Kandidatkinja SDP-a i Možemo! za gradonačelnicu Velike Gorice Ivana Mlinar ovog se kišovitog petka obratila javnosti i predstavila kandidatkinju za njezinu zamjenicu Ivanu Novković.

– Kao zajednička kandidatkinja SDP-a i Možemo! najavila sam na svom predstavljanju prije par tjedana kako želimo donijeti stvarne promjene na političku scenu našeg grada i mijenja lice goričke politike. Od prvog dana govorim, a danas i potvrđujem, moj tim bit će ljudi koji nemaju svoj privatni interes isprepleten s gradskim proračunom, jer u Gorici teško da postoji neki segment života o kojem ne odlučuje politika. Smatramo to nedopustivim jer ljudi trebaju slobodno disati i živjeti, a Velika Gorica treba biti grad koji će pružiti šanse budućim generacijama – rekla je Mlinar i dodala:

– Upravo slijedom onoga što smo i najavili našom koalicijom, danas smo tu zbog predstavljanja moje kandidatkinje za zamjenicu gradonačelnice. Ona je igrom slučaja Ivana kao i ja, tako da ispada da je u našem stožeru važno zvati se Ivana. No, šalu na stranu, iako je Ivana politički debitant na ovim izborima, i ona i ja bit ćemo tim koji ne sliježe ramenima. Ona se kao prvostupnica psihologije upravo zato politički aktivirala, kako bi svojim angažmanom mogla utjecati na društvene nepravde oko nas.

Nabrajajući segmente koje smatra nepravednima, izdvojila je cijene kvadrata stanova, koja se popela i do 3000 eura.

– Drugi primjer nepravde u našem gradu je činjenica da je gotovo svaki natječaj fiktivan i namijenjen nekome. Ljudi se jadni ponadaju, pišu životopise i predaju zamolbe, a ne znaju da na tim radnim mjestima već rade neki ljudi, u pravilu članovi jedne stranke. Mi postavljamo posve opravdano pitanje zašto svako radno mjesto, posebice vodeće u ovome gradu mora uvijek dobiti nečija sestra, brat, snaha, supruga, a ne netko tko je ono najvažnije: stručan i ima silno radno iskustvo iza sebe?! Mi ne želimo da mladi ljudi, kako intelektualci, tako i strukovnjaci, napuštaju ovaj grad jer tu ne vide perspektivu i unaprijed znaju da neće moći nikada sebi osigurati stan ili zaposlenje bez stranačke iskaznice. Želimo da u ovom gradu ljudi ne žive u strahu za egzistenciju, da se boje družiti s nekim tko drugačije izgleda ili misli, jer moja zamjenica Ivana i ja istinski smatramo da naš grad treba biti grad za sve nas – rekla je Mlinar.

Počelo je lijevati kao iz kabla već u četvrtak, nastavilo se u istom ritmu i u petak, čak i još malo jače, a prognoze kažu da oborine neće stati ni tijekom vikenda. Dovest će to, nema sumnje, do brojnih promjena planova u niželigaškom nogometu, za pretpostaviti je da će malo koji teren u tom romantičnom svijetu izdržati toliku količinu oborina, a prva odgoda već je stigla…

“Odgađa se utakmica između Kurilovca i Mladosti iz Petrinje, a novi termin bit će određen naknadno”, obavijestili su javnost s Udarnika već u petak ujutro, dovoljno rano da se planovi za vikend korigiraju.

Vodeća momčad 3. NL Centar tako će i drugi u prve tri domaće utakmice odgoditi planirani susret, budući da se nešto slično dogodilo i uoči dolaska Bistre na Udarnik na otvaranju proljeća. Tad je utakmica pomaknuta za četiri dana, na srijedu, kad je Udarnik uspio doći do pobjede 1-0 i pobjednički krenuti u zasad sjajno nogometno proljeće. Ne bismo, naravno, imali ništa protiv istog scenarija ni ovoga puta.

