Svi su pogledi u danima prije dolaska Rijeke, a posebice u subotu, bili upereni prema nebu. Velike količine kiše pale su posljednjih dana, a uspomene na recentne oglede Gorice i Rijeke u nemogućim uvjetima i dalje su prilično žive… Nasreću po nogomet, kiše je palo točno koliko je bilo potrebno da travnjak našeg stadiona izdrži, da uvjeti budu zadovoljavajući za jednu dobru nogometnu predstavu. U kojoj će Gorica, nadali smo se, parirati Rijeci na pravi način, možda je i uspjeti iznenaditi…

Ovo prvo se i dogodilo, Gorica je odigrala generalno dobru utakmicu, ali ovo drugo ispalo je – ćorak. Rijeka je i peti put zaredom slavila u sudarima s Goričanima, na sve četiri prošlosezonske nadovezala je i ovu, minimalnu, prvu ovosezonsku, što će reći da Gorica nakon šestoga kola ostaje na svojih pet bodova, upisavši treći poraz u ovoj prvenstvenoj kampanji. Kobnom se pokazala 58. minuta i jedan savršen projektil bivšeg igrača Gorice, nakon toga povratka više nije bilo.

Kiša je u otvaranju utakmice padala, na trenutke i prilično snažno, no brzo se primirila, a nogometaši razigrali. Riječani su prijetili prvi, preko Pašalića, zatim i Fruka, u završnici poluvremena i preko Jankovića, dok je Gorica mogla do gola preko Pajazitija, malo potom i preko Kapulice. Pokušaja je bilo još i s jedne i s druge strane, doduše ne toliko ozbiljnih, ali ukupno gledajući, bilo je to malo sporije, nogometno ne toliko bogato poluvrijeme. U kojem je Gorica učinila ono što je željela, jer limitirala je Rijeku na mali broj prilika.

U nastavak su oba trenera krenula bez promjena, borba za svaku loptu trajala je nešto više od deset minuta, da bi u toj 58. Niko Janković odigrao dupli pas sa Komnenom Andrićem, fenomenalno opalio s nekih 25 metara, pa je lopta od stative završila u suprotnoj malo mrežici. Čudesan, nevjerojatan gol igrača koji je jednu polusezonu proveo u Gorici, pa otišao nezadovoljan, ne dobivši pravu priliku. I zato nije bilo nimalo iznenađujuće što nije bio jedan od onih koji ne slave golove protiv bivših klubova.

Uostalom, ovakav gol šteta bi bilo ne proslaviti…

Pokušao je nakon toga Rajko Vidović s prvom izmjenom, ušao je novi igrač Mesaque Dju, pridužio se Adrionu Pajazitiju, koji je startao u ligaškom debiju, ali ništa se osobito nije događalo pred riječim vratima. Puno je sadržajnije bilo pred goričkim, jer prostor koji je ostajao iza leđa domaće obrane gosti su koristili za stvaranje vrlo ozbiljnih situacija, koje su završavale promašajima ili obranama vrlo zaposlenog Bože Radoševića.

Sve do posljednje minute sudačke nadoknade Gorica je pokušavala doći barem do jednog boda, dobra prilika ukazala se i u posljednjem napadu na utakmici, no i ta je lopta otišla pokraj gola. A bodovi su, i ovoga puta, otišli u Rijeku…

Ni u sljedećem kolu neće biti ništa lakše, jer slijedi gostovanje kod samopouzdanjem napunjenog Hajduka na Poljudu.

Tuga i sreća, suze i smijeh, emocije su to koje su se mogle vidjeti na licima malih natjecatelja na prvom karate turniru u Velikoj Gorici, a kojeg je organizirao Karate klub Velika Gorica u dvorani Srednjih škola. Ukupno se prijavilo 482 karatista i karatistica iz 46 klubova, a koji dolaze iz četiri države. Hrvatske, Austrije, Mađarske i Slovenije. Stoga, ovaj prvi ovakav turnir ima i međunarodni predznak.

1. Gorica open karate turnir 2024. – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Do sada smo bili organizatori državni i županijskih prvenstava, a ovo je naš prvi turnir. Imali smo dosta upita iz cijele Hrvatske zašto mi nemamo svoj turnir jer smo stvarno aktivan klub i natječemo se na brojnim turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu. Očekivali smo i nadali smo se da će odaziv zaista biti velik – rekao nam je Goran Živković, predsjednik kluba i glavni trener.

