Velikogorička policija je provela pojačani nadzor prometa, a u četiri dana akcije zabilježeno je ukupno 45 prometnih prekršaja. Najviše ih se odnosilo na vožnju pod utjecajem alkohola, prekoračenje brzine i nekorištenje sigurnosnog pojasa.

Policijski službenici od 22. do 25. svibnja zaustavili su šest vozača pod utjecajem alkohola, četvero ih je vozilo prebrzo kroz naselje, a pet vozača nije koristilo sigurnosni pojas. Zabilježen je i jedan slučaj korištenja mobitela tijekom vožnje te jedan vozač koji je upravljao automobilom bez dozvole.

Najveća koncentracija alkohola izmjerena je u nedjelju oko pola sata iza ponoći u Ulici Slavka Kolara. Policija je ondje zaustavila 38-godišnjeg vozača koji je imao 1,97 promila alkohola u krvi. Vozač je uhićen i priveden na općinski sud, gdje mu je izrečena novčana kazna od 1330 eura te šest mjeseci zabrane upravljanja vozilima B kategorije.

Tijekom akcije dvojica vozača završila su na sudu uz optužni prijedlog, a šestero vozača privremeno je isključeno iz prometa oduzimanjem vozačke dozvole na 12 sati zbog vožnje pod utjecajem alkohola.

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Minimalna alimentacija u Hrvatskoj od 2026. godine raste za oko dvadesetak eura po djetetu, prema novim iznosima koji su vezani uz prosječnu plaću i dob djeteta, piše Večernji.hr. Najniži mjesečni iznos sada će iznositi 246 eura za djecu do šest godina, 290 eura za djecu od sedam do 12 godina te 319 eura za tinejdžere od 13 do 18 godina, uključujući i punoljetne studente do 26. godine.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća u 2025. godini iznosila je 1.449 eura, a upravo se na njoj temelji izračun minimalnih iznosa uzdržavanja. Riječ je o 17, 20 i 22 % prosječne plaće, ovisno o dobnoj skupini djeteta.

U odnosu na dosadašnje iznose, minimalna alimentacija raste s 224 na 246 eura za najmlađu djecu, s 264 na 290 eura za osnovnoškolce te s 290 na 319 eura za srednjoškolce.

Sustav uzdržavanja dodatno se razrađuje i kroz tablice koje uzimaju u obzir prihode roditelja, i to u 17 platnih razreda, od minimalne plaće pa do 4.600 eura. Za više prihode moguće je odrediti i viši iznos uzdržavanja, uz ograničenje da se time ne povećava životni standard roditelja koji živi s djetetom.

Krajem travnja 2026. na području Velike Gorice u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo je 815 nezaposlenih osoba, što predstavlja pad od 4,0 % u odnosu na ožujak te 14,6 % manje nego u istom razdoblju prošle godine.

Podaci HZZ-a pokazuju i da je tijekom travnja iz evidencije zaposleno 93 osobe. Najčešće su posao pronalazile u zanimanju čistača, gdje je zaposleno ukupno devet osoba.

Istodobno, poslodavci su u istom mjesecu prijavili 162 slobodna radna mjesta na području ispostave Velika Gorica. Među oglašenim poslovima najviše je traženih poštara, točnije njih 26.

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!