Sport
Europski prvak iz Kuča: ‘Ovdje ljudi toliko vole klub da padaju i nepobjedivi!’
Stiven Žitnik iza sebe ima jednu i pol sezonu na klupi NK Turopoljca iz Kuča, trenutačno našeg najbolje plasiranog predstavnika. U JŽNL-u, ligi koju volimo nazivati i “turopoljskom”, Kučani drže drugo mjesto, što je u ovom slučaju – najbolje moguće
Sedamnaest je klubova s našeg područja raspoređeno u pet od ukupno sedam rangova hrvatskog nogometa. I svaki od njih ima neku svoju priču, svoje uspone i padove, bolju ili lošiju jesen iza sebe. A na kraju, ako se bira trenutačno najbolje plasirani klub iz našega kraja, nogometni GPS će nas odvesti ravno u Kuče, u dom NK Turopoljca.
Gorica je četvrta u prvom rangu, Lukavec peti u četvrtom, kao i Mraclin u petom, a Turopoljac je – drugi! Nakon što je završena jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, šestom rangu, Kučani su se smjestili na praktički najvišu moguću poziciju. Prvo mjesto, prema svemu sudeći, rezervirano je za Inker iz Zaprešića, koji je na devet bodova više, uz gol-razliku 59-5…
– Da, Inker je praktički nedodirljiv. Na svim mogućim razinama poduzeli su sve da budu prvi i iako se još puno ima za igrati, najvjerojatnije će tako na kraju i biti, ali mi se možemo pohvaliti da smo jedini koji su ih uspjeli pobijediti. Doma smo ih dobili 2-0, i ne samo dobili nego i šokirali. Sigurno su imali u glavi da dolaze u “tamo neke Kuče”, svjesni svoje velike kvalitete za ovu razinu, no naši dečki bili su izuzetno motivirani. Tradicija kluba iz Zaprešića takva je da mora izazivati dodatni motiv, ali imamo i mi kvalitetu, takvu da smo ih, posebno u prvom poluvremenu, potpuno nadigrali – kaže Stiven Žitnik, trener družine iz Kuča.
Prvog dana listopada Inker je doživio jedini poraz u sezoni, za ovu priliku u plavim dresovima… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Uz taj poraz, u kojem su primili gotovo polovicu ukupno primljenih golova ove jeseni, Zaprešićani su upisali i 13 pobjede te jedan remi. Nisu naviknuti na ono što ih je dočekalo na igralištu Turopoljca.
– Iskreno, cijeli taj njihov dolazak u Kuče bio je nekako s visoka, valjda su mislili da tu problema ne može biti, da je sve riješeno. Radili su pritisak od prve minute na sve aktere utakmice, izgledalo je sve to skupa malo nezgodno, ali uveli smo ih u nervozu s našom igrom. Brzo su shvatili da to i neće biti baš tako lako, a mi smo im pokazali da imamo motiv, borbenost, ali i kvalitetu koja nije puno ispod njihove – ponosno ističe Žitnik.
Trener Turopoljca je rođeni Zagrepčanin, ali u Velikoj Gorici je već gotovo tri desetljeća, koliko traje i njegova aktivnost u turopoljskom nogometu. Trenerski put počeo u Udarniku, gdje je radio s mlađim kategorijama, da bi ga zatim put, kao voditelja škole ili trenera prve momčadi, vodio dvaput u Lukavec, dvaput u Dinamo Hidrel, čak pet puta u Jelačić iz Vukovine, a prije dolaske u Turopoljac vodio je Mladost iz Obrezine.
– U Turopoljcu sam godinu i pol. Kad sam došao prošlog ljeta, bio je jako puno dolazaka i odlazaka igrača. Složena je jedna nova momčad, jaka na papiru, ali mučilo nas je ono što je često problem u amaterskom nogometu. Svi ti dečki rade i studiraju, imaju svoje živote izvan nogometa, i teško je bilo napraviti dobre pripreme za sezonu. Imali smo velike ambicije, to nije tajna, ali uspjeli smo se skupiti na pravi način tek oko sedmog-osmog kola. Do tad su se već nanizali neki loši rezultati, teško se bilo izvući i sezona nije ispala po planovima – analizira svoj mandat u Kučama trener Žitnik.
