra završi kako se oni dogovore – priča ovaj ljubitelj životinja koji se niti ne sjeća koliko godina već nije bio na godišnjem odmoru, a brojati je stao tamo negdje oko 10.
– Teško je ljudima predočiti taj odnos sa životinjama ako nisi od malih nogu u tome. Svi žive stresno i ubrzano, ali jako malo ljudi se može vratiti na selo. Ne dižem se rano, na dvorištu konji imaju i vode i hrane, pa ih je dovoljno samo pustiti. Najviše posla je s malim pticama, posebno ako su inkubatoru jer se hrane svakih 2 sata i po noći i po danu, ali uvijek ima vremena i za odmor. Ljepše mi se družiti sa životinjama, nego s ljudima. Najbolje u ovom poslu je sloboda, a ljubav prema životinjama je razlog što sam se uopće počeo time baviti. Imam slobodu organizirati si radno vrijeme kako ja želim, ne moram se dizati rano ujutro i biti negdje osam sati. Istina je da nema godišnjeg odmora i takvih privilegija, ali ovo moraš voljeti jer bez toga nema ništa – zaključuje Kovač.
Galerija fotografija
HOTNEWS
Što se krije u malim glavama? Popričajte sa svojom djecom
Razgovor s djecom doprinosi njhovom mentalnom zdravlju.
Crna kronika
Krvavi napad u školi u Prečkom! Proglašen dan žalosti
U petak ujutro ušetao je 19-godišnji mladić koji je nožem napao učenike i djelatnike škole.
HOTNEWS
Vozači! Ovaj vikend ste pod posebnim nadzorom
Policija će provjeravati i kažnjavati svaki prekršaj u prometu.
HOTNEWS
Probajte im odoljeti: Ove šapice iz skloništa traže svoj topli dom
Volonteri su dostupni od 11 do 17 sati i rado će dočekati sve koji žele upoznati ove preslatke pse.
HOTNEWS
Božićna drvca na svakom uglu, provjerili smo cijene
Većina prodajnih mjesta najpovoljnije cijene nude za smreke, čije se cijene kreću od 20 eura za ona manja te do 50 eura za veća drvca.
Svjetlucave lampice i ukrasi polako obasjavaju Veliku Goricu, a time počinje i potraga građana za savršenim božićnim drvcem. Prodajna mjesta božićnih drvca postaju nezaobilazne stanice za sve koji žele unijeti blagdanski ugođaj i miris u svoje domove.
Za one koje ne vole kupovati drvce u zadnji tren, savjetuje se da to učine bar tjedan dana prije Božića kako bi izbjegli gužve i dobili najbolje primjerke. Međutim, najveći broj kupaca ipak čeka zadnji tren te se prepuštaju božićnom kaosu.
– Prodaje počinju početkom prosinca, no 70% ljudi će kupiti božićno drvce zadnja tri dana – rekao nam je prodavač Stjepan Kaurić, s kojim su se složili i ostali prodavači.
Drugi Goričani ipak to rade strateški, kako bi očuvali svježinu drvca najduže moguće.
– Tko treba veću jelu, on dolazi na prije. Veća roba ide na početku, a manja roba potkraj – objasnio je Vlado Sučec, koji prodaje drvca na parkiralištu kod Tržnog centra.
Foto: Mia Karavla/cityportal.hr
Najčešće vrste u ponudi su nordijska jela, kavkaška jela, srebrna smreka te obična smreka. Posljednjih godina sve popularnija postaje nordijska jela zbog svoje izdržljivosti te elegantnog izgleda.
– Osim nordijskih koja ide najviše, dosta se prodaje i srebrna, koja ima intenzivan miris. Baš miriši jako jer ga ja siječem pred Božić. Ljudi na licu mjesta odaberu koji žele i tek ih tada siječem – rekao nam je Nikola Trumbetaš iz Velike Mlake.
Cijene drvca kreću se ovisno o veličini i vrsti drvca, no unatoč povećanju cijena ostalih proizvoda, cijene drvca ostale su slične kao i proteklih godina. Većina prodajnih mjesta najpovoljnije cijene nude za smreke, čije se cijene kreću od 20 eura za ona manja te do 50 eura za veća drvca. Smreke su popularne zbog svog karakterističnog mirisa, no iglice im kraće traju. Za one koji traže izdržljivije opcije, nordijske jele zbog svoje otpornosti i gustih grančica obično imaju početnu cijenu od 40 eura, dok veće dosežu i preko 100 eura.
– Jele su najtrajnije, svježe su dosta, ali nemaju mirisa kao smreka. Jeftine su što je najvažnije, iako su ove godine jako skupi svi – rekao nam je naš sugrađanin kojeg smo zatekli pri kupnji drvca.
Izbor veličine ovisi o veličini doma.
– Najprodavanije su srednje velika drvca, od poda do plafona od visine do 2,5 metra, objasnio je Aron, koji prodaje drvca kod goričkog kafića Chelos.
Foto: Mia Karavla/cityportal.hr
Nakon što blagdani prođu, prirodna drvca često završavaju kao otpad.
– To je druga nesreća ljudska, mora ići na otpad. Mali užitak, a uništavamo nečiji život. Čudno je to, osjećaj prema prirodi smo potpuno zaboravili, poručio je kupac te dodao:
– Moja kćer ima taj umjetni bor, no ukućani se vesele prirodnom – rekao je.
Dok se rezana drvca ne mogu reciklirati ni posaditi, ona u teglicama se itekako mogu koristiti ponovo, a neka čak i vratiti.
– Moja punica ga je držala u malom prostoru i skoro je uginuo, no kada ga je posadila, živnuo je, obnovila mu je život – izjavio je kupac.
Međutim, sve više prodajnih mjesta nudi opciju prodaje drvca u teglicama.
– Ako kupac uzme živi bor i ako ga ne planira zadržati, prodam mu ga u pola cijene pa mi ga vrati da ga ponovno posadim, poručio je Sučec.
Božićno drvce simbol je zajedništva. Bilo da birate mirisnu smreku ili elegantnu nordijsku jelu, pravi odabir unijet će radost u vaš dom. Uz malo truda i veći fokus na reciklažu, drvce postaje i dio ekološke svijesti.
-
Sportprije 3 danaOvo je fotografija koja puno govori o HNK Gorici
-
Priča iz kvartaprije 3 danaCarstvo egzotične divljine u Ribnici: ‘Dvorište puno zmija, tarantula, škorpiona i krokodila’
-
Sportprije 2 danaOdgađa se zadnje kolo? Bude li se igralo, Gorica će tražiti bijeg s dna…
-
Gospodarstvoprije 2 dana‘Sanjao sam Dinamo, oslobađao prve metre Hrvatske i pronašao se kao – menadžer kvalitete!’
