Hrvatski klupski rukomet je u fazi mirovanja, kao i uvijek u siječnju, u kojem na scenu stupaju reprezentacije. Ovog siječnja igra se Svjetsko prvenstvo, Hrvatska je jedan od tri domaćina, uz Dansku i Norvešku, pa ćemo se svi skupa okrenuti navijanju za našu reprezentaciju, koja je već nanizala nekoliko velikih turnira bez zapaženijeg rezultata…

Bez zapaženije rezultata, odnosno plasmana u Ligu za prvaka, ostali su i rukometaši Gorice, koji će pratiti SP i pripremati se za nastavak sezone. On će donijeti natjecanje u Ligi za ostanak, visoke ambicije pretvorile su se u prah i pepeo nakon dva teško objašnjiva debakla na gostovanjima kod Čakovca i vinkovačke Bjelin Spačve, pa će nastavak sezone biti drukčiji nego što su to u našem klubu zamišljali, željeli i planirali.

Druga polovica ove sezone tako će biti iskorištena za potvrdu praktički već osiguranog ostanka, jer Gorica u Ligu za ostanak donosi 15 bodova, dok su Karlovac i Metković na samo tri, Dubrava na četiri, Zamet na pet… Strah od ispadanja nema zbog čega postojati, pa će proljeće možda biti prilika da se ponudi prilika nekim mlađim igračima, da se krenu slagati planovi za sljedeću sezonu, ali nije baš da neće biti prostora i za još jednu dozu ozbiljnih rezultatskih ambicija.

Goričani su, naime, u jesen izborili osminu finala domaćega Kupa, a u ponedjeljak su doznali i tko će im na toj stepenici stajati na putu. Naši će rukometaši gostovati kod riječke Kozale, kluba iz vrha drugog ranga natjecanja, u utakmici u kojoj će Gorica biti veliki favorit, ali i to je posao koji tek treba odraditi, ozbiljno i bez povlačenja ručne. Uspije li Gorica proći Riječane, doći će na samo jedan korak od plasmana među četiri najbolje momčadi u Kupu, odnosno na Final Four.

Do su, uostalom, bili i ciljevi za ovu sezonu. Trener Matej Mišković otvoreno je govorio da želi u Ligu za prvaka i na završnicu Kupa, vjerujući da njegova momčad to može ostvariti. Dugo je doista tako i izgledalo, ali ta dva loša dana, u Čakovcu i Vinkovcima, doveli su do toga da je veći i važniji od ta dva cilja ostao neostvaren. Preostaje pokušati ostvariti ovaj drugi…

Naravno, u ždrijebu su svi naši najbolji klubovi, i Zagreb, i Nexe, i Sesvete, bilo bi lijepo izbjeći ih u eventualnom četvrtfinalu, no o tome će ipak odlučivati ždrijeb. Nakon što se, jasno, odradi posao protiv Kozale, u jednoj utakmici, u gostima.

Imali smo dosad već turnire, imamo to iskustvo, ali ovo će biti poseban izazov…, govore gotovo u glas Katarina Ćosić i Diana Breko, glavne i odgovorne u organizaciji novog izdanja Memorijalnog turnira Antun Azenić Deda.

Na stolu su fascikli, otvara Diana i laptop, jer taman je stigao nekakav mail, zvoni mobitel… Priprema su očito u punom jeku, iako je riječ zapravo o završnim pripremama za turnir koji će okupiti dosad rekordan broj sudionika.

– Imali smo šest ekipa na turniru, nakon toga proširili smo to na osam, a ove godine prvi put ćemo imati deset ekipa. I nije to baš potpuno našom voljom, više smo ljudima izašli u susret. Jedni za drugima su zvali iz klubova koji su već bili na našem turniru, željeli su doći opet, a mi ih nismo željeli odbiti. Štoviše, drago nam je da je tako, da se svi žele vratiti – objašnjavaju cure, čelnik HOK Gorice, jednog od dva gradska ženska kluba.

