Dobrovoljno vatrogasno društvo Kuče jedno je od najstarijih vatrogasnih društava na području Vatrogasne zajednice Velika Gorica, osnovano još tamo daleke 1897. godine. Tijekom te duge povijesti bilo je svakakvih nesreća, požara, poplava i tko zna čega sve, ali potresa kakav je pogodio područje Petrinje, Gline i Siska, pa dijelom i područje Grada Velike Gorice, nema zabilježeno u arhivi društva.
Dobrovoljno vatrogasno društvo kojem je na čelu predsjednik Krunoslav Milatović, broji oko 50-ero djece i mladeži i 70 aktivnih članova, od čega 16 operativnih vatrogasaca. Prošle godine (2020., op. a.), radovi na novom Vatrogasnom domu DVD-a Kuče privedeni su samom kraju i pandemija Covida-19 je razlog što radovi nisu dovršeni. Naravno, i u uvjetima kad je u proljeće 2020., većina aktivnosti u državi zamrla, vatrogasci su i tu imali zadaću brige oko starije populacije mještana Kuča i Gornjeg Podotočja.
Nakon potresa 29. prosinca 2020. godine, a u skladu s njihovom opremljenošću, članovi DVD-a Kuče sanirali su oštećene dimnjake kuća i mijenjali polomljene crjepove, a imali su desetak intervencija, na zahtjev mještana, ali uz odobrenje i znanje Javne vatrogasne postrojbe u Velikoj Gorici. Najveći zahtjev pred vatrogascima Kuča bio je saniranje krova na Društvenom domu u Kučama, koji je također oštećen u potresu.
Predsjednik i Upravni odbor sastajali su se skoro svakodnevno, s ciljem donošenja kvalitetnih i pravodobnih odluka. Već drugi dan nakon potresa, organizirali su akciju prikupljanja humanitarne pomoći stradalom stanovništvu u okolici Petrinje, Gline i Siska, a prikupljenu hranu, vodu, deke, grijalice i sanitarne potrepštine vozili su 31. prosinca 2020. godine principom „od vrata do vrata“ u naselja Majske Poljane, Viduševac, Šatornju, Gređane, Brkiševinu, Šišinec, Vratečko, Stari Farkašić, kao i u sam grad Glinu.
Drugu akciju prikupljanja humanitarne pomoći organizirali su 7. siječnja 2021. godine, a u subotu, 9. siječnja dostavili su prikupljene namirnice i opremu na sabirno mjesto u Marinbrod. Vaš reporter pridružio se ekipi koja se uputila na tu zadaću.
Količine prikupljene pomoći premašivale su kapacitete službenog kombija DVD-a, pa je u pomoć priskočio sumještanin Dubravko Črnko sa svojim kombijem, isto kao i u prvoj akciji dostave pomoći. Uz aktivne i operativne članove društva, golemi doprinos akcijama prikupljanja humanitarne pomoći dala je mladež DVD-a.
U Zavičajnom klubu Marinbrod u Marinbrodu dočekala nas je gospođa Štefica Ponder i desetak volontera, uglavnom iz Međimurja. Prostor Zavičajnog kluba pretvoren je u priručno privremeno skladište, a iz njega se hrana i ostale potrepštine distribuiraju dalje prema potrebi i zahtjevima s terena.
Gospođa Ponder glavna je koordinatorica prijema, sortiranja i daljnje distribucije pomoći koja stiže u Marinbrod. Naravno, zahvalila se na donaciji i rekla nam je da su količine pomoći dovoljne za narednih 2-3 tjedna, da im ničega ne nedostaje, ali da su im sada najpotrebnije – gumene čizme, prašak za rublje i ocat! Posebno naglašava veliku humanost i solidarnost pokazanu od prvog dana potresa, dopremu pomoći iz cijele Hrvatske i velikog dijela Europe (Austrija, Njemačka, Nizozemska, Mađarska…). Također je ponosna i na volontere kojih zna biti i do 50 u Marinbrodu, a dolaze iz cijele Hrvatske, sortiraju i razvoze pomoć gdje je god potrebno, po cijeloj Sisačko-moslavačkoj županiji. Kazala je da je sad već situacija malo ležernija i da je posao dobro organiziran.
U kratkom vremenu koliko smo se zadržali u Marinbrodu, došla je i donacija iz Delnica, te iz Tirola iz Austrije. Iz Austrije su braća Tomić dovezla puni kamion pomoći, a kako su rekli, i prošli su vikend bili na potresom pogođenom području.
Ponos na licima gospođe Ponder, ali i vatrogasaca iz Kuča bio je sveprisutan i pokazatelj je da je vatrogasno srce veliko i solidarno i uvijek spremno pomoći ljudima u nevolji.
Pripadnice i pripadnici DVD-a Kuče mogu zbilja biti ponosni na svoj rad i doprinos u pružanju pomoći nakon katastrofalnog potresa, ali i u bilo kakvoj nevolji koja nas može pogoditi. Vrijedni su članovi jedne goleme organizacije vatrogasaca Grada Velike Gorice i cijele Hrvatske!
DVD Kuče može biti na ponos i diku svim mještanima Kuča i Turopolja. Hvala im za sve što su napravili i što će još napraviti!
Na Ključić Brdu jučer, u subotu 31. veljače, održano je sedmo kolo Turopoljske lige trail trčanja, koje je okupilo više od 70 trkača i hodača, dok je njih 68 službeno zabilježilo rezultate.
Na kraćoj stazi od 4,3 kilometra do pobjeda su stigli Josip Martinović u muškoj te Vedrana Janjić u ženskoj konkurenciji. Na pobjedničko postolje kod muškaraca još su se popeli Jan Marić i Mario Sečenj, dok su kod žena druga i treća mjesta zauzele Ivana Novak i Aljona Sokić.
Na dužoj stazi od osam kilometara prvu ovosezonsku pobjedu upisao je Robi Zemljić. Iza njega u cilj su redom stigli Filip Gršić, Vedran Planinšek, Slavko Parlov i Darko Radić. U ženskoj konkurenciji na dužoj stazi nastavila se dominacija Sanje Đapić Štrige, koja je slavila i sedmi put zaredom. Druga je bila Marija Zulić, a treća Jasna Mikulić.
U subotu, 31. siječnja, u zagrebačkom Buzz baru održano je prvo službeno okupljanje inicijative za osnivanje Rugby cluba Turopolje Bulls. Time je napravljen prvi konkretan korak prema stvaranju novog sportskog kolektiva koji bi trebao djelovati na području Turopolja.
Na sastanku se okupila manja skupina zaljubljenika u sport i rugby, koji su pokrenuli cijelu priču s ciljem širenja ovog sporta u lokalnoj zajednici te stvaranja uvjeta za redovite treninge i okupljanje novih članova. Dogovoreni su osnovni organizacijski koraci, okvirni planovi treninga i daljnje aktivnosti koje bi trebale omogućiti formiranje stabilne ekipe u nadolazećem razdoblju.
Inicijatori poručuju kako je klub otvoren za sve zainteresirane, bez obzira na prethodno iskustvo, a informacije o budućim susretima i treninzima bit će objavljene uskoro. Prijaviti se možete na [email protected]
Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…
Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…
Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.
Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.
Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!
Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…
Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.
Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.
U Noći muzeja, u Spomen parku 153. brigade Hrvatske vojske, zidovi su odisali pričama i uspomenama koje podsjećaju na hrabrost i zajedništvo.
Izložba „Sjećanja koja nas obvezuju“ Udruga pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica pripremila je s ciljem da povijest oživi pred očima posjetitelja. Unutarnji prostor muzeja upotpunio je kratki film o ratnom putu brigade, a posebnu priču donijela je Ankica Paljević, dugogodišnja članica udruge i braniteljica Domovinskog rata.
Foto: Vanesa Miković
Ankica je u udruzi od 1991. godine. Nakon službe u 153. brigadi, nastavila je u 202. topničko-raketnoj brigadi, a potom i u ratnom zrakoplovstvu, gdje je završila vojnu karijeru.
– Moja želja je, kroz djelovanje u Udruzi, upoznati i informirati djecu i mlade o stvaranju naše domovine. U suradnji s osnovnim školama, nastojimo učenicima približiti Domovinski rat kroz iskustva i činjenice – tematiku koja danas „visi u zraku“ i nedovoljno se obrađuje u školama.
Ističe naša Ankica Paljević te govori kako je ovaj Spomen park, osim mjesta sjećanja, upravo škola zajedništva i upornosti.
– Domovina se ne gradi samo u ratu, dapače više se stvara u miru, u svakodnevnom životu i našim međusobnim odnosima – u obitelji, školi, na poslu.
Posebno naglašava važnost naših korijena i pripadnosti:
– Naravno da ćeš putovati, možda ostvariti karijeru u inozemstvu, ali moraš znati odakle dolaziš i tko si. Gdje god dođeš bit ćeš stranac, a domovina je uvijek tvoja.
Udruga želi uključiti mlade u svoje djelovanje. Pozivaju učenike i mlade s idejama i informatičkim znanjem da sudjeluju u kreiranju sadržaja, od filmova i prezentacija do multimedijalnih projekata. Ističu da na taj način, osim što doprinose programu, stječu nova poznanstva i iskustva te bolje razumijevanje povijest i vrijednosti koje udruga čuva.
Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak. Posjetitelji su rado došli, upoznavali se i susretali stare prijatelje te razgledavali sve objekte koji obilježavaju čitavu povijest Udruge.
– Ja sam danas u knjizi dojmova napisala jednu uvodnu rečenicu: ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika – mi ovdje imamo slike, eksponate koji su sada već doista povijesni.
Istaknula je te rekla da se divi mladima danas, jer nije lako živjeti u ovim vremenima. Posebno je raduje vidjeti kako posjetitelji dolaze na Noć muzeja s malom djecom – ne da bi gledali nešto što je bilo strašno ili zlo, nego da bi upoznali i cijenili ono lijepo i inspirativno iz naše povijesti.