Sport

Dva lica raspleta sezone: Kurilovec izgubio, Lukavec pobjedio i postao ‘prva pratilja’

U posljednjem kolu 3. NL Središte nogometaši Lukavca s 2-1 su pobijedili HAŠK na svom terenu, dok je Kurilovec na Udarniku izgubio 3-1 od petrinjske Mladosti. Lukavčani su na kraju na desetom, a Kurilovčani na 12. mjestu

Objavljeno

prije 3 godine

3. lipnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Početak svih utakmica posljednjega kola 3. Nogometne lige Središte, što će u prijevodu reći da se radi o četvrtom rangu natjecanja, zakazan je u isto vrijeme – subota, 17.30 sati. Tako su u tom, istom trenutku, započele i dvije utakmice u našem kraju, jer na Lukavellu je gostovao HAŠK, a na Udarniku je Kurilovec dočekao petrinjsku Mladost. Ostanak je osiguran ranije u oba slučaja, rezultatskog imperativa nije bilo, pa je ostalo jedino igrati za prestiž.

A u tome je, sudeći po ovoj suboti, bolji Lukavec. U posljednje kolo naši su klubovi, međusobno u iznimno korektnim odnosima, čak i prijateljskim, ušli s jednakim brojem bodova. I sa željom, koliko god neće javno pričati o tome. da budu barem jedno mjesto ispred ovih drugih. Jer, prijateljstvo je prijateljstvo, ali rivalstvo je rivalstvo… Nije to, naravno, ni jednima ni drugima u Top 10 prioriteta, ali teško je povjerovati da se i to ne gleda, da se i to ne pojavi u nekom trenutku nekih razgovora u jednom i drugom taboru.

Važnije od toga, opet naravno, i jednima i drugima bilo je završiti sezonu pobjedom, u pozitivnom ozračju, pa se rastati sa širokim osmijesima.Kurilovcu to ovoga puta nije uspjelo. Po zlu je krenulo već u 17. minuti, kad je sudac Komesar pokazao na bijelu točku, a Ivan Lovrić realizirao penal i bacio Kurilovčane u minus. Koji se poduplao u 32. minuti, kad je Luka Kožić, gostujuća desetka, pogodio za 0-2.

Sve nade u preokret i pozitivan rasplet “ubio” je Ivan Perić u 68. minuti, pa je gol Filipa Turkalja za konačnih 1-3 bio samo stvar kozmetike. I Kurilovec je ostao na 40 bodova, upisao 14. poraz, uz po deset pobjeda i remija u ovoj sezoni s puno uspona i padova. Postigao je Kurilovec 38 pogodaka, primio je 51, a najbliža pratnja je bodovno poravnati HAŠK.

Koji je na nesretnom trinaestom mjestu ostao zahvaljujući – Lukavcu. Sa samo 15 imena u zapisniku, službeno bez trenera, ali s ogromnim motivom da se od svojih sumještana na novim lijepim tribinama oproste na pravi način, nogometaši Lukavca svoj su dio posla odradili.

Domaće kibice prvo je u 22. minuti raspametio Marko Cimeša, a konačnu odluku potpisao je Antun Grozdek u 64. minuti. Da sve ne prođe tek tako, bez neizvjesnosti do kraja, pobrinuo se Bruno Rihtar pet minuta poslije, no uspjeli su Lukavčani do kraja obraniti svoju prednost. I uzeti tri boda, završiti sezonu na desetome mjestu i na 43 boda. Tri više od Kurilovca, jedan više nego što ima Gaj Mače…

Lukavec je na oproštaju od sezone došao do svoje 12. pobjede, a tablica kaže da je upisao i sedam remija, kao i 15 poraza. Lopte su u suparničkim mrežama završavale 37 puta, a u lukavečkoj 49, što je učinak kojim će na Lukavellu na kraju biti itekako zadovoljni. Rastali su se s dugogodišnjim trenerom Slavenom Batovanjom uoči same završnice sezone, i na kraju su, rezultat će to najbolje reći, postigli su ono što su željeli postići. Prvo osigurali ostanak, a zatim se i podigli sve do desetog mjesta.

Što je, da se vratimo na početak, za dva bolje od Kurilovca. I to, u golom rezultatskom smislu, čini Lukavec prvim klubom u Turopolju do neprikosnovene, tri ranga udaljene HNK Gorice. Iz Kurilovca će na te teze, onako neslužbeno, odgovoriti da nije sve u rezultatu, pogotovo kad je margina ovako mala, da tradicija, organizacija kluba, funkcioniranje omladinske škole i svi drugi slični aspekti govore u prilog njihovom klubu…

I s tim će se svakome razumnome u turopoljskom nogometu biti lako složiti, jer to doista jest tako, generalno i potpuno realno gledajući, nema dvojbe da je Kurilovec drugi klub Turopolja, ali to nas ne spriječava da kroz ovo lokalno rivalstvo zaključimo priču jedne neobične sezone.

I da proglasimo Lukavec trenutačnom “prvom pratiljom”!

Povezane teme:3. nl središte hotnews Nk Kurilovec Nk Lukavec

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.