Bilo je to u ljeto 2019. godine, tijekom jednog neobičnog, nikad ponovljenog iskustva. Nogometaši Gorice otputovali su u švedski Malmö kako bi odigrali prijateljsku pripremnu utakmicu s uglednim domaćinom, bila je to dijelom i odgojna metoda, jer tadašnji sportski direktor Nikoličius želio je “da igrači osjete kako je to ići na europsko gostovanje”, računajući da će to iskustvo dobro doći u godinama koje će slijediti, ali nije ispalo baš tako. Gorica sve do danas nije uspjela izboriti iskorak u Europu, pa je to iskustvo ostalo raritet…
Momčad je u to vrijeme vodio Sergej Jakirović, a njegov vjerni suradnik bio je kondicijski trener Marin Ivančić, koji je u autobusu na putu do stadiona izgovorio rečenicu koja je ostala tu negdje svih ovih godina.
– Zapamti što sam ti rekao, ovaj čovjek će napraviti vrhunsku trenersku karijeru. Nema šanse da ne bude tako! – rekao je Marin diskretno pokazujući u smjeru svoga šefa i prijatelja Jakira.
Dalo se to, doduše, naslutiti u tim trenucima, jer Sergej je s Goricom odradio fantastičnu prvu sezonu u najvišem rangu hrvatskog nogometa, ponos grada bio je hit HNL-a, ali naravno da je bilo teško tvrditi takvo nešto s tolikom sigurnošću. Jakir je bio mlad trener, s puno prostora za napredak, ali Marin Ivančić nije ni najmanje dvojio…
Nekoliko mjeseci poslije Sergej Jakirović morao je otići, ostavivši iza sebe više od sezone i pol za pamćenje, pa je i poneka suzama na svim razinama kluba došla kao logičan slijed u cijeloj priči. Nakon što smo se pozdravili s trenerom koji je obilježio tu važnu eru klupske povijesti, ostalo je samo pratiti što će se događati dalje s njegovom karijerom. Pri čemu su Marinove riječi sve češće znale zazvoniti, pojaviti se kao svojevrsni “lajtmotiv” onoga što je slijedilo.
U Mariboru nije ispalo idealno, daleko od toga, ali ubrzo je stigla prilika u mostarskom Zrinjskom. Prilika koju su Jakir i Marin zajedno pretvorili u čudesnu nogometnu priču. Dupla kruna u BiH dovela je do toga da i puno šira nogometna javnost dozna ono što je suradnik i prijatelj odavno znao. Segej Jakirović postao je ozbiljno trenersko ime, počelo ga se dovoditi i u kontekst klupe Dinama, ali na kraju se dogodila – Rijeka!

Nered na Rujevici došao je počistiti u prvim danima 2023. godine, a posao je odradio besprijekorno. Stvorio je sjajnu mladu momčad koja je igrala nogomet za sladokusce, a sve to uspio je nakon ere Sersea Cosmija, koja je bila potpuni kaos. I tu je negdje, u tim riječkim danima, razuvjerio i posljednje skeptike. Uključujući i one koji su odlučivali u Dinamu. Ovoga puta u Maksimiru su odlučili okrenuti njegov broj i “ukrasti” ga rivalu s Kvarnera…
Maksimirska era Sergeja Jakirovića bila je njegov vrhunac u tom trenutku. Ujedno je bila i nevjerojatno teška, zahtjevna, komplicirana, no Jakirov Dinamo na kraju je napravio ono što će se pamtiti prije svega ostaloga. Dinamo je uzeo duplu krunu, Dinamo je feštao sa svojim navijačima po cijelom gradu. Dinamo kojeg je vodio čovjek podvrgnut salvi kritika, trener kojeg modri puk kao da nikad nije do kraja prihvatio. Iz ovih ili onih razloga. A on je iz toga izašao kao veliki pobjednik.
Idila nije potrajala, nakon plasmana u Ligu prvaka na početku ove sezone sve se zakompliciralo, a kriza koju Jakir ipak nije mogao preživjeti dogodila se nakon onih ružnih 2-9 u Münchenu. U Dinamu su odabrali drugi put, a Jakir je krenuo svojim putem…
Otvarale su se opcije na Bliskom istoku, zvali su i iz HNL-a, ali Jakir je čekao pravu ponudu za sljedeći korak. Odabrao je jaku tursku ligu, prihvatio je poziv utopljenika Kayserispora i – napravio čudo! Pobjede su se nizale, bodova je bilo sve više i od borbe za ostanak klub je za čas došao u mir sredine tablice. A Jakir u društvo Josea Mourinha, Olea Gunnara Solskjaera i takvih tipova, s kojima se borio za titule trenera kola, mjeseca i sezone.

Kad je sve bilo gotovo, kad je ta priča okončana, došlo je vrijeme za novo poglavlje. Turski vlasnici Hull Cityja, kluba iz engleskog Championshipa, prepoznali su u njemu rješenje za klupu svoga kluba, a Sergej je, naravno, pristao. I otišao još korak dalje. Došao je u jednu od najgledanijih i najpraćenijih liga na svijetu, u glamurozno okruženje engleskog nogometa, na razinu koja je ipak nešto drugo od svega dosad.
– Moje nogometno putovanje nastavlja se drugdje. To je život trenera, nikada ne znaš gdje ćeš sutra biti. Ali najvažnije je da mi Kayseri ostaje prekrasna uspomena i posebno poglavlje u životu. Ono kojeg ćemo se ponosno sjećati do kraja naših života – stajalo je u Jakirovoj oproštajnom poruci navijačima Kayserispora.
Malo potom i službeno je objavljeno kako će klupu Hull Cityja preuzeti upravo bivši trener Gorice. Bit će to veliki iskorak u svakom smislu, pa tako i financijskom, jer izvori kažu kako će na Otoku zarađivati 2,4 milijuna eura godišnje! Strašan novac, vrhunska razina, ogroman izazov…
Hull City u netom završenoj sezoni jedva se spasio od ispadanja, završio je na 21. mjestu u ligi koju igraju čak 24 kluba, što će reći da Jakira čeka iscrpljujućih 46 kola. Naravno, pod uvjetom da sve bude po planu, što je u njegovoj karijeri dosad najčešće bilo slučaj.
U karijeri koja je, eto, šest godina nakon malog nogometnog razgovora u Malmöu, i definitivno došla do onoga o čemu je Marin Ivančić toga dana govorio. Jer, koliko god su kriteriji tu različiti, koliko god će netko imati i drukčiji pogled, trenerska karijera u kojoj je dupla kruna sa Zrinjskim i Dinamo, kao i briljantne epizode u Kayserisporu i Rijeci, u kojoj je sad i posao u Championshipu, može se bez problema nazvati vrhunskom!
A možda će biti i veća, tko će znati s njim… U svakom slučaju, gdje god završio, Jakir će zauvijek ostati naš. Čovjek koji je obilježio jednu eru našega kluba, koji je upravo iz Velike Gorice krenuo na svoj put prema vrhu.
Profa, sretno! I, navrati ponekad…