1. Gorica open karate turnir 2024. – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Djeca u kategorijama od cicibana do juniora, natjecala su se u dvije discipline, katama i borbama. Gorički karate klub predstavljalo je 46 natjecatelja koji su pokušali ostvariti što bolje rezultate.

– Ovakvi turniri su najvažniji da djeca stječu iskustvo. Kažu da je turnir najbolji trening. Karate u Hrvatskoj jako je razvijen i broji oko 180 klubova punopravnih članica Saveza i raspored natjecanja je doista ‘zgusnut’. O organizaciji turnira razmišljali smo duže vrijeme i na kraju se odlučili, jer kada se jednom uđe u kalendar natjecanja teško se iz njega ispadne. Trudit ćemo se svake godine biti sve bolji i bolji. Termin kada se dobije on ostaje, uz moguće pomake od nekoliko dana. Nadamo se da će u tom terminu biti i 2025. godine – dodaje Živković.

1. Gorica open karate turnir 2024. – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Inače, karate ima dugu tradiciju u našem gradu još od 1986. godine. Goran, ima tu čast da obnaša funkciju predsjednika kluba, a naslijedio ju je od oca Ranka Živkovića.

1. Gorica open karate turnir 2024. – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Spomenimo i kako je na otvorenju bio i Vjekoslav Šafranić, istinska legenda karate sporta i ujedno predsjednik Karate saveza veterana Hrvatske. On je ujedno jedan od začetnika karatea u Velikoj Gorici i osnivač nekadašnjeg Karate kluba Radnik.

– Sportašima i sportašicama želim da ostvare što bolje rezultate, i neka pobjedi najbolji. Sucima želim da objektivno sude i da ne dođe do povreda. Čestitam organizatorima i želim puno uspjeha svima na turniru – poručio je kratko Šafranić.

. Gorica open karate turnir 2024. – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Malim natjecateljima dobrodošlicu u naš grad poželio je i zamjenik gradonačelnika Neven Karas.

– Izuzetno nam je drago što se ovakav turnir održava u našem gradu, jer tradicija borilačkog sporta u Velikoj Gorici je duga i bogata, a upravo je klub domaćin jedna od perjanica tog sporta. Želim vam svima uspješne nastupe, a Karate klubu čestitam na organizaciji i nadam se da će ovaj turnir postati u budućnosti tradicionalni – poručio je Karas.

Sportašima je puno uspjeha poželio i zamjenik župana Ervin Kolarec.

Tri dana nakon đakovačke muke u kupu i prolaza dalje nakon produžetaka i penala, nogometaši Gorice dočekuju Rijeku u šestoj rundi domaćeg prvenstva.

– U Kupu uvijek ima neizvjesnosti, a mi smo svjesni da nismo odigrali bajnu utakmicu. Ipak, željeli smo proći dalje i u tome smo uspjeli, jedino nismo uspjeli odmoriti neke igrače. Na kraju smo zasluženo pobijedili i sad čekamo Rijeku – kaže trener Rajko Vidović, bivši igrač Rijeke, koji je svjestan snage protivnika.

– Dolazi nam, uz Dinamo, najbolja momčad lige. Igraju moderan, brz nogomet, promijenili su neke igrače, doveli par kvalitetnih pojačanja, pa nas očekuje izuzetno zahtjevna utakmica. No vjerujem da ćemo i mi odigrati kvalitetnu utakmicu, mislim da smo u dvobojima s Dinamom i Šibenikom pokazali da možemo parirati svima i da, kad smo kompletni, nikome nije lako s nama. Znajući i da s Rijekom imamo negativan omjer, napravit ćemo sve da u subotu razveselimo naše navijače – poručio je Vidović.

Rijeka će u Veliku Goricu stići bez Veldina Hodže, koji je otišao u Rusiju, ali na Kvarner su zadnjih dana prijelaznog roka stigli igrači poput Amera Gojaka i Stipe Perice. Takva, renovirana Rijeka, pokušat će izbrisati sjećanje na debakl u Ljubljani, koji je obilježio dosadašnji dio riječke sezone.

– Doveli su kvalitetna pojačanja, a ono s Olimpijom je bio jedan jako loš dan, kvalitetom koju imaju nisu zaslužili tako uvjerljiv poraz. Pokazali su kakva su momčad već u sljedećoj utakmici s Dinamom, gdje su odigrali jako dobro, čak u drugom poluvremenu bili i bolji od Dinama – kaže Vidović, koji je pripremio plan za lov na bod(ove).

– Rijeka igra napadački nogomet, a mi smo ih dobro analizirali, znamo njihove prednosti i mane. Promijenit ćemo naš plan s obzirom na 120 minuta odigranih u kupu u srijedu, ali ostavimo za subotu navečer odgovor na pitanje što smo pripremili. Puno je tu dobrih igrača, od Rukavine, Fruka, Jankovića, Andrića, pa sve do stopera, koji su iskusni… Imaju jako dobru tranziciju, kvalitetni su, ali vjerujemo da ćemo uspjeti sakriti njihove prednosti, a iskoristiti nedostatke.

U Đakovu su u srijedu za Goricu debitirala dva posljednja pojačanja, Albanac Adrion Pajaziti i Portugalac Mesaque Dju, koji je postigao i prvi gol u dresu našega kluba. Realno je očekivati da će svoju minutažu dobiti i protiv Rijeke.

– Radi se o izuzetno kvalitetnim igračima, bit će nam pojačanja. Pokazali su i kroz prve treninge i kroz utakmicu u Đakovu da se radi o igračima s kvalitetom, iako je jasno da će im trebati razdoblje prilagodbe – svjestan je Vidović.

Puno toga ovisit će, kao i toliko puta do sad u ogledima s Rijekom, o stanju terena. Kiša pada već danima, stane pa opet krene, pa se možemo samo nadati da će u drugom dijelu subote ipak stati… I da će uvjeti za igru biti barem pristojni.

Gorica je prošle sezone izgubila sve četiri utakmice od Rijeke, zadnja pobjeda datira iz travnja 2023., a cijelu priču o rivalstvu između Goričana i Riječana već smo ispričali…

Mogućih prvih 11 Gorice: Radošević – Mikanović, Krizmanić, Maloča, Leš, Štiglec – Pršir, Pajaziti (Čaić), Kapulica, Ndockyt – Kolar.

Nogometno ljeto 2024. pamtit će se još dugo u Lukavcu, jer bilo je tu sadržaja za napisati jedan solidan roman, pun preokreta i dramatičnih situacija, počevši od odlazaka dugogodišnjih čelnika kluba pa na ovamo. I ta priča puna preokreta traje i dalje, pet kola duboko u novoj sezoni. S obzirom na sve što se događalo, gotovo nestvarno djeluje pogled na tablicu, na kojoj NK Lukavec ima deset bodova i drži izvrsno peto mjesto u Premier ligi NS Zagrebačke županije!

Pa da se vratimo poneki korak unatrag…

Sve je počelo koji dan nakon osvajanja goričkoga kupa, dugo najavljivani odlazak predsjednika Gorana Guteše i sportskog direktora Tomislava Gligore i definitivno se dogodio, a to je značilo da klub čekaju velike promjene. Tolike da je nekome palo napamet da bi bilo najbolje pokrenuti novi klub, HNK Lukavec, koji bi zamijenio dotadašnji NK Lukavec, a u svemu tome važnu ulogu imao je Inker iz Zaprešića, koji je želio preuzeti lukavečko mjesto u 3. NL Centar, četvrtom rangu natjecanja.

Na kraju, ništa od toga. Skupština je poništena, kao i sve odluke s nje, a nekoliko tjedana poslije propao je i pokušaj da Inker preskoči još jedan rang. Lukavčani su, tu se ništa nije mijenjalo, preselili dva ranga niže, u jedinstvenu županijsku ligu, na čelu s predsjednikom Dubravkom Fučkalom, dopredsjednikom Darkom Stanilovićem i tajnikom Zvonkom Sedmakom. I baš su oni morali “izmisliti” i trenera i momčad, jer u kadru su ostala točno – dva igrača! Braća Marko i Marijan Grdenić bili su temelj oko kojega se gradilo, a imalo se što graditi…

– Kako je to izgledalo? A svakako… – započinje priču trener Romano Župetić, jedan od rijetkih koji bi pristali doći i primiti se posla u ovakvoj situaciji.

