ktc
Povežite se s nama

Sport

Europski prvak iz Kuča: ‘Ovdje ljudi toliko vole klub da padaju i nepobjedivi!’

Stiven Žitnik iza sebe ima jednu i pol sezonu na klupi NK Turopoljca iz Kuča, trenutačno našeg najbolje plasiranog predstavnika. U JŽNL-u, ligi koju volimo nazivati i “turopoljskom”, Kučani drže drugo mjesto, što je u ovom slučaju – najbolje moguće

Objavljeno

na

Sedamnaest je klubova s našeg područja raspoređeno u pet od ukupno sedam rangova hrvatskog nogometa. I svaki od njih ima neku svoju priču, svoje uspone i padove, bolju ili lošiju jesen iza sebe. A na kraju, ako se bira trenutačno najbolje plasirani klub iz našega kraja, nogometni GPS će nas odvesti ravno u Kuče, u dom NK Turopoljca.

Gorica je četvrta u prvom rangu, Lukavec peti u četvrtom, kao i Mraclin u petom, a Turopoljac je – drugi! Nakon što je završena jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, šestom rangu, Kučani su se smjestili na praktički najvišu moguću poziciju. Prvo mjesto, prema svemu sudeći, rezervirano je za Inker iz Zaprešića, koji je na devet bodova više, uz gol-razliku 59-5…

– Da, Inker je praktički nedodirljiv. Na svim mogućim razinama poduzeli su sve da budu prvi i iako se još puno ima za igrati, najvjerojatnije će tako na kraju i biti, ali mi se možemo pohvaliti da smo jedini koji su ih uspjeli pobijediti. Doma smo ih dobili 2-0, i ne samo dobili nego i šokirali. Sigurno su imali u glavi da dolaze u “tamo neke Kuče”, svjesni svoje velike kvalitete za ovu razinu, no naši dečki bili su izuzetno motivirani. Tradicija kluba iz Zaprešića takva je da mora izazivati dodatni motiv, ali imamo i mi kvalitetu, takvu da smo ih, posebno u prvom poluvremenu, potpuno nadigrali – kaže Stiven Žitnik, trener družine iz Kuča.

Prvog dana listopada Inker je doživio jedini poraz u sezoni, za ovu priliku u plavim dresovima… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Uz taj poraz, u kojem su primili gotovo polovicu ukupno primljenih golova ove jeseni, Zaprešićani su upisali i 13 pobjede te jedan remi. Nisu naviknuti na ono što ih je dočekalo na igralištu Turopoljca.

– Iskreno, cijeli taj njihov dolazak u Kuče bio je nekako s visoka, valjda su mislili da tu problema ne može biti, da je sve riješeno. Radili su pritisak od prve minute na sve aktere utakmice, izgledalo je sve to skupa malo nezgodno, ali uveli smo ih u nervozu s našom igrom. Brzo su shvatili da to i neće biti baš tako lako, a mi smo im pokazali da imamo motiv, borbenost, ali i kvalitetu koja nije puno ispod njihove – ponosno ističe Žitnik.

Trener Turopoljca je rođeni Zagrepčanin, ali u Velikoj Gorici je već gotovo tri desetljeća, koliko traje i njegova aktivnost u turopoljskom nogometu. Trenerski put počeo u Udarniku, gdje je radio s mlađim kategorijama, da bi ga zatim put, kao voditelja škole ili trenera prve momčadi, vodio dvaput u Lukavec, dvaput u Dinamo Hidrel, čak pet puta u Jelačić iz Vukovine, a prije dolaske u Turopoljac vodio je Mladost iz Obrezine.

– U Turopoljcu sam godinu i pol. Kad sam došao prošlog ljeta, bio je jako puno dolazaka i odlazaka igrača. Složena je jedna nova momčad, jaka na papiru, ali mučilo nas je ono što je često problem u amaterskom nogometu. Svi ti dečki rade i studiraju, imaju svoje živote izvan nogometa, i teško je bilo napraviti dobre pripreme za sezonu. Imali smo velike ambicije, to nije tajna, ali uspjeli smo se skupiti na pravi način tek oko sedmog-osmog kola. Do tad su se već nanizali neki loši rezultati, teško se bilo izvući i sezona nije ispala po planovima – analizira svoj mandat u Kučama trener Žitnik.