– Želio bih se zahvaliti ljudima iz kluba na strpljenju u tim trenucima. Često treneri odlaze ili dobivaju otkaz kad nema željenih rezultata, ali u ovom slučaju strpljivi su bili u vodstvu kluba, a strpljiv sam bio i ja. Progutali smo te loše rezultate, uvjereni da će stvari doći na svoje. Tako je i ispalo, ovi rezultati koje imamo produkt su zajedničkog rada uprave, igrača i mene kao trenera.
Dobar posao odrađen je između dvije sezone, jer Turopoljac je danas bitno drukčija momčad nego lani.
– Svi igrači koji su došli pokazali su se kao prava pojačanja, i to na pozicijama koje su nam prošle sezone nedostajale. Ti igrači donijeli su dodatnu kvalitetu, učinili nas još boljom momčadi. U sezonu smo ušli ozbiljno, odmah počeli pobjeđivati, iako uz poneki kiks, često i nezasluženo. Međutim, ubrzo smo počeli pobjeđivati u nizu, povezali četiri pobjede u jednom trenutku i došli u vrh. Pritom s ponosom možemo istaknuti da smo doma dobili sve utakmice ove jeseni, svih sedam! Može se reći da smo stvorili pravu nogometnu utvrdu u Kučama. Tome, uz sve ostalo, pridonosi i jako lijep teren, najljepši u ligi, možda i šire. Naša momčad gaji tehnički nogomet, kod nas se igra kvalitetno, lijepo za oko. Ukratko, igramo dobar nogomet – zadovoljan je trener Stiven.
Tijekom jeseni iza nas Turopoljac je skupio deset pobjeda, remi i četiri poraza, uz gol-razliku 48-18… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kao glavni ljudi u njegovoj svlačionici iskaču kapetan Mislav Čunčić, Kučan s iskustvima s puno viših razina, kao i najbolji strijelac Filip Saraf, četverostruki strijelac iz posljednjeg kola Josip Mlinarić, pa onda i golman Boris Bolšec, za kojeg će trener reći da je “odličan golman i još bolji čovjek”…
– Ova momčad je jedan dobar spoj mladosti i iskustva. Imamo nekoliko starijih, koji su igrali i na višim razinama, ali i mlađe, poput Sarafa, koji su vrlo kvalitetni i imaju perspektivu. Ne bih nikoga pojedinačno izdvajao, spominjao imena, ali uz ove spomenute ima tu još jako puno dobrih i kvalitetnih igrača. I svi su zajedno doprinijeli ovom rezultatu. Atmosfera je odlična, dečki se međusobno druže, izlaze van zajedno.. I sve je to jedna stvarno lijepa priča – kaže trener, koji pristojno odbija pozive da se priključi druženjima s igračima.
– Malo su nam glazbeni ukusi različiti, tako da se ja povučem, ha, ha. Što slušam? Ja volim stranu glazbu 70-ih, 80-ih i 90-ih, a danas su neka druga vremena. Ali svatko, naravno, ima pravo slušati što hoće – sa smiješkom kaže Žitnik.
Uz njega i igrača čvrsto stoji i selo, odnosno ljudi koji su uključeni u rad kluba.
– Uprava je mlada i agilna, to su ljudi koji vole svoj klub, svoje selo, ali i ljudi koji razumiju nogomet. Kad je tako, i meni je kao treneru puno lakše raditi. Rade svoj posao, osigurali su nam vrhunske uvjete, imamo prekrasno igralište, imamo pomoćno igralište s rasvjetom, igralište s umjetnom travom, imamo i malu dvoranu s umjetnom travom na katu… Imamo, ukratko, sve uvjete da ostvarimo ciljeve koji su postavljeni pred nas – istaknuo je trener Turopoljca pa nastavio:
Kučani vole svoj klub i to dokazuju iz dana u dan, kaže trener Žitnik… Foto: David Jolić/cityportal.hr
– Predsjednik je Danijel Zagorac, sportski direktor je Franjo Berković, koji drži sve konce u rukama, ali ima tu još jako puno vrijednih ljudi koji su praktički svaki dan u klubu, vrijedno rade. Evo, jedan primjer… Igrali smo protiv Kloštra taman nakon velikog nevremena i na igralištu je ujutro bio potop! Činilo se da je nemoguće da se utakmica odigra. Međutim, oni su svi već od ranog jutra bili na terenu, bušili rupe, vadili potopne pumpe, što li već… I osigurali su da se poslijepodne može normalno odigrati utakmica. To je jako dobar pokazatelj koliko vole klub, koliko im je stalo da se ta utakmica odigra.
