Maraton klub Velika Gorica iznjedrio je još jednu mladu talentiranu nadu. Devetogodišnja Neli Komljenović na dječjem atletskom mitingu Zazak, inače jednim od najvažnijih dječjih trkačkih natjecanja u Hrvatskoj održanom na Zagrebačkom Velesajmu, osvojila je prvo mjesto u utrci na 200 metara u kategoriji mlađe limačice s vremenom od 31,7 sekundi!

Ovaj uspjeh za Neli je potvrda da se vrijeme i trud uloženo u vježbanje i trening, uvijek isplati.

Foto: MK Velika Gorica

Uz Neli, zapažen rezultat imala je i jedanaestogodišnja Ema Gilja, koja je u zahtjevnijoj utrci na 600 metara u kategoriji mlađe kadetkinje osvojila 13. mjesto.

-Njihove izvedbe svjedoče o trudu koji ulažu i zaista sam ponosan gledati ovakve uspjehe mladih sportaša – rekao je predsjednik kluba Darko Mišerić.

Maraton klub Velika Gorica poznat je po značajnim uspjesima atletičara a posebno vesele rezultati i talent mladih nada čije vrijeme tek dolazi.

Foto: MK Velika Gorica

-Pozivamo sve nove nade poput naše Neli, koje žele otkriti čari atletike da nam se pridruže, naša vrata su širom otvorena za dječake i djevojčice, koji žele razviti svoje vještine i postati dio našeg sportskog tima. Atletika je sport koji ne samo da razvija fizičku izdržljivost, već i timski duh, disciplinu i samopouzdanje – poručio je Mišerić.

Nešto više od mjesec dana od osnutka, članovi Atletskog kluba Turopolje počeli su osvajati zlatne medalje na utrkama, što i ne čudi jer su članovi većinom iskusni trkači s puno kilometara u nogama. 

• Podsjetimo, Osnivačka skupština kluba održana je 23. siječnja ove godine, nakon izlaska članstva iz Maraton kluba Velika Gorica, te trenutačno broje 59 članova, od kojih 50 redovito na na utrkama i ligama. Organiziraju Turopoljsku ligu trail trčanja i Turopoljsku ligu trčanja. 

Prvi dan ožujka klub se podijelio na dvije utrke u dvije različite discipline. U Karlovačkoj županiji u Vrhovcu u okolici Ozlja održan je “Ozalj & Vrhovac Trail”, prva utrka KontinenTrail lige centralne Hrvatske. Inače, liga se sastoji od deset utrka, a finale će biti na Ključić brdu, u organizaciji AK Turopolje. Na utrci je sudjelovalo oko 240 trkača, a njih 18 predstavljalo je novi turopoljski trkački klub iz kojeg je trkačica Jasna Mikulić pretrčala 24 kilometra i prva došla na cilj.  

Foto: AK Turopolje

– Ovo je najistaknutiji rezultat, jer je naša Jasna pobijedila u konkurenciji 25 trkačica na stazi s više od 900 metara visinske razlike. Inače, ovaj rezultat uvertira je za osvajanje prvog mjesta u ligi koju je već osvojila 2023. godine, tako da vjerujemo da će ove godine također u tome uspjeti –  komentirao je Marijan Malčević, tajnik kluba.  

Druga utrka istoga dana održana je u Slavoniji. Ravnicom Slavonskog Broda, na utrci “Polojska ultra”, turopoljci su trčali tri štafete u disciplini 2×25 kilometara a u cestovnoj utrci mješovitih štafeta 2×25 kilometara najbrži par bio je Josip Martinović i Vedrana Janjić, koji su ujedno osvojili ukupno peto mjesto Polojske utrke. 

Foto: AK Turopolje

– Čestitamo našim trkačima koji svojim sportskim uspjesima promoviraju Veliku Goricu i turopoljski kraj na najbolji mogući način. Vjerujemo da će naši trkači i trkačice donijeti kući još medalja, a  klub u vremenu koje je pred nama pokazati svu svoju snagu – naglasio je Malčević, te najavio da u listopadu klub organizira “Turopoljski trail” Ključić brdo. 

Tjedan dana nakon vrijedne pobjede protiv Šibenika, nogometaši Gorice ponovno su bili doma, na svome stadionu, pred svojim navijačima, a u ulozi protivnika posljednju momčad prvenstva zamijenila je vodeća Rijeka. Lider je u Turopolje došao u velikom naletu, ali naravno da to Goričane nije ni na trenutak pokolebalo da pokuša doći do pozitivnog rezultata i tako nastavi svoj put prema gore.

Osiromašena nepravednim izostankom Ante Ercega, s trenerom Marijem Carevićem na tribinama, u B loži našega stadiona, Gorica je na Rijeku krenula s očekivanih 11, s društvom koje je zaigralo i protiv Šibenika, uz jedinu promjenu u smislu ulaska Ndockyta umjesto Čaića, ali i one neophodne promjene u vrhu napada – umjesto Ercega, kojeg nije bilo zbog crvenog, počeo je Čuić, kojeg prošlog vikenda nije bilo zbog crvenoga kartona.

