Ulaskom u finale županijskoga kupa u završnici prošle sezone nogometaši Kurilovca automatski su osigurali nastup u pretkolu SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa. Nije im prvi put, daleko od toga, jer u Kupu su protivnici Kurilovčanima dosad bili i Gorica, i Istra, i Slaven Belupo, i Osijek, ali takve utakmice dolaze na red tek na drugom koraku. Prvi korak podrazumijeva prolazak pretkola…

Nadajući se novoj prilici da se sudare s nekim od prvoligaša, na Udarniku su sa strepnjom čekali ždrijeb, koji je odrađen ovog četvrtka. A u njemu je Kurilovec dobio – putovanje na more! I to u još “živoj” turističkoj sezoni, jer 27. kolovoza Kurilovčani će kao gosti igrati protiv NK Zemunika iz Zemunika Donjeg. Jasno, riječ je o zadarskom području, o naselju koje ima i aerodrom, pa ovo ispada nekakav aerodromski derbi u pretkolu kupa.

I to je dobar ždrijeb za momčad Senada Harambašića, budući da se radi o klubu iz 2. Županijske nogometne lige Zadarske, prošle sezone trećoj momčadi posljednjeg ranga natjecanja. Prejaki su bili prvak NK Debeljak i drugoplasirani NK Sv. Mihovil, valjda će prejak biti i Kurilovec, koji se praktički cijele sezone borio za titulu u četvrtom rangu natjecanja. Iako, u tom NK Zemuniku očito su majstori za kup, jer nanizali su sve protivnike do finala, pa tamo na treće penale zaredom sredili Hrvatski vitez iz Posedarja.

Kurilovec je, s druge strane, u finalu županijskoga kupa poražen u Velikoj Mlaki od Dugog Sela, koje je također izborilo nastup u pretkolu, u kojem će gostovati kod NK Jedinstva u Donjem Miholjcu, slavonskom gradiću na samoj mađarskoj granici.

Parovi pretkola:
Neretva – Zadrugar
Uljanik – Bjelovar
BSK – Solin
Varteks – Moslavina
Radnik Križevci – Došk Drniš
Špansko – Gaj Mače
Zemunik – KURILOVEC
Maksimir – Jadran-Poreč
Slavonija – Marsonia
Bednja – Karlovac 1919
Jedinstvo – Dugo Selo
Bedem – Dinamo Predavac
Radnički – Graničar
Libertas – Opatija
Nehaj – Vukovar 1991
Koprivnica – Pitomačac

U Zaprešiću će u četvrtak navečer početi izbor za Miss sporta Hrvatske za ovu godinu, natjecanje u ljepoti koje već desetljećima tradicionalno okuplja najljepše sportašice u državi. Velika Gorica prošle je godine bila domaćin završnice ovog izbora, ove godine u toj ulozi zamijenit će je drugi grad iz naše županije, ali to ne znači da nećemo imati poseban razlog za ispratiti rezultate ovog izbora.

Naime, čak su dvije Velikogoričanke, jedna “prava” i jedna “uvozna”, ove godine u konkurenciji. Jedna dolazi iz nogometa, druga iz fitnessa…

Lucija Delač ima 18 godina, završila je Ekonomsku školu i igra nogomet za ŽNK Goricu. Lucija trenira nogomet od 2019. godine, a upravo je posvećenost sportu, ali i angažman u network marketingu, ističu kao svestranu i motiviranu mladu osobu. najesen planira upisati studij na Kineziološkom ili Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Uz nogomet, bavi se i poduzetništvom u području promocije wellness proizvoda, a ističe kako ju sport naučio disciplini, timskom radu i upornosti – vrijednostima koje želi prenijeti i izvan terena.

Među 16 finalistica je i Frana Petra Vlatković (28), rodom iz Orebića na Pelješcu, za koji kaže da joj je “najdraže mjesto na svijetu”, a trenutačno živi u Velikoj Gorici. Bavi se Fitnessom & bodybuildingom već osam godina, a trenira u Fitness centru Fortis Gym Velika Gorica. Završila je komunikologiju i filozofiju na Fakultetu Hrvatskih studija, a osim treniranja, najveća strast su joj putovanja i daleke destinacije.

Izbor Pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću, s početkom u 20 sati, donijet će nam novu Miss sporta Hrvatske, a mi imamo za koga navijati.

