⌈Foto: Privatna arhiva Ane Bundalo; Razgovarala: Gianna Kotroman⌋

Blato do koljena, provlačenje kroz šikare, obilazak hranilica u dubini šume – nikako ne zvuči kao nešto što bi zanimalo ženski rod. No, ne i Anu Bundalo iz Velike Gorice koja je vrlo aktivna lovkinja iz Lovačkog društva „Stari gaj“ iz Mraclina.

Sve o lovačkom kodeksu, vrstama čeka, ponašanju kolega lovaca prema dami i što djeca mogu naučiti od lovaca – otkrila je Gianni Kotroman tijekom gostovanja na City radiju.

Kako je “skoknula” do radija na pauzi s posla, nije došla u studio u lovačkoj odjeći, pa je Giannu zanimalo kako je inače obučena kada kreće u šumu…

Da li je to kao s ilustracija lovaca s famoznim maslinasto-zelenim šeširima sa zataknutim perom?

-Da, tako smo obično obučeni na lovačkim svečanostima, svečana odijela i šeširi, no sada po zimi, recimo u zimskom lovu se toplo obučem i običnu imam kapu. Kad sam u lovu, ja ne izgledam baš kod dama. Raščupana sam i u blatu do koljena, a često i poderana jer se ide kroz šikaru i granje, ili preko potoka. Tako da to nisu okolnosti za damski izgled.

Kako izgleda jedan vaš dan u lovu? Je li puška teška?

– Postoje više vrsta lova, osnovna podjela je na pojedinačni i grupni odnosno pogonski lov. Kad idem sama na čeku, npr. ujutro ustanem se oko 3 u noći, opremu spremim večer prije, i krenem u lovište, dok se prilikom pogonskog lova koji se odvijaju nedjeljom svi lovci sastaju u lovačkom domu u 8 sati, gdje nas lovnik, voditelj lova, upoznaje sa dijelom lovišta koji ćemo proći i koju vrstu divljači lovimo. Što se tiče težine puške, postoje lakše i teže varijante. Ja sam konkretno naslijedila dio oružja od svog oca. Možda i nije po mjeri za ženu, malo je teža, ali sve to u konačnici gradi o mišićnu masu. Što je jako dobro.

Što obuhvaća lovački kodeks?

– Postoje pravila etičkog ponašanja lovca gdje se očekuje da on pristupa sa poštovanjem prema prirodi, kolegama lovcima, ali i osobama koji su ne lovci kao i prema divljači, uz postojanje različitih lovačkih običaja. Neka od etičkih pravila su npr. ostavljaj za sobom okolinu boljom nego kako si je našao, slijedi sigurno rukovanje sa puškom i insistiraj da vaše kolege urade isto, prevozite divljač diskretno – nemojte ju izlagati pogledima, zahvalite vlasniku zemljišta i ako dozvola za lov na njegovoj zemlji bude odbijena. Jedan od važnijih i redovno prakticiranih običaja je običaj „počast divljač“, nakon lova divljač se polegne na desni bok, lovci skinu kapu/šešir, dok lovnik iskazuje zahvalnost za pruženi lovački užitak i za meso koje ćemo kasnije iskoristiti u kulinarstvu.

Nastojim obogatiti svoje lovačko znanje, stoga sam prošle godine položila ispit za Ocjenjivača trofeja. Svako lovačko društvo treba imati bar tri osobe koje imaju položen taj ispit, jer se komisija sastoji od tri osobe, koja kada lovac donese trofej na procjenu, prema posebnom sustavu bodovanja, ovisno o vrsti divljači, donosi konačnu listu bodovanja i ocjenu tog trofeja.

Lovcem mogu postati samo punoljetne osobe, nakon polaganja lovačkog ispita i učlanjivanja u Hrvatski lovački savez kao krovnu organizaciju, te prije punoljetnosti i polaganja ispita ne mogu niti dobiti dozvolu za nošenje oružja.

Obzirom na to da vas nema puno, kakav je odnos lovaca prema lovkinjama?

-To je ono nešto što je mene iznenadilo… Izuzetno lijepo ponašanje s uvažavanjem, s jednim poštovanjem i kavalirskim pristupom. Zaista jako lijep pristup.

A koje su reference dobrog lovca? Oštar vid, dobar pas ili?

-Prvenstveno, mislim da je najvažnija spremnost na učenje i određena doza discipline. Vid se može popraviti naočalama, postoje naravno i optike kojima se je moguće riješiti problem s vidom, ali ključna je, ja bih rekla, spremnost na učenje na vlastitim greškama, želja za stjecanjem iskustva i slušanje savjeta starijih kolega, koji imaju više iskustva i discipline, jer ipak je tu oružje u pitanju, zakonska pravila i tu treba biti sve po PS-u.

