Povežite se s nama

CityLIGHTS

Dragica i Vlado Ivaci – ljubavna priča koja traje već gotovo sedam desetljeća!

Dragica i Vlado još su se kao djeca igrali vjenčanja, no život im je pokazao kako im je zajednički ljubavni ples jednostavno – suđen! Ovo je njihova priča, pripremite maramice

Objavljeno

na

Kako biste našli onu pravu, doživotnu ljubav, ponekad je dovoljno pogledati prek’ ceste! To je doslovno bio početak ljubavne priče između Vlade i Dragice Ivaci, 75-godišnjaka iz Velike Gorice, koji su s nama podijelili svoju lijepu životnu priču, isprepletenu zajedničkim nitima gotovo od samog njihovog rođenja! Čak su se i vjenčali još u dječjim godinama. Tada samo za igru. No, na kraju se pokazalo kako im je zajednička igra jednostavno – suđena!

Foto: Dragica i Vlado Ivaci žive svoju ljubav već više od sedam desetljeća/G.Kiš, Cityportal.hr

Posjetili smo ih u njihovom obiteljskom domu, u Jelačićevoj ulici, za njih itekako znakovitoj. Jer, tu su se rodili, svaki naravno u svojoj kući koje su bile jedna nasuprot drugoj, tu su se prvi puta i ugledali, u toj su ulici, koja se nekad zvala Željeznička, i odrastali, a bome su iz nje istim putem u školu išli.

– Ja sam njega vidla kad smo se zrodili – smije se Dragica, a Vlado dodaje da je međusobna simpatija počele praktički od prvog razreda osnovne.

– To je bila cijela klapa djece tu u našoj ulici i svi smo stalno bili zajedno, igrali smo se i svadili, a onda smo se nas dvoje vjenčali! Mi smo bili mladenci, a kak’ je moja suseda imala pravo vjenčanje dala mi je i svoj buket, mama kolegice Ankice nam je spekla kolače i kod nje u kuhinji smo imali svadbu – ukratko nam je pojasnila Dragica.

Foto: Dragica i Vlado zapeli su za oko jedno drugom još u osnovnoj školi/privatni album

Foto: Dragica i Vlado odrastali su u istoj ulici u kojoj danas žive sa svojim sinovim i unucima/privatni album

Sjećanja na te dane su itekako živa, pa se Vlado smije sa strane, potvrđuje i dodaje.

-Bila je to prava dječja svadba, samo igra, svirao nam je radio, plesali smo. Nismo tada još bili cura i dečko, ali međusobna simpatija je već postojala.

Gledajući stotine fotografija koje su pažljivo čuvane u brojnim foto-albumima pred nama se jasno pokazuje njihov zajednički život prepun veselja, druženja, putovanja. Pa, baš kako im je krenulo već u djetinjstvu!

– Radili smo kućne zabave, plesali i pjevali uz hitove s gramofonskih ploča. U školu smo išli osam godina zajedno i kad smo krenuli u srednju ona je otišla u Trgovačku, a ja u Prvu metalnu u Držićevu, ali nastavili smo s druženjima. Pomalo smo počeli hodati u kino, na plesnjake, malo i poskrivećki, dok nije počelo zaozbiljno. Čim sam završio zanat, išao sam na tada obavezno odsluženje vojnog roka i  kad sam se vratio, i roditelji su nas malo i potaknuli, pa smo se ubrzo i vjenčali – ispričao nam je Vlado.

Foto: Dragica i Vlado Ivaci vjenčali su se 23.11.1968.godine/privatni album

Foto: U braku su dobili dva sina, Dubravka i Tihomira/privatni album

Vjenčali su se 23.11.1968.godine, u braku dobili dva sina, Dubravka i Tihomira, a ponosni su djed i baka dva unuka, Josipa i Ivana, koji su već i sami odrasli, pa su u veselom iščekivanju i prvog praunuka. Pričaju nam Dragica i Vlado kako su upravo zahvaljujući skladnom bračnom životu, međusobnoj ljubavi i razumijevanju, ali i sličnim interesima, dosta toga i stvorili u životu. Već u trećoj godini zajedničkog života uselili su u vlastitu kuću, koju su sami izgradili uz pomoć brojnih kredita, a malo su pomogli i roditelji. Dragica je kao školovana trgovkinja počela raditi već sa 17 godina u nekoć velikom goričkom poduzeću ‘Sloboda’.