I, još važnije, pod ovakvim uvjetima.

– Nisam se dogovorio ni za kakvu plaću! Ne znam jel’ postoji još koji idiot osim mene koji radi za badava, ali eto… Znamo se cijeli život, zvali su me da pomognem, otvoreno mi rekli da love nema, da će mi nešto uplatiti ako dođu do nekih sredstava… Ma što da vam kažem, čak su se i oni u klubu smijali, govorili “pa tko bi došao raditi bez love, jedino Romano” – priča gospon Romano, jedan od kultnih likova turopoljskog nogometa.

Nakon što su dogovorili uvjete s trenerom, čelnici Lukavca krenuli su slagati momčad. Pomogao je, naravno, i trener, a kriteriji za prvu ruku praktički nisu ni postojali.

– Tražili smo igrače kako smo znali i mogli. Grdenići su doveli svog brata, predsjednik je aktivirao sina, ovaj svog zeta… Ja sam doveo Sonny Boya Dražića, koji se taman spremao za veterane, a znao sam ga jer sam ga kao dijete trenirao u Radniku, priključio nam se zatim i Hrvoje Humeljak, koji je “avion” za ovu ligu, za njim i Jurica Mihalinčić, prije dva tjedna priključio nam se i Luka Borković… Aktivirali smo čak i neke igrače koji pet godina nisu igrali nogomet, sve samo da se skupimo. I svejedno nas ima 13-14, ne više od toga. Doslovno nas fizički nema, pogotovo nakon što su nas napale ozljede, zaredale se dvije tri. Kao da sve drugo nije bilo dovoljno, još i to… – nabrajao je trener Romano.

Popunjavat će se kadar u hodu, koliko god to bude moguće, a s vremena na vrijeme netko i dođe, pokuša, poželi sudjelovati.

– Je, javljaju se s vremena na vrijeme igrači, ali vidiš da se neki od njih mogu loptati samo tamo kod vatrogasnog doma. Ali nama je i to trenutačno dobro, jer ima nas 11 za teren, a na klupi praktički nikoga. Evo, baš se jednom igraču dogodilo da ga počnu loviti grčevi. I dođe do mene, kaže “treneru, grčevi me love”, a ja mu kažem “šta to meni pričaš, tamo ti je doktorica, neka te zakrpa i ajmo dalje”. Nema mi druge, jer jednostavno nas nema – govori Župetić, ali ne žali se.

Romano Župetić trenirao je cijeli niz turopoljskih klubova, na red je došao i Lukavec

Kad se sve uzme u obzir, doista je čudesno vidjeti da je na kontu deset bodova. Doduše, tri su osvojena za “zelenim stolom”, poraz 2-6 od Dubrave Vrbovečke pretvoren je u pobjedu 3-0 zato što su protivnici “švercali” jednog igrača, a jedini poraz stigao je odmah potom protiv Meštrice. A onda su Lukavčani krenuli… Prvo bod kod Turopoljca, pa pobjeda doma protiv Jelačića (1-0), a u srijedu i u gostima kod Zrinskog, koji je do tad skupio 10 od mogućih 12 bodova!

– Protiv Dubrave smo primili šest golova, ali od toga pet iz zaleđa od pet metara. Ne znam ima li to veze sa svime što se događalo ovog ljeta, ali dobro je što je ispalo kako je ispalo. Od Meštrice smo izgubili 3-1, a trebali smo po šansama lagano dobiti… I odmah su krenuli pričati da ćemo ispasti, da se raspadamo, a to baš i nije tako izgledalo. Iako, naravno da je ovo debelo iznad očekivanja, skupili smo baš lijep broj bodova u ovim prvim kolima – zadovoljan je trener Lukavca.

Bio bi još zadovoljniji da pripreme za sljedeće gostovanje, kod Klasa u Mičevcu, teku barem donekle glatko.

– Iskreno, ne znam kako ćemo se skupiti! Mac je dobio dijete, neki idu na svadbu, tako da će mi faliti pet-šest igrača… Nešto ćemo valjda smisliti, to je tako, umjesto da odeš tamo dobiti, moraš se skupljati na sve strane. Ali dobro, tako je kako je, treba izgurati do zime, pokušati uloviti još nešto bodova, pa dovesti par igrača, da se malo ekipiramo. Ljudi iz uprave se trude, jako su angažirani, ali da je lako, nije – zaključio je Romano Župetić, pro bono spasitelj Lukavca.

I što drugo u ovim uvjetima preostaje nego i njemu i svima u klubu čestitati na dosad odrađenom i poželjeti puno sreće u nastavku sezone. Prema svemu sudeći, trebat će im, barem toliko da ih ozljede zaobiđu…

Otvaranje nove sezone iz perspektive rukometaša Gorice prošlo je za čistu peticu. Lijepih, velikih, uvjerljivih 13 razlike u pobjedi protiv Dubrave (38-25) na domaćem terenu stiglo je kao potvrda svega o čemu se pričalo tijekom priprema. A pričalo se da je Gorica dobra, lijepo posložena, brža, modernija i efikasnija.

– Rezultat zvuči jako dobro, a ja bih rekao da je došao kao posljedica svega što smo radili tijekom priprema. Imamo neke nove igrače, dvojicu baš iz Dubrave, koju smo tako i oslabili, oni su i dosta mladi, imaju problema s ozljedama, tek im se vratio Vlado Šola na klupu… Ali dobro, ne želim svime time umanjivati našu pobjedu, vjerujem da smo stvarno dobri ove sezone i da ćemo biti u stanju ostvariti ciljeve – kaže kapetan Hrvoje Ceković, koji se ne umara ni s 35 na leđima.

Protiv Dubrave je zablistao po tko zna koji put, pokazujući još jedanput da su za njega godine samo broj. Devet šuteva je uputio, devet golova zabio, jednako kao i kolega s drugoga krila Juro Čakarić, koji je gađao devet od deset. Dva krila, 19 šuteva i 18 golova…

– Super zvuči, ali moram biti iskren i reći da je statistika ipak malo pogrešna. Imao sam i ja jedan promašaj – sa smiješkom je priznao Ceki, pa pokušao objasniti kako je došlo do takvog učinka krila.

– Igramo brže nego dosad, puno vučemo u leđa protivniku, trčimo u kontre i polukontre, a tu nas dvojica najviše profitiramo, jer dolazimo u puno prilika za lake golove. Tako smo ih obojica zabijali i ovoga puta – kaže kapetan.

Glavni i odgovorni za takav način igre, koji djeluje obećavajuće i ohrabrujuće, svakako je trener Matej Mišković. Mladi stručnjak iz Dugog Sela stigao je u završnici prošle sezone iz Varaždina, a ovog ljeta posložio je nešto drukčiju Goricu.

– Da, u Mateju imamo mladog trenera koji voli moderan, brz rukomet, a to je danas i nekakav standard. Jako nas je dobro posložio, podijelio je zadatke svakome od nas, zna se tko što radi u određenom trenutku ili situaciju, a u tome svemu vidi se da i on jako dobro zna što radi. I zato sam uvjeren da imamo razloga vjerovati da će ovo biti dobra sezona. Stigla su i dobra pojačanja, svi oni već sad imaju svoju važnu ulogu u momčadi, od Neralića, preko Lisca, Grubišića, Komljenovića… I svi su pojačanja, bilo u napadu, bilo u obrani – zadovoljan je kapetan.

Sezona je tek počela, sve te lijepe priče trebat će nastaviti potvrđivati i na parketima diljem Hrvatske, počevši od subote u Karlovcu. Domaćin nije u osobitom trenutku, s druge strane bit će momčad kojoj bi se trebalo biti moguće nametnuti…

– Idemo u Karlovac u subotu, krećemo od 20.30 sati, i mi ćemo se postaviti u ulogu favorita. Realno gledajući, to i jesmo. Želimo uzeti nove bodove, odraditi to slično kao protiv Dubrave, no vidjet ćemo u kolikoj mjeri ćemo u tome biti uspješni. Nadam se i vjerujem da hoćemo – zaključio je Ceki.