Razgovarala: Gianna Kotroman
Na Hrvatskim studijima razvija se sustav umjetne inteligencije koji bi studentima već od nove akademske godine trebao pomoći u učenju i pripremi ispita. O projektu je u emisiji kod Gianne na City Radiju govorio Darko Pažin, viši informatičar u Računalnoj službi Hrvatskih studija, istaknuvši kako cilj nije klasični AI koji “pretražuje internet”, već zatvoreni sustav temeljen isključivo na materijalima profesora.
“Temelj je da profesor stavi svoju skriptu u AI te da traži po toj skripti, a ne po internetu. Samim time, profesor će biti zadovoljan što se učilo po njegovom, što je dobitak za naše studente”, objasnio je Pažin.
Time bi se, kaže, izbjegao jedan od najvećih problema današnje umjetne inteligencije, takozvana “halucinacijska stopa”, odnosno izmišljanje podataka i netočnih informacija.
“AI sam po sebi, izmišlja podatke, činjenice, to se zove halucinacijska stopa. AI je u manje rizičnim projektima super stvar. Postoje visokorizični projekti, npr. Zagreb će navodno uvoditi semafore koji će biti pod AI-em i tu bi već trebali pripaziti jer tu su ljudski životi u pitanju. S obzirom na situaciju, ovo što se tiče studenata, ograničio bi se pristup internetu i AI će imati pravo pretraživati samo skripte koje su profesori stavili”.

Projekt je trenutačno u fazi nabave opreme, a vrijednost cijele investicije procjenjuje se na oko 20 tisuća eura. Pažin ističe kako troškovi rastu proporcionalno broju korisnika i potrebnoj infrastrukturi.
Osim o tehnologiji, razgovor se dotaknuo i utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada. Pažin smatra da će AI sigurno mijenjati brojna zanimanja, neovisno o njihovim industrijama.
“Evo čuo sam za slučajeve za OnlyFans, gdje se s pomoću umjetne inteligencije muškarci pretvaraju u jako lijepe žene i samim time izbacuju obične žene koje se muče sa svojom ekipom snimatelja. Lova ide tamo gdje ima više publike, tako da im kradu posao. Uskoro bi i odvjetnici mogli ostat bez poslova, ali opet imamo onu halucinacijsku stopu gdje je problem da AI izmišlja podatke pa ne možemo dati visokorizični posao u ruke umjetne inteligencije. Npr. izgubite nekretninu jer je AI izmislio podatke koji ne drže vodu”, govori Pažin.
Dio razgovora bio je posvećen i njegovom životu u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je od 1989. do 1993. igrao košarku i studirao poslovni menadžment na Sveučilištu Findlay u Ohiju.
“Tamo je dosta puno naših iseljenika tako da su me super primili tamo. Amerikanci su jako otvoreni ljudi, ali otvoreniji u svojoj znatiželji. Znali su me na cesti zaustaviti i pitati koliko sam visok, a da sam htio, mogao sam to naplaćivati, danas bi bio milijunaš i siguran sam da bi oni platili 25 centi da saznaju”, prisjeća se.
SAD je opisao kao društvo izrazito usmjereno na uspjeh i novac, a upravo ga je to naplata informacija jednog ostavila bez riječi.

“Kad sam još bio s jugoslavenskom reprezentacijom u Americi, išli smo u trgovački centar i bio je dogovor da se nađemo nazad svi u 19 i idemo u hotel. Naravno, nitko nije imao sat i dođemo u jednom trenutku do policajca da pitamo koliko je sati da vidimo koliko još imamo vremena, a on nam kaže da je vrijeme da kupimo sat. Oni to ovako gledaju, on je za taj sat dao određeni novac i zna koliko je sati, a mi bismo sad to besplatno saznali. Sve je u lovi”.
Na kraju razgovora, dotakli su se Darkovih shopping muka. Naime, kao čovjek visine 2,12 m i broja noge 78, odmah je lako zaključiti da je cijelo iskustvo kupnje veoma drukčije.
“Obuću još uvijek mogu kupiti u običnim dućanima, nosim broj 48, a hlače i košulje, e to je već veći problem. Prije sam lakše kupovao to jer kad bih ušao u dućan, uzeo bih najveći broj i riješeno, a danas kao da se standard promijenio i sve mi je malo, ali naletim nekad na nešto dobro, kao i svi drugi i to se onda odmah kupuje”, smije s Darko.