Logično je pretpostaviti da će se i ovoga puta igrati u utorak ili srijedu, da će to biti novi termin potencijalno vrlo zanimljive utakmice. Ne zato što je petrinjska Mladost posebno izazovan protivnik, budući da se radi o jedanaestoj momčadi prvenstvene tablice, nego zbog iskustva kojeg su Kurilovčani proživjeli jesenas u Petrinji. Nakon toga poraza (3-4) o svemu je progovorio i trener Kurilovca Senad Harambašić, a sve što se događalo sasvim će sigurno ponuditi i dodatni motiv našim nogometašima. Kad god da se igralo…

Andrej Lazarov i njegova tužna sudbina i dalje se provlači kao tema u svijetu HNK Gorice, među njegovim dojučerašnjim prijateljima i suigračima. U klupskim prostorijama bila je postavljena i knjiga žalosti, u nju su se upisali praktički svi igrači i klupski djelatnici, ali i poneki navijač, prijatelj kluba…

Uspomena na dobrog dečka Lazu, kako ga svi u klubu najbolje pamte, živjet će još dugo, a kroz suze koje će i dalje pobjeći iz oka, kao i knedlu u grlu koja se pojavi pri svakom spomenu njegova imena, dolazi i ponos. A za to ima jako puno argumenata, jer Andrej nije bio samo dobričina, nego i istinski heroj. Prve informacije govorile su kako je Lazo uspio izaći iz zapaljenog noćnoga kluba na vrijeme, ali se odlučio vratiti u plamenom okovan prostor da bi spasio što više unesrećenih.

Nove informacije, međutim, još malo pojačavaju argumente nepobitne teze da je Andrej Lazarov pravi, istinski heroj! Naime, izvori iz Makedonije govore kako on uopće nije bio u noćnom klubu, odnosno na koncertu koji se održavao te tragične noći. Bio je u posjetu svojoj obitelji, koja živi upravo u Kočanima, kad je čuo da se nešto strašno dogodilo u noćnom klubu. Odjurio je tamo s namjerom da pomogne, a to je i učinio. Spašavao je stradale, nekoliko puta ulazio u objekt, a pritom i sam nastradao.

U cijelom tom herojskom činu nagutao se dima, zadobio je i opekline po tijelu i završio u bolnici. Zabrinuli smo se kad smo čuli da je na liječenju, tješili se informacijama da je izvan životne opasnosti, ali i šokirali kad je sljedećega dana stigla tragična vijest da mu je u bolnici pozlilo, nakon čega je preminuo…

Prema dostupnim informacijama, Andrej nije i jedini koji je nastradao na takav način, još nekoliko ljudi poginulo je u pokušaju da iz požara izvuku što više unesrećenih, a među njima je i pjevač benda koji je te večeri nastupao u klubu. Ukupno je poginulo 59 ljudi, pri čemu je najmlađoj žrtvi bilo samo 14 godina.

Andrej Lazarov, podsjetimo, bio je član HNK Gorice od siječnja do rujna prošle godine, ostavivši dojam dobrog, skromnog i iznimno pristojnog dečka, omiljenog u svlačionici našega kluba. Počivaj u miru, heroju naš…

Prvi teniski tereni u Hrvatskoj pojavili su se još davne 1878. godine, imali su ih pioniri tenisa u Zagrebu, Samoboru, Osijeku, Karlovcu, Gospiću, Zadru, Splitu, Ogulinu… Početkom 20. stoljeća došlo je do prve jače ekspanzije, osnivanjem prvih klubova i gradnjom novih terena, a prvi turnir odigran je 1909. u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu.

Tek krajem prošloga stoljeća, 80 i nešto godina nakon toga turnira, pojavili su se i prvi teniski tereni u Velikoj Gorici. Prvo u Rakarju, a onda i u Cvjetnom naselju, odmah uz Srednju školu. I baš tu, u prostorije Teniskog kluba iTeam, došli smo doznati kako velikogorički tenis stoji danas, nepuna tri i pol desetljeća kasnije.

– Teniski klub iTeam Velika Gorica nastao je iz jedne obične škole tenisa, koju je početkom devedesetih pokrenuo Robert Kardum. Ta škola tenisa radila je u sklopu Teniskoga kluba Brcko, a iz Rakarja smo se u Cvjetno naselje prebacili 2012. godine – kaže nam Miha Troha, alfa i omega našeg teniskoga kluba.

Pamtimo ga s trenerskih početaka, iz vremena kad je radio s Robijem Kardumom, iz vremena kad su velikogorički klinci bili na top razini. Ivan Levar, Dora Vajdić, Iva Bago, Lea Sambolić, Bernard Požega, Barbara Rajić i Roberto Miković osvojili su ekipno prvenstvo Hrvatske do 14 godina, bila je to velika i važna vijest, no to je danas samo uspomena za te mlade ljude, danas na ulasku u tridesete.

Sadašnjost je klub koji okuplja značajan broj tenisača svih uzrasta.

– Danas smo klub koji ima više od stotinu djece u školi tenisa, u kojem je više od stotinu registriranih igrača, od djece od sedam-osam godina, sve do seniora, koji će nakon dugo godina predstavljati Veliku Goricu u trećoj hrvatskoj ligi – otkriva Troha.

Zanimljiv je i to detalj ove priče, jer desetorica najboljih članova kluba, društvo koje igra klupsku ligu, okupit će se u svojevrsnu reprezentaciju, koja će igrati protiv klubova iz Samobora, Ivanića, Zaprešića, Vrbovca, Ogulina, Karlovca… Međutim, ovo je klub u kojem će sve to biti u drugom planu, budući da su apsolutni prioritet djeca.

– Da, mi se u prvom redu baziramo na razvoj djece, na rad s mladima, počevši od vrtićke dobi, od malih tenisača rekreativaca, pa na dalje. Slično kao i u karateu, i u tenisu postoje razine. Tenis za djecu od pet godina zove se “Rolling tenis”, koji se igra po podu. Nacrta se teren na pod i oni rolaju po crtama, malo bekendom, malo forhendom… Sljedeća razina je “crveni tenis”, tenis s malom mrežom, laganim reketima, lopticama koje ne odskaču prebrzo ni previsoko, koje su prilagođene djeci te dobi. Na to se nastavlja “narančasti tenis”, za djecu od devet-deset godina, a poslije toga i “zeleni tenis”, gdje je loptica malo brža, tvrđa, bliža žutoj loptici. I to je jako dobar sustav, jer ako to nije prilagođeno, puno će teže dijete uživati u tenisu, u samom igranju igre – pojašnjava Troha.

Već desetljećima postoji fama kako se s tenisom mora krenuti još i prije polaska u školu, kako je sve kasnije od toga prekasno…

– Ja bih rekao da je zabluda to da se mora krenuti jako rano. Djeca sa četiri ili pet godina ne mogu osjetiti pravu čar tenisa. Oni se mogu igrati na terenu, kotrljati loptice, upoznati taj neki neobični nastavak koji se zove reket… Postoje metode kako se radi s vrtićancima, mi to i radimo, ali za ozbiljan tenis dovoljno je krenuti sa sedam-osam godina. Tu već klinci mogu osjetiti na tenisku igru, a tu mislim na servis, na međusobno igranje, brojanje rezultata… Iako, mi ne stavljamo naglasak na pobjedu, nego na druženje i uživanje u tenisu. Želimo da dijete zaljubi u tenis, a to će se dogoditi samo ako mu je zabavno.

U radu mu pomaže trenerica Paula Barić, a ubrzo će se trenerski kadar i značajno pojačati. Naime, Robert Kardum vraća se iz Kine, gdje je posljednjih pet godina radio kao voditelj jedne teniske akademije, i priključit će se klubu, jednako kao i jedno nacionalno poznato sportsko ime. Nika Ožegović svojevremeno je bila 131. tenisačica svijeta, iza nje je lijepa igračka karijera, a ovih dana postat će trenerica u našem klubu.

