(Foto: Privatni album obitelji Gričar)

U periodu godine kada su noći duge, dani kratki, a hladnoća nas drži u zagrijanim domovima, božićno vrijeme svakako je jedno od najtoplijih u godini. Kršćanski blagdan slavlja rođenja “malogaBoga” tijekom stoljeća je poprimio zapadnjačku tradiciju, a dobroćudni djed duge bijele brade i crvenog odijela s vrećom poklona na leđima – svima se uvukao pod kožu.

U potrazi za zimskom avanturom i domom “pravog” Djeda Božićnjaka bila je obitelj Gričar iz Ščitarjeva, a vrlo lako su turopoljsku blagu zimu zamijenili s Laponijom – domovinom omiljenog božićnog lika i temperaturama 40 stupnjeva ispod nule.

Podijelili su svoje dojmove i razuvjerili nas da krajnji sjever i nije tako nedostižan, da Rovaniemi, glavni grad finske Laponije, skriva nevjerojatne atrakcije, ali i da hladni Arktički krug nije tako nemilosrdan i grub.

Iako to nije putovanje s etiketom “čas posla”, izravni charter let avionom iz Zagreba traje samo 3 i pol sata. Gričari su imali opciju presjedanja u Frankfurtu, pa je put bio nešto duži. No, nakon slijetanja na snježno-bijelu pistu – samo se treba dobro “zabundati”…

-Dojam tamo je jako poseban, priroda je predivna, sve je puno tiše i puno mirnije nego kod nas. Jako je hladno, ali ugodno hladno, većinom po danu je -25, iako dana baš nema dugo, većinom su noći, a noći su jako duge. Najhladniji dan koji smo tamo doživjeli imao je temperaturu zraka -39! Ali, snijeg i hladnoća uopće ne smetaju zato što su baš dio tog posebnog ugođaja. U biti svi tamo dolaze radi sela Djeda Božićnjaka i naravno, da vide “onog pravog”  – kaže Andrej i priznaje kako mu je to bila velika želja još dok je bio mali.

-Ispunio sam si želju iako sam već prešao četrdesetu, a htio sam taj doživljaj priuštiti i svom sinu. Za njega je to bilo fenomenalno, a supruga je rekla da je to jedno od najboljih putovanja ikad, iako često putujemo na daleka putovanja, dva do tri puta godišnje. Njoj je to bilo baš onako wow i jedva čeka da se ponovno vratimo tamo, jer nismo uspjeli sve vidjeti. No, ono što smo vidjeli je fascinantno – Pošta Djeda Božićnjaka pred kojom su kolone do 50 metara, jer svi žele poslati razglednice svojim obiteljima, i to s posebnim pečatom od djeda. Iako pošta putuje na odredište od 2 do 3 tjedna, isplati se čekati kod pretinaca od svih država svijeta, pa tako i naše države, s natpisom Kroatija – prisjetio se Andrej.

Jedna od prepoznatljivih fenomena je polarna svjetlost, no kako nam je ispričao naš putoholičar, to je škakljiva stvar – treba ju uloviti!

-Dva puta smo je ganjali, nažalost nismo uspjeli vidjeti pravu polarnu svjetlost. Vidjeli smo nešto u obrisima, a fotografiju za uspomenu je slikao naš vodič dan prije nego što smo mi došli. Baš je bilo tmurno vrijeme i nažalost ne vidi se uvijek. To je jedan od razloga zašto bi se vratili opet. Možda uspijemo u trećem mjesecu kada ćemo ići u Reykjavik na Islandu, no Laponija nam je i dalje zemlja u koju bi se vratili. Ne samo zbog toga. Recimo, stanovnici Laponije Sammi su jako ljubazan narod, i ovako na cesti pozdravljaju, kao što se nekoć kod nas pozdravljalo, a i stvarno drže do čistoće i reda. Ceste se čiste i po noći i nema alkohola iza 10 sati, pogotovo ne u dućanu – ispričao je Andrej, a ono što ih je još fasciniralo je vožnja Haskijima.

-To je bilo mrak, meni je to bio najbolji dio! Imate raznih izleta, pa recimo možete birati vožnju sa sobovima, a mi smo imali laponsku utrku. Vozili smo naizmjence supruga i ja, a bilo je jako hladno, to je bio taj dan od –39 stupnjeva kada nam se i kosa smrzla. Bez obzira na toplu odjeću, grijače na rukama i nogama, stvarno je bilo jako hladno, priča Andrej i dodaje kako mrak pada jako rano, pa je noćna vožnja bila fenomenalna jer to dosad nisu imali priliku raditi u životu.

-Upravljaš saonicama koje vuče 5 do 7 haskija kojima ti upravljaš i imaš jednu oprugu za kočenje prije svakog zavoja! Ali nismo mi jedini na ruti, tako da treba držati razmak…Poslije toga smo se ugrijali uz vrući čaj, domaći kuhani rum i domaće slastice u iglu-kući. No, ipak, priča nam dalje Andrej, piće broj jedan je – Glogi.