Rijeka je, u skladu s najavama trenera Đalovića, koji je govorio o “utakmici sezone protiv Gorice”, krenula s najjačim sastavom, s bivšim igračem Gorice Tonijem Frukom na poziciji lažne devetke, s bivšim igračem Gorice Nikom Jankovićem na desnoj strani navale, s bivšim kapetanom Gorice Igorom Čagaljem na klupi, u ulozi Đalovićeva pomoćnika… Tajni, naravno, nije bilo, ali bilo je jasno da će to biti ozbiljno “kreševo”.

Utakmica na Poljudu, odigrana samo tri dana ranije, neizbježno je morala ostaviti posljedice na igrače Rijeke, a Gorica je od prve minute pokušavala to iskoristiti na najbolji mogući način. Uspijevali su Goričani doći do posjeda, na taj način još malo umarati protivnika, a u svemu tome pravih prilika bilo je jako malo. A opet, bilo ih je…

Nepreciznim pokušajem iz daljine otvorio je Janković, uzvratio je na drugoj strani Ndockyt glavom, ali nisu to bile ozbiljne prijetnje. Opasno je bilo u 21. minuti, kad je Djouahra izravno iz kornera pogodio stativu s vanjske strane, a najveća prilika u prvom poluvremenu stigla je deset minuta poslije. I imala ju je Gorica. Čuić je izborio slobodnjak na 17 metara, udarac Halilovića odbio se od zida do Ndockyta, koji je iskosa gađao prazan gol i – promašio! Velika šteta, prilika teško može biti bolja.

U samoj završnici poluvremena sudac Ante Čulina odlučio se pridružiti trendu, pa je “revolveraški” pokazao na bijelu točku nakon što je Krizmanić blokirao ubacivanje Djouahre. Budući da su i u prethodne dvije utakmice Gorice, i protiv Dinama i protiv Šibenika, suci pokazivali na jedanaesterac pa to poništavali nakon pregleda snimke, isto je učinio i Čulina. Ups, ipak ništa od penala.

U nastavak su obje momčadi ušle bez promjena, a nije se puno toga mijenjalo na terenu. I dalje čvrsto s obje strane, i dalje kompaktno, bez previše prostora na bilo kojem komadiću travnjaka, ovom prilikom kudikamo boljeg nego tjedana dana ranije. Slijedom toga, sadržajno je nastavak bio još siromašniji nego prvi dio. Sve se svodilo na duele, na pokušaje kontrole, usput i na poneki ružan prekršaj…

Najopasnije je tako bilo u posljednjim sekundama, kad je Martin Šlogar pokušao iz prve pogoditi nakon povratne lopte, no ta je lopta otišla pokraj vratnice gola Rijeke, koja je ovog subotnjeg poslijepodne ostala bez ijednog udarca u okvir vrata. I to će vjerojatno najbolje opisati ovu utakmicu, u kojoj je Gorica praktički bez šanse ostavila momčad koja je četiri komada zabila Dinamu, a tri Hajduku na Poljudu.

I zato, ovo je dobar ovo, ali i veliko ohrabrenje uoči svega što slijedi. U srijedu Goričane čeka ogled četvrtfinala Kupa u gostima kod Slaven Belupa, a za vikend se putuje u Split, na noge Hajduku.

Iako se o tome nije glasno govorilo, iako se to nije posebno isticalo, Šibenik u prošlom kolu bio je za Goricu – utakmica sezone. U tom trenutku, naravno, jer već šest dana poslije dolazi prva sljedeća važna, najvažnija… Jer, tri boda osvojena u nogometnom ratu sa zadnjom momčadi prvenstva svoju će pravu vrijednost dobiti jedino ako potvrda stigne u teškom izazovu protiv vodeće momčadi prvenstva.

– Mi smo utakmicu protiv Šibenika zaboravili već sljedećega dana i odmah smo fokus prebacili na Rijeku. Znamo da nema opuštanja, napravili smo dobar korak, međutim, nogomet te kazni čim se opustiš – svjestan je trener Gorice Mario Carević.

Na Rijeku će Gorica morati bez svoje prve napadačke uzdanice Ante Ercega, koji je dobio “onaj” crveni karton u sudaru sa Šibenikom.

– U takvoj smo situaciji da moramo stvarno biti koncentrirani i misliti na svaku sljedeću utakmicu, jer bodovi su nam prijekopotrebni. Možemo diskutirati o odlukama iz prošloga kola do sutra, ali bilo kako bilo, ostali smo bez Ercega za subotu.

Ostala je Gorica i bez trenera, koji će ovu, ali i onu sljedeću utakmicu, morati pratiti s tribina. Na klupi će biti njegovi pomoćnici Denis Mojstrović i Mensur Mujdža.

– Neće to utjecati na nas. Imam puno povjerenje u svoj stožer i igrače, pripremit ćemo utakmicu po i svaku drugu, tako da se neće to osjetiti – uvjeren je Carević.

Rijeka u Veliku Goricu dolazi nakon niza od šest utakmica u kojima su Riječani pobijedili Goričane pet puta, ali i nakon briljantnog niza od tri pobjede protiv Osijeka, Dinama i Hajduka. Ova posljednja igrala se u srijedu, tri dana prije ove subotnje utakmice, ali u goričkom taboru ne razmišljaju previše o eventualnom umoru igrača Rijeke.

– Imaju oni širinu, imaju velik broj igrača koji mogu igrati u prvih 11, bez obzira na umor ili izostanke. Tako da ne razmišljaju na taj način. Znamo da je Rijeka zbilja u naletu. Nisu bez veze prvi, s razlogom su prvi.”

– Vidjeli smo u zadnjih nekoliko utakmica da su u stvarno dobroj formi, ali ja smatram da ćemo mi namučiti svakog favorita, da imamo kvalitetu i mentalitet da možemo tu nešto uzeti – optimističan je Car, uz nastavak:

– Rijeka je dobra u karakternom smislu, vidi se stvarno da su unutra sto posto, imaju tu jednu pozitivnu tenziju koju im trener daje. Vidi se stvarno da žive za svaku utakmicu, za svaku situaciju na terenu. I to je ono što ih čini u ovom trenutku najboljima. Međutim, opet ponavljam, mi igramo doma, imamo sasvim sigurno svoje kvalitete, pripremit ćemo utakmicu na način na koji mislimo da ih možemo ugroziti. Ja se nadam i vjerujem da ćemo uzeti nešto u toj utakmici – zaključio je Carević.

Osim Ercega, nedostajat će još samo duže ozlijeđeni Radošević i Fiolić, no svi ostali bit će spremni. Uključujući i kapetana Juricu Pršira, kojeg bismo već ove subote mogli vidjeti na terenu prvi put u 2025. godini…

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA RIJEKU
Banić – Bralić, Krizmanić, Leš – Mikanović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Elezi, Čaić – Čuić

Čudesnih deset dana je iza nogometaša Rijeke, prvenstvenog lidera, a od srijede i polufinalista Kupa Hrvatske. Riječani su prvo sredili Osijek u gostima, zatim “razbucali” Dinamo na Rujevici, a onda u Kupu izbacili i Hajduk nasred Poljuda, pa automatski prestali biti “dark horse” i postali praktički prvi favoriti za naslov prvaka.

A kad je i treći dio te pobjedničke trilogije došao svome kraju, kad su igrači slavili s Armadom, trener Radomir Đalović okrenuo se onome što slijedi.

– Ovo je velika pobjeda za nas, velike tri pobjede zaredom u nizu za nas, ali nema vremena za slavlje. Čeka nas najvažnija utakmica u sezoni, a to je Gorica u subotu u 15 sati – rekao je Đalović.

I lako je povjerovati da pritom nije pretjerivao, niti tražio dodatnu motivaciju za svoje igrače, već da doista tako misli. Rijeka je i dalje u tijesnoj borbi za naslov prvaka, a eventualni posrtaj u Turopolju ekspresno bi promijenio cijelu atmosferu, doživljaj svega što je učinjeno u tih perfektnih deset dana.

Đalović je pritom itekako svjestan da njegovu momčad u Velikoj Gorici čeka težak posao. Ne samo zato što je Gorica dobra, sve bolja, sve ambicioznija, nego i zbog nekih prošlih iskustava. Nerijetko se Rijeka loše provodila na našem stadionu, a tu je i cijeli niz utakmica koje su se igrale u jako teškim uvjetima, gotovo na rubu regularnosti. Prema svemu sudeći, nešto slično čeka nas i u subotu…

Kiša, naime, pljušti kao luda. I ne staje. Prognoza kaže da će se u petak smiriti, ali i da bi opet mogla padati u subotu. Kako će sve to utjecati na teren koji je ionako očajan, lako je pretpostaviti… S obzirom na okolnosti, to bi za nijansu više trebalo odgovarati Goričanima, koji će i ovoga puta biti spremni krenuti u nogometni rat za bodove neophodne u lovu na ostanak u ligi.

Već sad možemo znati da to neće biti lijepa utakmica, jednako kao što znamo da će velika opasnost prijetiti od bivših igrača Gorice. Toni Fruk odigrao je čudesnu utakmicu na Poljudu, zabio dva i namjestio jedan gol, a u sličnoj formi igra praktički cijelo vrijeme. I bit će ogromna, možda i najveća opasnost, jednako kao i Niko Janković, koji je Gorici već zabio ove sezone, i to baš na našem stadionu, u onoj jesenskoj pobjedi Rijeke 1-0.

Idemo u novu rundu, Gorica protiv Rijeke, kišna subota u Velikoj Gorici…