– Želio bih se zahvaliti ljudima iz kluba na strpljenju u tim trenucima. Često treneri odlaze ili dobivaju otkaz kad nema željenih rezultata, ali u ovom slučaju strpljivi su bili u vodstvu kluba, a strpljiv sam bio i ja. Progutali smo te loše rezultate, uvjereni da će stvari doći na svoje. Tako je i ispalo, ovi rezultati koje imamo produkt su zajedničkog rada uprave, igrača i mene kao trenera.

Dobar posao odrađen je između dvije sezone, jer Turopoljac je danas bitno drukčija momčad nego lani.

– Svi igrači koji su došli pokazali su se kao prava pojačanja, i to na pozicijama koje su nam prošle sezone nedostajale. Ti igrači donijeli su dodatnu kvalitetu, učinili nas još boljom momčadi. U sezonu smo ušli ozbiljno, odmah počeli pobjeđivati, iako uz poneki kiks, često i nezasluženo. Međutim, ubrzo smo počeli pobjeđivati u nizu, povezali četiri pobjede u jednom trenutku i došli u vrh. Pritom s ponosom možemo istaknuti da smo doma dobili sve utakmice ove jeseni, svih sedam! Može se reći da smo stvorili pravu nogometnu utvrdu u Kučama. Tome, uz sve ostalo, pridonosi i jako lijep teren, najljepši u ligi, možda i šire. Naša momčad gaji tehnički nogomet, kod nas se igra kvalitetno, lijepo za oko. Ukratko, igramo dobar nogomet – zadovoljan je trener Stiven.

Tijekom jeseni iza nas Turopoljac je skupio deset pobjeda, remi i četiri poraza, uz gol-razliku 48-18… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kao glavni ljudi u njegovoj svlačionici iskaču kapetan Mislav Čunčić, Kučan s iskustvima s puno viših razina, kao i najbolji strijelac Filip Saraf, četverostruki strijelac iz posljednjeg kola Josip Mlinarić, pa onda i golman Boris Bolšec, za kojeg će trener reći da je “odličan golman i još bolji čovjek”…

– Ova momčad je jedan dobar spoj mladosti i iskustva. Imamo nekoliko starijih, koji su igrali i na višim razinama, ali i mlađe, poput Sarafa, koji su vrlo kvalitetni i imaju perspektivu. Ne bih nikoga pojedinačno izdvajao, spominjao imena, ali uz ove spomenute ima tu još jako puno dobrih i kvalitetnih igrača. I svi su zajedno doprinijeli ovom rezultatu. Atmosfera je odlična, dečki se međusobno druže, izlaze van zajedno.. I sve je to jedna stvarno lijepa priča – kaže trener, koji pristojno odbija pozive da se priključi druženjima s igračima.

– Malo su nam glazbeni ukusi različiti, tako da se ja povučem, ha, ha. Što slušam? Ja volim stranu glazbu 70-ih, 80-ih i 90-ih, a danas su neka druga vremena. Ali svatko, naravno, ima pravo slušati što hoće – sa smiješkom kaže Žitnik.

Uz njega i igrača čvrsto stoji i selo, odnosno ljudi koji su uključeni u rad kluba.

– Uprava je mlada i agilna, to su ljudi koji vole svoj klub, svoje selo, ali i ljudi koji razumiju nogomet. Kad je tako, i meni je kao treneru puno lakše raditi. Rade svoj posao, osigurali su nam vrhunske uvjete, imamo prekrasno igralište, imamo pomoćno igralište s rasvjetom, igralište s umjetnom travom, imamo i malu dvoranu s umjetnom travom na katu… Imamo, ukratko, sve uvjete da ostvarimo ciljeve koji su postavljeni pred nas – istaknuo je trener Turopoljca pa nastavio:

Kučani vole svoj klub i to dokazuju iz dana u dan, kaže trener Žitnik… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Predsjednik je Danijel Zagorac, sportski direktor je Franjo Berković, koji drži sve konce u rukama, ali ima tu još jako puno vrijednih ljudi koji su praktički svaki dan u klubu, vrijedno rade. Evo, jedan primjer… Igrali smo protiv Kloštra taman nakon velikog nevremena i na igralištu je ujutro bio potop! Činilo se da je nemoguće da se utakmica odigra. Međutim, oni su svi već od ranog jutra bili na terenu, bušili rupe, vadili potopne pumpe, što li već… I osigurali su da se poslijepodne može normalno odigrati utakmica. To je jako dobar pokazatelj koliko vole klub, koliko im je stalo da se ta utakmica odigra.