Jedan od takvih, zaljubljenih u svoje selo i svoj klub, bio je i Zlatan Sever, kolega novinar, ali prije svega nogometni fanatik. Napustio nas je u veljači ove godine…
– Puno je emocija kad se priča o njemu. To je bio jedan divan čovjek, koji je baš jako volio i selo i klub. Svakodnevno je bio u klubu, a cijelom tom svijetu amaterskog nogometa dao je neku novu dimenziju svojim pisanjem i radom. Kad su novi igrači dolazili u klub, s njegove strane imali su tretman kao da dolaze u Manchester United! Ti dečki bili su oduševljeni, o njima se pisalo, slikalo ih se… Predivan odnos prema svima nama i naravno da nam strašno nedostaje. I nikad ga nećemo zaboraviti – kaže Žitnik.
Sljedeće godine navršit će se okruglih 30 godina njegova djelovanja u turopoljskom nogometu, pa će nedovoljno upućeni pretpostaviti da je riječ o domaćem čovjeku, no Stiven Žitnik ipak je naturalizirani Turopoljac.
– Ja sam pravi Zagrepčan. Odrastao sam na Trešnjevki i Knežiji, po zanimanju sam ekonomist, a u Veliku Goricu doselio sam se 1994. godine. Otac sam dvoje djece, a imam i jednog unuka, mog Petra – predstavlja se za početak Stiven, pa se okreće svojim ranijim nogometnim danima.
Na klupu NK Turopoljca Stiven Žitnik je sjeo u ljeto 2022., ovo mu je sedmi klub s našeg područja… Foto: NK Turopoljac
– Rodna kuća mi je točno između dva nogometna igrališta, NK Trešnjevke i NK Save na Gredicama, pa sam igračku karijeru vezao za ta dva kluba. Do 21. godine sam bio u Trešnjevki, pa do kraja karijere u Savi. Uz to, tu je i desetak Kutija šibica, koju su u to vrijeme igrali doslovno svi. Bilo je to ono romantično vrijeme, kad su na Kutiji igrale kvartovske momčadi, bez novca, samo iz gušta. Jednom sam i osvojio Kutiju, a bio sam i na EP-u u malom nogometu 1995. u Zaragozi, gdje smo postali europski prvaci. Dvije godine poslije, u talijanskom Bolzanu, osvojili smo broncu – otkrio je za kraj detalje iz svoje nogometne biografije Žitnik.
Sad je na redu odmor od nogometa, za ovu godinu je gotovo, ali brzo će doći i pripreme, pa onda i nastavak prvenstva… U kojem će europski prvak Žitnik i njegov Turopoljac od kraja veljače krenuti u nemoguću misiju – lov na Inker.
Sport
Pet utrka, jedan klub! Sjajni rezultati turopoljskih atletičara
Članovi Atletskog kluba Turopolje nastupili su na čak pet utrka diljem Hrvatske i regije, ostvarivši zapažene ekipne i pojedinačne rezultate.
Još jedan trkački vikend za pamćenje imaju iza sebe članovi Atletskog kluba Turopolje, koji su 10. i 11. svibnja sudjelovali na više natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Najznačajniji nastup bio je na trail utrci Tour de Marča, petom kolu KontinenTrail lige centralne Hrvatske, održanom u šumi Marča kod Ivanić Grada.
Na Marči je AK Turopolje nastupio s čak 25 trkača i trkačica, raspoređenih u tri ekipe. Najuspješniji je bio Turopoljski trail team 2, predvođen najboljom velikogoričkom trail trkačicom i bivšom pobjednicom lige, Jasnom Mikuli. Osvojio je treće mjesto u ekipnom poretku među jedanaest prijavljenih ekipa. Time su nastavili niz postolja, s obzirom na to da im je ovo četvrta uzastopna utrka s plasmanom među tri najbolja tima. Nakon pet kola, nalaze se na drugom mjestu ukupnog ekipnog poretka.
Turopoljski trail team 1 završio je na petom, dok je team 3 bio šesti, uz vrlo mali bodovni zaostatak. U pojedinačnoj konkurenciji, iako ovaj put bez postolja, zabilježeno je nekoliko plasmanā među deset najboljih. Na dugoj stazi od 26 kilometara sa 700 metara visinske razlike, briljirala je Ivana Širić, višestruka prvakinja Hrvatske u trailu i pobjednica 100 milja Istre, koja je odnijela pobjedu, dok je Jasna Mikulić završila kao deveta.
Kod muškaraca na istoj dionici, najbolji rezultat ostvario je Matej Janjić s devetim mjestom, a slijedili su ga Hrvoje Mikulić na 18. i Marijan Malčević na 21. mjestu. Na kraćoj stazi od 18,5 kilometara najzapaženiji su bili Renata Horvatek, sedma u ženskoj konkurenciji, i Darko Radić, deseti među muškarcima.
Uz natjecanje u Marči, članovi AK Turopolje bili su aktivni i na drugim lokacijama. Na zagrebačkoj planinskoj utrci Boroša, dugoj 12 kilometara s oko 900 metara uspona od Trga bana Jelačića do Sljemena, nastupili su Želimir Delač i Sanel Fazlić. Delač je osvojio 119. mjesto ukupno i prvo mjesto u kategoriji M65, dok je Fazlić bio nekoliko pozicija iza.
U sklopu Festivala sporta Decathlon oko jarunskog jezera, Turopoljci su sudjelovali na 6-kilometarskoj humanitarnoj utrci. Vedrana Janjić bila je najbrža među njima, zauzevši šesto mjesto u konkurenciji 196 žena, a trčali su još Stanka Svetličić, Anamarija Mesić i Martin Budimir.
U Kutini su, u sklopu 1. vatrogasne utrke, Ivica i Valerija Prpa sudjelovali u 5-kilometarskoj trail utrci građana. Ivica je završio kao sedmi u muškoj konkurenciji, a Valerija kao peta među ženama.
Za kraj, Danijel Trgovac predstavljao je AK Turopolje na Sarajevo Marathonu, gdje je u polumaratonskoj utrci među 417 muških natjecatelja završio kao 56., s vremenom 1 sat, 37 minuta i 6 sekundi.
Dinamo Hidrel je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedio Bana Jelačića iz Banova rezultatom 4:2 golovima Maria Pavlovića (2), Nikole Beljana i Marka Rusa, za goste je oba pogotka postigao Antonio Boroša.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad iz Banova došla je u vodstvo sredinom prvog poluvremena, dvije minute kasnije domaći su izjednačili. Sudac je nakon toga ”skratio” momčad gostiju za dva igrača, isključenjem Josipa Ćosića u 32. i Karla Jurinjaka u 37. minuti. Brojčano neravnopravni gosti su u 43. ponovo imali gol prednosti, kazneni udarac (igranje rukom) realizirao je Boroša za 1:2.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Realno je bilo očekivati da će domaći u drugom poluvremenu s dva igrača više okrenuti rezultat u svoju korist, izjednačio je Pavlović u 57. minuti na 2:2. Gosti su se uspješno branili sve do zadnje minute, a onda je Pavlović svojim drugim golom doveo domaće u vodstvo 3:2. Rus je golom u 3. minuti sudačke nadoknade potvrdio pobjedu – 4:2!
Dinamo Hidrel (26 10 6 10 47:51 35) je s 35 bodova na 8. mjestu u trenutačnom poretku. U 27. kolu gostuje kod Dinama Jakovlje.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 26.kolo
NK Dinamo Hidrel – NK Ban Jelačić (Banovo) 4:2 (1:2)
Novo Čiče. Stadion: ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 60. Nedjelja, 11.05.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Antonio Vukadin. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Jurica Šarić (svi iz Dugog Sela). Delegat: Ivan Haluga (Mičevec). Strijelci: 0:1 – Boroša (23), 1:1 – Beljan (25), 1:2 – Boroša (43-11m), 2:2 – Pavlović (57), 3:2 – Pavlović (90), 4:2 – Rus (90+3). Isključenja: Josip Ćosić – dvije opomene (30′, 32′), Karlo Jurinjak-dvije opomene (8′, 37′).
DINAMO HIDREL: Šimić, Smilović, Balenović, Beljan (od 90+2 Pandža) Đuksi, Štivić, Pravdić (od 46. Rus), Žarina (od 79. I.Varivoda), Babić, Pavlović (od 90+2 Suhalj), Hemen (od 63. Ljubas). Trener: Stiven Žitnik.
BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Boroša, Juričić (od 82. Mikulić), G.Trošić (od 82. Benedik), Svečak (od 46. Ronjak), Ćosić, Petak, Jurinjak, Štefanac (od 87. Mladen). Trener: Alen Zidarić.
Moja županija
Županija nagradila parataekwondoaša Kristijana Burušića
Rugvičanin je hrvatski reprezentativac a osvojio je broncu na Europskom parataekwondo prvenstvu u Talinu.
Zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović prigodno je nagradio parasportaša – hrvatskog reprezentativca i člana Parataekwondo kluba Rugvica – Kristijana Burušića, povodom osvajanja brončane medalje na Europskom parataekwondo prvenstvu u formama – poomsae kategoriji, koje se održalo sredinom travnja u estonskom glavnom gradu Talinu.
Čestitavši Kristijanu i njegovom treneru Antonu Marasu na predanom radu i sjajnim rezultatima, Tomljenović je podsjetio da Zagrebačka županija kontinuirano povećava sredstva općenito za sport, a posebno i za parasport.
Foto: Zagrebačka županija
– Vesele nas ovakvi rezultati naših sportaša i veselimo se njihovim budućim uspjesima. Čestitam i predsjedniku Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darku Matiću koji je za svoje zalaganje za parasportaše dobio i priznanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora – naglasio je Tomljenović.
O samom nastupu na Europskom prvenstvu te zajedničkim treninzima i pripremama govorio je Kristijanov trener i predsjednik Parataekwondo kluba Rugvica Anton Maras.
Foto: Zagrebačka županija
–Na cijelom Prvenstvu Hrvatska je po broju osvojenih medalja osvojila drugo mjesto, a u Kristijanovoj kategoriji P22 su u konkurenciji 11 natjecatelja prva tri mjesta osvojili Hrvati, što ne znam da li se ikada dogodilo u bilo kojem sportu. Za ovo smo natjecanje s pripremama počeli već u siječnju s deset treninga tjedno, inače redovno treniramo pet puta tjedno a trenutačno skupljamo bodove za Paraolimpijske igre koje će se 2028. godineu Los Angelesu – ispričao je Maras.
Nakon velikih uspjeha u stolnom tenisu i atletici, sada osvajamo nagrade i u parataekwondou, na što smo izuzetno ponosni, rekao je predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darko Matić.
Foto: Zagrebačka županija
–Parasportski savez okuplja ljude i klubove koji svakodnevno dižu razinu i kvalitezi sportaša. Iz godine u godinu nam proračun apsolutno raste i da nema takvog proračuna ne bi bilo ni ovakvih rezultata, zato zahvaljujem zagrebačkoj županiji na podršci. Vjerujem da će naša županija za tri godine u Los Angelesu imati tri sportaša u tri različita sporta – najavio je Matić.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Livaja “poništio” Pajazitija, Gorica oduzela Hajduku i zadnji komadić nade
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Hajdukom na svom stadionu, vodstvom stečeno golom Pajazitija trajalo je samo šest minuta, ali ono najvažnije ipak se dogodilo dan ranije na Šubićevcu…
Već dan ranije sve je postalo jasno. Dok su nogometaši Gorice odrađivali posljednje pripreme za dolazak Hajduka, pratili su i događanja na Šubićevcu. Kod posljednjeg Šibenika gostovala je vodeća Rijeka, čekala se pobjeda Riječana, a ona se i dogodila zahvaljujući golu Djouahre. Onog trenutka kad je sudac označio kraj, postalo je jasno da će Gorica ostati prvoligaš i u osmoj sezoni zaredom, a to je praktički od početka sezone bio i glavni cilj.
A kad se do konačno i definitivno dogodilo, kad je taj glavni cilj ispunjen, i to na terenu, a ne kroz oduzimanje/vraćanje bodova bilo kome, s goričkih leđa pao je kamen od stotinu tona. S leđa trenera Carevića, njegovih igrača, ali i svih uključenih u život našega kluba… A priprema za Hajduk istoga je trenutka dobila ozbiljnu dozu relaksacije, jer konačno se čekala utakmica u kojoj Gorica ništa ne mora.
To ne znači da Gorica nije pokušala, da nije odigrala dobru, mušku, kvalitetnu utakmicu protiv Hajduka, ali izostanak imperativa dobro je došao i igračima, i navijačima, i ljudima u vodstvu kluba. Budući da je, uz taj faktor, ispunjen i onaj o idealnim vremenskim uvjetima za igru, budući da je stadion i ovoga puta bio rasprodan, doduše ponovno u velikoj većini gostujućim navijačima, svi preduvjeti za dobru nogometnu predstavu bili su tu.
Carević je krenuo s trojicom otraga, u varijanti koja se prije tjedan dana u Rijeci pokazala uspješnijom, s Ercegom u vrhu napada, dok je Splićane predvodio dvojac Livaja – Rakitić, s Melnjakom lijevo umjesto Dialla i “našim” Kalikom na poziciji desetke, iza Livajinih leđa.
Prvu priliku na utakmici imao je Hajduk, u sedmoj minuti Prpićev pokušaj blokirao je Krizmanić, a malo potom dobili smo i novu sekvencu za pamćenje s goričkog stadiona. Imali smo već kopanje stativa, skidanje oznaka postavljenih zbog snijega i potope epskih razmjera, a sad smo vidjeli i kako je eksplozivna naprava s tribina napravila rupu u terenu, pa je Dado Mazulović odjurio po kantu zemlje i zapunio rupu na licu mjesta. I utakmica je mogla krenuti dalje…
Pokušavao je s jedne strane Kalik, s druge Erceg, pa opet Kalik i Uremović, a u 33. minuti pred Silića je izašao Ndockyt. Nije uspio reagirati na vrijeme i prilika je propala, kao što je zamalo neuspješan ispao pokušaj Halilovića u trećoj minuti nadoknade. Slobodnjak je bio u idealnoj poziciji, ali lopta je zapela na živom zidu, pa se na odmor otišlo s nulom.
Gorica je ove sezone uzela četiri boda iz dvije domaće utakmice protiv Hajduka… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Međutim, nije tako dugo ostalo u nastavku. Čovjek za golove u velikim utakmicama, Adrion Pajaziti, opet je zablistao u 48. minuti, kad je dodavanje Ercega s desne strane fenomenalno proslijedio u gol Hajduka s 15-ak metara!
Bio je to povod da sa gostima sklonih tribina krenu povici, da parafraziramo, “Igrajte, maleni ženski spolni organi!”, a na to su igrači Hajduka reagirali vrlo ažurno. Pet minuta poslije mladi Durdov pogodio je stativu, a minutu potom ukazao se još jedanput Marko Livaja. Michele Šego ušao je nekoliko trenutaka ranije i odmah poslao idealan centaršut na Livaju, koji je “preskočio” Krizmanića i glavom pogodio pokraj nemoćnog Banića za izjednačenje.
Do drugoga gola pokušavali su doći i jedni i drugi, Hajduk preko Rakitića, Gorica preko Halilovića, nakon čega se utakmica primirila, a pirotehnika razbuktala. Imali smo i novi prekid zbog dima, a vidjeli smo i još po jedan solidan pokušaj na svakoj strani. Na kraju, Gorica i Hajduk podijelili su bodove, svakome je pripao po jedan, što za Goricu znači samo još jedan bod više, a za Hajduk i definitivni oproštaj od šampionskih ambicija.
Što se Gorice tiče, do kraja sezone preostalo je još odraditi gostovanje kod Slaven Belupa i domaći sudar s Lokomotivom, pa krenuti na predah. I upustiti se, prema svemu sudeći, u novu ozbiljnu rekonstrukciju momčadi.
HOTNEWS
Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla
EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Foto: Judo klub Fuji
-
HOTNEWSprije 5 danaAIRVG2025 – detalji nebeskog vikend-showa iznad Velike Gorice
-
Najaveprije 4 danaU subotu svečanost povodom Dana branitelja Grada Velike Gorice uz koncert Gazdi
-
HOTNEWSprije 19 satiFOTO Turopoljski Chill and Grill – fantazija okusa i odlično društvo
-
Vijestiprije 3 danaDamir Urban stiže u Veliku Goricu