Sport

Erceg zabio dvaput, vrijedilo jedanput, dovoljno samo za bod!

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Varaždinom na otvaranju proljetnog dijela sezone u SuperSport HNL-u i ostali na dnu tablice. Jedini gol za Goricu, svoj prvi u novome dresu, zabio je Ante Erceg, kojem je jedan gol i poništen…

Objavljeno

prije 1 godina

25. siječnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ugodan zimski dan, iako u poslijepodnevnim satima i vjetrovit, poslužio je kao kulisa za otvaranje nogometnog proljeća u Velikoj Gorici. Nogometaši Gorice krenuli su s dna, a na prvom koraku čekao je Varaždin. Gradski stadion bio je popunjen onako kako je to inače, teren daleko od idealnog, najblaže rečeno, a na terenu – borba! Posloženi i uigrani Varaždin protiv neke nove, potpuno renovirane Gorice…

“Ne mogu baš krenuti sa svim novim igračima u prvih 11, to ne bi bilo rezonski”, rekao je trener Carević u najavi utakmice pa na Varaždin krenuo sa – šestoricom od sedmorice! Mladi Ilić nije bio ni u zapisniku, Krenuo je Banić na golu, novak Bralić, Steenvoorden i Krizmanić, na bokovima Mikanović i novi igrač Sikošek, u sredini Gurlica te novaci Elezi i Fiolić, a novi je bio i napadački dvojac Erceg – Čuić.

Kako je i najavljeno, Gorica je istrčala na Gradski stadion gladna i žedna uspjeha, energična i taktički smislena, s dobrim dionicama na svim dijelovima travnjaka. Nanizali su tako Goričani i tri lijepe prilike u prvih pola sata, pri čemu je najbolja bila ona u kojoj je Filip Čuić glavom naciljao stativu. Varaždin je prvi put ozbiljno došao naprijed tek u 34. minuti…

Došao i – zabio! Nije dovoljno kvalitetan bio pas iz zadnje linije, veznjak Varaždina Tomislav Duvnjak presjekao je loptu, dugim dodavanjem pronašao Dabru lijevo, a on iz prve vratio pred golom, gdje je sam ostao Aleksa Latković. Lijepa akcija, skupa pogreška, šokantan ulazak u minus nakon jako dobrih pola sata!

Šok je potrajao, jer preuzeo je Varaždin inicijativu nakon toga, stvorio još jednu priliku preko srećom nepreciznog Mitrovskog, a takvo stanje stvari na terenu otvorilo je ponešto prostora na gostujućoj polovici…

Ante Erceg, nominalno najveće pojačanje Gorice ove zime, od prve je minute “giljao”. Bio ga je pun teren, i napadao je i branio, napravio je i nekoliko čvrstih prekršaja, a u 43. minuti dočekao je priliku i za prvi gol u dresu Gorice. Lopta je došla iz pozadine, izborio se za nju u duelu sa snažnim Laminom Ba, ušao u kazneni prostor i vješto prebacio vratara Silića za izjednačenje na 1-1.

Na poluvremenu je u svlačionici ostao Gurlica, umjesto njega ušao je Tibor Halilović, a svježu energiju Carević je nastavio tražiti i u 65. minuti, kad je umjesto Fiolića i Sikošeka uveo Pajazitija i Vrzića. Međutim, nije to izgledalo osobito u nastavku, dalo se primijetiti da su noge sve teže, a time se može objasniti i činjenica da je Gorica u nastavku prvi put zapucala na gol Varaždina u 78. minuti.

Ivan Fiolić odigrao je solidnih debitantskih 65 minuta u dresu Gorice… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Zapucala i – zabila! Nažalost, uzalud, jer VAR provjera potvrdila je da je pomoćni sudac bio u pravu podigavši zastavicu nakon novog bijega Ante Ercega, nove lijepe realizacije. Rezultat se ovoga puta nije mijenjao, a Gorica se nastavila mučiti u igri prema naprijed. Najvećom opasnošću tako se pokazao pomalo slučajan, ali opasan pokušaj Luke Vrzića u sudačkoj nadoknadi, a mreže se više nisu tresle.

Ostalo je tako 1-1, svakome po bod, što Gorici ne bi trebalo biti dovoljno. Šteta je zbog onog centimetra ili dva kod Ercegova zaleđa, šteta je zbog primljenoga gola iz prvog dolaska gostiju pred gol, ali i ovaj jedan bod se na kraju može smatrati jednim koračićem naprijed.

– Važno je da budemo pragmatični. Ako već ne možemo pobijediti, barem da ne izgubimo – poželio je trener Carević na ulasku u proljeće.

Tako je to nekako i izgledalo, a mi ćemo se nadati da će sve skupa ići samo na bolje. Da će se novi igrači uigrati, ozlijeđeni vratiti, kao i ozbiljne pobjedničke navike. Neka to krene već od gostovanja kod Istre 1961 u petak…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.