Sutra je zadnji dan izložbe ‘U ritmu meandra s Julijem Kniferom’ , a tim povodom dvoje autora, spisateljica Sanja Lovrenčić i likovni umjetnik Dominik Vuković – provest će posjetitelje kroz osobit svijet koji su dočarali zajedničkom slikovnicom te ispripovijedati ponešto o vlastitom iskustvu susreta s Kniferovom umjetnošću. Ove godine obilježava se stota godišnjica rođenja i dvadeseta godišnjica smrti jednog od najcjenjenijih i najutjecajnijih hrvatskih slikara.

Riječ je o izložbi koja predstavlja petu slikovnicu u seriji “Hrvatski likovni umjetnici” koju su realizirali Sanja Lovrenčić i Dominik Vuković. Serija je nastavljena 2024. godine s novom slikovnicom posvećenom jednom od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, Juliju Kniferu.

Slikovnica “U ritmu meandra s Julijem Kniferom” koristi tekst i dvadesetak ilustracija kako bi na djeci prilagođen način ispričala priču o nastanku osnovnog i prepoznatljivog motiva Kniferove umjetnosti – meandra. Kroz autorove bilješke, djeci se približava i ideja o „anti-slici“. Osim toga, uspostavljen je i dijalog između Knifera i umjetnika koji su utjecali na njega ili mu bili bliski tijekom stvaralačkog vijeka.

Posjetitelji će imati priliku razgledati i kupiti istoimenu slikovnicu, a početak je sutra u 19 sati.

 

Kapela sv. Ivana Krstitelja u Buševcu bila je uzorak za niz drvenih kapela izgrađenih u Turopolju i Pokuplju, a večeras će u njoj u sklopu Festivala drvenih kapela Sancta Barbara nastupiti novoosnovani ansambl INTERArcT.

Troje glazbenika u sastavu Ana Benić Šalinović na flauti, Parvaz Salimov na violi i Milica Pašić na harfi izvest će djela poznatih skladatelja poput Duboisa, Glucka, Dvořáka, Elgara, Debussijani i Joliveta.

Inače, ova buševska kapelica uz Kapelu sv. Barbare u Velikoj Mlaki, najvrjednija je drvena sakralna građevina. Prva drvena kapela sagrađena je 1668. godine, a 1768. godine sagrađena je nova lađa te je stara kapela postala svetište novoj. Sve je izvedeno na tradicionalni način, a posebno je vrijedno pučko barokno slikarstvo 17. stoljeća na drvenoj oplati svetišta, kao i barokni glavni oltar, djelo radionice Mihaela Komersteinera.

Koncert u Buševcu počinje u 20 sati.

Mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (Velika Mlaka) natjecale su se prošlog vikenda (29.-30. lipnja 2024.) na Europskom prvenstvu mažoretkinja u Pančevu (Srbija). Prvenstvo je održano u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Saveza mažoretkinja Srbije i Kluba mažoretkinja ”Pančevačke lavice”.

Barbarice su se natjecale u sva tri dobna razreda i izvele ukupno 22 koreografije: seniorke (6), juniorke (6) i kadetkinje (10). Ponovo su dokazale svoju visoku kvalitetu i osvojile su 21 medalju: 13 zlatnih (kadetkinje 8, juniorke 4, seniorke 1), 5 srebrnih (seniorke 2, juniorke 2, kadetkinje 1) i 3 brončane (seniorke 2, kadetkinje 1). Samo jedna koreografija nije nagrađena medaljom, osvojeno je 6.mjesto.

Nastup u Pančevu bio je zadnji u nizu od pet velikih nastupa u prvoj polovici 2024. godine. Slijedi zasluženi odmor, a pripreme za jesenske nastupe počinju sredinom idućeg mjeseca.

Klub se i ovom prigodom zahvaljuje svojim najvjernijim navijačima i najvećim sponzorima – roditeljima odnosno obiteljima članica PK Barbara.

Galerija fotografija

Ovogodišnji 17. Srpanjski susreti kulturno-umjetničkih društava u Šćitarjevu u organizaciji KUD-a Šćitarjevo bili su vrlo uspjela priredba koja je jučer (nedjelja, 30. lipnja 2024. godine) ostavila ugodan dojam na posjetitelje, mještane i njihove goste. Vrućina nije omela izvođače da razigrano pokažu svoje izvedbe.

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pored domaćina KUD-a Šćitarjevo (odrasla i dječja skupina)(predsjednica Branka Tretinjak bila je odsutna iz zdravstvenih razloga), na manifestaciji je sudjelovalo još pet Društava: KUD Lukavica (Gračanica, BiH), KUD Mikleuš (Mikleuš, Virovitičko-podravska županija), KUD Antun Klasinc (Lasinja), KUD Sunjanka (Sunja) i KUD Vrbje (Vrbje, Brodsko-posavska županija).

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kako se na dan Srpanjskih susreta obilježava i Dan Mjesnog odbora Šćitarjevo, tim povodom su Susretima političku dimenziju dali Ervin Kolarec, zamjenik župana Zagrebačke županije i Krešimir Ačkar, gradonačelnik Grada Velike Gorice. Kroz program priredbe vodila je Maja Kunić Trupčević.

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 30.06.2024.  17.Srpanjski susreti KUD-ova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ravnatelj Osnovne škole Šćitarjevo Mario Ivić iznova je bio odličan domaćin gostujućim Društvima, jer su folkloraši imali na raspolaganju prostor škole za probe i presvlačenja te ručak za sve sudionike.

Galerija fotografija

Ulica Slavka Kolara, jedna od najpoznatijih u gradu, prostor Folklornog ansambla Turopolje, katedrala baštine ovoga kraja, i – dvoje umjetnika. Upravo tu, u ulici s potpuno prikladnim nazivom, okruženi tradicionalnim turopoljskim nošnjama, zajedno stvaraju naša cura iz Buševca i koreograf čije ime zvoni.

Ulazimo polako, pozdravljamo samo kimanjem glavom, jer Ana Katulić i Žak Valenta upravo su u stvaralačkom zanosu. Rasprava koja se vodi na trenutke dosiže i ozbiljnu žustrinu, izmjenjuju se mišljenja, propitkuju stvari, slažu se kockice jedne predstave u nastajanju.

– Radimo priču o Roži, liku iz Kolareva komada “Svoga tela gospodar”. Nemamo zasad još ni radni naziv, u procesu smo “rađanja” predstave, najtežem kad su takve stvari u pitanju, no svaki put se to u jednom trenutku otvori, posloži i sjedne na svoje mjesto. Eto, tako mi je najlakše opisati ono što si upravo vidio, raspravu koju si pratio – kaže Ana, sveprisutna umjetnica iz Velike Gorice.

Originalno je Buševčanka, već godinama s adresom u centru grada, a u istom tom gradu pokrenula je i teatar koji će se prvi put u ovom smislu predstaviti upravo monodramom koja tek nastaje.

– Neće ovo biti prva produkcija našega teatra, jer radili smo već neke stvari, uključujući i komade od Čehova, pa i “PiaMia i čudesan safari”, ali ovo će biti prva cjelovečernja produkcija novoosnovanog “Štos teatra” iz Velike Gorice. I poželjela sam, kao izvođačica, kao voditeljica teatra, kao Velikogoričanka, kao cura iz Buševca, pozabaviti se upravo likom Rože. Taj lik mi nije stran, Rožu sam već igrala u Pučkom kazalištu u Buševcu, kad su oni postavili predstavu “Svoga tela gospodar”, a od tad mi se Roža nekako i mota po mislima – predstavlja Ana svoj tok misli i nastavlja:

– Uvijek sam mislila kako je, među svim tim Kolarevim ženskim likovima, Janica iz Breze nekako najistureniji lik. Ona je uvijek dobivala jako puno pažnje, dok je Roža malo ostala u zapećku. Kolar je, uostalom, tako i opisuje, kao curu iz zapećka, koja je šepava, koja ima falingu, nije pretjerano ni zgodna… Budući da tu nikad nije bila, ja sam je, takvu kakva jest, poželjela staviti u prvi plan.

Roža je u Kolarevoj komediji djevojka koja živi u Vukomeričkim goricama u razdoblju između dva rata, u Bikovskom Vrhu, danas Kravarskom, a iz toga kraja dolazi i Anina baka.

