Kultura

Evo tko su pobjednici Dječje smotre folklora

Donosimo osvrt selektora Gorana Kneževića

Objavljeno

prije 8 godina

24. veljače 2018.

Objavio/la

Miljenko Milanović

Dvanaest kulturno-umjetničkih udruga predstavilo se prošle subote na Dječjoj smotri folklora. Nakon detaljne analize stručni žiri objavio je rezultate najboljih skupina i koreografija s kojom su nastupili:

1. KUD „VELIKA MLAKA“, Velika Mlaka, djeca 7 – 12 godina
Misečino zajdi za oblake (pjesme i plesovi Ogulinskog kraja)

2. KUD „ČIČE“, Novo Čiče, djeca 7 – 13 godina
Alaj ću se naigrati (Vinkovački kraj)

3. KUD „MIČEVEC“, Mičevec, djeca 11 – 14 godina
Djevojčica kolo vodi (Turopolje)

4. FA „ŠILJAKOVINA“, Šiljakovina, djeca 4 – 9 godina
Komar z muhom pleše (Hrvatsko Zagorje)

5. KUD „Veleševec“, Veleševec, djeca 8 – 14 godina
Ide maca oko tebe (izvorni folklor Veleševca)

Donosimo detaljan osvrt selektora Gorana Kneževića:

Činjenica jest, sudeći prema broju djece izvođača na ovogodišnjoj smotri, da u velikogoričkom kraju neće biti problema oko čuvanja i prijenosa tradicije sa starijih na mlađe. Evidentna je njihova velika radost u izvođenju folklorne građe što osim očito urođenih sklonosti i pozitivnog stava okružja treba pripisati i velikom angažmanu voditelja i njihovom pravilnom pedagoškom radu.

Vidjeli smo podosta koreografija temeljenih na turopoljskom folkloru što je svakako vrlo vrijedno ali skoro sve su sadržavale nekoliko istih plesova (Judica, Lepa cura, Polka, Drmeš (Stric je Jura) i Vukomerički drmeš, tu je bilo prostora za prikazati i plesove Tri koraka, Milica, Seljančica i sl. Po zastupljenosti slijedi slavonski folklor iz kojeg je prikazano više plesne građe koja je u rijetkim slučajevima stilski dobro prikazana. Nisam zapazio neka originalna koreografska postignuća ili detalje i na tom području bi se svakako trebalo više poraditi.

Sva djeca su bila dobro pripremljena za scensko izvođenje što se vidjelo po manje-više sigurnom kretanju na sceni ali u izvedbenom dijelu uspješniji su mi bili mlađi uzrasti koji su izvodili dječji folklor od starijih koji su nastojali prikazati narodne plesove. Još uvijek iznenađuje činjenica da voditelji svjesno puštaju djecu na nastup na Smotri, a da djeca nisu usvojila primjerice zadane plesne predloške. Tu ponajprije mislim na turopoljski drmeš i slavonske inačice drmeša. Ako je razvidno da djeca ne mogu nešto u određenom roku savladati onda treba ples prilagoditi ili promijeniti ili ga ne izvoditi. Za razliku od dječje igre koja može

„podnijeti“ improvizacije, ples je jasno određen sa stilom i korakom – pokretom. Isto tako postavlja se pitanje koliko su i sami voditelji upoznati s plesnom tradicijom određenog kraja, podosta ih je to radilo vrlo površno. Teren, kontakt s izvornom skupinom jedini je pravi put.

Tamburaško sastavi su vrlo korektno pratili djecu izvođače i tu se nema što komentirati. Nije bilo promašenih glazbenih tema i neprilagođenih tempa. Jedino što valja naglasiti da vrlo važan i bogat segment dječjeg folklora, dječji tradicijski instrumenti uopće nisu korišteni što je na neki način umanjilo vjerodostojnost i samih izvedbi. Dječja igra, instrumenti i dječja nošnja čine jednu etnološku i scensku cjelinu. U podosta slučajeva sam se uvjerio da je svirka na tradicijskim glazbalima primjerenija od ustaljene tamburaške pratnje.

Djeca su pjevala po dječji, manje više točnim jednoglasjem, a i pokoji zalutali glasić nije smetao. Intonacije su dobro postavljene i vidi se da se o tome vodilo računa. U rijetkim slučajevima je to zanemareno. Vidna je bila, poželjna, praksa da se djeci prvo odsvira uvod kako bi započela s točnim pjevanjem. U pojedinim slavonsko, baranjskim, a i turopoljskim pjesmama možda se moglo pokušati s dvoglasjem jer to naprosto sam pjesma zahtjeva. No, bolje točno jednoglasje nego ….. Prilikom izvođenja govorkalica, brojalica rugalica i sl. djeca ih trebaju glasnije i jasnije izgovarati da bismo lakše pratili i shvatili što su nam htjeli poručiti i prikazati.

Narodna nošnja, rekonstruirana ili originalna na većini djece je lijepo stajala. Bitno je da je pristup oblačenju na visokoj razini, a potom svaki prema mogućnostima – obično koliko para toliko muzike. Poglavito kad se radi o materijalnim tradicijskim vrednotama. Frizure uredne i obuća ispravna. Ove godine nismo vidjeli niti jedan par tenisica na sceni.

Program je definitivno bio predugačak i ova forma nikako neće pridonijeti većem interesu za folklor i njegovoj popularnosti među mladima. Jedino to mogu odgledati ustrajni roditelji i rodbina, a i oni su izlazili nakon nastupa svojih najmilijih. To treba izvesti u dva dana ili termina, mlađe pa starije tako bismo ipak mogli zadržati publiku i ostvariti gledljiviji koncertni okvir. Makar, moram naglasiti da je organizacija ulaska i izlaska izvođača na i sa scene bilo izvrsno (brzo) provedena.

Kako se na smotri treba odrediti pet najuspješnijih izvedbi, to je određuje kao natjecateljsku, a organizator je poslao kriteriji za sudjelovanje, između ostalog i dozvoljenu duljina trajanja scenskog prikaza do 5 minuta. Iznenađuje činjenica da se podosta sudionika nije pridržavalo navedenog vremena.

Povezane teme:Dječja smotra folklora

Kultura

FOTO Goričani uz glazbu i prohladno vrijeme dočekali novu 2026. godinu na otvorenom

Objavljeno

prije 7 dana

1. siječnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Brojni Goričani su u organizaciji Grada Velike Gorice i Turističke zajednice Velike Gorice na prostoru kod Muzeja Turopolja i Parku Plemenite općine Turopoljske s Grupom Viking dočekali 2026. godinu.