Puna tri mjeseca prije nego što će proslaviti 32. rođendan, prerano po svim navijačkim parametrima, Marcelo Brozović odlučio je oprostiti se od igranja za hrvatsku reprezentaciju. Godinama jedan od najboljih veznih igrača na svijetu, intergralan i neizostavan dio momčadi koje su osvajale srebro i broncu na svjetskim prvenstvima, Broz je sve radio na svoj način. I na terenu i izvan njega.
Naravno da je i otišao na svoj način. Prerano u prvom redu, ali onako kako to mali od Bombe voli raditi. Drukčije od ostalih. Na društvenim mrežama objavio je pismo javnosti.
“Poznajete me dovoljno dobro da znate kako nisam od puno riječi, pa bi zapravo za ovo oproštajno pismo bila dovoljna i samo jedna brojka.
99.
Toliko sam puta imao čast nastupati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, i s tim brojem ću završiti reprezentativnu karijeru.
Za Hrvatsku sam uvijek davao sto posto truda, energije, snage i strasti. To je standard koji su postavili brojni veliki igrači prije mene, standard kojem smo stremili svi u ovoj nezaboravnoj generaciji i standard kojem moraju težiti svi koji dolaze.
Osjećam da sam s Hrvatskom prošao i ostvario sve što sam mogao poželjeti i da je vrijeme za nove snage koji će dati tih sto posto jer je jedino to dovoljno dobro kada nastupate za Hrvatsku.
99 utakmica.
U njima su sadržane najvažnije uspomene mojeg nogometnog života i beskrajno sam zahvalan što sam imao privilegiju biti dio ove ekipe.
Hvala svim izbornicima i svim članovima stožera, kao i ekipi iz Saveza, jer svi zajedno pomažu u kreiranju tog pobjedničkog ozračja.
Velika hvala ide mojim najbližima jer su mi uvijek potpora. Sretan sam što sam i s njima mogao dijeliti te najveće trenutke, kao i s navijačima.
Iz puno razloga je teško reći zbogom reprezentaciji, ali zbog jednog razloga sam se lomio ovako dugo.
Teško je reći zbogom ekipi.
Teško je reći zbogom Luki i Kovi, s kojima sam toliko toga prošao i s kojima je bio nevjerojatan gušt igrati. I svima ostalima, jer smo znali kako ići sto posto na terenu, a kako se zaj****** izvan terena. Znam koliko će mi sve to nedostajati: svaki obrok, napetost prije utakmice, ponos kada zasvira Lijepa naša, emocija kada s navijačima slavimo velike pobjede, i onaj obični ponedjeljak kada se okupimo, zagrlimo i nastavimo gdje smo stali prošli puta.
No, karavana mora dalje, a mi koji odlazimo ostajemo najveći navijači. Hrvatska ima i imat će i dalje sjajnu ekipu, starije koji će voditi kao do sada, i mlađe koji su gladni, kvalitetni i željni nastaviti niz velikih uspjeha.
99.
Pitat će se netko, “pa tko je tako lud da se oprosti baš s 99 nastupa”? To je više nego sam mogao priželjkivati, a pritom je bilo bolje i uspješnije nego sam mogao sanjati. I zato, tih 99 je baš, onako, epic!
Voli vas Broz! ❤️”
Hrvatska reprezentacija bez njega više neće biti ista, ovime je završena i jedna velika priča turopoljskog nogometa, jer Broz se i kroz svoje reprezentativne godine prometnuo u daleko od najvećeg nogometaša kojeg je ovaj komadić planete ikad imao. Usput, činio je to i u dresu velikog milanskog Intera, na najvećoj mogućoj sceni, uz trofeje i priznanja…
Zbog Broza svih smo ovih godina još malo pozornije pratili reprezentaciju, s još malo snažnijom emocijom, jer imali smo nekoga svoga, dečka iz Okuja koji se probio do najviših razina, koji je s kapetanskom trakom predvodio giganta iz Milana u finalu Lige prvaka. I imamo razloga žaliti što je ovoj fazi naših nogometnih života došao kraj. Broz je svoje u kockastom odigrao.
S nogometom još nije gotovo, nema ni razloga za to, jer tek mu je 31, bogati ugovor sa saudijskim Al Nassrom traje još dvije godine, a Broz bi mogao trajati i još puno duže od toga. Međutim, u reprezentaciji ga više nećemo gledati, odlučio je da je dosta…