-To je njihovo tradicionalno piće, porijeklom je u originalu iz Švedske i prodaje se na svakom ćošku. Jako je fin, a većinom je to crveno kuhano vino sa zvjezdicama i klinčićima, a dječja verzija je kuhani sok od jabuke s klinčićem i šećerom, i to je, priznaje Andrej, odlično za ugrijati se na 20 ili 30 stupnjeva u minusu.

Ali, glava atrakcija ipak je Djedica.

Iako je najpoznatiji zimi, Djed Božićnjak je u svom domu dostupan tijekom cijele godine, tako da je ovo putovanje na popisu svakog putoholičara “koji drži do sebe”. Jer, posjet pravom selu Djeda Božićnjaka, na čijem se ulazu čeka u dugačkom redu, čak više od sat i pol, nitko ne želi propustiti – svi žele sliku s Djedicom.

-Cijelo selo je stvarno mrak, svaka kućica nešto novo krije, poput kuće Djeda Mraza i kuće Bake Mraz, sve je puno ljudi i djece koja se igraju na svakom koraku. A također je i jako puno restorana s vrhunskom tradicionalnom hranom. Mi smo, uz prethodnu rezervaciju tjedan dana unaprijed, naručili soba u umaku sa pire krumpirom. Fenomenalno sporo kuhano meso kroz 12 sati i kod njih je to kao nama teletina – završio je priču ovaj svjetski putnik iz našeg susjedstva.

Putopis s potpisom obitelji Gričar odlična je ideja za putovanje, posebno sada, kada je u zraku božićna čarolija.

Inače, obitelj Gričar iz Ščitarjeva je već vidjela pola svijeta. Andrej je inače zapovjednik na velikoj super jahti koja plovi po cijelom svijetu, tako da ga u komadu nema doma 6 do 7 mjeseci. No, kad je “van dužnosti” ili uhvati malo lufta putuje sa suprugom Josipom i sinom Ianom. Tako da su bili na Karibima, Africi, Grčkoj, Turskoj, Španjolskoj, Kubi, Tajlandu, Kambođi, Dubaiju…U biti svaki slobodan trenutak idu na put. 

(Razgovarala: Gianna Kotroman)

Svake godine u prosincu, negdje između kupnje poklona i pečenja kolača, u tisućama kućanstava ponavlja se ista rasprava: hoće li se u dnevnom boravku ove godine naći pravi ili umjetni božićni bor. Pravi bor za mnoge ima težinu tradicije. Miris smole, iglice pod nogama i osjećaj da je u kuću ušlo nešto živo i stvarno dio su božićnog ugođaja koji se ne može zapakirati u kutiju i spremiti na tavan.

U Hrvatskoj se većina božićnih borova uzgaja na plantažama upravo za tu namjenu, a riječ je o stablu koje je tijekom rasta vezivalo ugljikov dioksid i proizvodilo kisik. Ako se nakon blagdana pravilno zbrine, kompostira ili usitni, njegov ekološki trag relativno je mali. No pravi bor ima i svoje mane. Kupuje se svake godine, traži zalijevanje i pažnju, a u toplim stanovima brzo gubi iglice. Uz to, treba naći baš onaj savršeni, a potom ga unijeti u kuću ili stan.

Umjetni bor, s druge strane, ne miriše, ali ni ne traži posebnu pažnju. Ne suši se, ne otpada i svake godine izgleda isto. U doba užurbanog života mnogima je upravo to presudno. Iz kutije u dnevni boravak, iz dnevnog boravka natrag u kutiju i problem je riješen. Jednom kupljen, može trajati godinama i izgleda isto od prvog do posljednjeg dana. Za obitelji s malom djecom, kućnim ljubimcima ili alergijama često je praktičniji izbor. No većina umjetnih borova proizvodi se od PVC-a i metala, materijala čija proizvodnja ima velik okolišni utjecaj, a sam bor nakon što se baci najčešće završava na odlagalištu otpada.

Prema procjenama stručnjaka, umjetni bor ima smisla s ekološke strane samo ako se koristi dugo, najmanje pet do deset godina. Drugim riječima, bor koji svake dvije ili tri godine mijenja mjesto u otpadu nije “zeleniji” izbor, koliko god bio praktičan. Ako već imate umjetni bor i koristite ga godinama, njegova daljnja uporaba bolja je opcija nego kupnja novog.

Ni financijski aspekt nije zanemariv. Umjetni bor je skuplji na početku, ali dugoročno može biti isplativiji. Pravi bor je jeftiniji po komadu, ali je trošak koji se ponavlja svake godine. Pritom vrijedi spomenuti da kupnja domaćeg, lokalno uzgojenog bora podržava male proizvođače i lokalno gospodarstvo.