Očekuje nas festival sporta u mladosti u dva dana vikenda… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Onaj drugi je ŽOK Velika Gorica, dok je HOK Gorica snažno povezana s tradicijom koja je ostala iza slavne Azene. Diana Reščić i Katarina Brnada, kako su se zvale i prezivale u to doba, igračice su Azene iz tih nezaboravnih dana, a jasan link prema tim vremenima je i naziv koji nosi njihov tradicionalni turnir. Uostalom, u cijelu ovu priču snažno je uključena i Senna Ušić, suigračica iz tih dana i Dedina unuka…

– Ovo je deveta godina otkad radimo turnir posvećen Dedi, čovjeku koji je obilježio naše sportske priče, ali sedmo je izdanje turnira. Dvije godine smo izgubili zbog korone, puno se toga kroz godine i mijenjalo, a trenutačni format je ovakav turnir za kadetkinje, djevojke do 17 godina. Budući da imamo deset ekipa, imat ćemo i rekordan broj utakmica, zaključno s finalom njih čak 27! Ako uzmemo da svaka utakmica u prosjeku traje nešto manje od sat vremena, ispada da ćemo u subotu i nedjelju gledati negdje oko 24 sata odbojke… – zbrajaju Katarina i Diana.

Seniorke HOK Gorice u četvrtom su rangu natjecanja, na vodećoj poziciji i s dobrim šansama da se vrate u treći, u kojem je ŽOK Velika Gorica, ali fokus je od prvoga dana na radu s mladima. HOK Gorica je postala klub 2017. godine, do tad je funkcionirala kao škola odbojke, a usporedno se rodio i ovaj, sve veći turnir.

– S tolikim brojem sudionika nije lako sve skupa organizirati i posložiti, ali moramo istaknuti da smo imali stvarno značajnu podršku Grada. Od početka je Grad uključen, no to je sad podignuto na još višu razinu i na tome smo svakako zahvalni. Uspjeli smo preko sponzora riješiti još neke stvari, smanjiti troškove klubovima koji nam dolaze, iako su u odnosu na prošle godine porasli svi troškovi, povećali se zahtjevi… Ali dobro, sigurne smo da će svi u nedjelju kući otići zadovoljni – ističu Diana i Katarina.

Uz HOK Goricu, u jednoj skupini bit će OK Nebo iz Zaprešića, OK Poreč, OK Krk i OK Cratis Varaždin, dok će u drugoj igrati HAOK Mladost, HAOK Rijeka, ŽAL Banjole, OK Vodnjan i ŽOK Sinj. U prijevodu, Hrvatska u malom okupit će se u Velikoj Gorici, na turniru koji čuva uspomenu na predivna odbojkaška vremena u našem gradu.

Nema više ni Dede, ni njegove supruge Marije, nema ni njihove kćeri Snježane, ali svi će oni itekako biti prisutni u mislima tijekom ovih dana. Bit će to vikend za evociranje nekih uspomena, jer navratit će sigurno i ostale igračice Azene iz tih slavnih dana, a ujedno će to biti prilika i za humanost.

Naime, ove godine Dedin memorijal se povezao s projektom “”Turopoljsko srce”, pa će se u subotu i nedjelju moći donirati za pomoć potrebitima, a zauzvrat se dobije majice ili “hoodica” kluba, odnosno Turopoljskog srca, kako tko voli… Ideja je da sav prihod ide za članice kluba iz obitelji slabijeg imovinskog statusa.

Da zaključimo, vidimo se u Gradskoj sportskoj dvorani ove subote i nedjelje!