Jedan od takvih, zaljubljenih u svoje selo i svoj klub, bio je i Zlatan Sever, kolega novinar, ali prije svega nogometni fanatik. Napustio nas je u veljači ove godine…

– Puno je emocija kad se priča o njemu. To je bio jedan divan čovjek, koji je baš jako volio i selo i klub. Svakodnevno je bio u klubu, a cijelom tom svijetu amaterskog nogometa dao je neku novu dimenziju svojim pisanjem i radom. Kad su novi igrači dolazili u klub, s njegove strane imali su tretman kao da dolaze u Manchester United! Ti dečki bili su oduševljeni, o njima se pisalo, slikalo ih se… Predivan odnos prema svima nama i naravno da nam strašno nedostaje. I nikad ga nećemo zaboraviti – kaže Žitnik.

Sljedeće godine navršit će se okruglih 30 godina njegova djelovanja u turopoljskom nogometu, pa će nedovoljno upućeni pretpostaviti da je riječ o domaćem čovjeku, no Stiven Žitnik ipak je naturalizirani Turopoljac.

– Ja sam pravi Zagrepčan. Odrastao sam na Trešnjevki i Knežiji, po zanimanju sam ekonomist, a u Veliku Goricu doselio sam se 1994. godine. Otac sam dvoje djece, a imam i jednog unuka, mog Petra – predstavlja se za početak Stiven, pa se okreće svojim ranijim nogometnim danima.

Na klupu NK Turopoljca Stiven Žitnik je sjeo u ljeto 2022., ovo mu je sedmi klub s našeg područja… Foto: NK Turopoljac

– Rodna kuća mi je točno između dva nogometna igrališta, NK Trešnjevke i NK Save na Gredicama, pa sam igračku karijeru vezao za ta dva kluba. Do 21. godine sam bio u Trešnjevki, pa do kraja karijere u Savi. Uz to, tu je i desetak Kutija šibica, koju su u to vrijeme igrali doslovno svi. Bilo je to ono romantično vrijeme, kad su na Kutiji igrale kvartovske momčadi, bez novca, samo iz gušta. Jednom sam i osvojio Kutiju, a bio sam i na EP-u u malom nogometu 1995. u Zaragozi, gdje smo postali europski prvaci. Dvije godine poslije, u talijanskom Bolzanu, osvojili smo broncu – otkrio je za kraj detalje iz svoje nogometne biografije Žitnik.

Sad je na redu odmor od nogometa, za ovu godinu je gotovo, ali brzo će doći i pripreme, pa onda i nastavak prvenstva… U kojem će europski prvak Žitnik i njegov Turopoljac od kraja veljače krenuti u nemoguću misiju – lov na Inker.

Sport

Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala

Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…

Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.

Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…

Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.

Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.

Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.

Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…

Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…

Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku

Nova utrka stiže sljedeći tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zvonimir Bradić/Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.

Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).

Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).

Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).

Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad je već sezona za povijest…

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.

Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.

Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.

Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.

Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:

Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.

U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.

Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.

Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!

Nastavite čitati

Sport

Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…

Objavljeno

na

Objavio/la

Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.

– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.

S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.

– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.

Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.

– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.

Nastavite čitati

Najave

Proljetni dječji kros stiže! “Očekujemo i do 300 djece, stižu i poznati sportaši”

Ovogodišnji kros će okupiti osnovnoškolce iz Velike Gorice i okolice.

Objavljeno

na

Atletski klub Maraton Velika Gorica priprema “Proljetni dječji kros grada Velike Gorice“, koji će se održati u subotu, 18. travnja 2026. godine, s početkom u 10 sati na igralištu Osnovne škole Eugena Kumičića.

Kako je istaknuo predsjednik AK Maraton Velika Gorica Darko Mišerić, kros je zamišljen kao natjecanje po dobnim skupinama, odnosno po razredima. Trčat će učenici 1. i 2., 3. i 4., 5. i 6. te 7. i 8. razreda, pri čemu će djevojčice i dječaci nastupati odvojeno.

“Trčat će se 400 metara, odnosno 800 metara za starije kategorije te na kraju će biti i organizirana prigodna utrka za roditelje od 400 metara. Samo proglašenje bit će oko 13 sati. Svi sudionici će dobiti poklon pakete te će doći poznati gorički sportaši koji će im to dodijeliti”, dodao je.

Prema njegovim riječima, na krosu bi se moglo okupiti oko 200 do 300 djece iz velikogoričkih osnovnih i područnih škola, ali i dio mladih atletičara iz klubova sa šireg područja Zagrebačke županije.

“Nadam se da se vidimo u što većem broju. Veselimo se vašem dolasku”, zaključio je Mišerić.

Prijavite i svoje male “brziće”:  ovdje.

POKROVITELJ KROSA:

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno