Povežite se s nama

Obrazovanje

Dr. sc. Obitelj: ‘Mi smo Cvetnići, jedina obitelj u Hrvatskoj s tri doktora znanosti!’

Nakon što je Marija Cvetnić postala doktorica znanosti, ova je obitelj postala pravi raritet za ponos cijeloga kraja. Doktor znanosti je i Marijin suprug Luka, njegov otac Željko je akademik, a ključan dio posla rade sestra Iva i mama Melita, legendarna gorička odgajateljica

Objavljeno

na

Ceremonija na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu tog je 5. lipnja išla prema svome kraju, hrvatska akademska zajednica upravo je postala još malo bogatija, jer Marija Cvetnić postala je doktorica znanosti, kad je netko od okupljenih potegao prilično logično pitanje.

– Ne možemo reći da smo sto posto sigurni, ali prilično smo uvjereni da ste jedina obitelj u Hrvatskoj s tri doktora znanosti. Kad je riječ o najužem krugu obitelji, naravno…

I nije to uopće teško povjerovati, u ovom slučaju čak ćemo i vrlo rado prihvatiti da su jedini takvi baš oni, naši Mraclinci. Marija je, dakle, samo posljednja u nizu, jer doktor znanosti je i njezin suprug Luka, dijete Mraclina i NK Mraclina, veterinar baš kao što mu je i otac Željko, koji je otišao i korak ili dva dalje. Tata je, naime, akademik, sama krema hrvatske znanosti, dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta, on je doktor znanosti postao još davnih dana.

– Realno, Željka baš i nećemo moći dostići, on je posebna priča, ali lijep je osjećaj znati da smo jedina ili jedna od vrlo rijetkih obitelji s tri doktora znanosti – kaže snaha Marija, koja će prije svega biti sretna i zadovoljna što je sve konačno gotovo.

Ona je, naime, majka dvoje male djece, sina Antuna i kćerkice Judite, a to baš i nisu uvjeti koji spadaju u idealne kad je riječ o znanstvenom radu…

– Iskreno, iza mene je strašno zahtjevan period. Znala sam da će biti teško, ali ispalo je još i puno, puno teže nego što sam mislila. Razdoblje je to s puno stresa, ali i s jako, jako malo sna… Ostavila sam iza sebe pet godina istraživanja, a zatim godinu i pol dana intenzivnog pisanja doktorskog rada. Naravno, sve to bilo bi potpuno nemoguće izvesti bez ogromne potpore obitelji, i to u najkonkretnijem mogućem smislu, od čuvanja djece pa na dalje. Hvala im svima što su mi omogućili da ostvarim ovaj cilj – zahvalna je Marija.

Doktorat je bio njezina želja, ne toliko zbog okruženja u kojem se našla unutar obitelji, koliko zbog propisa vezanih za radno mjesto. Marija je, naime, zaposlena na Veterinarskom fakulteta, kao asistent i predavač, a to je posao u kojem postoji rok u kojem se mora doći do doktorata. Neće Marija na tome i stati, jer slijedi još učenja, još teškog posla.

– U sljedeće tri godine imam obavezu postati i docent doktor, tako da je to sljedeći korak. Kažu da nije baš ovako zahtjevno kao doktorat, nadam se da će tako i biti – sa smiješkom kaže Marija.

Sretna je i zadovoljna, ponosna na postignuto, a logično je da su na istom tragu i kolege s titulom “dr. sc.” iz najbliže obitelji.

– Naravno da smo svi ponosni na nju, velika je to stvar. Marija je jako vrijedna znanstvenica, a ovo što je postigla plod je truda, rada, odricanja, ali i spleta okolnosti. Kroz radno mjesto otvorila joj se ova prilika, a ona je priliku iskoristila. Svatko je tu dao svoj obol, pomagali smo koliko mogli svi iz obitelji, smatrajući da je važno podržati je u ovome. Kad se sve to prođe, kad znaš koliko se dala u to, naravno da si još i sretniji, zadovoljniji – govori tata Željko.

Priču o njemu ispričali smo još 2016. godine, kad je postao akademik, u svojoj 52. godini, doznali smo tako da je bio zaljubljenik u životinje od ranog djetinjstva, uvijek okružen životinjama, ali nekako puno više okrenut nogometu, sviranju u folkloru, odrastanju u najzabavnijem mogućem obliku.

– Nikad nisam bio odličan učenik, više fakin koji se volio družiti, provoditi s vršnjacima. Međutim, bio sam i svjestan da mora doći trenutak kad je vrijeme za ozbiljnost. Meni se to u punom smislu dogodilo tek u završnom dijelu fakulteta, pa onda i tijekom daljnjeg školovanja, sve do tad se nisam previše opterećivao ocjenama, prosjekom… A onda uđeš u cijeli taj svijet i jednostavno te uvuče. Drago mi je da su sad u tom svijetu i Marija i Luka, ali rekao sam i njima da je ovo kao kad u nogometu uđeš u prvu ligu. Tu si, ali moraš se stalno dokazivati – ističe akademik Cvetnić.

Dodat će i kako su on i sin Luka vrlo slični karakteri, ali i priznati da Luka nije daleko od istine kad kaže da je “tata najsretniji što ima sina doktora znanosti, jer on je to najmanje očekivao”…

– Zapravo, znao sam da to može. Luka vam je čovjek zadatka. To smo shvatili vrlo brzo, kad je bio malo dijete, jer nije bilo zadatka kojeg nije izvršio. S njim tu nije bilo problema, ako mu nešto kažeš, znaš da će se tako i dogoditi. Točan je i pedantan, a u svemu tome me dosta podsjeća na mene kad sam bio mlađi. Posebno sam sretan zato što znam da je on tip čovjeka koji će i eventualne nedostatke u smislu talenta nadoknaditi radom, angažmanom, trudom. Preskakao je prepreke putem, prošao i neke stvari na kojima mnogi drugi zapnu, i zaslužio je biti ovdje gdje jest – zadovoljan je tata.

Prošle su već četiri godine otkad je Luka, nekoć učenik pučke škole u Mraclinu, a zatim i one u Vukovini, ima titulu “dr. sc.” ispred svoga imena. Slično kao i u očevoj priči, kombinirao je još od najranijih dana ljubav prema nogometu i životinjama, ali i relativno rano odabrao smjer kojim želi ići. Nakon završetka osnovne, upisao je Veterinarsku školu u Zagrebu i krenuo tatinim putem.

– Nije toliko ni tata utjecao na taj odabir, nego sam stvarno oduvijek volio životinje. Imali smo i doma uvijek svoje farme životinja, tako da za mene zapravo i nije bilo drugog odabira. Nakon srednje škole upisao sam Veterinarski fakultet, završio ga u roku, za šest godine, pa onda u sljedeće četiri došao i do doktorata – priča Luka, koji je u svemu tome susretao i jednu fatalnu kolegicu iz obližljeg Velikog Polja.

– Luka i ja spojili smo se jer smo jedino nas dvoje bauljali hodnicima fakulteta u sedam ujutro. Oboje smo baš pravi ranoranioci i uvijek smo prvi dolazili na faks, a kad smo se već tako viđali, zaključili smo da bi mogli i popiti kavu, ha, ha. Uskoro smo počeli i ići na faks zajedno, u vrijeme dok je Luka svakog jutra nosio jaja sa svoje farme na Dolac. Kupio bi me u Velikom Polju već u 6.20 sati… – prisjeća se Marija, koja nekih 12-13 godina poslije s Lukom ima dvoje djece i uživa u svim čarima Mraclina.

Za one malo upućenije neće biti ni posebno iznenađenje što se cijela ova priča o “Obitelji dr. sc.” događa upravo u Mraclinu. Zahvaljujući svojim precima, ali i pruzi koja je prilično rano povezala Mraclin i Zagreb, Mraclinci su danas dokazano najobrazovanije selo u našem kraju.

– Da, ima tu očito nešto u zraku. Sve je počelo još s Rockfellerovim centrom 1927. godine, a i veza sa Zagrebom učinila je puno po pitanju obrazovanja u selu. U vrijeme moga odrastanja bilo je jako puno visoko obrazovanih ljudi u Mraclinu, praktički u selu nije bilo kuće u kojoj barem jedan član nije bio fakultetski obrazovan. Evo, i danas prilično dobro stojimo, uz mene je akademik i moj rođak Ratko Cvetnić, a sad su tu i Luka i Marija – zadovoljno konstatira tata Željko.

Na obiteljskim druženjima Cvetnićevih, tvrde uključeni, rijetko se priča o veterini, o poslu, puno češće o djeci, o životnim stvarima, ali i o nogometu. Tata Željko bio je opak napadač, na četvrtoj godini fakulteta bio je i u Radniku, kojem je u prijateljskoj utakmici strpao tri komada, ali imao je i on odlučnog oca:

– Mali, ti buš igral nogomet ili završil fakultet?

Mali je odlučio završiti fakultet, a nogomet ostaviti nekim novim generacija, u koje spada i Luka. Igrao je za NK Mraclin do juniora, a zatim se odmah uključio u vođenje kluba. Već je godinama sportski direktor kluba kojeg uvijek ističemo kao pozitivan primjer u našem okruženju, baš je ovih dana dogovarao pojačanja za sljedeću sezonu…

– Nogomet mi jako dobro dođe kao ispušni ventil. Posao mi je vrlo stresan, bavim se kontrolom kvalitete mlijeka i svojim potpisom garantiram vrlo ozbiljne stvari. Nakon svega toga, uživam doći u klub, družiti se s ljudima, pomagati koliko mogu – kaže Luka.

Neće, međutim, ova priča ni u ludilu proći bez još dvije junakinje. Lukina sestra Iva nema ni najmanji problem s tim što ona nema taj “dr. sc.”, iako će tata reći da “ona ima najveći potencijal od svih nas”. Taj potencijal usmjerila je na agronomiju, koju je odabrala iako je na prijemnom upala i na medicinu i na veterinu. U tome se ostvarila, realizirala, posvetila u velikoj mjeri i ulozi majke…

A njezina i Lukina mama, Željkova supruga i Marijina svekrva, zaslužuje poseban komadić priče samo za sebe. Melita Cvetnić, mnogim Goričanima jako dobro poznata odgajateljica, nedavno je otišla u mirovinu, pa je “teta Melita” sad samo “baka Melita”.

– Ona je naša alfa i omega! Jako sam joj zahvalan na svemu, jer siguran sam da nikad ne bih napravio ni približno ovoliko u svojoj karijeri da nisam imao njezinu podršku. Vodila je brigu o apsolutno svemu, time mi je davala vremena i prostora za posao, cijelo vrijeme bila maksimalno uz mene. U srednjoj školi i na fakultetu vodila je borbe sa sinom Lukom, koji je isto dugo bio fakin svoje vrste, a danas čuva djecu, uskače, pomaže… Melita je tu uvijek imala ključnu ulogu – kaže Željko.

Melitu će u prvi plan staviti i Luka i Marija, spomenut će svatko od njih i Ivu, i tatu Željka, a to zapravo sve govori o jednoj posebnoj obitelji. Dr. sc. obitelji iz Mraclina.

Obrazovanje

Velika Gorica ima 110 kvalificiranih pomoćnika u nastavi – danas su preuzeli svoja uvjerenja

Gradonačelnik Ačkar: Vi ste arhitekti budućnosti naš djece!

