Na povratku s Regionalnog prvenstva Središnje regije Hrvatskog hrvačkog saveza održanog u Petrinji, gorički hrvači zatrebali su dodatan prtljažni prostor, budući da su osvojili ukupno – 17 medalja! Četiri su zlatne, 6 srebrnih i 7 brončanih medalja.

Hrvački klub Velika Gorica 1991, u konkurenciji od 180 natjecatelja, nastupio je s 23 dječaka koji su pod vodstvom trenera Anrija Targuša, Emanuela Odaka i Daria Dašića pokazali goričku hrvačku snagu.

Također ekipa starijih dječaka na natjecanju je zasluženo dobila i pehar za najuspješniju ekipu! Čestitke!

Iza košarkaša Gorice uspješna je sezona, koja je odavno i završila, ali dečki i dalje treniraju! Dobili su desetak dana odmora nakon posljednje utakmice, koja je odigrana još 17. travnja, da bi se nakon toga ponovno okupili i naporno radili sljedeća dva mjeseca, jer u dvorani će naši košarkaši biti sve do 18. lipnja.

Seniorska momčad predvođena trenerom Damirom Miljkovićem u konačnici je zauzela šesto mjesto u poretku klubova Prve lige s omjerom 14:12. Malo tko se nadao mirnoj ligaškoj plovidbi, pogotovo nakon startnih -42 u Zadru kod Jazinama. No mukotrpan rad trenera Miljkovića i njegovih pulena na kraju je rezultirao time da su Goričani bili jedno od najugodnijih iznenađenja lige.

Bila je to velika nagrada i satisfakcija za sve koji su u proteklih godinu dana radili na izgrađivanju kluba, koji se prošlog ljeta našao na novom početku. Odlaskom Mirona Češkića, koji je obavljao poslove tajnika i trenera seniorske momčadi, bilo je potrebno pronaći nove osobe koje će se uhvatiti s mnogobrojnim izazovima. Klupska Uprava odlučila je kako će tajnik kluba biti Igor Đuran, dok je na mjesto trenera dovedeno poznato košarkaško ime – Damir Miljković Cici. Danas, godinu dana kasnije, svi u klubu će se složiti kako je to bio odličan posao, što govore sportski, ali i organizacijski rezultati.

Sve to nagnalo nas je da s trenerom Miljkovićem napravimo rezime naporne sezone.

– Možemo i moramo biti zadovoljni nakon svega, ako se prisjetimo u kakvoj je situaciji klub bio prošlog ljeta. Uspjeli smo od igrača ispod radara stvoriti interesantnu i simpatičnu ekipu koja je pružala dobre partije tijekom sezone. Jesmo li mogli više, naravno da smo mogli, no isto tako mogli smo i lošije. Najbitnije je da smo ispunili zahtjeve i da sada nadograđujemo ovu priču – započeo je razgovor trener goričkih košarkaša, koji naglašava kako je tajna uspjeha bila kemija.

– Dečki se sjajno slažu, dok se klub trudi da nam omogući sve što nam je potrebno za rad. Dečki su ponekad radili četiri do pet sati dnevno, a to je onda dalo i rezultat. Kad smo stvorili tu kemiju, tad su i oni uživali na terenu. Jednostavno, bili su spremni poginuti jedan za drugoga na terenu.

Početak sezone nije bio obećavajući. U natjecanju Kupa u polufinalu je Goricu zaustavio Samobor, da bi nekoliko dana kasnije na gostovanju kod Jazina bio upisan pretežak poraz (113:71). Srećom, momčad je iz te utakmica izašla jača te je u naredne četiri utakmice ostvarila isto toliko pobjeda (Marsonia, Đakovo, Hermes Analitica i Zagreb).