– Sa 19 godina sam već bila i najmlađa poslovođa u ‘Slobodi’, a najduže sam radila u ‘Papirnici’, a u ‘Obući’ sam bila sve do penzije. Velika pomoć su nam tu bili i roditelji, pa smo oboje mogli raditi, jer su nam čuvali djecu.  Isto tako puno smo putovali, obavezno svaki mjesec neki izlet – priča nam Dragica.

Foto: ‘Svuda smo išli i uvijek zajedno’/privatni album

Nema gdje nisu bili, kažu. Obišli su brojne europske gradove, Rimu su se vraćali čak triput, obišli su i Pompeje, godinama skijali u talijanskim Dolomitima.

– Čak sam se jednom prilikom i s tatom posvadil’ jer mu nije bilo jasno kak’ idemo na putovanje i landramo po svijetu dok treba kući dovršiti. Ali mi smo sve na svoj način, polako i zajedničkim snagama sve riješili – priča uz smijeh Vlado. Da su itekako uspjeli osim obiteljske sreće stvoriti i lijepo nasljedstvo sinovima, uvjerili smo se i sami. Na njihovom obiteljskom imanju, u svojim vlastitim kućama, sad žive i njihovi sinovi s obitelji, dok je na drugom dijelu imanja izgrađen i novi pogon uspješne tvrtke koju vodi stariji sin Dubravko sa suprugom.

Dragica i Vlado se slažu kako toga ne bi bilo, baš kao ni dugoročne bračne sreće, bez prijateljstva i zajedništva.

– Najvažnije je prijateljstvo, da se ljudi dogovaraju, a ne svađaju. I bitno je i to da smo uvijek svuda išli zajedno. I takvim zajedništvom smo i uspjeli pomalo izgraditi i ovu kuću i sve drugo, kupili smo tih davnih godina i nekaj grunta na moru, pa smo onda kroz godine to izgradili i uredili. A to vam sve moj Vlado uredio, sve svojim rukama – hvali svog najdražeg Dragica.

Foto: Za sretan brak najbitnije je međusobno razumijevanje, tolerancija, ali i puno smijeha/privatni album

– Razumijevanje i tolerancija, fleksibilnost u dogovaranju, zajednički interesi, uvijek smo znali naći rješenje na obostrano zadovoljstvo – potvrđuje Vlado, a Dragica kao jako važnu stvar za sretan zajednički život vidi i u – oprostu.

– Ako jedno drugome ne oprostite…tu nema nekog života. Nema tu kod nas da se ne bi razgovarali ni jedan dan, uvijek smo sve raspravili, jedan drugome treba rastumačiti kako se osjećate, prihvatiti, to nam je bilo najvažnije – kaže.

– U braku ima lijepih i ružnih dana, to je tak’ normalno. One ružne je najbolje zaboraviti, a mi smo sve znali riješiti, sve je štimalo – zaključuje Vlado.

Foto: Dragica i Vlado obožavaju putovanja i druženja uz puno pjesme/privatni album

I slični interesi, te aktivan društveni život, također su obilježili njihov brak.

– Putovanja su nam zajednička strast, malo nas je ova korona izbacila iz takta, ali i to će se riješiti. Moj hobi je sviranje gitare, pa pjevam i sviram, zabavljam društvo u svakoj prilici. Čitav život sam se bavio i sportom, nogometom, pa kasnije kuglanjem u goričkim Zanatlijama, stalno sam bio aktivan u obiteljskom i društvenom životu, a od kad smo u penziji aktivirali smo se u udruženju umirovljenika, gdje je Dragica godinama bila u Upravnom odboru, svašta organizirala, obljetnice mature, plesala je aktivno u folkloru – priča Vlado.

Ne zaboravlja se nijedna godišnjica braka, kao ni rođendani, a Dragica baš za svaku tu prigodu dobije prekrasan buket cvijeća od svog voljenog. Posebno se obilježavaju one jubilarne godišnjice. I dok u ljubavi i veselju čekaju svoj Platinasti pir, pričaju nam kako su ih sin Dubravko i snaha Sanja priredili posebno iznenađenje za njihov Zlatni pir.