Objavljeno

na

Objavio/la

Danas je u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica održano svečano uručivanje uvjerenja pomoćnicima u nastavi u sklopu gradskog projekta „Svako dijete ima pravo na obrazovanje“.

Riječ je o 110 pomoćnika i pomoćnica koji su prošli besplatnu edukaciju našeg Pučkog otvorenog učilišta tijekom ljeta, čime je u našem gradu na razini županije educiran najveći broj osoba.

-Edukacija je ostvarena u dobroj sinergiji Učilišta i Grada koji dugi niz godina prepoznaje važnost i potrebu da učenicima omogućimo jednaku mogućnost obrazovanja, a izdan je i priručnik „Lektira za pomoćnike“ koji u cijelosti prati program Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih autorica Arijane Mataga Tintor i Sande Puljiz Vidović. Logično nam je bilo da upravo one i educiraju naše pomoćnike pomoću interaktivne nastave, puno vježbi i razmjene iskustava – ispričala je Anita Pišković, ravnateljica Učilišta.

A da je ovo doprinos našem društvu u cijelosti, istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar, podsjetivši da obzirom na vrijeme u kojem živimo, trebamo mi biti ti koji čine razliku.

-Sjećam se kada sam prije 10-tak godina bio predsjednik Odbora za obrazovanje pa nakon toga i pročelnik, kolika je bila potreba za pomoćnicima, i zato smo donijeli odluku, da ukoliko Europa ne želi financirati projekt, da ćemo to učiniti sami. Vi niste samo pomoć u nastavi, vi ste i psiholog i pedagog i defektolog, i u konačnici sudbina toga djeteta koji sjedi pored vas ovisi upravo o vama. Vi ste arhitekt njegove budućnosti. Odlučili ste, bez obzira na plaću, u ovom svijetu materijalizma raditi nešto drugo i zaraditi više, no što bi bilo sa sudbinama naše djece da nije vas? – poručio je pomoćnicima gradonačelnik i obećao u budućnosti raditi na povećanju njihovih materijalnih prava.

Alma Debijađi jedna je od osoba koje su kvalificirane za rad pomoćnika u nastavi, a koji ona u OŠ Nikole Hribara obavlja 9 godina, a prema njenim riječima, edukacija im je nadopunila znanja a bila je odlična prilika za razmjenu iskustava.

-Na predavanjima je bila vrlo prijateljska i topla atmosfera, u kojoj smo mogli raspraviti o problemima s kojima se susrećemo, jer naš posao nije nimalo lak. Mi nismo samo tu za djecu, mi smo podrška i roditeljima, nastavnicima i profesorima ali i svoj drugog djeci u razredu – objasnila je Alma i zahvalila u ime svih primatelja uvjerenja o osposobljavanju za pomoćnike u nastavi.

Dodajmo kako su edukacijom obuhvaćene četiri grupe polaznika, tri u Velikoj Gorici te jedna u Dugom Selu za pomoćnike s područja Zagrebačke županije.

Svečanost dodjele uvjerenja glazbenim točkama na harmonici uveličao je Tomislav Stanešić, učenik 4. razreda srednje Umjetničke škole Franje Lučića.

FOTO galerija:

 

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Nastavite čitati

Obrazovanje

Nova funkcionalnost u e-Dnevniku! Stiže “Informativka” za poruke između roditelja, učenika i nastavnika

Od sljedećeg tjedna škole dobivaju komunikacijsku platformu unutar e-Dnevnika, a WhatsApp i Viber grupe mogle bi postati prošlost.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vojtech Okenka/pexels.com

Od ponedjeljka sve škole u Hrvatskoj dobit će novu komunikacijsku opciju u e-Dnevniku. CARNET uvodi “Informativku”, odnosno Razgovore, alat koji omogućava razmjenu poruka između nastavnika, roditelja i učenika. Kako prenosi Srednja.hr, nova usluga bit će dostupna svim korisnicima e-Dnevnika, a koristi se za slanje privatnih i grupnih poruka unutar sustava.

