Sport

Europski prvak iz Kuča: ‘Ovdje ljudi toliko vole klub da padaju i nepobjedivi!’

Stiven Žitnik iza sebe ima jednu i pol sezonu na klupi NK Turopoljca iz Kuča, trenutačno našeg najbolje plasiranog predstavnika. U JŽNL-u, ligi koju volimo nazivati i “turopoljskom”, Kučani drže drugo mjesto, što je u ovom slučaju – najbolje moguće

Objavljeno

prije 2 godine

29. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sedamnaest je klubova s našeg područja raspoređeno u pet od ukupno sedam rangova hrvatskog nogometa. I svaki od njih ima neku svoju priču, svoje uspone i padove, bolju ili lošiju jesen iza sebe. A na kraju, ako se bira trenutačno najbolje plasirani klub iz našega kraja, nogometni GPS će nas odvesti ravno u Kuče, u dom NK Turopoljca.

Gorica je četvrta u prvom rangu, Lukavec peti u četvrtom, kao i Mraclin u petom, a Turopoljac je – drugi! Nakon što je završena jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, šestom rangu, Kučani su se smjestili na praktički najvišu moguću poziciju. Prvo mjesto, prema svemu sudeći, rezervirano je za Inker iz Zaprešića, koji je na devet bodova više, uz gol-razliku 59-5…

– Da, Inker je praktički nedodirljiv. Na svim mogućim razinama poduzeli su sve da budu prvi i iako se još puno ima za igrati, najvjerojatnije će tako na kraju i biti, ali mi se možemo pohvaliti da smo jedini koji su ih uspjeli pobijediti. Doma smo ih dobili 2-0, i ne samo dobili nego i šokirali. Sigurno su imali u glavi da dolaze u “tamo neke Kuče”, svjesni svoje velike kvalitete za ovu razinu, no naši dečki bili su izuzetno motivirani. Tradicija kluba iz Zaprešića takva je da mora izazivati dodatni motiv, ali imamo i mi kvalitetu, takvu da smo ih, posebno u prvom poluvremenu, potpuno nadigrali – kaže Stiven Žitnik, trener družine iz Kuča.

Prvog dana listopada Inker je doživio jedini poraz u sezoni, za ovu priliku u plavim dresovima… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Uz taj poraz, u kojem su primili gotovo polovicu ukupno primljenih golova ove jeseni, Zaprešićani su upisali i 13 pobjede te jedan remi. Nisu naviknuti na ono što ih je dočekalo na igralištu Turopoljca.

– Iskreno, cijeli taj njihov dolazak u Kuče bio je nekako s visoka, valjda su mislili da tu problema ne može biti, da je sve riješeno. Radili su pritisak od prve minute na sve aktere utakmice, izgledalo je sve to skupa malo nezgodno, ali uveli smo ih u nervozu s našom igrom. Brzo su shvatili da to i neće biti baš tako lako, a mi smo im pokazali da imamo motiv, borbenost, ali i kvalitetu koja nije puno ispod njihove – ponosno ističe Žitnik.

Trener Turopoljca je rođeni Zagrepčanin, ali u Velikoj Gorici je već gotovo tri desetljeća, koliko traje i njegova aktivnost u turopoljskom nogometu. Trenerski put počeo u Udarniku, gdje je radio s mlađim kategorijama, da bi ga zatim put, kao voditelja škole ili trenera prve momčadi, vodio dvaput u Lukavec, dvaput u Dinamo Hidrel, čak pet puta u Jelačić iz Vukovine, a prije dolaske u Turopoljac vodio je Mladost iz Obrezine.

– U Turopoljcu sam godinu i pol. Kad sam došao prošlog ljeta, bio je jako puno dolazaka i odlazaka igrača. Složena je jedna nova momčad, jaka na papiru, ali mučilo nas je ono što je često problem u amaterskom nogometu. Svi ti dečki rade i studiraju, imaju svoje živote izvan nogometa, i teško je bilo napraviti dobre pripreme za sezonu. Imali smo velike ambicije, to nije tajna, ali uspjeli smo se skupiti na pravi način tek oko sedmog-osmog kola. Do tad su se već nanizali neki loši rezultati, teško se bilo izvući i sezona nije ispala po planovima – analizira svoj mandat u Kučama trener Žitnik.

– Želio bih se zahvaliti ljudima iz kluba na strpljenju u tim trenucima. Često treneri odlaze ili dobivaju otkaz kad nema željenih rezultata, ali u ovom slučaju strpljivi su bili u vodstvu kluba, a strpljiv sam bio i ja. Progutali smo te loše rezultate, uvjereni da će stvari doći na svoje. Tako je i ispalo, ovi rezultati koje imamo produkt su zajedničkog rada uprave, igrača i mene kao trenera.

Dobar posao odrađen je između dvije sezone, jer Turopoljac je danas bitno drukčija momčad nego lani.

– Svi igrači koji su došli pokazali su se kao prava pojačanja, i to na pozicijama koje su nam prošle sezone nedostajale. Ti igrači donijeli su dodatnu kvalitetu, učinili nas još boljom momčadi. U sezonu smo ušli ozbiljno, odmah počeli pobjeđivati, iako uz poneki kiks, često i nezasluženo. Međutim, ubrzo smo počeli pobjeđivati u nizu, povezali četiri pobjede u jednom trenutku i došli u vrh. Pritom s ponosom možemo istaknuti da smo doma dobili sve utakmice ove jeseni, svih sedam! Može se reći da smo stvorili pravu nogometnu utvrdu u Kučama. Tome, uz sve ostalo, pridonosi i jako lijep teren, najljepši u ligi, možda i šire. Naša momčad gaji tehnički nogomet, kod nas se igra kvalitetno, lijepo za oko. Ukratko, igramo dobar nogomet – zadovoljan je trener Stiven.

Tijekom jeseni iza nas Turopoljac je skupio deset pobjeda, remi i četiri poraza, uz gol-razliku 48-18… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kao glavni ljudi u njegovoj svlačionici iskaču kapetan Mislav Čunčić, Kučan s iskustvima s puno viših razina, kao i najbolji strijelac Filip Saraf, četverostruki strijelac iz posljednjeg kola Josip Mlinarić, pa onda i golman Boris Bolšec, za kojeg će trener reći da je “odličan golman i još bolji čovjek”…

– Ova momčad je jedan dobar spoj mladosti i iskustva. Imamo nekoliko starijih, koji su igrali i na višim razinama, ali i mlađe, poput Sarafa, koji su vrlo kvalitetni i imaju perspektivu. Ne bih nikoga pojedinačno izdvajao, spominjao imena, ali uz ove spomenute ima tu još jako puno dobrih i kvalitetnih igrača. I svi su zajedno doprinijeli ovom rezultatu. Atmosfera je odlična, dečki se međusobno druže, izlaze van zajedno.. I sve je to jedna stvarno lijepa priča – kaže trener, koji pristojno odbija pozive da se priključi druženjima s igračima.

– Malo su nam glazbeni ukusi različiti, tako da se ja povučem, ha, ha. Što slušam? Ja volim stranu glazbu 70-ih, 80-ih i 90-ih, a danas su neka druga vremena. Ali svatko, naravno, ima pravo slušati što hoće – sa smiješkom kaže Žitnik.

Uz njega i igrača čvrsto stoji i selo, odnosno ljudi koji su uključeni u rad kluba.

– Uprava je mlada i agilna, to su ljudi koji vole svoj klub, svoje selo, ali i ljudi koji razumiju nogomet. Kad je tako, i meni je kao treneru puno lakše raditi. Rade svoj posao, osigurali su nam vrhunske uvjete, imamo prekrasno igralište, imamo pomoćno igralište s rasvjetom, igralište s umjetnom travom, imamo i malu dvoranu s umjetnom travom na katu… Imamo, ukratko, sve uvjete da ostvarimo ciljeve koji su postavljeni pred nas – istaknuo je trener Turopoljca pa nastavio:

Kučani vole svoj klub i to dokazuju iz dana u dan, kaže trener Žitnik… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Predsjednik je Danijel Zagorac, sportski direktor je Franjo Berković, koji drži sve konce u rukama, ali ima tu još jako puno vrijednih ljudi koji su praktički svaki dan u klubu, vrijedno rade. Evo, jedan primjer… Igrali smo protiv Kloštra taman nakon velikog nevremena i na igralištu je ujutro bio potop! Činilo se da je nemoguće da se utakmica odigra. Međutim, oni su svi već od ranog jutra bili na terenu, bušili rupe, vadili potopne pumpe, što li već… I osigurali su da se poslijepodne može normalno odigrati utakmica. To je jako dobar pokazatelj koliko vole klub, koliko im je stalo da se ta utakmica odigra.

Jedan od takvih, zaljubljenih u svoje selo i svoj klub, bio je i Zlatan Sever, kolega novinar, ali prije svega nogometni fanatik. Napustio nas je u veljači ove godine…

– Puno je emocija kad se priča o njemu. To je bio jedan divan čovjek, koji je baš jako volio i selo i klub. Svakodnevno je bio u klubu, a cijelom tom svijetu amaterskog nogometa dao je neku novu dimenziju svojim pisanjem i radom. Kad su novi igrači dolazili u klub, s njegove strane imali su tretman kao da dolaze u Manchester United! Ti dečki bili su oduševljeni, o njima se pisalo, slikalo ih se… Predivan odnos prema svima nama i naravno da nam strašno nedostaje. I nikad ga nećemo zaboraviti – kaže Žitnik.

Sljedeće godine navršit će se okruglih 30 godina njegova djelovanja u turopoljskom nogometu, pa će nedovoljno upućeni pretpostaviti da je riječ o domaćem čovjeku, no Stiven Žitnik ipak je naturalizirani Turopoljac.

– Ja sam pravi Zagrepčan. Odrastao sam na Trešnjevki i Knežiji, po zanimanju sam ekonomist, a u Veliku Goricu doselio sam se 1994. godine. Otac sam dvoje djece, a imam i jednog unuka, mog Petra – predstavlja se za početak Stiven, pa se okreće svojim ranijim nogometnim danima.

Na klupu NK Turopoljca Stiven Žitnik je sjeo u ljeto 2022., ovo mu je sedmi klub s našeg područja… Foto: NK Turopoljac

– Rodna kuća mi je točno između dva nogometna igrališta, NK Trešnjevke i NK Save na Gredicama, pa sam igračku karijeru vezao za ta dva kluba. Do 21. godine sam bio u Trešnjevki, pa do kraja karijere u Savi. Uz to, tu je i desetak Kutija šibica, koju su u to vrijeme igrali doslovno svi. Bilo je to ono romantično vrijeme, kad su na Kutiji igrale kvartovske momčadi, bez novca, samo iz gušta. Jednom sam i osvojio Kutiju, a bio sam i na EP-u u malom nogometu 1995. u Zaragozi, gdje smo postali europski prvaci. Dvije godine poslije, u talijanskom Bolzanu, osvojili smo broncu – otkrio je za kraj detalje iz svoje nogometne biografije Žitnik.

Sad je na redu odmor od nogometa, za ovu godinu je gotovo, ali brzo će doći i pripreme, pa onda i nastavak prvenstva… U kojem će europski prvak Žitnik i njegov Turopoljac od kraja veljače krenuti u nemoguću misiju – lov na Inker.

Povezane teme:hotnews jžnl KUČE Nk Turopoljac Stiven Žitnik

Sport

Jesenski osvrt – Sezona Mraclina puna kontrasta

Objavljeno

prije 3 sata

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Deseto mjesto nakon prvog dijela prvenstva uz učinak od 15 odigranih utakmica, 4 pobjede, 4 remija i 7 poraza te gol-razliku 23:23 za ukupno osvojenih 16 bodova najbolje oslikava jesensku sezonu Mraclina – punu oscilacija i neiskorištenih prilika. Ipak, treba istaknuti da je momčad u čak dva navrata ostvarila po dvije uzastopne pobjede, što pokazuje da je u određenim fazama prvenstva imala pozitivan ritam, no kontinuitet dobrih igara nije uspjela zadržati kroz dulje razdoblje.
Sezonu je započeo trener Milan Marinić, no nakon samo dva prvenstvena kola napustio je klupu Mraclina, a njegovo mjesto preuzeo je Saša Sabljak. Dolazak Sabljaka donio je novu energiju, profesionalniji pristup radu te vidljiv pomak u igri momčadi, što se posebno očitovalo u nekoliko vrlo dobrih prvenstvenih nastupa i pobjeda.
Najveće slavlje u jesenskom dijelu sezone zabilježeno je u domaćoj utakmici protiv Save Strmca, svladane rezultatom 7:0, čime je ostvarena najuvjerljivija pobjeda polusezone. S druge strane, najteži porazi doživljeni su u gostima kod Naftaša Ivanića 5:1 te u posljednjem kolu kod Rugvice 3:0, što su susreti koji su ostavili nešto lošiji dojam na završetku jeseni.

U prvenstvu je Mraclin ostvario sljedeće rezultate: poraz od Stupnika 1:2 uz pogodak Brune Dandića za vodstvo, zatim minimalni porazi kod Jaske Vinogradara 1:0 i od Zeline 0:1 te težak poraz kod Naftaša Ivanića 5:1 uz pogodak Davida Marjanovića. Nakon toga slijedi sjajna predstava i pobjeda nad Savom Strmec 7:0 golovima Josipa Domitrovića, Adriana Manuela Perića (2), Igora Hajduka (2), Domagoja Matića i Brune Dandića, a potom i trijumf protiv Topuskog 3:0, kada su strijelci bili Domagoj Matić, Karlo Strunje i Ivan Kaurin – prva serija od dvije uzastopne pobjede u sezoni. Uslijedio je remi s Moslavcem 1:1 uz gol Karla Strunja, domaći remi s TOP Kerestincem 2:2 u kojem je oba pogotka postigao Igor Hajduk, poraz kod Kobri Samobor 2:1 uz strijelca Ivana Jančića te remi bez pogodaka kod Libertasa 0:0. Slijedio je poraz u Vrbovcu 4:1 uz počasni pogodak Jurice Brdeka i domaći remi s Lekenikom 1:1 uz pogodak Adriana Manuela Perića. Potom su upisane nove dvije uzastopne pobjede – gostujućih 3:0 protiv Metalca iz Siska golovima Jurice Brdeka, Domagoja Matića i Marka Rakasa te domaćih 2:1 protiv Moslavine s dva pogotka Igora Hajduka. Jesen je zaključena porazom kod Rugvice 3:0.
Uz prvenstvo, Mraclin je nastupio i u dvije utakmice Kupa NS Zagrebačke županije. U šesnaestini finala 27. kolovoza svladana je Lonja 3:0 golovima Tonija Borovca i dvama pogodcima Igora Hajduka, dok je u osmini finala 10. rujna pobijeđena Sava iz Strmca Samoborskog 2:0 pogocima Tonija Borovca i Ivana Rajića. Nastup u Županijskom kupu nastavlja se na proljeće.

Najbolji strijelac momčadi u jesenskom dijelu bio je Igor Hajduk sa 6 pogodaka. Slijede Adrian Manuel Perić i Domagoj Matić s po 3 gola, Bruno Dandić, Karlo Strunje i Jurica Brdek postigli su po 2, dok su po jedan pogodak postigli Ivan Jančić, Marko Rakas, Josip Domitrović, Ivan Kaurin i David Marjanović.
Unatoč oscilacijama i promjenama na klupi, jesenski dio pokazao je da Mraclin ima kvalitetu, što potvrđuju dvije serije od po dvije uzastopne pobjede, ali i potencijal za bolji rezultat u proljetnom nastavku ako se pronađe potrebna stabilnost i kontinuitet dobre igre.
U klubu najavljuju rezove u igračkom kadru i osvježavanje momčadi za proljeće, uz zahvalu pojedincima koji ove sezone nisu pružili ono što se od njih očekivalo, a sve s ciljem jačanja konkurencije i boljih rezultata u nastavku prvenstva.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Startala 5. Super malonogometna liga VG 2025

Objavljeno

prije 3 sata

6. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Peto izdanje Super malonogometne lige u kojoj se natječe 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige startala je danas (subota, 06. prosinca 2025., početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.