Na kraju, možda je najtočnije reći da dilema pravi ili umjetni bor nema univerzalno rješenje, ali najvažnije je zapamtiti da Božić ne ovisi o vrsti drvca, nego o onome što se oko njega događa.

U Hrvatskoj je u samo tjedan dana zabilježeno više od 10 tisuća oboljelih od gripe, gotovo dvostruko više nego u istom razdoblju prošle godine, pokazuju preliminarni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Iako sezona još nije dosegnula vrhunac, epidemiolozi i liječnici upozoravaju da se virus širi intenzivno i da se u narednim tjednima može očekivati daljnji porast broja zaraženih.

Prema podacima HZJZ-a, broj oboljelih i dalje je u uzlaznoj putanji, a stvarne brojke vjerojatno su i veće jer svi zaraženi ne traže liječničku pomoć. Samo iz bolnica dosad su prijavljene 163 hospitalizacije, piše Jutarnji.hr.

Voditelj Službe za epidemiologiju Bernard Kaić istaknuo je da se radi o jednoj od jačih sezona gripe, iako slični valovi nisu neuobičajeni. Podsjeća da je u sezoni 2018./2019. u pojedinim tjednima bilo i više od 11 tisuća oboljelih, ali je tada vrhunac bio znatno kasnije, početkom veljače. Također, imunolog Zlatko Trobonjača upozorava da je gripa ove godine krenula neuobičajeno rano te da bi blagdanska druženja mogla dodatno potaknuti širenje virusa. Dominira virus gripe tipa A, ponajprije sojevi H3N2 i H1N1, pri čemu je H3N2 mutirao u odnosu na prošlu sezonu.

Liječnici naglašavaju da cjepivo i dalje ima važnu ulogu jer kod cijepljenih osoba najčešće sprječava teže oblike bolesti i hospitalizacije. To potvrđuju i podaci iz Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, gdje navode da većinu hospitaliziranih čine necijepljene osobe. Unatoč tome, dio cjepiva još uvijek stoji neiskorišten, a stručnjaci apeliraju na građane da se cijepe jer se vrhunac sezone tek očekuje.

Velikogoričani su Badnjak dočekali uz prve sitne pahuljice snijega koje su se već od jutra počele pojavljivati iznad grada. Prema lokalnoj prognozi, oblačno vrijeme s kišom i susnježicom obilježit će veći dio dana, a oborine će postupno prelaziti u snijeg. U gorju se očekuje snježni pokrivač, dok bi snijeg tijekom dana mogao zahvatiti i nizinske krajeve, uključujući Veliku Goricu. Puhat će umjeren sjeveroistočni vjetar, a temperature će se kretati između 0 i 3 stupnja.

Božić, prema istoj prognozi, neće donijeti značajniju promjenu vremena. Zadržat će se oblačno, povremeno uz slabu susnježicu ili slab snijeg. Temperature će ostati niske, između 0 i 2 stupnja, uz slab do umjeren sjeveroistočni vjetar. Prema tim najavama, snijega bi moglo biti u Turopolju, Vukomeričkim goricama i na Sljemenu, dok se za sam Zagreb bijeli Božić ne očekuje.

S druge strane, DHMZ u svojoj analizi pristupa opreznije. U osvrtu na aktualnu sinoptičku situaciju ističu kako ciklona koja dolazi sa Sredozemlja donosi oborine, a prodor hladnijeg zraka sa sjeveroistoka otvara mogućnost snijega ponajprije u planinskim krajevima. Međutim, za nizinske dijelove unutrašnjosti, uključujući šire zagrebačko područje, vrsta oborine i dalje ostaje neizvjesna.

Prema izračunima numeričkih prognostičkih modela na koje se poziva DHMZ, slabe oborine u nizinama su izgledne, no ostaje pitanje hoće li one biti u obliku kiše, susnježice ili snijega. Upravo zbog toga ostavljena je tek manja, oko desetpostotna mogućnost da se ostvari želja ljubitelja bijelog Božića u nizinskim krajevima. DHMZ pritom podsjeća i na statistiku koja ide u prilog opreznijim prognozama. U posljednjih 64 godine bijeli Božić u nizinama zabilježen je tek povremeno, u prosjeku dvaput po desetljeću. Posebno se ističe podatak da u središtu Zagreba, na postaji Zagreb-Grič, već 17 godina zaredom na božićno jutro nije izmjeren snježni pokrivač.

Prvu nadu za snijegom dobili smo još prije mjesec dana, kada je snijeg nakratko zabijelio gradsko područje, a kako je to izgledalo, možete pogledati ovdje.

Zbog blagdanskog razdoblja dolazi do promjena u radnom vremenu VG Čistoće.

Danas, na Badnjak, 24. prosinca, uredi Uprave VG Čistoće i Korisnička služba bit će otvoreni do 11 sati, dok će blagajne raditi pola sata kraće, do 10:30 sati.

Reciklažna dvorišta u Velikoj Gorici i Mraclinskoj Dubravi za građane su otvoreni do 16 sati.