Ja trenutačno nemam psa. Jedno vrijeme sam imala vajmarku Toku. Ona je sad već starija ženka koja je sa mojim ocem otišla na more, a s obzirom da trenutno imam malo dijete, pričekat ću još prije nabave drugog psa. Pas velika obveza, velika briga, baš poput malog djeteta mora proći sve razvojne faze odgoja i učenje.

Što vaši klinci kažu na to da imaju mamu lovkinju?

– Njima je to normalno, ne znaju za drugo, a ja ih nastojim uključiti kad kod mogu, i povezati ih s prirodom. Tako da ih često povedem sa sobom u obilazak hranilica. Starija kćer je već sa mnom išla više puta, sad već ide i mlađa. Znači, čisto da se upoznaju s tim pristupom, sa obvezama lovca, da razumiju ulogu lovca i pomažu.

Je li vas ikada ulovio strah?

– Rekla bih da je strah često prisutan, prvenstveno recimo, ako idem ujutro na čeku, krećem po noći do čeke. Divljači u pravilu izlazi na otvoreno, na polja u zoru ili u sumrak, ako upalim lampicu ili nešto, to je znak divljači da sam tu, a cilj je došuljati se bez da budem primijećena. Dakle, krećem se u potpunom mraku kada svaki grm, svaka grana i sjena izgleda zastrašujuće, određena doza straha je uvijek tu, ali ona u biti pridonosi oprezu i da se osjetila izoštre, da je čovjek zbilja svjesno prisutan u tom trenutku, promatra sve oko sebe i osluškuje.

Spomenuli ste hranilice za šumske životinje, no što je s čekama. Kako zgleda jedna klasična lovačka čeka?

– Imamo otvorene i zatvorene čeke. Zatvorene su kao što sam naziv kaže zatvorene, imaju vrata i prozore i one su pogodnije zimi, kada je vani jako hladno, jer lovac na čeki provodi i po nekoliko sati. Otvorene čeke imaju samo mali krović i malu ogradicu, a kroz prolaz se popne gore lojtrama. Tu imate onda okolo pogled 360 stupnjeva.

Koliko ima naših turopoljskih lovišta i koje životinje prevladavaju?

-Zapravo kompletna Hrvatska je podijeljena na lovišta. Svaki dio prirodnog terena je ili privatno ili državno lovište, ili pak nekakav oblik zakupa. Što se tiče divljači oko Gorice, tu imamo naravno divlje svinje, zatim srneću divljač, fazane, šljuke, čagljeve, lisice i zečeve.

Uloga lovca je i briga o zimskoj prehrani. Što se dostavlja u hranilicu?

– Tijekom cijele godine se ostavlja sol jer je to mineral koji životinjama nedostaje i oni ga u prirodi ne mogu naći pa se obično uz samu hranilicu stavlja ili na nekakav komad starog drveta, panj, na koji se stavi sol, nju kiša polagano topi i životinje ju ližu, a od prihrane nosimo prvenstveno kukuruz, ali i zob, također se sada remize krmnih biljaka, koje služe divljači i kao sklonište i kao izvor hrane.

Boravak lovca u lovištu uključuje i – promatranje. Zapažamo kako se divljač kreće, pratimo sa čeke njihov izgled, da li je mršava i djeluje bolesno, čudno se ponaša ili ima proljev. U tom slučaju je važno odstrijeliti takvu divljač, kako se ne bi širila zaraza na ostatak krda ili ostale jedinke.

Već ste godinama u lovačkom društvu, a rekli ste da bi ste voljeli pridonijeti na neki način.

-Pa ono što bi ja htjela, jest povezati svoje lovačko društvo sa školskim i vrtićkim sustavom, kako bi se organiziralo nešto poput terenske nastave, predavanje u našem lovačkom domu , obilazak čeka i hranilica, djeca bi naučila koja je uloga lovca, približilo bi ih se prirodi, a i upoznali bi vrste životinja koje žive u našem kraju. To mi radimo sa svojom djecom, pa bi bilo lijepo proširiti taj aspekt na širu zajednicu.

Je li istina da se mlado lane čovjek ne smije dirati?

-Tako je, znači ako se u polju pronađe lane, ne treba misliti da ga je mama ostavila, već je samo u potrazi za hranom i po njega će se vratiti. Ono kad se rodi nema nikakav miris i na taj način je zaštićeno od drugih predatora, od recimo lisice ili čaglja koji bi ga inače pojeli.

