Da je Turopolje, odnosno Zagrebačko polje kako se nazivalo u prošlosti, bilo od davnina važno gospodarsko središte, pokazuju dokumentirani zapisi Emilija Laszowskog u kojima je prikupio zemljopis, narodopis i povijesni pregled Plemenite opčine Turopolja. 

Zahvaljujući njegovom svesku izdanom 1910. godine pronašli smo niz činjenica o životu stanovnika ovoga kraja, pa tako i najvećeg mjesta – Velike Gorice, a prebiranje po požutjelim stranicama uvijek donese čitatelju neki novi doživljaj prošlih vremena. 

Danas Velika Gorica obilježava 30.obljetnicu od dobivanja statusa grada, a iza ovog modernog doba u kojem uživa i status najprivlačnijeg grada za život, puno je minulih godina – tijekom kojih su, posebice turopoljski plemenitaši, ispisali početke napretka, organizaciju zajednice i običaje. 

Tako je Laszowski zapisao kako se Velika Gorica spominje u zapisima 1228. godine a kako Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije zasigurno tu stoji od 13. stoljeća. Naime, ime grada spominje se kao sjedište župe, što je čini jednim od najstarijih naselja u Turopolju koje je imalo značajnu ulogu u povijesti od tada do danas. 

Od gotovo 50 naselja koja su pripadala Plemenitoj opčini turopoljskoj, koja ove godine obilježava 800 godina postojanja, najveće je i nekoć bilo trgovište Velika Gorica. 

Procvat je grad dobio razvojem trgovine, no za to je trebalo čekati dozvolu kralja.

Povijesna građevina u srcu Velike Gorice u kojoj je danas smješten Muzej Turopolja, nekada se zvala Turopoljski grad a u gradnji su sudjelovala mnoga naselja.

Laszowski nadalje piše kako su se 1615. dovažale daske, a 1617. gradio se strop za koji su se šibe i drvena građa dovozili iz općinske šume. Kurilovec, Kobilić Ilovnjak i Rakarje trebali su dovesti najveći broj vozova šiblja – 12, a slama za klak vozila se iz Donje Lomnice, Kurilovca, Kobilića, Plesa, Rakarja…a tko nije dao – plaćao je globu.

Zanimljivo je kako se iste godine u Velikoj Gorici spominje škola (župna trivijalna škola, na mjestu današnje OŠ Eugena Kvaternika), a 50 godina kasnije Velika Gorica je brojila 17 kuća.

IZVOR: Povijest plemenite opčine turopoljske (Svezak I) 1910. godina, Emilij Laszowski

Materijale ustupila: Anita Ivanušić Hlopec, Donje Podotočje

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada dodijeljena su javna priznanja ovogodišnjim laureatima koji su svojim doprinosom ostavili značajan trag u razvoju grada. Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dodijeljena je Aleksi Bjelišu prof. emer. dr.sc. i akademiku Ratku Cvetniću, Stjepanu Kovačeviću postumno, Dubravki Veliki i Veri Šebrek. 

Nagradu Krčka vrata dobila je Štefa Kos, a Nagradu Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkog dobio je Marijan Plodinec dok je Nagrada Zlatna turopoljska podgutnica pripala Ljiljani Haidar Diab. 

Dodijeljene su i tri Nagrade Turopoljsko srce i to: Miroslavu Grahovcu, Josipi Nuić i Slobodanu Mišćeviću Mići. 

Poveljom grada za životno djelo nagrađeni su Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić. 

– Kada se dobiva ovako visoko priznanje čovjek si nehotice postavlja pitanje je li on baš ta osoba i čime je on baš to zaslužio. Iskreno govoreći, sve što sam u svojem poslovnom životu radio sam po vlastitom izboru i zadovoljstvu. Ako je rezultat moga rada zaslužio ovako visoko priznanje onda me to ispunjava posebnim ponosom. Drago mi je da se ovo priznanje dodjeljuje u godini kada slavimo 800. obljetnicu Plemenite općine turopoljske čijoj sam afirmaciji posljednjih godina posvetio najviše vremena – rekao je Rožić, koji je cijeli život posvetio je društvenom, kulturnom i prosvjetnom radu te očuvanju tradicijskih vrijednosti Turopolja.    

 FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Svečanom akademijom u velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Grad Velika Gorica obilježio je Dan grada i 30. godišnjicu od kada je dobio status grada. 

U svojem je govoru predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Darko Bekić osvrnuo se na ustrojavanje Grada prije 30 godina i prvo Gradsko vijeće koje je donosilo odluke, no i podsjetio da je Velika Gorica grad s puno dužom tradicijom, budući da Plemenita opčina turopoljska ove godine obilježava 800 godina postojanja. 

– 2025. godina, po nekoliko događaja je bila posebna godina za naš grad. Održali su se lokalni izbori, u mnogo čemu možda najzanimljiviji jer je to bio praznih demokracije u našem gradu – podsjetio je Bekić. 

Brojnim uzvanicima u uvodnom obraćanju dobrodošlicu u metropolu i srce Turopolja, u najpoželjniji grad za život u Republici Hrvatskoj, zaželio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

-Ali to nije slučajnost. Zato što je to produkt rada Velikogoričanki i Velikogoričana koji su gradili i radili ovaj grad po mjeri čovjeka da bi on bio danas upravo onakav kakav jest i da bi se ponosili s njime na ovaj način. Hvala svima koji su prije 30 godina preuzeli inicijativu da Velika Gorica postane grad, koji su sudjelovali u njegovu ustrojavanju. Želim zahvaliti svim organizacijama, dječjim vrtićima, osnovnim školama, našim učiteljicama, nastavnicima, profesorima, koji su odgojili generacije naših Velikogoričana, našim komunalnim djelatnicima, od čistača ulice do predsjednika uprave koji su uređivali i čistili, našoj policiji, civilnoj zaštiti kao i onima koje danas nagrađujemo priznanjima, jer upravo vi simbolizirate sve ono što Gorica jest -identitet, duh, zajedništvo, plemenitost – rekao je gradonačelnik i posebno zahvalio Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću na realizaciji zajedničkih projekata. 

-Naša suradnja je sjajna. Grad se izvrsno razvija i sjećam se svoje srednjoškolske dobi kada sam igrao košarku, u Gorici je bio nogometni klub Radnik a u Kurilovcu Udarnik, a vi ovdje toliko radite kao da se Gorica i Kurilovec zovu Udarnik i Radnik – našalio se premijer u obraćanju i dobio veliki aplauz prisutnih. 

Nadalje, pohvalio je Grad po pitanju praćenja reformi, brojnih logističkih projekata, poduzetničkim centrima, brojnim obrazovnim projektima te obećao daljnju otporu Vlade.  

– Gorica ima jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju i nije ni čudo da ste nedavno u Šibeniku dobili potvrdu najpoželjnijeg grada za život – rekao je Plenković. 

U ime Zagrebačke županije čestitke u povodu Dana grada uputio je zamjenik župana Ervin Kolarec, također Velikogoričanin. 

-Zagrebačka županija daje snažnu podršku na svim projektima na području grada, kako što je nedavno završeni projekt Regionalnog centra kompetentnosti u strukovnom obrazovanju vrijedan 15,5 milijuna eura, zatim financijska pomoć nakon potresa za obnovu objekata vrijedna 6,5 milijuna eura. Sada dajemo podršku za izgradnju Centra za starije osobe u Velikoj Gorici gdje ćemo izdvojiti 6 milijuna eura proračunskih sredstava, kreće i energetska obnova Doma zdravlja, a sufinancirat ćemo i novu školsku sportsku dvoranu za buduću školu u Kurilovcu – najavio je Kolarec. 

Tradicionalno, svečanost koje bila prilika za uručivanje javnih priznanja zaslužnim Velikogoričanima i Velikogoričankama. 

FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Učenici OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog danas su na svojem štandu u sklopu blagdanskog „Petka na Gorice“ na našem adventu, došli pokazati što su izradile njihove vrijedne ručice u sklopu Erasmus akreditacije koju su dobili prošle godine a koja im pomaže u radu i obrazovanju učenika.

-Naša Erasmus akreditacija je vezana za zeleno poduzetništvo. To je ono što radimo preko naše školske učeničke zadruge „Brežan“, gdje ih učimo kako od materijala koje imaju u svojoj okolini izraditi različite stvari; od prirodne kozmetike kao što su sapuni i nevenova krema pa do ukrasnih dekorativnih predmeta, recimo prigodno – božićnih – ispričala nam je učiteljica Anastazija Komljenović i dodala kako njihova učenička zadruga ima više od 50 učenika u 7 sekcija, a konkretno ovaj Božić, napravili su humanitarnu prodaju rukotvorina, pa će sva donacija ići za jednog njihovog učenika koji je u težoj socijalnoj situaciji.

-Po simboličnim cijenama nudimo recimo mješavinu čajeva, mi smo je prozvali zimski čaj od 50 grama, mogu kupiti lavandu koja raste u našoj školskom vrtu, različite božićne ukrase, imamo i dječje radove nastale u područnim školama Kozjača i Donji Hruševec, zatim imamo sapunčiće koje djeca rade uz pomoć, pa nevenovu kremu… Ono što je meni recimo posebno drago upravo su ovi anđeli, to je kompletno ručni rad, od lana, slame, makrame konca i mislim da je veliki trud uložen, čime ih želimo učiti kako proizvesti proizvod, kako ga prodati i kako ga prezentirati na neki način – naglasila je Komljenović.

Foto: Marija Vrbanus

A u stvaranju ove božićne čarolije na Petku na Gorice sudjelovalo je 30 učenika od 3. do 8. razreda, desetak učitelja i desetak roditelja, uz veliku podršku ravnatelja škole koji ih prati u svim projektima.

U glagoljaškom Pariškom kodeksu iz 14. stoljeća upisana je hrvatska božićna popijevka, “Bog se rodi v Vitliomi”, koja se smatra najstarijom poznatom hrvatskom pjesmom s tematikom Božića – piše Amalija Štuban na stranicama Hrvatskog katoličkog sveučilišta Zagreb. 

Sadržaj interpretira Isusovo rođenje prema Lukinom evanđelju te se vjerojatno pjevala na misi polnoćki ili božićnoj misi. Tekst je zabilježen u glagoljaškom Pariškom kodeksu, koji se smatra najstarijom hrvatskom pjesmaricom – zbirkom crkvenog pjesništva na hrvatskom jeziku, vjerojatno nastalom 1380. godine a čuva se u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u Parizu, piše Štuban.  

Transkripcija pjesme Dete se rodi vu Betleheme iz izvornika u suvremeni notni zapis/Izvor: Pavlinski zbornik 1644., 2. svezak

Kako je objasnila, naziv Vitliomi što znači Betlehem, dolazi iz staroslavenskog jezika, što je omogućavalo ljudima koji nisu razumjeli latinski, da sudjeluju u božićnim običajima.  

Nadalje Rukopisni Pavlinski zbornik iz 1644. godine između ostalog sadrži cantiones, pjesme na latinskom jeziku te crkvene popijevke na kajkavskom narječju, što je inače i prva poznata zabilježena kajkavska zbirka popijevki s notnim zapisom. Upravo u njoj je i pjesma Bog se rodi vu Betleheme, kajkavska varijanta popijevke Bog se rodi v Vitliomi. 

Prilagodba-teksta-Bog-se-rodi-v-Vitliomi-kajkavskom-dijalektu-–-usporedba-s-kajkavskom-popijevkom-Bog-se-rodi-vu-Betleheme.-Izvor-httpshr.wikisource.orgwikiBog_se_rodi_v_Vitliomili

Crkvene pučke popijevke u bogoslužju nisu bile ravnopravne s gregorijanskim napjevima, već su bile odraz pučke pobožnosti te želje puka za aktivnim sudjelovanjem u bogoslužju, navodi Štuban i dodaje da su tek Drugim Vatikanskim saborom oblici crkvenih pučkih popijevki službeno postali liturgijske pjesme. 

Osim toga, popijevka Bog se rodi v Vitliomi ne nalazi se u današnjoj službenoj hrvatskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu, no njezina najbliža varijanta mogla bi biti popijevka Djetešce nam se rodilo.