To da je Ante Budimir malo drukčiji od ostalih nogometaša stara je vijest. Zvijezda koja to nije, treći strijelac La Lige, a istovremeno običan dečko iz susjedstva, hrvatski reprezentativac koji je do “svetog dresa” stigao bez Dinama ili Hajduka u svom nogometnom životopisu, čovjek koji sruši klupski rekord pa sve zaposlenike kluba odvede na ručak, 33-godišnjak kojeg u svojim planovima imaju i najveći svjetski klubovi…

Osim što je sve to, Ante Budimir je i – student. Logično je da se ta priča s faksom malo odužila, jer nije lako kolokvije ugurati između golova protiv Real Madrida, Barcelona ili francuske reprezentacije, ali Ante ne odustaje.

– Da, zna se događati da putujemo na gostovanje, suigrači se zabavljaju kartanjem, filmovima ili takvim nečim, a ja učim. Sve se to može uklopiti ako stvarno želiš – objašnjavao je svojevremeno Budimir taj dio svoje biografije.

Upisao je Ekonomski fakultet, indeks je već pun sadržaja, ali valja i dovršiti posao. I onda Ante, u trenucima kad svijet nogometa otvara mogućnost da završi u dresu Real Madrida, sjedi doma i uči. Nema druge nego zagrijati stolicu, jer neće se faks završiti sam od sebe…

Jedan je Ante Budimir. Jedan i jedinstven.

A Real Madrid? Nije najuže vezano za ovu priču, ali čini se da od svega toga na kraju neće biti ništa. Tako barem zasad stvari stoje, pa će velikan sa Santiago Bernabuea prema svemu sudeći ući u istu kategoriju kao i Barcelona i Juventus, koji su se ranije spominjali kao realne opcije za nastavak njegove karijere: glasine su to koje je lijepo čuti, pa makar se i ne dogode…

Uostalom, nije loše ni ostati u Osasuni, u kojoj ga obožavaju.

Nije prinova, ali je pojačanje! Tako se nekako, u jednoj rečenici, može opisati ono što je u srijedu poslijepodne dobilo zasluženo pompoznu objavu na društvenim mrežama HNK Gorice…

Tibor Halilović, dakle, ostaje u Gorici! Igrač koji je u naš klub stigao u listopadu prošle godine imao je ugovor do kraja lipnja ove godine, a želja kluba bila je da se produži suradnja. Velik broj igrača bio je na listi onih kojima istječu ugovori, a Tibor je bio jedan od rijetkih koje su u klubu izričito željeli zadržati. Pregovori su se odužili, jer logično je da igrač takvoga kalibra ima još neke opcije, pa u pripreme nije ušao sa suigračima, ali važno je da se priključuje.

– Ciljevi za ovu sezonu, ali i za budućnost, su da Gorica bude još konkurentnija u HNL-u. Mislim da smo u protekloj, vrlo zahtjevnoj sezoni pokazali kako se možemo nositi sa svima. Upravo s takvim pristupom i mentalitetom želimo ući i u novu sezonu – rekao je Halilović nakon što je stavio autogram na ugovor s Goricom do ljeta 2028. godine.

I to je definitivno fenomenalna vijest. Ostanak Tibora Halilovića, neka se nitko od dosad pristiglih igrača na naljuti, najveće je pojačanje za Goricu ovoga ljeta. I Matijaš, i Perić, i Pelko, i Kavelj, i Pozo tek se moraju dokazati, potvrditi, a Tibor Halilović to je već učinio… On je baš ono što treba novoj Gorici; iskusan, raznovrstan veznjak koji objedinjuje i trku, i tehničku izvedbu, ali i završnicu, jer Tibor je pokazao da zna i zabiti…

Igrač je to s ozbiljnim CV-jem, bivši član Rijeke i Dinama, ne tako davno i kapetan nizozemskog Heerenveena, što će reći da ima i lidersku crtu, a aktualne projekcije kažu da će s Prširom i Fiolićem činiti okosnicu goričkog veznog reda. I bit će to jako zanimljiva kombinacija…

Kad se u listopadu vratio iz Danske, nakon zahtjevne dvije i pol godine u stručnom stožeru danskog Vejlea, kojim je upravljao šef i prijatelj Ivan Prelec, u planovima Damira Grlića Cice došlo je do važne promjene. Opterećen razdvojenošću od obitelji, a svjestan da će Prelec nastaviti graditi svoj put na nekoj od inozemnih destinacija, ideja je bila – nastaviti sam.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim – govorio je tad Cico.

Tom odlukom stupio je na trenersko tržište i čekao priliku.

– Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti – kazao je odmah nakon povratka iz Danske.

Devet mjeseci poslije, prilika se konačno i ukazala. Na razini koja mu vjerojatno baš i ne pripada, jer odlazi u četvrti rang hrvatskog nogometa, ali tako to ide na toj vrsti tržišta. Bio je Cico u igri za neke trećeligaške, čak i drugoligaške klupe, ali kad nemaš nekoga tko će te “pogurati”, do prilike je jako teško doći.

Otvorilo se u Svetoj Nedelji, 49-godišnji Cico odlučio je da više nema što čekati i prihvatio je poziv ambicioznog i jako dobro posloženog NK Tigra. Iako je u pitanju četvrti rang, Cico Grlić stigao je u ozbiljnu, dobru i perspektivnu sredinu, o čemu će ponešto reći i to što su iz kluba prilikom objave dolaska novog trenera donijeli i opširan intervju s Velikogoričaninom koji kreće u dokazivanje svojih kvaliteta.

Cico, za početak nam se kratko predstavi.

– Moje ime je Damir Grlić, ali svi me znaju pod nadimkom Cico. Nogometni put započeo sam u NK Radnik iz Velike Gorice, danas poznat kao HNK Gorica. Igračku karijeru gradio sam nastupajući za klubove poput Radnika, Dinama (omladinski pogon), a u seniorskom nogometu za Orijent, Segestu, Hrvatski Dragovoljac, Čakovec, Pribram i Teplice (Češka), HNK Goricu i na kraju Udarnik iz Kurilovca. Svaki klub mi je dao priliku upoznati različite nogometne stilove i kulture, a ta iskustva oblikovala su me kao igrača i osobu.

Nakon završetka igračke karijere, prirodno sam prešao u trenerske vode. Radio sam kao glavni i pomoćni trener u Radniku, HNK Gorici, HAŠK-u, Istri, Dinamu II i Bistri. Posljednji angažman imao sam u Danskoj Superligi, gdje sam kao pomoćnik Ivanu Prelecu radio u Vejleu – klubu velike tradicije i ambicije. To iskustvo bilo je zahtjevno, ali iznimno vrijedno. Kroz cijeli svoj put vodila me želja za napretkom i usavršavanjem. Vjerujem da su rad, disciplina, dosljednost i vjera u vlastiti proces temelj svakog uspjeha, kako u sportu, tako i u životu.

Što je bilo ključno u odluci da se pridružiš GNK Tigar Sveta Nedelja?

Odluka nije bila ishitrena. Prepoznao sam jasnu sportsku viziju kluba – GNK Tigar ulaže u sve segmente svog funkcioniranja: strukturu, kadar, igrače i razvoj. Čuo sam samo pozitivne komentare iz nogometnih krugova, a nakon prvog razgovora s čelnicima kluba osjetio sam otvorenost, entuzijazam i iskrenu želju za zajedničkim napretkom. Takvo zdravo i ambiciozno okruženje poklopilo se s mojim vrijednostima, i to je bilo presudno u mojoj odluci.

Što očekuješ od nadolazeće sezone?

– Očekujem da ću opravdati ukazano povjerenje i da ćemo zajedno nastaviti graditi klub u pravcu koji je već jasno zacrtan. Cilj mi je stvoriti pozitivnu radnu atmosferu, otvorenu komunikaciju i jaku momčadsku energiju. Sezona pred nama je prilika – za potvrdu kvalitetnog rada i za novi iskorak. Želim da igramo s jasnom idejom u obje faze igre, s prepoznatljivim mentalitetom, bez obzira na rezultat. Fokus će biti na razvoju ekipe, prenošenju rada s treninga na utakmice i stvaranju odgovornog i motivirajućeg okruženja za igrače. Vjerujem da imamo potencijal, individualno i kolektivno, a uz podršku stručnog stožera i ljudi u klubu, siguran sam da možemo ostvariti značajan napredak.

Poruka navijačima i simpatizerima kluba?

– Želim da GNK Tigar igra moderan i napadački nogomet koji će privući ljude na tribine. U svakoj utakmici dat ćemo svoj maksimum, s ciljem da budemo hrabri, konkurentni i ponosni na ono što predstavljamo. Podrška navijača bit će nam iznimno važna, i kad pobjeđujemo i kad nije lako. Važno je da znaju da njihova prisutnost i vjera u nas čine razliku. U ime cijele ekipe, mogu obećati predanost, trud i želju da to povjerenje i opravdamo.