– Da, ta neka fiktivna Roža mogla je doslovno biti moja baka. I inače se moj rad često bavi pitanjem žene, a ja se često bavim pitanjem svog identiteta. Kad sam razmišljala o timu, o ljudima koje bih željela uključiti, odmah sam se sjetila Žaka Valente. On je moj dugogodišnji suradnik, prijatelj, izvrstan koreograf i autor, njegovu estetiku pokreta jako volim i cijenim. Željela sam njega jer smo već radili zajedno, zato što znam da Žak donosi različitost, svježinu, osuvremenjavanje. Roža jest klasičan komad, ali i Žak i ja želimo je staviti u današnje vrijeme, jer i ja se mogu zapitati koliko sam ja Roža u današnjem vremenu.

Žak Valenta tu će svakako moći pomoći, i to u svom povratničkom projektu.

– Zadnje dvije godine živio sam u Švedskoj i završavao master na Stockholm University of Arts, a ovo mi je prvi projekt nakon povratka u Hrvatsku. Jako mi je drago da je to baš s Anom, koja vrlo intimno i nepretenciozno, kroz svoj vrlo autorski rad, pokušava napraviti hommage svojim precima, odnosno ženskoj liniji svojih predaka. Ujedno je to i hommage svome kraju, zajednici u kojoj živi. Super mi je što se iz tog “svjetskog” života vraćam u neki mali, lokalni milje, pogotovo zato što uvijek mislim da je lokalno zapravo globalno – priča nam Valenta dok Tomica s kata donosi kavu glumcima, kao i svaki dan.

– U ovom predivnom prostoru bavimo se jednim ženski likom kroz koji, osim što želimo napraviti hommage kraju i Aninim precima, dužnost nam je progovoriti i o poziciji žena danas. I vidjeti gdje smo danas, koliko smo daleko odmaknuli. Više ja tu njoj služim kao neko zrcalo, kao sugovornik, suradnik koji zajedno s njom razmišlja i propitkuje tematiku – ističe Umažanin Žak.

Tu negdje, u istom prostor, nalazi se i kostim krave, jer Roža je svom suprugu Ivi prodana za kravu, a kako će točno ovu priču ispričati publici, zasad nisu do kraj sigurni ni sami kreatori.

– To neće biti predstava “Svoga tela gospodar”, iako će biti nekih scena iz te priče. Ovo će biti baš “Roža”. Gledamo njezinu perspektivu, donijet ćemo neke običaje, duh vremena, neka vjerovanja, a pritom je zavrtjeti, ovisno o dramaturgiji, kroz suvremeni dio. Dotaknut ćemo se pitanja patrijarhata, feminizma, ekonomije braka… – predstavlja projekt Ana.

Uz nju i Žaka, na predstavi radi u Mia Štark, koja je suradnica za pokret, inače umjetnica vrlo širokih interesa, a za kravu i ostatak scenografije zadužen je Matej Vuković, dok će se glazbom baviti Ivan Grubenski, glazbenik iz Koprivnice koji voli otići u etno.

– Povezati Rožino vrijeme s ovim današnjim svakako je izazov. Treba pokazati i tradiciju, i pretke, ali i naše vrijeme, kao i dati do znanja da postoje generacije iza nas, koje potpuno drukčije promišljaju odnose. Vidjet ćemo kako je najbolje prijeći put od tradicionalnog, ugovorenog braka, do vremena u kojem mi živimo, kad je kompletno dekonstruiran odnos muškarca i žene – kaže Žak.

Premijera je u planu negdje u listopadu, oko Dana europske baštine, i to na Sceni Gorica, koja će do tad biti renovirana. I time će gorički “Štoos teatar” iskoračiti u novu fazu svoga djelovanja.

– “Štoos teatar” nije se dogodio na moju, nego na inicijativu Mirela Huskića, mog dragoga kolege, te Luka Kuzmanovića. Obojica su glumci iz Velike Gorice, a zajedno imamo puno i želja i planova. U prvoj smo godini djelovanja i zasad ispada da nam ne ostaje previše vremena za “Štoos”, a htjeli bismo jako puno toga. Neke programe i planove stavili smo na papir, a sad je do egzekucije i realizacije, kad ćemo se toga primiti. Na nezavisnoj sceni mi najčešće radimo volonterski, tu nema novca, sve je nentuzijazam. A da bi on cvjetao i rastao, negdje drugdje moramo osigurati egzistenciju. To je začarani krug, no svakako ćemo se više posvetiti našim projektima. Imamo i podršku Grada, želimo obrađivati i promovirati djela domaćih autora i tematike vezane uz naš kraj – zaključuje Ana.