Ne tako davno, Lovro Nezirović (19) slovio je za jednog od najvećih talenata iz Nogometne škole HNK Gorica. Klinac s lijevoga krila, vješt dribler dobrog udarca, reprezentativac u hrvatskim U-17 i U-18 selekcijama, za prvu momčad Gorice debitirao je 7. svibnja 2022. godine, točno dvadeset dana prije nego što je proslavio 17. rođendan…

Dvije i pol godine poslije, Lovro Nezirović je na novom početku. Ima to veze i s ozljedama koje su ga pratile, ima sigurno i s odlukama trenera prve momčadi, ali taj je jedan nastup ostao i jedini njegov nastup za prvu momčadi do sad. Igrao je za juniorsku momčad, najčešće je igrao jako dobro, pa su u klubu procijenili da je ovo ljeto trenutak za iskorak.

U svojevrsnom paketu, u kojem su se našli i Luka Brlek te Ino Vuko, Nezirović je otišao na posudbu u Karlovac, u jedinstveni treći rang hrvatskog nogometa, a ideja je na prvu zvučala dosta dobra. Sva trojica su zajedno, kvalitetu imaju, vodi ih osebujni, ali iskusni trener Igor Pamić… Međutim, nije ispalo idealno.

Vuko je nešto prostora i dobio, odigrao je 511 minuta kroz 12 nastupa, dok su Brlek i Nezirović ostali bez prilike. Brlek je opet muku mučio s ozljedom, koja je sad konačno iza njega, a na sličan način vrijeme je provodio i Nezirović. Posvetio se potpunom oporavku od ozljede koljena i temeljitim pripremama za sljedeći korak, a sad je poznato i koji je to korak.

Nezirović će uzlet u seniorskom nogometu pokušati odraditi kroz NK Dugo Selo, na čijim se pripremama pojavio u ponedjeljak. Trener Ivan Klarić prozvao je i njegovo ime, a u prilagodbi će mu svakako pomoći imenjak i donedavni suigrač Lovro Cundeković, koji je ljetos Goricu, najbolji klub u Zagrebačkoj županiji, zamijenio Dugim Selom, drugim klubom u Županiji.

Dugo Selo nakon prve polovice prvenstva u SuperSport 2. NL ima 18 bodova, što je dovoljno za 11. mjesto, a ujedno je i pet više od Marsonije, koja trenutačno drži 15. mjesto, ono koje vodi u niži rang. Prostora bi za Nezirovića trebalo biti, a svi koji su ga ikad gledali znaju da kvalitetu ovaj dečko ima u svojim nogama. Na njemu je da to pokaže i svima ostalima. I da se, možda, nametne za novu priliku u svome klubu…

U trenucima dok su seniori ispraćali zadnji tjedan odmora, jer akcija kreće uskoro, sa puta u Sarajevo vraćali su se klinci iz NK Kurilovca. Na tradicionalnom međunarodnom turniru u glavnom gradu BiH u dresu Kurilovca nastupilo je stotinu djece, a budući da je uz njih bilo i 60-ak roditelja, sve skupa pretvorilo se u prekrasnu avanturu.

– Naravno, kao i svake godine… – sa smiješkom kaže voditelj škole Senad Harambašić.

Koji je, naravno, ujedno i sportski direktor, odnosno trener prve momčadi. Bio je u jednom od tri autobusa za Sarajevo, ukupno je deset trenera vodilo svu tu djecu, a kad se vratio kući, krenule su i završne pripreme za start proljeća. Prvo okupljanje zakazano je za petak u 18 sati, a na njemu se neće pojaviti niti jedno novo lice.

– Nema novih igrača, nema dolazaka, a iz kluba su otišla trojica igrača: Tadija Vrdoljak, Ante Ožanić i Vito Ferina. Nisu u prvom dijelu sezone imali veliku minutažu i u tom smislu razumijem njihovu želju za odlaskom, no ostatak igračkoga kadra je tu, na okupu – zadovoljno konstatira Harambašić.

Proljetni dio sezone u 3. NL Centar kreće prvog dana ožujka, ima do tad još dovoljno vremena, kao i prostora za poneko pojačanje, ali taj će dio ovisiti o puno faktora. Činjenica da je Kurilovec druga momčad lige, s objektivnim šansama da bude i prva, otvorila je mogućnost za eventualnu suradnju s HNK Goricom, koja bi tako eventualno “pogurala” Kurilovčane u viši rang, ali konkretne akcije u tom smjeru zasad nema.

Čeka se i raspodjela sredstava kojima raspolaže Zajednica sportskih udruga, živa je i komunikacija s vodstvom Grada, a ishodi svih tih procesa u velikoj će mjeri definirati i ambicije Kurilovca. Borba za viši rang moguća je i bez ijednoga pojačanja, Senad i njegovi igrači u proljetnom dijelu sezone bit će bolji i jači za iskustva iz jeseni, ali eventualni plasman u viši rang priča je koja nadilazi granice igrališta, odnosno sami teren.

U svakom slučaju, Kurilovec će s klubovima iz višeg ranga igrati. I to vrlo brzo, jer 25. siječnja u planu je prijateljska utakmica sa Segestom u Sisku, a iz trećeg ranga su i sljedeća dva protivnika, Mladost Ždralovi i Dugo Selo. Jedan protivnik još se traži, a posljednja dva bit će Sesvetski Kraljevec, klub iz jednog ranga niže, dok će jedina domaća utakmica, a ujedno i generalka za prvenstvo, biti ogled s Podravinom iz Ludbrega tjedan dana prije nastavka prvenstva.

Prvog dana ožujka, u prvom proljetnom kolu, na Udarnik dolazi Bistra.

Još je jedan prekrasan vikend iza ženskog rukometnog kluba Udarnik, ispunjen pobjedama i ovjenčan zlatnim medaljama. I ovoga puta u glavnoj su ulozi bile one najmlađe, generacija 2015., koja je ove zime već osvajala turnire. Učinila je to i ovoga puta, i to superiorno, bez ijednog poraza.

U konkurenciji su bile djevojčice iz ŽRK Gorice, našega drugog kluba, kao i ŽRK Zaprešić, ŽRK Pisarovina te ŽRK Gospić. Turnir je organizirala Rukometna škola Vučići, koju vodi Dean Vučić, nekadašnji igrač, ali i trener našeg rukometnoga kluba, kao i ženske ekipe Gorice.

“Čestitamo djevojčicama na osvojenom turniru i na još jednoj zlatnoj medalji, za već sad veliku kolekciju u vitrinama naših djevojčica! A našim djevojčicama se još uvijek možete pridružiti, jer… Bit će toga još”, poručili su iz kluba u kojem vlada poslovično sjajna atmosfera.

Lijepo se to moglo vidjeti i u subotu navečer u kafiću Dobar dan na Zagrebačkoj, gdje je u svom gradu ponovno nastupio Dado Ivaci. Kultni lik iz nekih drugih vremena, osnivač grupe Sjaj, gotovo tri desetljeća s talijanskom adresom, opet je zapjevao pred svojim sugrađanima, ali i pred suprugom Liljanom, koja je i poveznica u cijeloj ovoj priči.

Ljilja je bila vrsna rukometašica, otišla je u Italiju, a za njom je otišao i zaljubljeni Dado. Oženili su se, postali roditelji, Ljilja je postala trenerica, a to je potrajalo sve do prije nekoliko godina, kad su se odlučili vratiti u Kurilovec. Brzo je reagirao predsjednik Josip Mučnjak, uključio je u klub, a ljetos je preuzela i prvu ekipu.

I izgradila prijateljstvo s ljudima iz kluba, pa ih je bilo i prirodno vidjeti zajedno na svirci u Dobrom danu. Sport i glazba…

A nakon ovoga glazbenog predaha vratit će se ovo društvo sportu, uključujući i seniorski pogon, koji je trenutačno na predahu. Prvenstvo se u 2. HRL Zapad nastavlja 8. veljače, a u drugi dio sezone Udarnik će ući s identičnim kadrom kao na jesen. Nitko nije otišao, nitko nije došao, sve ide po planu…