Kako biste našli onu pravu, doživotnu ljubav, ponekad je dovoljno pogledati prek’ ceste! To je doslovno bio početak ljubavne priče između Vlade i Dragice Ivaci, 75-godišnjaka iz Velike Gorice, koji su s nama podijelili svoju lijepu životnu priču, isprepletenu zajedničkim nitima gotovo od samog njihovog rođenja! Čak su se i vjenčali još u dječjim godinama. Tada samo za igru. No, na kraju se pokazalo kako im je zajednička igra jednostavno – suđena!

Foto: Dragica i Vlado Ivaci žive svoju ljubav već više od sedam desetljeća/G.Kiš, Cityportal.hr

Posjetili smo ih u njihovom obiteljskom domu, u Jelačićevoj ulici, za njih itekako znakovitoj. Jer, tu su se rodili, svaki naravno u svojoj kući koje su bile jedna nasuprot drugoj, tu su se prvi puta i ugledali, u toj su ulici, koja se nekad zvala Željeznička, i odrastali, a bome su iz nje istim putem u školu išli.

– Ja sam njega vidla kad smo se zrodili – smije se Dragica, a Vlado dodaje da je međusobna simpatija počele praktički od prvog razreda osnovne.

– To je bila cijela klapa djece tu u našoj ulici i svi smo stalno bili zajedno, igrali smo se i svadili, a onda smo se nas dvoje vjenčali! Mi smo bili mladenci, a kak’ je moja suseda imala pravo vjenčanje dala mi je i svoj buket, mama kolegice Ankice nam je spekla kolače i kod nje u kuhinji smo imali svadbu – ukratko nam je pojasnila Dragica.

Foto: Dragica i Vlado zapeli su za oko jedno drugom još u osnovnoj školi/privatni album

Foto: Dragica i Vlado odrastali su u istoj ulici u kojoj danas žive sa svojim sinovim i unucima/privatni album

Sjećanja na te dane su itekako živa, pa se Vlado smije sa strane, potvrđuje i dodaje.

-Bila je to prava dječja svadba, samo igra, svirao nam je radio, plesali smo. Nismo tada još bili cura i dečko, ali međusobna simpatija je već postojala.

Gledajući stotine fotografija koje su pažljivo čuvane u brojnim foto-albumima pred nama se jasno pokazuje njihov zajednički život prepun veselja, druženja, putovanja. Pa, baš kako im je krenulo već u djetinjstvu!

– Radili smo kućne zabave, plesali i pjevali uz hitove s gramofonskih ploča. U školu smo išli osam godina zajedno i kad smo krenuli u srednju ona je otišla u Trgovačku, a ja u Prvu metalnu u Držićevu, ali nastavili smo s druženjima. Pomalo smo počeli hodati u kino, na plesnjake, malo i poskrivećki, dok nije počelo zaozbiljno. Čim sam završio zanat, išao sam na tada obavezno odsluženje vojnog roka i  kad sam se vratio, i roditelji su nas malo i potaknuli, pa smo se ubrzo i vjenčali – ispričao nam je Vlado.

Foto: Dragica i Vlado Ivaci vjenčali su se 23.11.1968.godine/privatni album

Foto: U braku su dobili dva sina, Dubravka i Tihomira/privatni album

Vjenčali su se 23.11.1968.godine, u braku dobili dva sina, Dubravka i Tihomira, a ponosni su djed i baka dva unuka, Josipa i Ivana, koji su već i sami odrasli, pa su u veselom iščekivanju i prvog praunuka. Pričaju nam Dragica i Vlado kako su upravo zahvaljujući skladnom bračnom životu, međusobnoj ljubavi i razumijevanju, ali i sličnim interesima, dosta toga i stvorili u životu. Već u trećoj godini zajedničkog života uselili su u vlastitu kuću, koju su sami izgradili uz pomoć brojnih kredita, a malo su pomogli i roditelji. Dragica je kao školovana trgovkinja počela raditi već sa 17 godina u nekoć velikom goričkom poduzeću ‘Sloboda’.

– Sa 19 godina sam već bila i najmlađa poslovođa u ‘Slobodi’, a najduže sam radila u ‘Papirnici’, a u ‘Obući’ sam bila sve do penzije. Velika pomoć su nam tu bili i roditelji, pa smo oboje mogli raditi, jer su nam čuvali djecu.  Isto tako puno smo putovali, obavezno svaki mjesec neki izlet – priča nam Dragica.

Foto: ‘Svuda smo išli i uvijek zajedno’/privatni album

Nema gdje nisu bili, kažu. Obišli su brojne europske gradove, Rimu su se vraćali čak triput, obišli su i Pompeje, godinama skijali u talijanskim Dolomitima.

– Čak sam se jednom prilikom i s tatom posvadil’ jer mu nije bilo jasno kak’ idemo na putovanje i landramo po svijetu dok treba kući dovršiti. Ali mi smo sve na svoj način, polako i zajedničkim snagama sve riješili – priča uz smijeh Vlado. Da su itekako uspjeli osim obiteljske sreće stvoriti i lijepo nasljedstvo sinovima, uvjerili smo se i sami. Na njihovom obiteljskom imanju, u svojim vlastitim kućama, sad žive i njihovi sinovi s obitelji, dok je na drugom dijelu imanja izgrađen i novi pogon uspješne tvrtke koju vodi stariji sin Dubravko sa suprugom.

Dragica i Vlado se slažu kako toga ne bi bilo, baš kao ni dugoročne bračne sreće, bez prijateljstva i zajedništva.

– Najvažnije je prijateljstvo, da se ljudi dogovaraju, a ne svađaju. I bitno je i to da smo uvijek svuda išli zajedno. I takvim zajedništvom smo i uspjeli pomalo izgraditi i ovu kuću i sve drugo, kupili smo tih davnih godina i nekaj grunta na moru, pa smo onda kroz godine to izgradili i uredili. A to vam sve moj Vlado uredio, sve svojim rukama – hvali svog najdražeg Dragica.

Foto: Za sretan brak najbitnije je međusobno razumijevanje, tolerancija, ali i puno smijeha/privatni album

– Razumijevanje i tolerancija, fleksibilnost u dogovaranju, zajednički interesi, uvijek smo znali naći rješenje na obostrano zadovoljstvo – potvrđuje Vlado, a Dragica kao jako važnu stvar za sretan zajednički život vidi i u – oprostu.

– Ako jedno drugome ne oprostite…tu nema nekog života. Nema tu kod nas da se ne bi razgovarali ni jedan dan, uvijek smo sve raspravili, jedan drugome treba rastumačiti kako se osjećate, prihvatiti, to nam je bilo najvažnije – kaže.

– U braku ima lijepih i ružnih dana, to je tak’ normalno. One ružne je najbolje zaboraviti, a mi smo sve znali riješiti, sve je štimalo – zaključuje Vlado.

Foto: Dragica i Vlado obožavaju putovanja i druženja uz puno pjesme/privatni album

I slični interesi, te aktivan društveni život, također su obilježili njihov brak.

– Putovanja su nam zajednička strast, malo nas je ova korona izbacila iz takta, ali i to će se riješiti. Moj hobi je sviranje gitare, pa pjevam i sviram, zabavljam društvo u svakoj prilici. Čitav život sam se bavio i sportom, nogometom, pa kasnije kuglanjem u goričkim Zanatlijama, stalno sam bio aktivan u obiteljskom i društvenom životu, a od kad smo u penziji aktivirali smo se u udruženju umirovljenika, gdje je Dragica godinama bila u Upravnom odboru, svašta organizirala, obljetnice mature, plesala je aktivno u folkloru – priča Vlado.

Ne zaboravlja se nijedna godišnjica braka, kao ni rođendani, a Dragica baš za svaku tu prigodu dobije prekrasan buket cvijeća od svog voljenog. Posebno se obilježavaju one jubilarne godišnjice. I dok u ljubavi i veselju čekaju svoj Platinasti pir, pričaju nam kako su ih sin Dubravko i snaha Sanja priredili posebno iznenađenje za njihov Zlatni pir.

– Bilo je kao u snu, nešto nezaboravno, poklonili su nam tjedan dana boravka u hotelu s pet zvjezdica na otoku Rabu. Vrhunska usluga i smještaj, pa smo 55. godišnjicu proslavili zbilja na jako lijepi način – ispričali su nam.

Foto: Za Zlatni pir djeca su ih iznenadila putovanjem na otok Rab/privatni album

I, naravno, iskoristili smo ove trenutke ugodnog druženja s parom koji u ljubavi i slozi živi već gotovo sedam desetljeća, kako bismo čuli i kako oni gledaju na ljubav i brakove novog doba, te što bi savjetovali mlađim generacijama.

– Mi smo već tak dugo skupa, u braku 55 i skoro ovako skupa već 70 godina. Danas se mladi žene kasno, a mi smo se vjenčali s 20 godina, puni energije, pa nam je svaka priredba, ples bili interesantni. Izlazili smo, plesali, uvijek smo išli zajedno. Čini mi se da je danas sve preuzeo alkohol i droga, ljudi su postali jako sebični. Bolje da više uživaju, nek’ si organiziraju svoje zabave, nek’ plešu, sad se samo negdje zapru u sobu i bulje svaki u svoj ekran, igraju igrice, i to ti je to – nije baš optimistična Dragica.

Foto: Dragica sa snahom Sanjom i unucima Josipom i Ivanom/privatni album

Vlado kaže kako svi oko sebe vidimo koliko su mladi otuđeni, ne komuniciraju, no misli kako tu nema neke velike pomoći, jer tvrtke idu za profitom i nikog nije briga kako će to utjecati na mlade.

– Svako vrijeme nosi svoje, a ovo je kao nekakvo napredno doba sa svom tom silnom tehnologijom. Svi gledaju samo kako imati sve te stvari, a za ljubav između dvoje praktički nemaju vremena. Stalno su im mobiteli u rukama, mladi uopće ne komuniciraju međusobno, ne gledaju se oči u oči. Znam ići vlakom do Zagreba i gledam te mlade kako sjede zajedno, ali oni ne progovore nijednu riječ. Meni je to zlo za današnju omladinu, otuđeni su, ne komuniciraju. Pa, koliko god je taj mobitel dobar, s druge strane je uništio svu romantiku – smatra Vlado.

I za kraj ovog ljubavi posvećenom razgovoru, zamolili smo bračni par Ivaci da nam otkriju i što je za njih ljubav?

Dragica je kratko, sa sjajem u očima i pogledom na svog Vladu, rekla: Ljubav je najveća sreća !

A Vlado…e, to je već doza prave romantika za kraj ovog članka:  Ljubav…ljubav..Ne znam jednostavno kak’ bi to uopće opisao riječima. Jednostavnim riječima  – dvoje u zagrljaju i da su sretni zauvijek, to je za mene ljubav! – reče Vlado te zagrli i poljubi svoju najdražu djevojku.

Sretno Valantinovo svima koji slave!

Foto: Dragica i Vlado Ivaci žive svoju ljubav već više od sedam desetljeća/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Bračni par Ivaci/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Dragica i Vlado Ivaci /G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Dragica i Vlado Ivaci/privatni album

Foto: Dragica je već s 19 bila poslovođa u trgovini, a Vlado je radio kao majstor vodoinstalater/privatni album