Ako ga mi podragamo, ostavljamo svoj miris na njemu, čime dajemo do znanja njegovoj okolini, pa i predatorima, da je on tu i možemo ga na taj način ugroziti, tako da ih ne dirajte!

Čula sam da postoji poseban običaj na posljednjem ispraćaju lovaca.

-Da. Tu postoji isto lovački običaj, pa recimo inače se obično u grob baci grumen zemlje, a lovcima je običaj da kao prvo na ispraćaj dođu u svečanoj lovačkoj odjeći sa šeširom na glavi, i u grob umjesto zemlje, bace grančicu bora ili smreke koju imaju zataknutu na šeširu.

Ima li još nešto čime popunjavate slobodno vrijeme?

Osim lova, imam i svoju kreativnu stranu – pišem i slikam, a aktivna sam i u planinarenju. Sve me to ispunjava…

Tako smo od goričke lovkinje naučili da lov nije rezerviran samo za gospodu, kao i da bavljenje lovom sa sobom nosi čitav popis pravila. No, ipak najviše nas se dojmilo poštovanje prema prirodi – koja je budna i kad mi ostali spavamo. Osim lovaca. Oni s prirodom, u bilo kojem trenutku, imaju neraskidiv suživot.

Nakon što smo proslavili Božić, stiže nam blagdan svetog Stjepana. Za mnoge je to tek produžetak božićnog odmora, dan za obiteljske posjete ili opuštanje kod kuće. No u kršćanskoj tradiciji riječ je o jednom od najsnažnijih i najkonkretnijih blagdana, spomenu čovjeka koji je prvi platio životom svoju vjeru.

Sveti Stjepan Prvomučenik bio je jedan od sedmorice đakona koje su apostoli izabrali u prvim danima Crkve, kako bilježe Djela apostolska. Njegova je zadaća, barem formalno, bila skrb za siromašne i potrebite. No Stjepan se nije zadržao samo na dobrotvornom radu. Bio je izravan, rječit i hrabar propovjednik, čovjek koji nije razdvajao djela milosrđa od javnog svjedočenja vjere. Upravo će ga ta kombinacija, djelovanje i govor, dovesti u sukob s tadašnjim vjerskim autoritetima.

O Stjepanovu ranom životu zna se vrlo malo. Prema predaji, bio je Židov iz Jeruzalema, pripadnik grčko-govoreće židovske zajednice, što mu je omogućilo da Evanđelje prenosi širokom krugu ljudi. Isticao se snagom govora, ali i osobnom dosljednošću. Djela apostolska opisuju ga kao čovjeka “punog vjere i Duha Svetoga”, a upravo je ta unutarnja sigurnost izazvala nepovjerenje i bijes onih koji su u njegovu nauku vidjeli prijetnju.

Optužen je za bogohuljenje i doveden pred Veliko vijeće u Jeruzalemu. Ondje je održao govor koji je ostao zapamćen kao jedan od ključnih trenutaka ranog kršćanstva. Prošao je kroz povijest izraelskog naroda, od patrijarha i Mojsija do proroka, završivši s Isusom Kristom, kojega su, kako je otvoreno rekao, odbacili i pogubili upravo oni koji su ga sada sudili. Umjesto da se brani, Stjepan je optužnicu pretvorio u optužbu savjesti.

Presuda je bila brza i okrutna. Izveden je izvan gradskih zidina i kamenovan do smrti. Prema biblijskom zapisu, dok su ga ubijali, Stjepan je izgovorio riječi koje su ga zauvijek upisale u povijest kršćanske etike: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh”. U trenutku nasilja i nepravde, izabrao je oprost. Upravo zato postao je simbol vjere koja se ne mjeri riječima, nego djelima, pa i onima posljednjima.

U priči o Stjepanovu mučeništvu pojavljuje se i lik Savla, mladića koji je čuvao haljine onih koji su kamenovali Stjepana i odobravao njegovo pogubljenje. Taj isti Savao kasnije će postati sveti Pavao, jedan od najvažnijih kršćanskih apostola. Veza između prvog mučenika i budućeg velikog propovjednika dodatno naglašava koliko je Stjepanova smrt odjeknula u ranim kršćanskim zajednicama.

Sveti Stjepan – blagdan

Blagdan svetog Stjepana u liturgijski kalendar uveden je već krajem 4. stoljeća, a Katolička Crkva slavi ga 26. prosinca. U pravoslavnoj tradiciji obilježava se dan kasnije, dok se prema julijanskom kalendaru podudara s 9. siječnjem. U Hrvatskoj je riječ i o državnom prazniku, a u narodu je poznat kao Štefanje. Običaji su jednostavni, obilazak rodbine, prijatelja i susjeda, čestitanje Božića i naglašavanje “novog početka”.

Ime Stjepan dolazi od grčke riječi stefanos, što znači kruna ili vijenac, simbol nagrade i pobjede. U ikonografiji se zato često prikazuje kao mladić u đakonskoj dalmatici, s palmom mučeništva i kamenom u ruci. Kamen podsjeća na način njegove smrti, palma na smisao koji joj je dao. Smatra se zaštitnikom đakona, zidara, klesara i onih koji rade s kamenom, ali i ljudi koji pate od glavobolje.

Posebno mjesto u tradiciji zauzima i prijenos njegovih relikvija. Prema predaji iz 5. stoljeća, svećenik Lucijan u viđenju je doznao gdje je Stjepanovo tijelo bilo pokopano. Relikvije su 415. godine prenesene u Jeruzalem, zatim u Carigrad, a naposljetku u Rim, gdje su položene uz tijelo svetog Lovre. Legenda kaže da se Lovro “okrenuo na bok” kako bi napravio mjesta Stjepanu.

Njegova priča ne traži divljenje na distanci, nego postavlja neugodno pitanje, što znači ostati dosljedan vlastitim uvjerenjima kada to nešto košta? Možda je upravo zato njegov blagdan smješten odmah nakon Božića, kao podsjetnik da slavlje rođenja ima smisla samo ako vodi prema odgovornom i hrabrom življenju onoga u što se vjeruje.

U župi uzvišenja Svetog križa Kravarsko i ove je godine služena tradicionalna polnoćka.

Misu je služio vlč. Hrvoje Zovko, a uveličali su je župni zbor uz pratnju tamburaškog sastava izvođenjem prigodnih pjesama. Nakon svete mise organizirano je druženje mještana u društvenom domu Kravarsko.

Crkva u Kravarskom sagrađena je u vremenu između 13. i 14. stoljeća, a crkva je velika oštećenja doživjela tokom II svjetskog za vrijeme bombardiranja Kravarskog .

Nakon drugog svjetskog rata crkva je obnovljena, ali je i gotovo potpuno srušena u razornom potresu koji je pogodio Petrinju krajem 2020. godine.  Posljedice potresa su bile katastrofalne te je crkva u potpunosti srušena i 2023. godine izgrađena nova, uz zadržavanje identičnog oblika.

Danas smo dočekali Božić, ali to ne znači da je kraj blagdanskom ugođaju. Posljednji vikend u prosincu donosi niz događanja koji nude dobar razlog da se iziđe iz kuće, bilo da tražite mirniji koncertni program, obiteljski izlet ili tek priliku za kratko druženje uz glazbu i javna događanja. Velika Gorica i okolni gradovi i općine i ove godine nude raznolik program, od tradicionalnih božićnih koncerata i folklora, preko živih jaslica, pa sve do opuštenog sportskog druženja i velikih javnih koncerata na otvorenom.

U nastavku donosimo pregled događanja koja vas čekaju od petka do nedjelje.

Žive jaslice u Zaprešiću

Blagdanski vikend započinje u Zaprešiću, gdje se na Trgu Ivana Pavla II. u petak i subotu, 26. i 27. prosinca, s početkom u 18 sati održavaju tradicionalne Žive jaslice pod nazivom “Zvjezdano nebo”. Riječ je o događanju koje već godinama okuplja brojne posjetitelje i donosi prikaz betlehemske priče u otvorenom prostoru. U programu sudjeluju dječji zbor “Božje krijesnice” i zbor mladih “Stijene”, a organizatori su udruga Stepinčeva oaza mira i Župa sv. Petra apostola. Program je primjeren svim generacijama i često je dio obiteljskog izlaska u blagdanskom razdoblju.

Božić u Gorici – tradicionalni koncert

Subotnja večer u Velikoj Gorici rezervirana je za dobro poznati božićni koncert “Božić u Gorici”, koji se održava u Dvorani Gorica s početkom u 19.30 sati. Koncert organizira Grad Velika Gorica u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem i Zajednicom kulturno-umjetničkih udruga, uz pokroviteljstvo Velikogoričko-odranskog dekanata. Na pozornici će se izmjenjivati zborovi velikogoričkih župa, članovi kulturno-umjetničkih udruga, solisti te učenici i profesori Glazbene škole, uz gostujuće izvođače. Ulaz je slobodan, a koncert je već godinama jedno od središnjih glazbenih događanja božićnog razdoblja u gradu.

FA Šiljakovina – božićni koncert u Kravarskom

U crkvi Uzvišenja svetog Križa u Kravarskom, u subotu 28. prosinca u 19 sati, Folklorni ansambl Šiljakovina održava svoj 19. tradicionalni koncert hrvatskih tradicijskih božićnih napjeva. Na koncertu nastupaju sve skupine ansambla, čime publika dobiva cjelovit uvid u njihov rad tijekom godine. Program dodatno obogaćuju župni zbor Kravarsko te gosti iz KUD-a “Ogranak seljačke sloge” iz Posavskih Brega.

KUD Dučec – “Narodil se Jezuš Bog” u Mraclinu

Nedjelja donosi još jedan božićni koncert, ovaj put u Društvenom domu Mraclin. KUD Dučec u 18 sati započinje koncert pod nazivom “Narodil se Jezuš Bog”, na kojem će se predstaviti vokalne i instrumentalne skupine društva te dvoje solista, sopranistica Amalija Štuban i bariton Marko Štuban. Program je sastavljen od djela klasičnih autora poput Françoisa Couperina, tradicijskih božićnih pjesama te skladbi Krpetića i Johna Francisa Wadea. Koncert je namijenjen svima koji žele završetak blagdana obilježiti u mirnijem, koncertnom okruženju.

Samoborska božićna olimpijada

Za one koji nakon blagdanskog stola traže malo kretanja, Samobor u nedjelju od 11 sati nudi drugačiji sadržaj. U atriju Dječjeg adventa održava se Samoborska božićna olimpijada, zamišljena kao zabavno timsko natjecanje otvoreno za sve uzraste. Program vodi Mario Petreković, a sudionike očekuju jednostavne igre, smijeh i simbolične nagrade. Prijave su moguće unaprijed ili na licu mjesta, a naglasak je na druženju i opuštenoj atmosferi, bez natjecateljskog pritiska.

Damir Kedžo u Ivanić-Gradu

Isti dan, u 18 sati, Ivanić-Grad zatvara blagdanski vikend koncertom Damira Kedže na Božićnom trgu ispred Pučkog otvorenog učilišta. Riječ je o akustičnom koncertu koji se uklapa u blagdanski program grada, a publiku očekuju poznate balade i smireniji repertoar.

Bilo da preferirate tradicionalne božićne koncerte, folklor i crkvene prostore, obiteljska događanja na otvorenom ili opuštene gradske koncerte, Velika Gorica i okolica nude raznovrstan program koji pokriva različite interese i generacije. Stoga, iskoristite ovaj vikend kao pripremu za Novu godinu.

Djeca, učenici osnovnih i srednjih škola te studenti i u 2026. godini imat će pravo na besplatan javni željeznički prijevoz, odlučila je Vlada Republike Hrvatske, a potvrdili su iz Hrvatskih željeznica. Odluka se odnosi na cijelu državu, a besplatan prijevoz vrijedit će od 1. siječnja do 31. prosinca 2026. godine.

Time je razriješena dilema koja se posljednjih tjedana provlačila u javnosti, s obzirom na to da do sada nije bilo službene potvrde hoće li se povlastica, koja istječe krajem 2025., produžiti i za iduću godinu. No, kako piše Srednja.hr, prema podacima HŽ Putničkog prijevoza, projekt je u proteklim godinama doživio snažan rast. Prije njegova uvođenja vlak je redovito koristilo oko 7.000 učenika, dok ih danas, redovito ili povremeno, putuje oko 60.000. Besplatan prijevoz za redovne studente uveden je početkom 2025., a tu je mogućnost tijekom godine iskoristilo oko 26.600 studenata, bilo za svakodnevna putovanja do fakulteta ili vikend-odlaske kući.

Osim učenika i studenata, pravo na besplatan prijevoz i dalje će imati umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom koje posjeduju Nacionalnu ili Europsku iskaznicu s oznakom mogućnosti putovanja vlakom. U 2025. godini besplatno je vlakom putovalo više od 154 tisuće umirovljenika i starijih osoba, najčešće zbog odlazaka liječniku, posjeta obitelji ili izleta.

Putovanje će se ostvarivati putem pametne kartice HŽ Putničkog prijevoza s upisanom godišnjom kartom za 2. razred redovnih vlakova na svim relacijama u Hrvatskoj. Putnici koji već imaju pametnu karticu ne moraju izrađivati novu, a cijena profila odnosno godišnje karte iznosi 2,65 eura. Prijelazno razdoblje za izradu kartice traje do 31. siječnja 2026.

Također, stanovnici potresom pogođenih područja Sisačko-moslavačke županije pravo na besplatan prijevoz imaju do 30. lipnja 2026. godine.