Kako navode iz CARNET-a, Informativka je razvijena u okviru projekta BrAin te donosi niz funkcionalnosti poput praćenja statusa poruka, dodavanja privitaka i izrade anketa. Kroz nju će biti moguće otvarati grupe za komunikaciju, a nastavnici će moći odrediti radno vrijeme u kojem primaju poruke. Dodatno, platforma omogućava slanje obavijesti i push notifikacija, čime se želi postići brža i sigurnija razmjena informacija unutar škola.

Implementacija Informativke, ističu u CARNET-u, znači i da bi dosadašnje grupe na društvenim mrežama i aplikacijama za dopisivanje mogle postati nepotrebne. Na taj način sve školske informacije ostat će unutar službenog sustava. U ponedjeljak u 13 sati održat će se i webinar za odgojno-obrazovne djelatnike na kojem će biti predstavljene funkcionalnosti platforme, a prijave su otvorene putem sustava EMA.

Iz CARNET-a poručuju da će novitet značajno pridonijeti učinkovitosti i transparentnosti komunikacije u školama. Dodaju kako je cilj unaprijediti suradnju između roditelja, učenika i nastavnika te e-Dnevnik učiniti još snažnijim alatom za podršku obrazovnom sustavu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Iz Kopenhagena u srce Turopolja – Line uči učenike prednostima „zelene“ kuhinje

U Danskoj četvrtaši umjesto u učionici, dio nastave provode u školskoj kuhinji!

Objavljeno

na

Objavio/la

Najstarija i ujedno najveća škola na području grada ima gošću sa sjevera Europe. Line Riese Nielsen, stručnjakinja iz područja održive prehrambene politike, putem Erasmus projekta “Od EGOcentrizma do EKOcentrizma“, stigla je iz Kopenhagena u Veliku Goricu. Njena misija je prenijeti iskustva i znanja o prehrambenim navikama školaraca u OŠ Eugena Kvaternika, a koje je uspjela implementirati u škole u Danskoj.

Zatekli smo je u uredu ravnateljice Monike Brleković, gdje se s nastavnicom Dalijom Kager, prisjećala njihovog susreta u Grčkoj.

-Predavala sam u ljetnoj školi u Grčkoj gdje sam upoznala Daliju Kager s kojom sam razgovarala o školskoj hrani ovdje u ovom gradu. Dalia je uspjela dobiti Erasmusovo financiranje za organizaciju ovog putovanja kako bih podijelila iskustvo iz Kopenhagena o školskoj hrani, kako u smislu održivosti, tako i u smislu kako je integrirati u školu. Dakle, to je također dio obrazovanja, odnosno učenja učenika – započela je razgovor Line, inače diplomirana politologinja sa Sveučilišta u Kopenhagenu, te objasnila kako posljednjih 10 godina ima vlastitu tvrtku u kojoj je osnivačica i direktorica za prehrambenu politiku.

-Radim s profesionalnim kuhinjama, nastavila je Line, tako da i javne kuhinje, privatne kantine i catering tvrtke budu održivije. Prije toga bila sam u Kopenhagenu bila zadužena za promjenu jelovnika u svim općinskim kuhinjama. Radi se o oko tisuću kuhinja koje bi bile do 90% organske unutar istih proračuna. Dakle, iako je organska hrana 25% skuplja, pokušavamo pronaći rješenja kako bismo omogućili da kuhinje budu organske, jer javne kuhinje vidimo kao pokretač pozitivnih promjena u održivosti i ekološkim pitanjima. Dakle, korištenjem novca, koji se ionako troši za hranu, kupuje se održivija hrana, čime ulažemo u održivije društvo. I mi smo to uspjeli tijekom 12 godina, gdje smo podučavali osoblje u kuhinjama kako pripremati hranu, jesti više sezonsku hranu, više povrća i imati manje otpada hrane. Na tome se temeljio projekt uvođenja školske prehrane u Kopenhagenu.

Kako je istaknula, Danska nema program školske prehrane kao nacionalni program, no neke općine i gradovi ipak se odlučuju za uvođenje promjena. Ponuda prehrane za učenike koja je postojala u Kopenhagenu bila je vrlo loša. Nije bila hranljiva, poput komercijalne zamjene za ručak.

-A onda smo osmislili cjeloviti program za sve škole, a riječ je o 50 škola u gradu, kako bi svaki dan imali organski, topli obrok i integrirali ga kao dio školskog sustava. Dakle, to nije bio samo dodatna obveza za roditelje da pripreme torbu za ručak, već je to bio dio načina na koji se djeca obrazuju u Kopenhagenu. Dakle, bila sam voditeljica projekta dvije godine i implementirala sam ga u 50 škola. Sada koristim ovo iskustvo za savjetovanje svih vrsta javnih i privatnih kuhinja i sudjelujem u različitim EU projekatima gdje pokušavam prenijeti ova iskustva i drugim europskim zemljama.

Znajući da je sjever Europe napredniji po mnogo čemu u školskom sustavu, te da su predvodnici promjena, zanimala nas je razlika u prehrani i što od njih možemo naučiti.

Koja su tradicionalna jela u Danskoj? Na čemu se temelje?

-Tradicionalna nordijska hrana temelji se na korjenastom povrću i puno kelja te više naginje svinjetini nego crvenom mesu. Ali prije 20 godina imali smo kulinarsku revoluciju u Danskoj, gdje je skupina kuhara odlučila naglasiti nordijsku hranu. Dakle, postojao je fokus na podizanju statusa tradicionalne hrane, jer do tada, ako biste otišli u restoran, jeli biste francusku ili talijansku hranu, zaboravljajući da nordijska kuhinja zapravo imaju svoju ulogu.

Kad ste došli ovdje i vidjeli kako škola funkcionira, mislite li da je moguće nešto promijeniti?

-Pa, nakon što sam bila u 2.000 kuhinja u Danskoj, a također i u Njemačkoj, znam da se sve može promijeniti. Dakle, samo je pitanje je li vodstvo organizacije spremno, što osjećam da jesu ovdje. Dakle, da. Općenito, zapadnjačka prehrana ili globalni sjever, mi jedemo previše mesa i jedemo vrlo neraznoliku hranu. Dakle, jučer sam rekla učenicima da 75% svih kalorija koje se jedu u globalnom svijetu dolazi od samo 12 različitih biljaka, što je prvenstveno pšenica, kukuruz i šećer, koji dolazi od sve ove ultra prerađene hrane gdje koristite ove vrlo jeftine usjeve kako biste dobili nešto što je ukusno u smislu da to potiče vaš mozak da misli da ste siti i da želite još. Stoga nam je teško odjednom početi jesti stvari koje su gorke ili imaju drugačije okuse. Ali takva se revolucija mora dogoditi u cijeloj Europi i Americi, da počnemo jesti puno više raznolikije hrane i puno više povrća i mahunarki.

Koje su koristi kada promijenite prehranu na način o kojem govorimo? Ako počnete u ranoj dobi, mogu li se kasnije napraviti neke promjene i koji su učinci?

-Ljudski je razmišljati da su nam potrebne neke koristi, kako bismo nešto učinili jer smo dio globalnog ekosustava i prvenstveno trebamo hranu da preživimo. Ali, promjenama u prehrani prednost je zdravije ljudsko tijelo. Dakle, imat ćemo bolji život. No, za mene, prednost je to što je to pravedan sustav. Dakle, trenutačno globalni jug plaća vrlo visoku cijenu za te prehrambene navike globalnog sjevera. Radi se o tome da će s klimatskim promjenama i promjenama okoliša globalni jug, u jednom trenutku, biti primoran na preseljenje. Zato se ljudi sele ili idu u ratove jer ne mogu uzdržavati svoje obitelji i brinuti se za svoje živote. Dakle, imat ćemo problem s velikim migracijama i ratovima oko zaliha hrane.