– Nika je Zagrepčanka, ali udala se u Veliku Goricu i sad je naša. Uskoro će nam se priključiti u klubu, a to će nam sigurno donijeti novu dimenziju. Tu ipak govorimo o trenerici koja je završila Kineziološki fakultet nakon karijere u kojoj je igrala protiv tenisačica kao što su sestre Williams, Šarapova, Kuznjecova, Zvonareva… Velika je stvar što će netko moći djeci iz prve ruke reći kako je to igrati protiv najboljih tenisačica na svijetu ili kako je trenirati s Novakom Đokovićem. Uostalom, Nika je pet puta igrala na Wimbledonu!

E, kad smo već kod Wimbledona, njegova prilagođena verzija stiže i u naš grad.

– Da, 11. svibnja ćemo organizirati “Wimbledon u Velikoj Gorici”. To je zamišljeno na Tuđmancu, na dijelovima parka koji su najravniji iscrtat ćemo terene za mini tenis i na taj način promovirati tenis. Čak bih rekao da će to više biti manifestacija nego pravi turnir, a događat će se u sklopu Tjedna mladih i obitelji. I vjerujem da će biti jako zanimljivo, prvi put će se po cijelom Tuđmancu igrati tenis – najavljuje Troha, dodajući kako to nije jedini projekt kojim će se klub baviti do kraja godine.

– Sezonu ćemo otvoriti početkom travnja, kad ćemo predstaviti i novu rasvjetu, u koju je klub sam uložio. Sad ćemo moći imati i velikogoričke teniske večeri, i noć tenisa… Na otvaranju sezone imat ćemo turnir mješovitih parova, turnir u beli i pikulanju, druženje, klopu… U drugoj polovici travnja bit ćemo domaćini HTS-ovih turnira za djecu od osam do deset godina, kreće nam i škola tenisa, i seniorska klupska liga, a u lipnju nam kreće i projekt “Ljeto na teniskim terenima” – govori Miha, uz dodatno pojašnjenje:

– Klinci će imati teniski boravak od 8 do 16 sati. U sklopu toga imaju zagrijavanje i razgibavanje, trening tenisa, nakon toga idemo na osvježenje na bazene, nakon toga je ručak, a onda idu ili društvene igre, ili tenis za one koji to žele, ili dječji filmovi na platnu ispod nadstrešnice. Kombiniramo to s odbojkom na pijesku, tamo imamo i vodene ratove s vodenim balonima… Sve u svemu, ludo i zabavno ljeto na teniskim terenima!

S proljećem, dakle, vraća nam se i tenis u punom profilu. Zima je, kao i uvijek, bila dio godine koji treba preživjeti.

– Imamo problem infrastrukture, ali ne izdvajamo se previše od ostalih klubova u tom smislu. Imamo pet otvorenih terena i jedan pod balonom. Taj jedan nije dovoljan za sve, iako se za djecu nekako i snađemo. Međutim, govorimo li o natjecateljskom, malo ozbiljnijem tenisu, tu nemamo opcija. Ljudi moraju ići trenirati u Zagreb, a klub sam ne može financirati natkrivanje još jednog terena, tu bi nam ipak trebala pomoć. Zasad radimo s ovim što imamo, radimo sve da populariziramo tenis – zaključuje Miha Troha.

Nogomet petkom, drugi nastavak! Nogometaši Gorice u petak poslijepodne otvorili su posljednje kolo prije reprezentativne stanke, a u petak poslijepodne otvorit će i prvo kolo nakon stanke. U onoj prethodnoj situaciji igralo se doma, ali igrao je samo Slaven Belupo, pa je i završilo s ružnih 0-3, a ovoga puta igrat će se u gostima, i to kod Lokomotive.

– Tijekom stanke imali smo na okupu većinu igrača, sve osim petorice reprezentativaca, koji se polako vraćaju. Momci su stvarno dobro trenirali, a odigrali smo i tu jednu prijateljsku utakmicu protiv Radomlja, koja je bila zadovoljavajuća. Sad nam je svima fokus samo na sljedećoj utakmici, na Lokomotivi – kaže trener Mario Carević.

