Povežite se s nama

Sport

Filip Dianežević – iz Bukevja preko Austrije i 3. HNL u Grčku

Tko je Filip Dianežević, bivši nogometaš Kurilovca, sada igrač Aias Salamine 1931?

Objavljeno

na

Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:

Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?

Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).

Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.

Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.

Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?

01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.

HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?

Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).

U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?

Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.

Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?

Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.

Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?

Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

 

Sport

Dvije naše tenisačice i tri tenisača na lijepom turniru u Cvjetnom

U organizaciji teniskoga kluba iTeam VG ove je nedjelje odigran HTS-ov turnir za djevojčice i dječake do deset godina, na kojem su jako dobar dojam ostavili i članice i članovi našega kluba

Objavljeno

na

Velikogorički teniski klub iTeam VG u nedjelju je bio domaćin i organizator HTS-ova turnira za mlade tenisačice i tenisače do deset godina, na kojem su igrali djevojčice i dječaci iz Zagrebačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije, a nastupilo je i pet članova našega kluba; Lucija Ešegović (10), Nika Meštrović (10), Andro Trputec (9), Ivano Radočaj (10) i Jan Troha (9).

U konkurenciji djevojčica najviše su pokazale Eva Prebežić iz TK Ogulin, koja je u finalu bila bolja od Leone Pavković iz TK Karlovac. Kod dječaka, nabolji je bio Lovro Fabac Car iz TK Karlovac, dok je drugi mjesto zauzeo Teo Kleščić iz TK Samobor 1890.

Što se tiče naših malih Velikogoričana, bio im je ovo prvi službeni turnir u kategoriji do deset godina, pri čemu su ostvarili zapažene rezultate.

Kod djevojčica, do polufinala u “srebrnoj” skupini došla je Lucija Ešegović, dok je u “brončanoj” skupini Nika Meštrović osvojila prvo mjesto i pripadajući pehar.

Kod dječaka, dvojica su završila u “srebrnoj” skupini, u kojoj je najbolji bio Jan Troha, koji je također oko vrata stavio zlatnu medalju. U istoj skupini dobar je nastup u polufinalu završio Ivano Radočaj. Andro Trputec također je kući otišao zadovoljan, osvojivši drugo mjesto u “brončanoj” skupini.

– Hvala svim tenisačima gostima na dolasku, čestitke svima na odličnoj igri i pokazanom fair playu, a našima uz čestitke želimo da vrijedno nastave trenirati i skupljati iskustvo za još bolju igru! – poručili su iz TK iTeam VG.

Nastavite čitati

Sport

Sjajan vikend za Maraton klub Velika Gorica! Uspjeh u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu

Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Maraton Klub Velika Gorica/Facebook

Tijekom vikenda 26. i 27. travnja 2025., članovi Maraton kluba Velika Gorica sudjelovali su na atletskim natjecanjima u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu, gdje su zabilježili niz odličnih rezultata. Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

U Zagrebu su se na stadionu Mladost natjecali sportaši iz starijih kategorija, koji su pokazali širinu i uigranost tima. Nika Plepelić osvojila je 9. mjesto u bacanju koplja s hicem od 17.17 metara. U sprinterskim disciplinama, Viktor Benedetti zauzeo je 16. mjesto na 100 metara s rezultatom 12.76 sekundi, dok je Vita Plepelić bila 14. na 1000 metara (3:36.00). Ema Gilja ostvarila je 11. mjesto u utrci na 200 metara s preponama (35.48 sekundi), a Una Lovrić i Ana Bedeković također su nastupile, zauzevši 24. mjesto na 100 metara, odnosno 48. na 200 metara.

U Križevcima su mlađe kategorije kluba ostvarile niz sjajnih rezultata, a najviše se istaknula Nelli Komljenović s dvije medalje – zlatom u skoku u dalj (3.81 m) i srebrom na 200 metara (31.09 s). Patrik Buntak također je bio uspješan, osvojivši 2. mjesto na 200 metara (33.59 s) i 4. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Luka Nikšić bio je treći na 60 metara (9.76 s), dok je Emanuel Žagar zauzeo 5. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Maksim Šimek završio je četvrti na 200 metara (34.73 s), a Ivano Glodić treći na istoj dionici s vremenom 34.02 sekunde.

U štafetnim utrkama, muška štafeta 4×100 metara (Đurić, Nikšić, Šimek, Buntak) zauzela je 6. mjesto, dok je ženska postava (Maričić, Nikšić, Štriga, Komljenović) završila na 12. mjestu.

Na Polumaratonu Zrinski u Čakovcu maratonci kluba također su ostvarili zapažene rezultate. Brigita Grčić osvojila je 2. mjesto u kategoriji ŽU23 na 5 kilometara s vremenom 24:28 minuta. Petar Petrić bio je četvrti u kategoriji MU23 na 21 kilometar (1:30:52 h), dok je Ivan Barišić u kategoriji M35 osvojio 18. mjesto na istoj dionici, uz osobni napredak – poboljšanje rezultata za više od dvije minute u odnosu na prethodni polumaraton.

„Ovaj vikend potvrdio je da klub ima kvalitetne natjecatelje u svim dobnim skupinama – od mlađih kategorija, gdje Nelli Komljenović i Patrik Buntak pokazuju veliki potencijal, do starijih atletičara i maratonaca koji redovito osvajaju odlična mjesta. Nastavljamo s radom i očekujemo još uspjeha i još boljih rezultata u narednim natjecanjima”, poručili su iz kluba putem svoje Facebook stranice.

