Sport

Fešta u magli! Tri crvena kartona u goričkom vraćanju dugova Belupu

Nogometaši Gorice pobijedili su Slaven Belupo 2-0 u 18. kolu HT Prve lige i naplatili barem dio dugova iz poraza u srijedu od istog protivnika u Kupu. Golove su zabili Zwolinski i Lovrić, a sudac Vučković isključio je po jednog igrača obje momčad i – trenera Gorice

Objavljeno

prije 5 godina

7. prosinca 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

U nekom od budućih rječnika, jednoga dana, možda će uz riječ “dominacija” – nemojte se iznenaditi bude li tako – osvanuti fotografija iz prvog poluvremena ogleda nogometaša Gorice i Slaven Belupa. Dečki u bijelim dresovima, s grbom Gorice na prsima, definitivno su odradili posao koji je najlakše i najtočnije opisati terminom – totalna dominacija. I riješili sve što je trebalo riješiti u ovom susretu, praktički osigurali tri boda. Iako, znate već da s Goricom nikad nije dosadno. Nije bilo ni ovoga puta…

Već od prve sekunde, bez kartoniranih Marine i Suka, ali zato sa Zwolinskim i Ndiayeom u duetu, Gorica je krenula u totalni juriš, željna sportske osvete za težak poraz u srijedu, u četvrtfinalu Kupa. Gosti praktički nisu mogli doći do lopte, već u prvih šest, sedam minuta Gorica je nanizala tri lijepe situacije, a u 10. minuti dogodio se prijeloman trenutak. Jedna duga lopta iz obrane Gorice bila je preteška za obranu Belupa, završila je kod Lukasza Zwolinskog, on je dao za Justina Mathieua i pred Nizozemcem je bio prazan gol, kad ga je na 17 metara faulirao lijevi bek Belupa Bruno Goda. Sudac Ivan Vučković, o kojem će poslije biti još puno govora, kratko je razmišljao pa izvadio crveni karton.

Idealan rasplet te priče bio bi da je Kristijan Lovrić još i zabio iz tog slobodnog udarca, ali njegova je lopta prohujala iznad stative. I naravno da je Gorica nakon toga nastavila pritiskati još jače, pri čemu su se igrači Slaven Belupa snalazili kao riba na suhom. Nisu mogli odigrati ni jedno dodavanje, kamoli spojiti dva, pa je dojam bio da Gorica igra protiv kakvog niželigaša. Na trenutke je nemoć gostiju da išta odigraju izgledala gotovo smiješno, dominacija kakvu je imala naša momčad u tih prvih 45 minuta rijetko se viđa na ovim razinama nogometa.

I zato su ona dva gola prednosti, s kojima je završilo poluvrijeme, zapravo i premala razlika u odnosu na viđeno. Prvi gol zabio je Zwolinski, nakon što je sam sjajno prebacio loptu Lovriću, koji je pucao, golman Filipović kratko odnio, a Zwole sjajno pratio i zabio svoj treći gol ove sezone. Na 2-0 povisio je Lovrić u 34. minuti, u situaciji u kojoj nije imao puno teži posao od Zwolinskog. Mathieu se sjurio prema golu zdesna, nakon nove pogreške gostujuće obrane, dao loptu na drugu stranu, iako ne idealno, no za Lovrića dovoljno dobro. Imala je, osim ta dva gola, Gorica i još šest ili sedam jako dobrih šansi, još nekoliko situacija… Na kraju udarci 12-1, u okvir 6-0.

Magla je otežavala posao igračima, spustila se i prije početka utakmice, ali Gorici nije smetala… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

I sve je teklo savršeno glatko, u istome ritmu, Gorica je nastavila visoko pritiskati, a gosti glavinjati terenom, da bi se u 54. minuti ukazao sudac Vučković. Čovjek se prvo “proslavio” u 38. minuti, kad je prvo pokazao na jedanaesterac za Goricu, a zatim se predomislio i pokazao na korner koji uopće nije bio (?!), a u devetoj minuti nastavka odlučio je Cherifu Ndiayeu pokazati žuti karton zbog simuliranja. Bio mu je to drugi žuti, dakle drugi crveni u utakmici, pri čemu nije sasvim jasno je li Cherif zaista simulirao ili ga je golman “zakačio” po nozi…

Nakon toga se, logično, utakmica promijenila. Gosti su sad krenuli prema naprijed, napravili sve tri zamjene i pokušali zakomplicirati rasplet ovog susreta, a pritom je nervoza stalno rasla. Kulminirala je u 65. minuti, kad se trener Sergej Jakirović pobunio na jednu odluku iznimno neuvjerljivog suca Vučkovića, a ovaj mu je pokazao prvo žuti, a onda i crveni karton! Ljutito je Jakir otišao u svlačionicu, a kormilo je preuzeo njegov pomoćnik Saša Sabljak.

Imao je nekakve “prilikice” Belupo u svojim nastojanjima da nešto napravi prema napprijed, ali zapravo je opasnije iz protunapada prijetila Gorica. Sve to činilo je igrače gostujuće momčadi toliko nervoznima da su u 82. minuti izazvali i ozbiljnu gužvu pokraj vlastite klupe, nakon što je Stipe Bačelić-Grgić primitivno reagirao nakon jednog dosuđenog faula na Dvornekoviću. Sve je završilo žutim kartonima za inicijatora gužve, ali i za našeg Aleksandra Jovičića.

Nakon toga se konačno sve smirilo, i strasti među igračima i ritam aktivnosti na travnjaku, pa je zapravo valjalo samo dovršiti posao. Nakon svega, četiri minute sudačke nadoknade, u toj magluštini koja je dominirala ovog poslijepodneva čak i više nego Gorica u prvom poluvremenu, činilo se kao vječnost. Nasreću, Slaven Belupo više ni u jednom trenutku nije ozbiljno ugrozio gorički gol, a kamoli nedostižnu goričku prednost. I bodovi su ostali doma.

Dobro će jedna ovakva partija doći igračima Gorice nakon dva vezana poraza, poslužit će kao dokaz da mogu i znaju puno više nego protiv Lokomotive i u onom nesretnom ispadanju iz Kupa, ali i kao poticaj da slično bude i sljedećeg petka, kad dolazi kraj nogometne jeseni. U petak u 18 sati u Velikoj Gorici gostovat će zaprešićki Inter, utakmica je to koju Gorica dočekuje s jako dobrih 28 bodova. I s Europom kao pričom koja i dalje itekako ima pokrića.

HT Prva liga, 18. kolo

HNK GORICA – Slaven Belupo 2-0 (Zwolinski ’18, Lovrić ’34)

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.