Pod njegovom palicom zadnjih 10-ak dana nisu bili Pajaziti, Elezi, Gashi, Čaić i Vrzić, a neki od njih odradit će samo jedan trening s momčadi uoči Lokomotive. Što, naravno, nije idealno…

– Neki nisu igrali puno, što je meni draže, koliko god to glupo zvuči, a neki su imali veliku minutažu. Morat ćemo tu biti pametni, vidjeti na koji način početi utakmicu u petak, ali o tome ćemo odlučivati kad vidimo u kakvom su dečki stanju – govori Carević.

Dodatni problem je u tome što je Lokomotiva nakon jako dugog razdoblja promijenila trenera, pa će domaćina prvi put baš protiv Gorice povesti Damir Ferenčina, dosadašnji pomoćnik bivšeg trenera Silvija Čabraje.

– Koliko će biti drukčiji? To ne možemo znati… Međutim, ta momčad je jako dugo na okupu, teško je navike i mehanizme u igri mijenjati u velikoj mjeri, ali moguće je da će neki detalji biti drukčiji. Svaki trener ima svoje zamisli i ideje, ali mislim da je njihov stil igre već godinama otprilike isti. To je jako energična i fizički jako dobra momčad, dobri su u presingu i tranziciji, a to se sigurno neće mijenjati – vjeruje trener Gorice.

Mijenjati bi se trebao gorički učinak na gostovanjima, na kojima je Gorica ove sezone osvojila jedan jedini bod.

– Neću odvajati gostujuće od domaćih utakmica. Evo, zadnju utakmicu igrali smo doma i dogodio se jedan kolektivni podbačaj. Mislim da nam se takva utakmica više neće i ne smije događati. Mentalno nismo bili dobri, fokus nije bio pravi, ali to ja preuzimam na sebe. Možda sam trebao osvježiti momčad s dvije, tri nove figure, no s druge strane težiš i nekakvoj standardizaciji… – kazao je Carević pa dodao:

– Bez obzira igrali doma ili u gostima, želim puno bolji gard, da smo puno svjesniji za što se borimo i koliko nam je svaki bod važan. Do utakmice protiv Belupa bili smo u stvarno dobrom momentu, momčad je dobro igrala i izgledala, ali naravno da uvijek to može biti i bolje. Nećemo ništa drastično mijenjati, ali ćemo inzistirati na tim nekim generalnim stvarima, na kvaliteti reakcije, na agresivnosti… To moramo podići na viši nivo, bez obzira na protivnika.

Do kraja sezone ostalo je deset kola, Šibenik se prišuljao na samo minus dva, a to znači će je prostora za kolektivne podbačaje, jednako kao i one individualne, sve manje.

– Samo želim da smo fokusom tu, unutra. Znam da imamo kvalitetu, da smo dobri u svim fazama igre, jer mi smo u prvih šest kola četiri puta sačuvali mrežu, bili smo stabilni. Kad pričamo o tome, pričamo o cijeloj momčadi, od napadača pa na dalje. Najvažnije je da budemo svjesni situacije u kojoj se nalazimo, da u tom smislu nekad moramo odstupiti od naše osnovne ideje, biti čvršći i agresivniji. To je tako, u nekim utakmicama bodove osvajaš na “fajt”, a u nekima moraš biti dominantan da bi došao do cilja. Moramo se adaptirati na protivnika, to je kvaliteta za koju vjerujem da je imamo – zaključio je trener.

Protiv Lokomotive ponovno neće biti Ante Ercega, ovoga puta zbog žutih kartona, i dalje nema ni kapetana Jurice Pršira, kojem ovo proljeće sve više bježi, a svi ostali trebali bi biti na raspolaganju. U skladu sa svim tim, goričkih prvih 11 na Kranjčevićevoj moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Bralić, Krizmanić, Leš – Mikanović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Ndockyt, Elezi – Čuić