– Trebalo je vratiti motiv nakon te prve utakmice. U tom periodu bili smo bez Kristijana Šutala, a uoči prvenstva smo ostali i bez Mateja Buovca. Meni kao nagrada je pobjeda u Kaštelima te domaća pobjeda protiv Škrljeva. Upravo te dvije ekipe svladali smo i kod kuće i u gostima. Bilo je i određenih kikseva, jer kao trener ne želim gubiti od slabijih protivnika. Tu prvenstveno mislim na poraze od Hermes Analitice i Crikvenice, od kojih smo bolji i kvalitetniji. Tad smo imali lošu energiju i iz toga se nismo uspjeli izvući te smo zasluženo izgubili – ističe Miljković.

Partije koje je ekipa pružala na parketu nisu prošle nezamijećeno i od publike, koja je uživala u borbenosti i htijenju igrača, koji su jednom riječju izgarali na terenu.

– Sport se prvenstveno igra zbog publike i nama je drago kad nas ljudi dođu popratiti. Košarka ovdje ima dugu tradiciju i drago nam je što se publika poistovjetila s nama. Navijače ne smiješ i ne možeš prevariti. Oni su to prepoznali, a ja vjerujem kako ćemo tu dobru suradnju nastaviti i u nadolazećoj sezoni – govori Cici, dok njegovi igrači s trenericom Idom Jenkač odrađuju kondicijski dio treninga.

Bez iskusnih igrača nije išlo, teret još jedne sezone iznijeli su kapetan Ante Mašić i Kristijan Šutalo, koji su veliku pomoć imali od Frane Milolože, Kristijana Validžića, Leona Kalinića, Borne Dramalije, Matije Pavlica, Lovre Došena, Luke Vargeka te mladih domaćih igrača Jakova Ninića, Marka Baričića i Karlo Dragojevića.

– Upravo zahvaljujući tim dečkima napravili smo ovu lijepu priču. Većina njih došla je iz ranga niže i uspjeli su se nametnuti te postati bitan kotač ove ekipe. Oni su pokazali da zaslužuju biti ovdje, a sad je na njima da dalje naporno rade kako bi možda i prešli ovaj rang – ističe Miljković i zahvaljuje svima koji su bili dio seniorskog pogona tijekom cijele sezone.

– Mi kao klub i ja kao trener pokušavamo da imamo cijeli tim pomoćnika, od fizioterapeuta, kondicijskog trenera pa do pomoćnika. Za zdravlje igrača brinula se Lukrecija Čurek, Ida Jenkač je s dečkima odrađivala kondicijski dio, dok se Matej Buovac nakon ozljede odlučio priključiti stručnom stožeru kao pomoćni trener i sjajno je odrađivao svoj dio posla. Uz nas je stalno bio i naš tajnik Igor Đuran, a spremni za pomoć uvijek su bili Dominik Živanović i Hani Istanbuli. Svi oni ugradili su dio sebe u ovaj projekt.

I dok velika većina ekipa odmara, gorički košarkaši i dalje marljivo i predano treniraju.

– Mene su kroz život učili da mladi igrači moraju maksimalno raditi na sebi, pogotovo u ovom periodu kad je sezona gotova. Uvjerili smo ih da je to za njihovo dobro i oni su to prihvatili. Želja nam je da dečki budu što spremniji kako bi u sezoni koja nas čeka bili još bolji – naglašava gorički trener, koji u međuvremenu gleda tržište ne bi li dodatno ojačao konkurenciju u momčadi.

-Tražimo igrače koji bi nam mogli pomoći u ostvarenju naših ciljeva. Hoćemo li u tome uspjeti? Pa ja se nadam da hoćemo. Na popisu je nekoliko imena, no dok ih ne potpišemo, ne bih htio iznositi imena. Mogu samo reći kako ćemo imati puno konkurentniju i jaču ekipu – kazao je Miljković, kojem je godina dana u Velikoj Gorici proletjela jako brzo.

– Meni je ovdje super. Tu imam sve što jedan trener traži. Prvenstveno imam mir i mogućnost napredovanja. Uprava mi je dala odriješene ruke da donosim odluke, a njihova maksimalna podrška ono je što treba imati svaki trener – o radu u proteklih godinu dana će Miljković, koji se potajno nada kako ekipa sljedeće sezone može napasti TOP 4.

-To je moja želja. To nam svima treba biti cilj. Kroz ovih godinu dana dobro smo se upoznali s ligom i igračima. Bit ćemo iskusniji i spremniji, a sve to trebalo bi nam biti plus više da uspijemo u onome što si zacrtamo – zaključio je razgovor Damir Miljković.

U utorak, 10. lipnja, s početkom u 18:00 sati, stadion Nova graba u Mraclinu bit će domaćin uzbudljivog finala Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica. Snage će odmjeriti domaći Mraclin, član IV. NL Središte Zagreb, i Kurilovec, klub iz višeg ranga, III. NL Centar.
Obje momčadi iza sebe imaju izuzetno uspješne sezone. Mraclin je natjecanje završio na visokom trećem mjestu u svojoj ligi, a istim se uspjehom može pohvaliti i Kurilovec, koji je također zauzeo treću poziciju u svojoj konkurenciji.
I Mraclin i Kurilovec s velikim ambicijama ulaze u ovu utakmicu – osvajanje Kupa NS Velika Gorica bio bi idealan završetak naporne i natjecateljski zahtjevne sezone za obje ekipe.
Navijači mogu očekivati borbenu i kvalitetnu utakmicu u kojoj nijanse mogu odlučiti pobjednika. Domaći teren i podrška publike bit će veliki poticaj Mraclinu, dok će Kurilovec nastojati opravdati status favorita temeljen na natjecanju u višem rangu.
Pozivamo sve ljubitelje nogometa da dođu na Novu grabu i uživaju u finalu koje obećava pravu sportsku poslasticu!

Finale kadetskog i juniorskog Kupa NSVG
Dan kasnije u srijedu, 11. lipnja u Kučama na igralištu Turopoljca, igra se dvostruko finale, kadetsko i juniorsko, protivnici identični. Tako će prvi na teren izaći kadeti HNK Gorice i Kurilovca u 16:30, a potom u 18.30 juniori HNK Gorice i Kurilovca.

Nakon što nisu uspjele izbjeći pretposljednje mjesto u Magenta ligi, najvišem rangu hrvatskog ženskog nogometa, nogometašice Gorice morale su i drugu godinu zaredom u dodatne kvalifikacije za ostanak u ligi. Neretva iz Metkovića je ispala, pulska Istra 1961 ušla u prvu ligu, a u njoj će prema svemu sudeći ostati i Goričanke. Pokazala je to već prva utakmica kvalifikacija, gostovanje kod Višnjevca…

Nije tu bilo šale, jer znalo se da će se eventualni propusti teško ispravljati, ali jednako tako je bilo jasno da je kvaliteta debelo na strani Gorice. Pokazao je to i konačni rezultat, koji je takav da je u ovoj priči apsolutno sve jasno. Gorica je slavila rezultatom 5-0 i uzvrat na domaćem terenu bit će puka formalnost.

Serija je krenula u 14. minuti, kad je Gorica dobila jedanaesterac, a s bijele točke nije pogriješila Ena Pernar Curić, igračica pristigla ove zime iz Osijeka. Najbolja strijelkinja Gorice Andreja Šćukanec-Hopinski nastavila je u istom ritmu u 23. minuti, za u 40. je već bilo 3-0, ponovno zahvaljujući efikasnoj i ubojitoj Međimurki u goričkim redovima.

U nastavku je tako preostalo samo dovršiti posao, ali i postići još poneki gol, kako bi sve moguće dvojbe i definitivno nestale. Brazilka Cassandra Morales pogodila je u 65. minuti za 4-0, a da bi sve bilo po propisima nedostajao je još samo gol kapetanice Perice Cicijelj. I to se dogodilo u 86. minuti, kad je “petarda” zaokružena, a malo potom pobjeda vrijedna ostanka u ligi dostojno je proslavljena.

S tih pet golova prednosti Goričanke će dočekati uzvrat u nedjelju na domaćem terenu, nakon čega će krenuti preslagivanje kadra, ali i stručnog stožera. Po ostvarenje puno viših ciljeva sljedeće sezone naše će nogometašice krenuti s nekoliko ozbiljnih pojačanja, ali i s novim trenerom. Tko će to biti tek ćemo doznati, ali iz kluba je jasno emitirana samo jedna želja: u sezoni pred nama biti konkurentan u borbi za gornji dio tablice!

Prije svega, naravno, treba ovu sezonu završiti sa stilom…

Sve je bilo spremno za happy end, cijela sezona slagala se tako da je djelovalo logično da će NK Buna uzeti ono po što je došla u zadnjem kolu i nakon toga proslaviti naslov prvaka u 1. ŽNL. Tih posljednjih 90 minuta ponudilo je najteži mogući zadatak, gostovanje kod izravnog konkurenta, a dobra okolnost bila je prednost Bune od dva boda, što je značilo da je i jedan bod dovoljan za titulu…

Nažalost, sve je završilo baš onako kako ne treba. Lonja je u Lonjici iskoristila jedan trenutak pada koncentracije u obrani naših Brežana, zabila jedan gol i – zatvorila utakmicu. Završilo je s tih 1-0 i fešta je mogla početi. Ali ne breška fešta, nego ona u izvedbi društva iz mjestašca u blizini Vrbovca. Lonja je tako otišla u Premijer ligu Zagrebačke županije, a Buna će morati pokušati ponovno.

U Lonjici, pred više od 500 gledatelja, uključujući i nešto više od stotinu gostujućih, igrala se utakmica u kojoj nije bilo prava na pogrešku. Tako je to i izgledalo, prilike su se pojavljivale tek sporadično, počevši s jednom za Bunu, koja je neiskorištena u uvodnoj fazi utakmice.

– Bilo nam je jasno od početka da će utakmicu dobiti onaj tko prvi zabije. Sve je vodilo prema tome… – kaže dan poslije Zlatko Petrac.

Tako je i bilo. Igrala se 25. minuta kad je domaćin lijepo razigrao jednu kombinaciju, sve je išlo kao po špagi, a na kraju je ulogu realizatora i domaćeg junaka preuzeo Matija Puhin. Navijači Lonje odjurili su u ekstazu, svjesni kakvu utakmicu gledaju, a u redovima Bune krenula je rasti nervoza.

A kad je tako, sve je za još jednu nijansu teže. Igralo se čvrsto, ali korektno, bez puno prostora s bilo koje strane. Buna je tako uspjevala doći do 20-ak metara od protivničkoga gola, ali ne i dalje od toga. Zabilježena je još jedna lijepa prilika u nastavku, ni tu nije bilo sreće ni spretnosti da se realizira i ostalo je onako kako je bilo od te kobne 25. minute. Lonjica je slavila, domaćini su uživali, a društvo iz Bune u nevjerici je popratilo ovakav rasplet…

– Je, bilo je i tuge i razočaranja, ipak cijelu sezonu radimo za ovo, za priliku kakva se ne pojavljuje baš svaki dan, a na kraju nismo uspjeli. Utakmica je bila takva, moraš realizirati svoje rijetke prilike ako želiš nešto napraviti, a mi u tome nismo uspjeli. Da jesmo, tko zna kako bi završilo… Ali dobro, imamo i novu šansu – tješi se Petrac, zajedno sa svojim društvom iz kluba.

Nova prilika doći će već tri dana nakon velike emotivne i fizičke potrošnje u Lonjici. U srijedu će se u Klokočevcu igrati dodatne kvalifikacije između Bune, drugoplasirane momčadi 1. ŽNL, i Mladosti Kraj Donji, pretposljednje momčadi Premijer lige Zagrebačke županije. Bit će teško, bit će zahtjevno, ali prilika je tu… Druga i posljednja.