Kolika je odgovornost same države u promjeni smjera?

-Mislim da je važno priznati da su javni proračuni namijenjeni društvenim koristima. Dakle, ako javni novac ide u nešto, to bi trebalo biti nešto što je dobro za društvo ili za dobrobit javnosti. Naime, u kratkom vremenskom periodu možete reći da je dobro da djeca budu sita i da imaju nešto za jesti, da su sretna i da ne odbijaju hranu jer je to nešto ukusno. Ili možete imati ovu širu perspektivu o tome kakvo društvo želite izgraditi i čijeg želite biti dio? I tu bi trebao ići javni novac jer je to način na koji bi društvo trebalo ulagati. I svi smo odgovorni za tu vrstu promjene i takav pogled na naše društvo – poručila je Line Riese Nielsen.

Inače, Line tijekom boravka u Hrvatskoj, oko snalaženja u gradu i komunikacije pomaže Dalia Kager, nastavnica informatike u ovoj školi i dobitnica mnogih priznanja za svoj doprinos struci ali i za međunarodnu suradnju na mnogim projektima. Prema njenim riječima, dolazak ovakve stručnjakinje je vrlo vrijedno iskustvo i učenici su već sad osvijestili koliko je važno jesti nutritivno bogatiju hranu.

– Ovo je našoj školi prvi Erasmus projekt. Kako je navela naša gošća, riječ je o projektu “Od EGOcentrizma do EKOcentrizma“, koji ima cilj povećati „zelene“ navike učenika, učitelja i djelatnika škole – ispričala je Kager i dodala kako je projekt počeo 8. rujna prošle školske godine i završava u ožujku sljedeće godine.

 

Doznali smo kako su učenici i učenice već išli na razmjene u Španjolsku i Njemačku, kao što su i tamošnji učenici bili na razmjeni u našem gradu, gdje su na raznim radionicama i stručnim posjetima, razgovarali o važnosti prehrane koja je dobra za naše zdravlje.

-Jedna od stručnjakinja kod nas je je sada i gospođa Line. Budući da smo se nas dvije već upoznale i znala sam čime se bavi, mislila sam da je dobra ideja da iskoristimo tu priliku i da ona dođe u školu i malo se pozabavimo s tim pitanjem održive prehrane, koja zapravo ne mora biti kompleksna. Može se postići da možda koji puta u meniju izbacimo meso i više se jedu mahunarke. Dakle, to su nekakve sitne stvari koje mi možemo učiniti, ali da opet idemo u smjeru održivosti – dodala je.

Na pitanje kako reagiraju djeca, Dalia je ispričala kako su imali zanimljivu raspravu i puno činjenica su naučili i spoznali kroz kahoot kviz s Line.

-Mislim da je jako važno da se podiže svijest, jer su učenici, odnosno većina njih, shvatila što se sve zapravo događa u svijetu i koliko je važno da pokušamo promijeniti svoje vlastite navike. Jer uvijek mislimo, ah, svijet je velik, puno je ljudi i jako je teško nešto učiniti. No ti koraci, koji su zapravo mali, počinju od nas samih i pokreću promjene – dodala je Dalia i napomenula kako u programu sudjeluju svi učenici škole, kroz razne aktivnosti, no glavna skupina su viši razredi – šesti, sedmi i osmi.

Projekt se nastavlja kroz još dvije mobilnosti u Finsku i Portugal – najavila je ravnateljica škole Monika Brleković, koja se prisjetila kako je priprema projekta započela prije gotovo dvije godine, a „glavna“ u projektu je upravo Dalia, koja kooordinira timom.

-Stvarno joj se zahvaljujem na trudu, jer ona je sve „potegnula“ i glavna je nositeljica projekta. Odrađuje stvarno vrhunski posao, puno se daje, prvenstveno tu mislim na jako puno svojeg slobodnog vremena, sve kako bi ovaj projekt zaživio. Nas dvije smo u sklopu projekta bile najprije u Kopenhagenu gdje nas je s dobrim praksama u školama upoznala Lina, a najviše me se dojmilo praktično sudjelovanje učenika u pripremi hrane u školskoj kuhinji. Dakle, učenici četvrtih razreda u sklopu nastave imaju određene dane kada su „kuhari“ i tada umjesto na nastavu, odlaze – u kuhinju. Peku roštilje, rade kolače… – prepričala je ravnateljica i dodala kako joj je to iskustvo osvijestilo, da je to odličan način da se djeca sažive s pripremom hrane.

Inače, projekt kojeg Osnovna škola Eugena Kvaternika provodi vrijedan je 37 tisuća eura čime pokrivaju sve aktivnosti; od putovanja, tečajeva, radionica i svega da bi iskustva i znanja uspješno implementirali u školsku svakodnevicu.

 

Nastavite čitati

Obrazovanje

Poticaj obrtništvu – Grad stipendira učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja

Prijave traju do 30. rujna!

Objavljeno

na

Unazad desetak godina velika je potražnja za radnicima – školovanim zidarima, stolarima, ličiocima…čija su zanimanja, radi popularnosti onih digitalnih, tijekom godina postala deficitarna.

No, polako se vraća interes budući da su potražnja i nedostatak, rezultirali povećanjem cijene rada, tako da učenici sve više biraju takva zanimanja koja će im donijeti financijsku sigurnost u budućnosti.

Značajnu podršku obrazovanju daje i Grad Velika Gorica koji iz proračuna izdvaja sredstva i za stipendiranje učenika koji se odlučuju za obrazovanje u deficitarnim zanimanjima, a s početkom nove školske godine objavljen je novi natječaj za učenike prvih razreda.

Dodijelit će se 50 stipendija u iznosu od 100 eura mjesečno za učenike u trogodišnjem programu obrazovanja, a prijave traju do 30. rujna.

Nastavite čitati

Obrazovanje

Emili u Vukovini! Nova avantura male šminkerice

„Tražili smo svoje ime na ploči i dobili medaljicu“

Objavljeno

na

Objavio/la

Novi počeci, nova garderoba, novo društvo, nove obaveze…zvuči kao najava za novu sezonu popularne serije Emily u Parizu, no, ovdje je riječ o drugačijem putovanju i avanturama.

Ako još dodamo torbu, zvono i učiteljicu – svima je jasno da pišemo o prvom danu u školi, i to „naše“ Emili Cavrić iz Kuča, koja je svoj doživljaj podijelila s redakcijom Cityportala.

 

Njena avantura započela je jučer u OŠ Vukovina u koju su ju dopratili roditelji Tea i Ante jer, ruku na srce, miljenicu nije lako pustiti „iz gnijezda“.

A Emili? Zaplivala je kao riba u vodi.

– Znači, bilo je super! Učiteljica je na školsku ploču napisala naša imena. Svatko je morao pronaći svoje i zaokružiti ga kredom. I onda smo dobili malu medaljicu s imenom i razredom. Meni je pisalo 1. A i svatko je dobio lijepu kemijsku. Bilo mi je predobro! – živahno je prepričala Emili i poželjela da tako zabavno i veselo ostane tijekom cijele školske godine.

–Sutra ćemo imat puno knjiga za učit i ostat ćemo u školi do 10! – na brzinu je dodala i zaposleno krenula slagati novi školski pribor.

Ipak, nova titula „prvašice“ nosi i nove odgovornosti, ali i jedan cijeli svijet za otkrivanje koji je pred njom.

Sretno!

(Foto: Privatni obiteljski album)

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno