Jedan mjesec i tri dana nakon posljednje pobjede, nakon posljednje utakmice u kojoj Gorica nije doživjela poraz, na Gradski stadion stigao je Hajduk. Nadali su se Goričani da će moći izvući ono najbolje od sebe, da će zaustaviti niz poraza, ali Hajduk je ovog petka poslijepodne bio prejak. A Gorica nedovoljno dobra da bi došla barem blizu bodu ili sva tri.

– Prije svega, čestitam Hajduku na pobjedi – rekao je trener Mario Carević nakon četvrtog poraza zaredom, pa ponudio svoje viđenje utakmice:

– Ja mislim da mi stvarno nismo bili loši, da smo odigrali jako dobru utakmicu, iako smo primili tri gola iz prekida, što je nedopustivo. Protiv Hajduka moraš imati egal utakmicu i nadati se nečemu prema naprijed. A mi smo počeli igrati tek nakon što smo primili drugi gol. Međutim, bila je ovo puno energičnija i kvalitetnija utakmica nego prethodna, popravili smo dosta stvari koje nisu bile dobre u prethodnih utakmicama.

– Hajduk je prvi gol zabio nakon kornera na početku prvog poluvremena, drugi iz penala na početku drugog, a treći opet nakon kornera za ogromnih i nedostižnih 0-3. Ukupno gledajući, Gorica je točno polovicu primljenih golova ove sezone primila nakon prekida.

– Nedopustivo mi je i neshvatljivo da primamo takve golove iz kornera. Stalno smo u tom segmentu loši, na odbijenim loptama su oni bili prvi, a to su krucijalne stvari. I koliko god upozoravali… Ne znam kako to riješiti – priznao je Carević i zaključio:

– S druge strane, otvoriš utakmicu tako da primiš gol u ranoj fazi. A osjećao sam dobru energiju… Nemamo što, idemo dalje!

Ono što dalje slijedi je gostovanje kod Rudeša u osmini finala Kupa u srijedu. Prekinut će se tako ova serija domaćih utakmica, koja će biti nastavljena odmah idućeg vikenda, domaćim ogledom s Lokomotivom. Sljedeće dvije utakmice, prema svemu sudeći, bit će ključne…

Večeras, u noći sa subote, 25. na nedjelju, 26. listopada 2025. godine, građani Hrvatske ponovno će pomaknuti kazaljke svojih satova unatrag. Točno u tri sata ujutro prelazimo na zimsko računanje vremena, čime završava razdoblje ljetnog vremena i počinje standardno, tzv. zimsko računanje.

Pomicanje sata na jesen redovita je praksa u većini europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj. Time se službeno završava ljetno računanje vremena koje je uvedeno s ciljem boljeg iskorištavanja dnevne svjetlosti tijekom toplijeg dijela godine. Zimsko, odnosno standardno vrijeme, zapravo je izvorno, prirodno vrijeme prema kojem su se ljudi oduvijek orijentirali prije nego što je uveden sustav sezonskog pomicanja kazaljki.

Ideja o mijenjanju sata datira još iz 18. stoljeća, no prvi put je sustavno uvedena tijekom Prvog svjetskog rata radi uštede energije. Nakon toga, praksa je povremeno ukidana i vraćana, a u Europi je ponovno standardizirana krajem 20. stoljeća.

Iako su mnoge rasprave vođene o tome ima li pomicanje sata stvarne koristi, većina zemalja Europske unije još uvijek se pridržava tog sustava. Argumenti za zadržavanje uključuju bolju prilagodbu svjetlosnom danu i potencijalne energetske uštede, dok protivnici ističu narušavanje bioritma i minimalne stvarne koristi u suvremenim uvjetima.

U nedjelju ujutro spavat ćemo jedan sat duže, ali dani koji slijede postat će kraći, s ranijim zamračenjem. Dok rasprave o potrebi pomicanja sata i dalje traju, prelaskom na zimsko računanje vremena vraćamo se ritmu koji prirodno prati kretanje Sunca.

Nije se čovjek mogao za puno toga uloviti tražeći razloge za optimizam uoči dolaska Hajduka u naš grad. Gorica je povezala tri poraza, nije izgledala dobro u posljednje vrijeme, a gosti iz Splita došli su s nizom od tri prvenstvene pobjede, s dojmom koji je govorio da izgledaju sve bolje i bolje… A opet, nekako se nadaš onoj povećanoj dozi motivacije, želji za dokazivanjem pred punim stadionom, jer ne bi bilo prvi put da Gorica bolje prođe s jačima nego sa slabijima.