Čestitamo svim natjecateljima na njihovim uspjesima.

Nastavite čitati

Sport

Po bod došli, bod uzeli: ‘Dobro je, odigrali smo pametnu utakmicu’

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 u gostima kod Šibenika na Šubićevcu u zadnjoj utakmici 32. kola SuperSport HNL-a. Od početka je bilo jasno što je gorički cilj, a taj cilj na kraju je i ostvaren, Gorica je neporažena i šestu utakmicu u nizu

Objavljeno

na

Objavio/la

Čim je objavljena početna postava Gorice za gostovanje na Šubićevcu, nešto više od sat vremena prije nego što je lopta krenula sa centra, bilo je jasno da je trener Mario Carević odlučio – igrati na bod. Svjestan da je sedam bodova prednosti ogroman kapital, svjestan da će nakon ove utakmice ostati još samo četiri do kraja, svjestan da je njegova momčad već više puta pokazali da se zna braniti, odabrao je opciju u kojoj je važno jedino ostati neporažen. Nije posebno odvažno ni hrabro, nije ni atraktivno, ali je vrlo pragmatično i, najvažnije, učinkovito.

– Ovo je dobar rezultat za nas, s obzirom na to da smo u utrci za ostanak u ligi. Odigrali smo jednu pametnu utakmicu i na kraju smo zadovoljni s bodom – nije krio trener Mario Carević nakon što je Gorica prednost sa sedam bodova povećala na “sedam i pol”.

Naime, Gorica je oba ovosezonska domaća ogleda sa Šibenikom dobila, onaj prethodni gostujući izgubila, pa je ovaj bod i vrijedniji od samoga sebe, budući da je naša momčad sad u prednosti ukoliko dođe do identičnog broja bodova sa Šibenikom. To se, duboko vjerujemo, neće dogoditi u preostala četiri kola, ali zlu ne trebalo…

Gorica je, dakle, krenula sa četvorkom ispred Banića, ali i sa čak pet klasičnih veznih igrača, bez u posljednjim utakmicama vrlo korisnog Šlogara, te sa Filipom Čuićem kao usamljenim napadačem. Upravo je Čuić imao i jedine dvije opasne situacije za Goricu u prvom dijelu, pri čemu je prvi put zakasnio na ubacivanje zdesna, a drugi put iz teške pozicije pogodio vanjsku stranu mreže. Šibenik je, pak, bio aktivniji i poduzetniji prema naprijed u tih prvih 45 minuta, no bez izrazitih prilika.

U nastavak su i jedini i drugi ušli s istim planom, domaći strateg Rajko Vidović tražio je pobjedu koja bi ponudila nadu da su čuda do kraja moguća, a njegov kolega Carević razmišljao je samo kako sačuvati vlastiti gol. Nakon desetak minuta drugog poluvremena uveo je i još jednog stopera, Slavko Bralić zamijenio je umornog Adriona Pajazitija, junaka prethodne dvije pobjede, pa je gorički blok postao još čvršći.

Imala je Gorica u svemu tome i svoje prilike, prvo dobru preko Elezija, a zatim i kolosalnu preko Majstorovića, kojem je fenomenalnom loptom iz pozadine pronašao Matthew Steenvoorden, ali nije bilo mirnoće u realizaciji. Srećom, nije je bilo ni kod Šibenčana, čiji su pokušaji uglavnom završavali u goričkom bloku, a posljednje dvije prilike domaćina bile su i najopasnije. Prvo je pobjegao Božić, koji nije dobro pucao iz dobre pozicije, a u zadnjim sekundama zaprijetio je čak i golman Filipović, koji je došao na taj posljednji korner.

Zahvaljujući pragmatičnosti u pristupu, borbenosti cijele momčadi, ali i još jednom velikom nastupu Ivana Banića, Gorica je tako do kraja sačuvala nulu, po koju je i došla.

– Specifična utakmica, u specifičnim uvjetima, a mi smo je dobro kontrolirali. Teško je pripremiti utakmicu protiv Šibenika, jer znamo da im igra jako puno ovisi o Santiniju, koji prenosi te lopte, krcaju šesnaesteac igračima i to je teško iskontrolirati s obzirom na količinu tih ubacivanja. Uvijek nešto može “zalutati”, a mi smo bili dobri u kontroli kaznenog prostora. Ostaje žal za nekim situacija kad smo izlazili prema gore, jer mogli smo ih i bolje iskoristiti, ali unatoč tome smo zadovoljni – zaključio je Carević.

Goricu u sljedećem kolu čeka još jedno gostovanje, nakon ovoga kod posljednje momčadi prvenstva, na redu je sudar s vodećom momčadi HNL-a, s Rijekom na Rujevici. Nakon toga slijede još Hajduk doma, Slaven Belupo i gostima i na kraju Lokomotiva doma. Šibenik, s druge strane, do kraja sezone ima Varaždin i Istru u gostima te doma Rijeku i u posljednjem kolu Hajduk.

Nastavite čitati

Sport

Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu

Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…

Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.

Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…

Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.

Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’

Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.

Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.

– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.

Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…

– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.

– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.

S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.

– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.

Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…

– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.

U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…

Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu:

Banić – Mikanović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Erceg (Čuić)

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno