Sudari automobila i divljači na cestama nisu rijetkost. Naprotiv, procjenjuje se da ih je oko 4.000 godišnje, a za vozače koji se nađu u toj situaciji prvi i ključni korak je isti, pozvati policiju i ostati na mjestu događaja do očevida. Europsko izvješće o nezgodi u tom slučaju ne vrijedi.
Kako objašnjavaju iz HAK-a, odštetni zahtjev podnosi se Hrvatskom lovačkom savezu, uz zapisnik o alkotestiranju, policijsku potvrdu o nesreći, prometnu dozvolu i vozačku dozvolu. No, isplata štete nije automatska. Zahtjev mora biti osnovan, a tu često počinju problemi.
Zakon o lovstvu predviđa samo dvije jasne situacije odgovornosti. Vozač odgovara ako je vozio protivno prometnim propisima ili postavljenoj signalizaciji. Lovoovlaštenik odgovara ako je šteta nastala zbog provođenja lova. Problem nastaje u svim drugim, puno češćim slučajevima, primjerice, kada noću divljač izleti na cestu, a lov se u tom trenutku ne provodi i vozač nije ništa prekršio.
Upravo zbog te “sive zone” tražena je ocjena ustavnosti Zakona o lovstvu. Ustavni sud zaključio je da zakon ne mora predvidjeti svaku životnu situaciju te je prepustio sudovima da kroz praksu tumače odgovornost, oslanjajući se na opća načela odštetnog prava. Sudska praksa je u međuvremenu zauzela jasan stav: divljač na cesti smatra se opasnom stvari, pa lovoovlaštenik snosi objektivnu odgovornost za štetu, čak i kada se lov ne provodi. Drugim riječima, ako je vozač vozio propisno, teret odgovornosti u pravilu pada na lovoovlaštenika, osim ako on dokaže da je šteta nastala zbog nepredvidivog i neizbježnog uzroka ili radnje treće osobe.
Takav stav potvrđen je i presudom Visokog trgovačkog suda u svibnju 2023. godine. U konkretnom slučaju vozač je vozio 60km/h na dionici gdje je ograničenje bilo 50 km/h, no vještak je utvrdio da sudar sa srnom ne bi mogao izbjeći ni tom brzinom, trebalo bi voziti najviše 24 km/h. Sud je zaključio da vozač nije odgovoran, pa je odgovornost prebačena na lovoovlaštenika.
U igru se, međutim, može uključiti i treći akter, ato je pravna osoba koja upravlja javnom cestom. Prema Zakonu o cestama, ona može odgovarati ako na zahtjev lovoovlaštenika nije postavila odgovarajuću prometnu signalizaciju. No, ni tu odgovornost nije automatska. U presudi iz ožujka 2023. godine sud je utvrdio da upravitelj ceste nije odgovoran iako traženi znak nije bio postavljen. Vozač je vozio ispod dopuštene brzine, a divlja svinja je istrčala iz raslinja u mraku, pa znak upozorenja ne bi promijenio ishod nesreće. Budući da nepostavljanje znaka nije bilo u uzročnoj vezi sa sudarom, odgovornost upravitelja ceste otpala je.
Dakle, sve ovisi o okolnostima, a konačnu riječ najčešće imaju sudovi.