Nažalost, ništa od toga. Umjesto utakmice u kojoj će biti iznad svojih mogućnosti, Gorica je bila ispod svojih realnih mogućnosti. I time širom otvorila put Hajduku do lagane, uvjerljive pobjede koja se gotovo može opisati kao nogometna šetnja Turopoljem…

Momčadi koja je favorit, kao što je Hajduk bio i ovom prilikom, temeljna ideja uvijek je što ranije povesti, a to se ovoga puta i dogodilo. Splićani su u četvrtoj minuti dobili korner, ubacivanje je otišlo na dalju stranu šesnaesterca, lopta završila u gužvi, a zatim i u mreži Gorice, nakon što je posljednji igrao Zvonimir Šarlija.

Brzih 1-0 olakšalo je posao Hajduku, koji je nastavio dominirati i stvarati prilike sve do polovice poluvremena, kad je Gorica konačno uspjela povezati poneko dodavanje. Međutim, kratkog je to bilo vijeka, ubrzo je Hajduk opet zagospodario terenom, a u 37. minuti opet i zabio. Filip Krovinović je ovoga puta bio strijelac, ali nakon VAR provjere gol je poništen zbog zaleđa. I na predah se otišlo s 0-1 na semaforu, uz izvedbu Gorice koja je bila i više nego skromna…

Slično kao prvo, Hajduk je otvorio i drugo poluvrijeme. Golom iz prekida. Igrala se 51. minuta kad je Iker Pozo zakačio Krovinovića u kaznenom prostoru, a sudac Pavlešić odmah je pokazao na bijelu točku. Cijele dvije minute poslije Michele Šego je i realizirao penal, čime je utakmica praktički bila riješena.

Gorica nije imala ni snage ni kvalitete da bi odgovorila na ozbiljan način, pa je umjesto toga Hajdukova prednost otišla na apsolutno neuhvatljivih 0-3. Ovoga puta zabio je Niko Sigur, ponovno nakon kornera, majstorski, neobranjivo za Matijaša… Dogodilo se to u 67. minuti, Sigurov gol ući će u izbor za najljepši ovog mjeseca, a Gorica je ušla u fazu utakmice u kojoj često krene bolje igrati – fazu nakon što protivnik povede 3-0.

Nažalost, dogodilo se to drugi put zaredom, Gorica je baš kao i protiv Varaždina u posljednjih 20-ak minuta ušla s tri gola minusa, pa ponovno podsjetila na ono što je baš nakon poraza od Varaždinaca rekao trener Carević:

– Lako je igrati kad gubiš 3-0…

I doista, Goričanima je bilo lakše, jer konačno su počeli kreirati nešto ozbiljnije, napadati u serijama, a u 76. minuti uspjeli su i zabiti. Bila je to prekrasna, fenomenalna akcija, koju su u futsal stilu okončali Kavelj, asistent Pozo i strijelac Filip Čuić. Nada se probudila, doza ohrabrenja je stigla, ali nije to bilo dovoljno da bi se nešto značajnije promijenilo.

Završilo je tako rezultatom 3-1, a na kraju priče dojam je bio da je igra izgledala i kudikamo lošije od rezultata. Četvrti je to poraz u nizu, četvrti na domaćem terenu, jer Hajduk se ovom pobjedom pridružio Osijeku, Rijeci i Varaždinu, što će reći da Goričani idu dalje s novim kontingentom problema. Kroz poraze kopni i samopouzdanje, pa se sad sa strepnjom čeka i ogled osmine finala Kupa protiv drugoligaša Rudeša u srijedu.

Što se prvenstva tiče, pred nama su još četiri domaće utakmice, počevši od Lokomotive, preko Vukovara i Istre, sve do Dinama u zadnjem vikendu u studenom…

Paun trgovina, dugogodišnje poznato ime u prodaji bijele tehnike, malih kućanskih aparata te proizvoda za kuću i okućnicu, napravila je novi korak u svom poslovanju i predstavila novouređeni prodajni prostor u Velikoj Gorici.

Obiteljska tvrtka, koja već više od dva desetljeća uspješno posluje na području Velike Gorice, svoje je djelovanje proširila i izvan granica grada, a danas ju prepoznaju kupci diljem Zagrebačke županije te susjednih područja poput Zagreba, Siska, Petrinje, Gline i Karlovca.

Novouređeni prostor, uređen u suradnji s renomiranim proizvođačima Gorenje i Hisense, donosi svjež i moderan pristup prodaji. Ideja iza preuređenja bila je stvoriti ugodno i inspirativno okruženje u kojem se kupci osjećaju kao kod kuće. U prostoru je predstavljena cjelovita ponuda bijele tehnike i malih kućanskih aparata ovih proizvođača, a osim izložbenih primjeraka, kupci mogu brzo i jednostavno naručiti i druge modele iz asortimana.

“S obzirom na naše dugogodišnje iskustvo u komunikaciji s našim kupcima, praćenjem njihovih potreba i navika, ali i stalnim promjenama koje nam donosi tržište, željeli smo napraviti jedan zaokret i privući kupce različitih afiniteta.”, ističe Tomislav Lukinić-Paun, direktor Paun trgovine.

Trgovina je poznata po visokoj razini usluge i predanom timu zaposlenika koji kupcima pružaju stručne informacije i savjete. Uz to, kupci mogu računati i na besplatnu dostavu vlastitim vozilima u krugu do 30 kilometara, što dodatno olakšava kupovinu.

“Sve ove godine predano i strastveno se trudimo stvoriti mjesto koje bi ljudima bilo više od same trgovine, mjesto pozitivnog okruženja u koje kupci dolaze s povjerenjem. Slušamo njihove prijedloge i kritike, poboljšavamo se, a kupci nas prepoznaju, preporučuju i svaki put se ponovno sa zadovoljstvom vraćaju. To nam je najbolji pokazatelj da smo na dobrom putu”, dodaje Lukinić-Paun.

Povodom otvorenja novouređenog prostora, Paun trgovina priprema posebnu akciju od 20. listopada do 08. studenoga 2025. godine. U tom razdoblju kupci mogu ostvariti 20 % popusta na sve Gorenje i Hisense proizvode, a najbržima su pripremljeni i pokloni, mikrovalne pećnice, tosteri, sjeckalice i mikseri.

Novouređeni prostor Paun trgovine nalazi se u ulici Marina Getaldića 7 (iza Super Konzuma) u Velikoj Gorici. Radno vrijeme trgovine je radnim danom od 8 do 20 sati, te subotom od 8 do 17 sati. Za više informacija, kupci se mogu obratiti na broj 01/6225 718.

Rafael Lasić iz Gradića doslovno živi glazbu. Gitaru svira u svom autorskom bendu Deset Deset, saksofon u popularnim Podočnjacima, a uz sve to član je i Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Na pozornici je pod svjetlima reflektora, a vikendima nerijetko i na svadbama, eventima i festivalima. Odradio je više od 200 gaža u jednoj godini, svirao pred tisućama ljudi na Beer Festu te u Tvornici kulture, a kad se mikrofon utiša, sjedne na motor i “pobjegne” na kratku vožnju za dušu.

Danas s gitarom u ruci i saksofonom oko vrata živi život o kojem mnogi mladi glazbenici sanjaju, ali rijetki se usude upustiti u njega. Kako sam kaže, od malih nogu je znao da se želi baviti glazbom.

“Kad sam bio mali i prvi put otišao na koncert, bio je to Thompson na Maksimiru, tu sam shvatio da se i ja time želim baviti. To mi je bio trenutak kad se sve prelomilo”, prisjeća se Rafael. Ljubav prema glazbi rodila se još u osnovnoj školi, kada je upisao Glazbenu školu Franje Lučića u Velikoj Gorici, međutim ne ono što je htio.

“Ljudi često pitaju otkud saksofon, a ja samo kažem da nije bilo mjesta na gitari u glazbenoj školi”, smije se Rafael. “Htio sam gitaru pa bubnjeve, ali to nisu imali mjesta i na kraju sam završio u grupi za saksofon. Nije mi uopće žao. Od prvog sata kod profesora Bernarda Homana, zaljubio sam se u taj instrument i ne bih ga mijenjao ni za što. Isprva mi je bilo malo žao što nisam upisao gitaru, ali onda mi je mama rekla da probam i ako mi se ne svidi da će me privatno upisati negdje na tečajeve gitare, ali nije bilo potrebe. Gitaru sam kasnije naučio sam iz potrebe za taj prvi bend, ali nju sviram isključivo u svom bendu i ne gažiram s njom”.

Kada smo ga pitali koji mu je srcu draži, nije se puno dvoumio i ponosno rekao “saksofon”.

Foto: Marko Tuđan

Rafaelov prvi bend, također je nastao gotovo slučajno, ali iz te “slučajnosti” izrasla je cijela karijera.

“Moja srednja škola je imala dane otvorene vrata ili čak neku obljetnicu i pitala je moja profesorica iz Hrvatskog jezika ima li netko neki bend i ja sam se javio da imam bend i da nastupamo po klubovima. Međutim, to je bila laž. Nisam imao još službeno okupljene ljude s kojima sam svirao. Onda sam na brzinu išao skupiti ljude s kojima ću svirati i tako je zapravo nastao moj prvi bend pod nazivom “Hladan tuš”. Na kraju smo i nastavili s radom te smo svirali po raznim klubovima u Zagrebu, Moto partijima i slično”.

Iako se bend kasnije raspao, s nekim od članova osnovao je današnji Deset Deset, bend koji upravo završava svoj prvi album. Njihov zvuk opisuje kao kombinaciju Rundeka, Dvornika i Majki, kako dodaje, zanimljiva mješavina svega, s puno različitih instrumenata i bogatim aranžmanima. 

“Većina nas i ima završenu glazbenu školu i zanimljivo je da ono što sviramo, to nam nisu “prvi instrumenti”. Dakle basistu je klarinet prvi instrument, pjevaču je truba, meni saksofon. Eto klavijaturistica svira klavir. Stoga, aranžmani koje slažemo za bend su pune nekih drugih instrumenta, osim onih klasičnih kao što gitara i bubanj, imamo hrpu violina, čembala, trubi i slično. Bogati su aranžmani pa je drugačije”, objašnjava Rafael.

Šira publika danas ga ipak prepoznaje kao saksofonista Podočnjaka, a zanimljivo je da je ta suradnja počela samo zbog jedne majice.

“Moja frendica Katarina je naručila majicu od njih i moj najbolji prijatelj Vilim je išao s njom da pokupe tu majicu. On je njima spomenuo da svira saksofon i da ima prijatelja (to jest mene) koji svira saksofon i onda nas je povezao. Njima se svidjelo moje sviranje i zvali su me tad da nastupam s njima u Tvornici kulture i od tad stalno nastupam i radim s njima”.

Uz autorski rad i suradnje, Rafael svira i u Puhačkom orkestru DVD-a Velika Gorica. Kaže da ga to posebno veseli jer orkestar ima dobru ekipu i bogat repertoar. “Prije svega imamo jako dobrog dirigenta, Miro Taradi koji vodi orkestar u Velikoj Gorici, drugo, imamo i dobrog predsjednika u DVD-u tako da je uvijek dobra atmosfera. Nije neki klasični orkestar i jako je zanimljivo”.

Iako zvuči kao da živi san, Rafael ne skriva da je život od glazbe sve samo ne lagan. “Ljudi si previše romantiziraju taj posao. Vide sat vremena koncerta, a ne vide da spavaš tri do četiri sata dnevno. Moraš vježbat instrument, radit na autorskim stvarima, a onda još i svirat svadbe i evente da bi financirao sve to. Ima tu jako puno posla. Ali ako se daš u to cijelim srcem, može se. Samo treba raditi”.

Na pitanje ima li neki glazbeni san koji još nije ostvario, Rafael odgovara bez puno razmišljanja. “Najveća želja mi je zasvirati s Thompsonom ‘Geni kameni’. Kad to napravim, mogu mirno umrijet. To mi je san od malena. Ali volio bih i sa svojim bendom odsvirati što više koncerata po Hrvatskoj kad album izađe. To mi je sad najveći cilj”.

Rafael ne krije koliko mu znači podrška obitelji, a kaže da im nije ni smetalo kad bi znao vježbati sviranje u noćnim satima. “Kad sam dao otkaz i rekao da se želim baviti samo glazbom, odmah su me podržali. Rekli su da ako mi zatreba bilo kakva pomoć, da im se mogu obratit. To je ogromna stvar. Od početka su vjerovali u mene”.

Foto: Levisshots

Kad ne svira, kaže da najviše voli popiti jutarnju kavu u centru Gorice bez koje ne može započeti dan. Također, voli se provozati motorom. Ta vožnja mu je, kako kaže, način da malo razbistri um prije povratka u studio.

Na kraju razgovora, Rafael se vraća na ono što najviše želi poručiti mladim glazbenicima. “Ako se želite baviti glazbom, nemojte je romantizirati. Nije to samo svirka na pozornici i svjetla reflektora. Ima tu jako puno odricanja. Moraš vježbat, moraš učit, moraš radit. Ako to stvarno voliš, daj sve od sebe. Ako se želiš bavit glazbom, moraš se odlučit, ili ću se bavit ovim, ili ću propast i radit nešto što ne volim. Glazba je jezik kao i svaki drugi, što ga više vježbaš, to ga bolje govoriš”, zaključuje Rafael.