Tjedan dana nakon traumatičnoga gostovanja u Zaprešiću, gdje su Kurilovčani doživjeli prvi gostujući poraz ove sezone, na Udarnik su stigle Ravnice. A stigao je i trenutak za prvu domaću pobjedu u prvenstvu… Čistu, sigurnu i uvjerljivu pobjedu, čak i nešto uvjerljiviju nego što sugerira tih konačnih 3-1.

Trener Senad Harambašić zajedno sa svojim igračima gorio je od želje da se konačno skine to “prokletstvo” domaćeg terena. Dolazak protivnika koji je u tom trenutku bio posljednji na tablici djelovao je kao idealna prilika da se takvo što i dogodi, a Kurilovčani su očekivano i isporučili.

Pokušaji da se probije gostujući blok završavali su neuspješno sve do 28. minute, kad je Fabijan Starčević uspio poslati loptu u mrežu i odvesti svoju momčad u nešto mirnije vode. Bilo je istoga trenutka jasno da je za potpuni mir potreban još jedan gol, a on se dogodio u smiraj prvog poluvremena. Kurilovec je u posljednjoj minuti prvog dijela dobio kazneni udarac, a u trenucima kad ga je Luka Sedlaček pretvorio u povećanje vodstva već je krenula i sudačka nadoknada.

S dva pogotka kapitala Kurilovec je u nastavak ušao odlučan da što prije otkloni i posljednje dvojbe koje su eventualno mogle postojati, a to smo dočekali nakon nešto više od sat vremena igre. David Pršir pogodio je za velikih i nedostižnih 3-0 u 63. minuti, pa je preostalo samo mirno utakmicu privesti kraju. To su Kurilovčani i učinili, bez obzira na autogol Frana Vujnovića na ulasku u sudačku nadoknadu, jer tu se radilo samo o kozmetici, budući da je poraz Ravnica ispao za nijansu manje uvjerljiv.

Kurilovec se tako vratio na šesto mjesto tablice u 3. NL Centar, sa sedam bodova manje od vodećeg Zagorca, a u sljedećem kolu čeka ih prilično zahtjevan zadatak. Na redu je gostovanje kod Mladosti u Petrinji, a tamo nikad i nikome nije lako…

Nakon što je u srijedu očekivano prekinut niz pobjeda rukometaša Gorice, budući da je sredina tjedna donijela gostovanje kod nedodirljivog Zagreba, tri dana poslije tražio se povratak starim navikama. Točnije, pobjedama. Bilo je, međutim, jasno od početka da Goričane ni ovoga puta neće čekati nimalo jednostavan zadatak, budući da je u goste dolazio vrlo opasni Čakovec, s bivšim Goričanima Filipom Goričanecom i Kajom Cikatićem u sastavu.

I doista, problemi su se krenuli rađati već od samoga starta. U tijeku je bila sedma minuta kad je na semaforu naše Gradske dvorane svijetlilo zabrinjavajućih 1-5 u korist gostiju iz Međimurja. Sljedećih desetak minuta Goričani su tražili načine kako doći do egala, kako se vratiti u utakmici, a u tome su uspjeli kod rezultata 8-7 za Čakovčane polovicom poluvremena. U tom lovu su se naši rukometaši malo i potrošili, pa su Čakovčani zadržali prednost do kraja poluvremena. Na predah su Goričani otišli s golom minusa.

U nastavku je slijedila još veća borba, a Gorica u svemu tome nije pronalazila rješenje za raspucanog Luku Bakovića, koji je s tri gola na otvaranju nastavka odveo Čakovec do nove značajnije prednosti (20-17). Čekao se “taj” trenutak kad će Gorica proigrati, razmahati se, a to smo dočekali sredinom drugog poluvremena, kad je momčad trenera Miškovića povezala četiri gola i otišla na prednost 27-25.

Međutim, tu je drama tek počela…

U tijesnoj završnici prvo je Gorica desetak minuta prije kraja ostala bez Jakova Neralića, koji je dobio izravni crveni karton zbog grubog starta na sredini igrališta. Unatoč tom hendikepu, Gorica je ipak imala sve u svojim rukama. Imala je i vodstvo 31-30 na četrdesetak sekundi prije kraja, kad je ponovno odlični Marin Sorić obranio sedmerac i gurnuo svoju momčad u pobjedničku poziciju.

Trener Matej Mišković u tom je trenutku pozvao minutu odmora i dogovorio kombinaciju koja je trebala potvrditi pobjedu Gorice. Međutim, ona nije realizirana, umjesto toga su dosuđeni koraci na 15-ak sekundi prije kraja, što je otvorilo šansu Čakovcu da se vrati u egal u samoj završnici. Gosti su to uspjeli i odraditi, i to golom nezaustavljivog Bakovića sekundu prije nego što se oglasila sirena….

Svakome je tako pripao po jedan bod, što je nakon svega viđenog možda i najrealniji ishod. Naravno, to ne znači da Goričani nemaju za čime žaliti, jer propuštena je velika prilika da se uzme pun plijen u sudaru s izravnim rivalom za plasman u Ligu za prvaka. Marin Sorić u svemu tome je skupio lijepih 12 obrana, a najbolji strijelci Gorice bili su Hrvoje Ceković i Marko Karaula s po sedam pogodaka. Na drugoj strani Vito Horvat 10 obrana, a fenomenalni Luka Baković 12 golova.

U sljedećem kolu Goričane čeka novi težak izazov, gostovanje kod Bjelin Spačve u Vinkovcima.

Preč. Đuro Sabolek, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u ponedjeljak 6. listopada 2025. godine u Vinogradskoj bolnici u 76. godini života i 51. godini svećeništva – objavila je jutros Zagrebačka nadbiskupija.

Rođen je 11. svibnja 1950. godine u Jelenščaku, od oca Vjekoslava i majke Katarine, r. Ipša. Sakrament krštenja i svete potvrde primio je u rodnoj Župi sv. Vida i sv. Jurja mučenika u Mađarevu. Nakon osnovne škole koju je polazio u Podrutama, upisao je Dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. U Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu ušao je 1969. godine te je upisao Katolički bogoslovni fakultet.

Za đakona je zaređen 1974. godine po rukama zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića, a za svećenika ga je 29. lipnja 1975. godine zaredio Sveti Otac Pavao VI. u Rimu.

Prvu službu župnog vikara obnašao je u Župi sv. Nikole biskupa u Pleternici od 1976. do 1978. godine. Nakon toga bio je župni vikar u Župi Svetoga Križa u Orahovici do 1980., a potom je imenovan upraviteljem Župe sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu.
Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine. Nakon umirovljenja živio je u Svećeničkom domu sv. Josipa na zagrebačkom Kaptolu.

Bio je dekan Velikogoričko-odranskog dekanata u dva mandata te član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Na najbolji mogući način košarkaši Gorice su najavili novu sezonu Prve lige. U finalnoj utakmici Kupa Krešimira Ćosića – Regija Centar, na parketu Gradske sportske dvorane, sa 76-67 svladali su Mladost i tako izborili plasman u osminu finala Kupa na nivou Hrvatske.

Pobjeda je i više nego zaslužena, jer od prve minute igrači trenera Damira Miljkovića imali su kontrolu rezultata. Odličnim otvaranjem utakmice već u prvoj četvrtini došli su Goričani do 11 poena prednosti, no gosti s Velesajma nisu pokleknuli te su do odlaska na odmor smanjili na samo minus šest (41-35).

U nastavku susreta Mladostaši su u više navrata ozbiljno zaprijetili došavši na minimalan zaostatak, no kad je trebalo prelomiti utakmicu, pojavio se Borna Dramalija, koji je s dvije trice donio mirniju završnicu. U njoj je, pak, ključnu rolu odigrao Kristijan Validžić, koji je tricom odveo svoju momčad na nedostižnu dvocifrenu prednost, koju su gosti do isteka četrdesete minute samo ublažili.

– Prije svega čestitam dečkima na pobjedi i trudu. Ovo je njihova nagrada, jer samo oni znaju koliko smo znoja prolili od početka priprema. S naše strane dobra utakmica i vjerujem odlična pozivnica svim gledateljima da nas u subotu dođu podržati na startu nove prvenstvene sezone – kazao je trener Damir Miljković.

Naše strijelce još jednom je predvodio Borna Dramalija koji je susret završio s 19 poena. Uz njega dvocifren učinak imali su još Matija Pavlic (13), Kristijan Šutalo (11) i kapetan Ante Mašić (11). Kod Mladosti prvo ime Stipe Krstanović s 22 poena.

KUP KREŠIMIR ĆOSIĆ – REGIJA CENTAR, FINALE
KK GORICA – KK MLADOST 76-67 (22-16, 19-19, 11-15, 24-17)
KK GORICA: Dramalija 19, Pavlic 13, Šutalo 11, Mašić 11, Kuzmić 7, Validžić 7, Miloloža 5, Gluhak 3, Ninić, Ivanković, Turić, Bljaić
KK MLADOST: Krstanović 22, Mršić 18, Jakić 13, Ferderber 5, Pavić 4, Zrilić 3, Duspara 2, Grašo, Pavković, Filip Majdak, Radović, Škugor

U nekim drugim, nimalo davnim vremenima, onakva kiša kakva je padala tijekom ove nedjelje učinila bi nogometnu predstavu na Gradskom stadionu – negledljivom. I vrlo upitnom po pitanju regularnosti. Ogled s Rijekom u devetom kolu prvenstva bio je tako dobar trenutak da vidimo što će nam to donijeti novi travnjak u budućnosti, a prvi dojmovi kažu da će donijeti jako, jako puno. Travnjak je popio svu kišu, i to je sjajno, ali problem je u tome što je Gorica “popila” tri komada od Riječana…

Drugi uzastopni poraz Gorice na domaćem terenu dogodio se u utakmici koju je domaći trener Mario Carević ovako sažeo u jednu rečenicu:

– Mi smo igrali, a oni su zabijali!

Nažalost po Goričane, uzalud im sve dobro što su pokazali u polju, jer Rijeka je imala puno više konkretnosti i preciznosti. Ili, može se i tako to reći, Rijeka je imala Tonija Fruka. Prošle sezone bivši Goričani uredno su zagorčavali život Gorici, po dva gola svom nekadašnjem klubu zabili su Niko Janković i Gabriel Rukavina, da bi sad došao red na Fruka…

Gorica je bolje počela, prijetila je preko razigranog Pršira, imala i neke jako dobre situacije, ali sve se okrenulo u 22. minuti. Fruk je dao sjajnu loptu iz pozadine, Čop je pucao, Matijaš obranu, a na odbijanac je naletio Tiago Dantas.

Pokušavali su Goričani kreirati situacije pred protivničkim golom i nakon upadanja u minus, no najčešće su uspijevali doći samo do protivničkog kaznenog prostora. Dalje od toga nije išlo, potraga za izjednačenjem pokazala se neuspješnom, a onda je Toni Fruk otklonio većinu dvojbi. U 68. minuti primio je loptu gotovo na centru, vukao sve do nekih 18 metara od Matijaševa gola i zatim je pospremio u mrežu. Goricu je, bilo je jasno u tim trenucima, čekala nemoguća misija povratka u utakmicu…

Ipak, dogodilo se to u 80. minuti, nakon što je uporni Gashi došao do jedne naizgled izgubljene lopte u kaznenom prostoru, pogurao je do Čuića, a on uz pomoć domaće obrane to nekako uspio poslati u mrežu. Nada se probudila, ali kratko je to potrajalo. Već dvije minute poslije Adu Adjei je pobjegao obrani, namjestio se na desnicu i lijepo pogodio za konačnih 3-1.

– Imali smo posjed, bili dobri u organizaciji, ali opet nas je mučila ista boljka, a to su odluke u zadnjoj trećini. Imamo milijun dolazaka i pokušaja, ali nema završnice. Tu moramo biti konkretniji jer odluke ne mogu trenirati. Smeta me i način na koji primamo golove, a znali smo da će to raditi – komentirao je Carević i dodao:

– Imamo dobar model igre i kemiju u ekipi. Zadnje dvije utakmice nisam zadovoljan, ali budimo realni, igrali smo protiv Osijeka i Rijeke koji imaju veliku individualnu kvalitetu. Ipak, vjerujem da ova momčad može biti konkurentna, samo moramo popraviti neke stvari.

Detalje kojima nije zadovoljan pokušat će Carević promijeniti tijekom reprezentativne stanke, koja dolazi na red nakon dva vezana poraza, što nikad nije idealno.

– Odmorit ćemo dan-dva, a onda raditi na tranziciji i zadnjoj trećini. Možda kroz pozicijski trening i šablone pronađemo učinkovitija rješenja – nada se trener Gorice.

Kad stanka prođe, Gorica nastavlja svoju seriju domaćih utakmica, četvrti uzastopni gost bit će Varaždin.