Sport

Dva i pol desetljeća bez Danijela Kalanja: Zalutali metak odnio šampiona…

Danijel Kalanj Bucko vratio se tog 2. travnja 1995. s turnira u Italiji, gdje je nastupao za hrvatsku boksačku reprezentaciju, pa odmah odjurio s prijateljima u disko klub Srce. Nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Ta noć, nažalost, završila je tragično…

Objavljeno

prije 6 godina

2. travnja 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Bože dragi, na današnji dan, 2. travnja, obilježava se već četvrt stoljeća od nesretne pogibije Danijela Kalanj Bucka, boksačkog šampiona u teškoj kategoriji i reprezentativca tek netom stvorene Hrvatske! Danijel je živio u Novom Čiču, u kojem su ranije već stradavali vrlo mladi sportaši, nogometaši Ivan Zobić, Božo Kraljić i Zoran Vrhovac.

Evo što su u Kalanju objavile Čičke novosti:

“Danijel je stradao 2. travnja 1995. godine u velikogoričkom disko klubu Srce. Nesretnim slučajem pogodio ga je metak iz pištolja nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze. Te noći vratio se s internacionalnog turnira, kojeg je boksao u Veneciji. U Italiji je kao reprezentativac branio boje Hrvatske. Odmah nakon povratka s puta ostavio je sportsku opremu kod kuće i produžio s prijateljima u Srce. Sudbina je htjela da nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Tragedija je zaustavila mladi život i boksača pred kojim je bila karijera. Za nešto više od godinu dana, Bucko se probio među boksačke zvijezde, a u svibnju 1995. godine trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Već iste godine kad je stradao, na dan državnosti 30. svibnja, NK Dinamo Hidrel organizirao je memorijalni turnir u malom nogometu. Dvije godine kasnije i novonastali boksački klub Velika Gorica započeo je s memorijalnim turnirom u spomen na Danijela Kalanj Bucka.”

Evo i uvodnog teksta iz Čičkih novosti:

“Danijel Kalanj rođen je 26. studenog 1970. godine u njemačkom gradiću Olpe, gdje su mu roditelji Rezika i Stjepan radili. Već od malena zavolio je borilačke sportove. Prvi treninzi bili su mu na tavanu obiteljske kuće u Novom Čiču, gdje bi satima mlatio po improviziranim vrećama. U početku bila je dvojba karate ili boks. Uz nagovor Vlade Božića, prevagnuo je boks i 1993. godine započeli su prvi pravi treninzi. Prvi klub za koji je registriran bio je boksački klub Kralj Tomislav iz Zagreba. Težina od oko 80 kilograma odredila je polutešku kategoriju, a u službenim dokumentima piše da je startao 17. veljače 1994. godine. Kasnije je promijenio klub i pristupio boksačkom klubu Leonardo, također iz Zagreba. Vlasnik kluba bio je Leonardo Pjetraj, a trener i menedžer Željko Golub. U međuvremenu je dobio na kilaži i formirao pravu boksačku figuru, pa je s 91 kilogramom prešao u tešku kategoriju. Od samog početka karijere Danijel se iskazao kao pravi profesionalac. Nije bilo lako svakodnevno i po dva puta putovati na trening u Zagreb. Do Markuševca kraj Dubrave morao je proći gotovo kroz cijeli grad.”

U kartonu BK “Kralja Tomislava” pronašli smo podatak da je Bucko u prvoj godini imao 12 mečeva, od toga dva međunarodna. Samo dva puta je poražen. Već 1994. godine su zaredali uspjesi. Kalanj osvaja prvo mjesto na Kupu Hrvatske, a na prvenstvu Zagreba je drugi. Zapažen je bio nastup 10. prosinca u Ptuju, gdje je nagrađen zidnim satom. Početkom 1995., točnije 22. siječnja, sudjeluje na drugom “Zlatnom grbu” u Slovenskoj Bistrici. Kao najborbeniji boksač dobio je priznanje i pokal. Svi sudionici turnira znali su tada da je rođena nova zvijezda hrvatskog boksa.

To je potvrđeno mjesec dana poslije u Puli, 19. veljače 1995. godine, gdje je Danijel Kalanj Bucko postaje prvak Hrvatske u boksu u teškoj kategoriji. Senzacionalni uspjeh donosi mu kockasti dres reprezentacije. Od 9. do 12. ožujka 1995. godine boksa na meðunarodnom Grand Prix turniru u Češkoj, u gradu Usti na Labi, gdje je treći i osvaja brončanu medalju.

Osim boksom, Danijel nas je zadužio i u domovinskom ratu, u kojem je sudjelovao od listopada 1991. godine, a prije toga bio je u Narodnoj zaštiti i u pričuvnom sastavu policije. Borio se u Njemcima i Donjem Novom Selu kod proboja prema Vukovaru.

Nakon pada Vukovara nakratko je član 153. brigade, iz koje odlazi u vojnu policiju u sastavu 67. bojne. Zanimljivo, bojna je osnovana na Buckov rođendan, 26. 11. 1991. Bio je član antiterorističke jedinice i sudjelovao je u borbama na Maslenici. Dobio je Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1992. i Spomenicu 67. bojne. Na 1. vojnim sportskim igrama u Karlovcu igrao je rukomet.

Povezane teme:boks Danijel Kalanj godišnjica smrti

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

prije 52 minute

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

prije 5 sati

31. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.