– Bilo je kao u snu, nešto nezaboravno, poklonili su nam tjedan dana boravka u hotelu s pet zvjezdica na otoku Rabu. Vrhunska usluga i smještaj, pa smo 55. godišnjicu proslavili zbilja na jako lijepi način – ispričali su nam.

Foto: Za Zlatni pir djeca su ih iznenadila putovanjem na otok Rab/privatni album

I, naravno, iskoristili smo ove trenutke ugodnog druženja s parom koji u ljubavi i slozi živi već gotovo sedam desetljeća, kako bismo čuli i kako oni gledaju na ljubav i brakove novog doba, te što bi savjetovali mlađim generacijama.

– Mi smo već tak dugo skupa, u braku 55 i skoro ovako skupa već 70 godina. Danas se mladi žene kasno, a mi smo se vjenčali s 20 godina, puni energije, pa nam je svaka priredba, ples bili interesantni. Izlazili smo, plesali, uvijek smo išli zajedno. Čini mi se da je danas sve preuzeo alkohol i droga, ljudi su postali jako sebični. Bolje da više uživaju, nek’ si organiziraju svoje zabave, nek’ plešu, sad se samo negdje zapru u sobu i bulje svaki u svoj ekran, igraju igrice, i to ti je to – nije baš optimistična Dragica.

Foto: Dragica sa snahom Sanjom i unucima Josipom i Ivanom/privatni album

Vlado kaže kako svi oko sebe vidimo koliko su mladi otuđeni, ne komuniciraju, no misli kako tu nema neke velike pomoći, jer tvrtke idu za profitom i nikog nije briga kako će to utjecati na mlade.

– Svako vrijeme nosi svoje, a ovo je kao nekakvo napredno doba sa svom tom silnom tehnologijom. Svi gledaju samo kako imati sve te stvari, a za ljubav između dvoje praktički nemaju vremena. Stalno su im mobiteli u rukama, mladi uopće ne komuniciraju međusobno, ne gledaju se oči u oči. Znam ići vlakom do Zagreba i gledam te mlade kako sjede zajedno, ali oni ne progovore nijednu riječ. Meni je to zlo za današnju omladinu, otuđeni su, ne komuniciraju. Pa, koliko god je taj mobitel dobar, s druge strane je uništio svu romantiku – smatra Vlado.

I za kraj ovog ljubavi posvećenom razgovoru, zamolili smo bračni par Ivaci da nam otkriju i što je za njih ljubav?

Dragica je kratko, sa sjajem u očima i pogledom na svog Vladu, rekla: Ljubav je najveća sreća !

A Vlado…e, to je već doza prave romantika za kraj ovog članka:  Ljubav…ljubav..Ne znam jednostavno kak’ bi to uopće opisao riječima. Jednostavnim riječima  – dvoje u zagrljaju i da su sretni zauvijek, to je za mene ljubav! – reče Vlado te zagrli i poljubi svoju najdražu djevojku.

Sretno Valantinovo svima koji slave!

Foto: Dragica i Vlado Ivaci žive svoju ljubav već više od sedam desetljeća/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Bračni par Ivaci/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Dragica i Vlado Ivaci /G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Dragica i Vlado Ivaci/privatni album

Foto: Dragica je već s 19 bila poslovođa u trgovini, a Vlado je radio kao majstor vodoinstalater/privatni album

 

 

 

CityLIGHTS

Kotlovina u prvom planu: Ščitarjevo ponovno okuplja gurmane

Kroz ovakve susrete prenose se znanja o pripremi tradicionalnih jela i održava kontinuitet lokalnih običaja. 

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica Velike Gorice

U Ščitarjevu se krajem svibnja ponovno organizira gastronomsko okupljanje koje u fokus stavlja lokalne okuse i zajedničko druženje. Četvrto izdanje manifestacije Mini gastro održat će se u subotu, 30. svibnja, u prostoru DVD-a Ščitarjevo u Obrezini.

Događaj je osmišljen kao otvoreno poslijepodne u kojem se isprepliću kuhanje, natjecanje i neformalno druženje. Glavni sadržaj i ove godine je priprema kotlovine, jela koje u lokalnom kontekstu ima ulogu simbola okupljanja i razmjene kulinarskih iskustava. Natjecatelji će pokazivati svoje vještine u pripremi, dok će posjetitelji imati priliku pratiti proces i kušati pripremljena jela.

Organizatori ističu kako Mini gastro nije ograničen samo na natjecateljski segment, već funkcionira i kao platforma za jačanje lokalne zajednice te očuvanje gastronomskih navika. Kroz ovakve susrete prenose se znanja o pripremi tradicionalnih jela i održava kontinuitet lokalnih običaja. Uz kulinarski dio, predviđen je i glazbeni program koji će doprinijeti opuštenijoj atmosferi tijekom dana. Za zabavni dio zadužena je grupa San Virovitica, koja će glazbeno pratiti događanje i upotpuniti cjelokupni ugođaj.

Mini gastro u Ščitarjevu tako se profilira kao jednodnevni događaj koji spaja hranu, boravak na otvorenom i društveni aspekt, nudeći posjetiteljima sadržaj izvan uobičajene svakodnevice.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

PONEDJELJAK Promocija knjige ‘Ožiljci bez rana’

Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Dvorani Gorica u ponedjeljak, 11. svibnjau 19 sati bit će predstavljena knjiga „Ožiljci bez rana“, novo izdanje autorice Ljiljane Haidar Diab, objavljeno u okviru goričke Biblioteke Albatros.

Riječ je o naslovu koji donosi osobnu ispovijest žene čije je profesionalno i životno iskustvo vezano uz brojna svjetska ratišta, no bez fizičkih posljedica koje bi se mogle vidjeti na tijelu. Fokus knjige premješta se na unutarnje posljedice ratnih iskustava. Emocionalne i psihološke tragove, šutnju nakon sukoba te proces suočavanja koji započinje tek kada izravna opasnost prestane.

U takvom okviru autorica gradi priču koja ima obilježja intimnog dnevnika i refleksije, kroz koju se prati postupno ponovno uspostavljanje osobnog identiteta i pokušaj izgradnje stabilnog životnog okvira nakon traumatskih iskustava. Promocija će okupiti više govornika koji će knjigu predstaviti iz različitih perspektiva. Uz autoricu Ljiljanu Haidar Diab, o djelu će govoriti gradonačelnik Krešimir Ačkar, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, general HV-a Stjepan Adanić, novinar i filmski redatelj Robert Bubalo te Stipo Bilić, urednik knjige.

Haidar Diab je ranije objavila knjigu „Ljubav u sjeni ratova“, a u javnosti je poznata i kao supruga ratnog izvjestitelja i novinara Večernjeg lista Hassana Haidara Diaba.

Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Lukino stado, jedna koza i čuvarica Lucka: “Moje pramenke su melem za dušu…”

Luka Antunović iz Velike Mlake uz privatni posao vodi i malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju. Kaže da je u sve ušao slučajno, a danas ima stado Ličkih pramenki, psa čuvara Lucku i kozu koja “drži red” među ovcama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Razgovarala: Gianna Kotroman

Dok većina slobodno vrijeme pokušava pronaći daleko od posla, Luka Antunović iz Velike Mlake mir pronalazi među ovcama. Vlasnik tvrtke za palete već nekoliko godina vodi i svoje malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju, gdje danas drži oko 140 ovaca.

“Prvo sam kupio zemlju, a onda se otvorila mogućnost da imam više ovaca i tako je sve krenulo. Danas je malo ljudi koji se žele baviti ovčarstvom, a janjetina je tražen proizvod”, govori.

Njegovo stado čine isključivo Ličke pramenke, autohtona pasmina za koju kaže da ju je odabrao zbog otpornosti na zimu. Ovce preko dana borave na pašnjaku, a noći provode u nastambi i štali koju je prošle godine uspio izgraditi uz pomoć sredstava iz fondova.

Iako ovčarstvo mnogima djeluje romantično, Luka kaže da posao nije ni lagan ni jeftin. Najzahtjevniji dio je šišanje ovaca pa za taj posao angažira čovjeka koji to profesionalno radi. Stado hrani kukuruzom, ječmom, zobi i sijenom, a redovito prolaze i veterinarske preglede.

Najviše problema, dodaje, imao je s lisicama koje su znale odnijeti mlade janjce. U kraju ima i čagljeva pa je zato nabavio hrvatskog ovčara Lucku, koja sada vjerno čuva stado.

Na imanju se, osim ovaca, našla i jedna koza.

“Moj susjed je to nabavio, ali nije imao uvjete za nju pa ju je doveo k meni, sad je ona vođa na čelu kolone, ona je šefica”, smije se Luka.

Iako su ovce dio posla i dodatnog prihoda, priznaje da mu znače puno više od toga.

“Ovčice su mi melem za dušu, opuštaju malo i psihički nakon cjelodnevnog posla. Lijepo je gledati kako pasu, a ima nekih koje mame odbace pa znaju doći i pod ruku”.

Problem predstavlja i vuna jer kupaca gotovo nema. Ipak, surađuje s jednom umjetnicom koja izrađuje lutke i koristi upravo vunu Ličke pramenke za izradu kose na figurama.

A među svim iskustvima koja je doživio, jedno će posebno pamtiti.

“Bio sam na moru kad me navečer nazvao voditelj Zoološkog vrta u Maksimiru i pitao jesam li izgubio ovna. Nisam znao o čemu govori. Na kraju se ispostavilo da je ovan kojeg sam prodao ljudima iz Nepala, pobjegao jer ga nisu dobro vezali pa je trčao po Zagrebu. Našli su me preko oznake na njemu”, prisjeća se Luka.

Dodaje kako mu se javila čak i žena iz Švicarske koja je htjela kupiti tog ovna. No, kaže, životinja je već bila obećana novim vlasnicima pa od prodaje nije bilo ništa.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

“Prvo hidratacija, pa sve ostalo”: tri savjeta Mirele Ilenić za zdraviju njegu kože

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva.

Objavljeno

na

Objavio/la

mirela

Iza jedne male bočice seruma često stoje mjeseci razvoja, laboratorijska testiranja i tim ljudi koje kupci nikada ne vide. A upravo u tom svijetu danas radi Mirela Ilenić iz Šćitarjeva – žena koja stoji iza razvoja brojnih domaćih beauty proizvoda i koja tvrdi da koži često najviše šteti upravo ono što joj pokušavamo “pomoći”.

Mirela Ilenić: žena koja formulira priče kroz kozmetiku

Kozmetička formulatorica i farmaceutska tehničarka Mirela Ilenić, rodom iz Šćitarjeva, danas stoji iza brenda Mireille Lab te razvoja kozmetičkih proizvoda unutar Lively Pharma – tvrtke koja djeluje u sklopu Lively Roastersa. Iako je Lively Roasters javnosti poznat prvenstveno po specialty kavi, iz te je priče s vremenom nastao i kozmetički segment koji spaja znanost, prirodne sastojke i razvoj domaćih beauty proizvoda. Tako je nastao Lively Pharm – laboratorij i proizvodni pogon specijaliziran za razvoj kozmetike, formulacije i edukacije, dok je Mireille Lab njezin osobni profesionalni pečat i brend kroz koji prenosi vlastitu filozofiju njege kože.

„Ne postoji škola, fakultet, tečaj ni ustanova gdje vi možete dobiti stečeno znanje i reći: “E, ovo je proizvod koji može ići na nečiju kožu.” Iskustvo je ono koje mene može navesti na odluku o tome“, govori Mirela.

Njezin profesionalni put počeo je nakon srednje škole, kada je stažirala u ljekarni. Nedugo zatim otvorila joj se prilika za zaposlenje u jednom poduzeću u kojoj je ostala sljedećih 15 godina. Upravo ondje, kaže, stekla je temelje svega što danas radi. „To je bio moj poslovni odgoj, profesionalna škola i temelj za apsolutno sve. Smatram da nisam tamo radila da danas ne bih bila ovdje gdje jesam“, ističe.

No prvi susret s kozmetikom dogodio se puno ranije – još s 13 godina, upravo u jednoj velikogoričkoj ljekarni. Zbog problema s prištićima otišla je tamo s majkom, a iskustvo koje je tada doživjela i danas joj je ostalo urezano u pamćenje. „Sjećam se žene koja je tamo radila. Dala mi je tri proizvoda – tonik, kremu i gel za pranje lica. Kad smo izašle, mama mi je rekla: „Vidi kak su ove žene lijepe i uredne, sve sređene i u lijepim kutama… Baš bi i ti jednog dana mogla tak raditi.“ Mislim da se tada prvi put javila ta ideja“, prisjeća se kroz smijeh.

Iako je, kaže, kao djevojčica voljela glumiti doktoricu i učiteljicu, danas smatra da od toga zapravo nije ni otišla daleko. „Ne liječim kožu, ali promatram ono što ide na kožu. A s druge strane provodim edukacije pa sam u jednu ruku i učiteljica. Ako danas dobro educiramo mame, mlade djevojke i žene o njezi kože, pa čak i njezi bebe od prvog dana života, možemo prevenirati jako puno toga“, poručuje.

Više nije uvijek i bolje: Tri stvari koje koža zaista treba

Njega kože i lica danas je postala gotovo svakodnevna tema društvenih mreža. Od “skincare rutina” s deset koraka do neprestanog isprobavanja novih proizvoda, tržište kozmetike nikad nije bilo bogatije. No upravo u toj količini savjeta, trendova i proizvoda mnogi, smatra Mirela Ilenić, zapravo rade više štete nego koristi.

Na pitanje što je zaista najvažnije u njezi kože, odgovor daje vrlo jednostavno.

„Postoje tri stvari koje ne smijemo zaboraviti kod kože: optimalno pranje i čišćenje, ali optimalno, ne pretjerano. Pretjeranim čišćenjem skidamo naše prirodne masnoće i tada zapravo radimo problem. Nakon toga važna je hidratacija, dati koži dovoljno vlage jer je tijekom dana gubimo na razne načine. Zato je i unos dovoljno tekućine jako važan. Treća stvar je zaštita, odnosno obnova i regeneracija kože.“, objašnjava.

Dodaje kako su mnoge današnje “komplicirane rutine” rezultat marketinga i prodajnih trikova, a ne stvarnih potreba kože. I sama se, kaže, u svakodnevnoj njezi drži jednostavnosti. Dva proizvoda bez kojih ne može su čistač za lice i krema za lice.

Zanimljivo je i da o SPF-u ima podijeljeno mišljenje. Iako ne osporava važnost zaštite od sunca, smatra da se često zanemaruje šira slika. „Nisam za cjelodnevno i konstantno nošenje SPF-a u svakoj situaciji. Puno veću štetu koži često naprave neki drugi sastojci u kozmetičkim proizvodima nego samo sunce“, govori.

A kada bi morala dati samo jedan savjet za njegu kože, odgovor joj dolazi bez razmišljanja. „Hidratizirajte se! To je najbitniji “sastojak” njege kože.“, poručuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal  

Od ideje do police: iza jedne kreme kriju se mjeseci rada

Iako mnogi kozmetički proizvod vide tek kao lijepo pakiranje na polici drogerije ili društvenim mrežama, iza njegovog nastanka krije se dug i izrazito zahtjevan proces. Mirela Ilenić objašnjava kako razvoj jednog proizvoda traje od šest mjeseci pa sve do godinu dana, a ključ uspjeha leži u razumijevanju tržišta i potrebama potrošača.

„Tajna uspješnog proizvoda je slušati tržište, pratiti trendove i pokušati ispričati svoju priču kroz proizvod. Hoćemo li raditi egzosome, faktore rasta ili hijaluronsku kiselinu – to su trendovi, ali jako je važno da proizvod ima svoju priču i svrhu“, govori.

Kako bi nam približila proces stvaranja proizvoda, ispričala nam je proces kroz jedan primjer. „Primjerice, klijent kaže da želi kremu s guščjom masti i peptidima. Prvi korak je pronaći kvalitetnu sirovinu, provjeriti svu dokumentaciju i tek tada krenuti u razvoj proizvoda. Nakon toga odlučujemo hoće li to biti krema, serum, mlijeko, maslac ili neki drugi oblik proizvoda. Nakon razvoja slijedi testiranje koje prolazi kroz nekoliko faza. U prvoj fazi proizvod isprobavaju sami klijenti te daju mišljenje o teksturi, mirisu, načinu upijanja i osjećaju na koži. Potom proizvod odlazi na laboratorijska testiranja koja traju i po tri mjeseca. Tada se ispituje je li proizvod stabilan, razdvaja li se, topi li se, mijenja li teksturu i slično. Tek nakon toga kreće priprema dokumentacije“, kaže Mirela.

Dodaje kako je upravo dokumentacija jedan od najzahtjevnijih dijelova cijelog procesa. „Dokumentacija za kozmetički proizvod jedna je od najopsežnijih koja postoji. Često je ima više nego za neke vitamine ili minerale. Tek nakon svega toga kreće proizvodnja“, ističe.

Naglašava kako javnost često nije svjesna koliko ljudi i znanja stoji iza jednog domaćeg kozmetičkog proizvoda.

„Ljudi moraju znati da hrvatski brend koji vide na polici ili internetu nije nastao pucketanjem prstiju. U cijelom procesu sudjeluju različiti timovi – od razvoja i analitike do dokumentacije i proizvodnje. Zato je važno kroz medije i različite kanale pokazati koliko je ovo zahtjevan posao i koliko ljudi sudjeluje da bi kvalitetan proizvod došao do potrošača koji će mu vjerovati“, zaključuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Lively Pharm u dvije godine sudjelovao u lansiranju 18 brendova

U Lively Pharmu danas razvijaju proizvode kroz dva modela proizvodnje – private label i white label. Iako se ti pojmovi često spominju u beauty industriji, Mirela objašnjava kako iza njih stoji potpuno drugačiji pristup radu s klijentima.

„Private label je kada nam klijent dođe sa svojom idejom, a mi tu ideju pretvaramo u gotov proizvod. White label je nešto što razvijamo sami unutar našeg razvojnog kapaciteta – po trendovima, potrebama tržišta, ali ponekad i po nekim mojim osobnim željama. Kada dođe klijent, takav proizvod može odmah koristiti i prilagoditi svom brendu“, objašnjava.

Dodaje kako su njihova najveća snaga skincare proizvodi i funkcionalna kozmetika, odnosno proizvodi koji imaju konkretnu svrhu i djelovanje, a ne samo estetsku vrijednost.

„Mi se ne bavimo robnim markama i masovnom proizvodnjom jer nas to jednostavno ne zanima. To su vam oni proizvodi gdje imate isti šampon u pet različitih mirisa ili gel za ruke u deset varijanti. Praktički imate jednu formulaciju i samo mijenjate miris“, govori.

Umjesto toga, fokusirali su se na male, nišne brendove i individualan pristup klijentima. Upravo im je ta strategija, kaže, donijela rezultate. „Zahvaljujući takvom pristupu, u posljednje dvije godine neposredno smo sudjelovali u lansiranju 18 novih brendova. Za Hrvatsku, ovako malu zemlju, to je zaista puno“, ističe.

Nije sve uvozni skincare; Kad biramo domaće, podržavamo puno više od samog proizvoda

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva. Od djevojčice koja je u velikogoričkoj ljekarni prvi put poželjela nositi bijelu kutu, do žene koja danas stoji iza razvoja brojnih domaćih kozmetičkih proizvoda, njezina priča potvrđuje da uspjeh u ovoj industriji ne dolazi preko noći, nego godinama rada, edukacije i razumijevanja onoga što koža zaista treba.

A možda je upravo najveća vrijednost ovakvih priča podsjetnik da iza domaćih kozmetičkih proizvoda ne stoje samo “lijepa pakiranja”, nego ljudi, znanje, laboratoriji i godine rada. Zbog toga bi podrška hrvatskim proizvođačima i malim poduzetnicima trebala biti puno više od prolaznog trenda.

Foto: Lively Pharm

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Subotnji shopping s nagradama: KTC dijeli poklone i pogodnosti

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Objavljeno

na

Ove subote  KTC Velika Gorica donosi kombinaciju sezonskih popusta, nagrada za kupce i dodatnih pogodnosti za članove programa vjernosti.

Poseban naglasak stavljen je na proljetnu kupnju i uređenje vrta. U poljoljekarni su tako osigurani popusti na odabrane proizvode poput zemlje za cvijeće koja je dostupna uz 20 posto nižu cijenu, dok se presadnice povrća i tekuća gnojiva za cvijeće nude uz 10 posto popusta.

Uz to, članovi KTC Kluba vjernosti ostvaruju dodatnu pogodnost kroz duplo prikupljanje bodova prilikom kupnje u supermarketu, restoranu, poljoljekarni i na benzinskoj postaji.

Za sve kupce pripremljeno je i darivanje – oni koji u jednoj kupnji potroše više od 70 eura u bilo kojem od navedenih odjela dobivaju gratis kišobran.

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno