Obrazovanje
Dr. sc. Obitelj: ‘Mi smo Cvetnići, jedina obitelj u Hrvatskoj s tri doktora znanosti!’
Nakon što je Marija Cvetnić postala doktorica znanosti, ova je obitelj postala pravi raritet za ponos cijeloga kraja. Doktor znanosti je i Marijin suprug Luka, njegov otac Željko je akademik, a ključan dio posla rade sestra Iva i mama Melita, legendarna gorička odgajateljica
Ceremonija na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu tog je 5. lipnja išla prema svome kraju, hrvatska akademska zajednica upravo je postala još malo bogatija, jer Marija Cvetnić postala je doktorica znanosti, kad je netko od okupljenih potegao prilično logično pitanje.
– Ne možemo reći da smo sto posto sigurni, ali prilično smo uvjereni da ste jedina obitelj u Hrvatskoj s tri doktora znanosti. Kad je riječ o najužem krugu obitelji, naravno…
I nije to uopće teško povjerovati, u ovom slučaju čak ćemo i vrlo rado prihvatiti da su jedini takvi baš oni, naši Mraclinci. Marija je, dakle, samo posljednja u nizu, jer doktor znanosti je i njezin suprug Luka, dijete Mraclina i NK Mraclina, veterinar baš kao što mu je i otac Željko, koji je otišao i korak ili dva dalje. Tata je, naime, akademik, sama krema hrvatske znanosti, dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta, on je doktor znanosti postao još davnih dana.
– Realno, Željka baš i nećemo moći dostići, on je posebna priča, ali lijep je osjećaj znati da smo jedina ili jedna od vrlo rijetkih obitelji s tri doktora znanosti – kaže snaha Marija, koja će prije svega biti sretna i zadovoljna što je sve konačno gotovo.
Ona je, naime, majka dvoje male djece, sina Antuna i kćerkice Judite, a to baš i nisu uvjeti koji spadaju u idealne kad je riječ o znanstvenom radu…
– Iskreno, iza mene je strašno zahtjevan period. Znala sam da će biti teško, ali ispalo je još i puno, puno teže nego što sam mislila. Razdoblje je to s puno stresa, ali i s jako, jako malo sna… Ostavila sam iza sebe pet godina istraživanja, a zatim godinu i pol dana intenzivnog pisanja doktorskog rada. Naravno, sve to bilo bi potpuno nemoguće izvesti bez ogromne potpore obitelji, i to u najkonkretnijem mogućem smislu, od čuvanja djece pa na dalje. Hvala im svima što su mi omogućili da ostvarim ovaj cilj – zahvalna je Marija.
Doktorat je bio njezina želja, ne toliko zbog okruženja u kojem se našla unutar obitelji, koliko zbog propisa vezanih za radno mjesto. Marija je, naime, zaposlena na Veterinarskom fakulteta, kao asistent i predavač, a to je posao u kojem postoji rok u kojem se mora doći do doktorata. Neće Marija na tome i stati, jer slijedi još učenja, još teškog posla.
– U sljedeće tri godine imam obavezu postati i docent doktor, tako da je to sljedeći korak. Kažu da nije baš ovako zahtjevno kao doktorat, nadam se da će tako i biti – sa smiješkom kaže Marija.
Sretna je i zadovoljna, ponosna na postignuto, a logično je da su na istom tragu i kolege s titulom “dr. sc.” iz najbliže obitelji.
– Naravno da smo svi ponosni na nju, velika je to stvar. Marija je jako vrijedna znanstvenica, a ovo što je postigla plod je truda, rada, odricanja, ali i spleta okolnosti. Kroz radno mjesto otvorila joj se ova prilika, a ona je priliku iskoristila. Svatko je tu dao svoj obol, pomagali smo koliko mogli svi iz obitelji, smatrajući da je važno podržati je u ovome. Kad se sve to prođe, kad znaš koliko se dala u to, naravno da si još i sretniji, zadovoljniji – govori tata Željko.
Priču o njemu ispričali smo još 2016. godine, kad je postao akademik, u svojoj 52. godini, doznali smo tako da je bio zaljubljenik u životinje od ranog djetinjstva, uvijek okružen životinjama, ali nekako puno više okrenut nogometu, sviranju u folkloru, odrastanju u najzabavnijem mogućem obliku.
– Nikad nisam bio odličan učenik, više fakin koji se volio družiti, provoditi s vršnjacima. Međutim, bio sam i svjestan da mora doći trenutak kad je vrijeme za ozbiljnost. Meni se to u punom smislu dogodilo tek u završnom dijelu fakulteta, pa onda i tijekom daljnjeg školovanja, sve do tad se nisam previše opterećivao ocjenama, prosjekom… A onda uđeš u cijeli taj svijet i jednostavno te uvuče. Drago mi je da su sad u tom svijetu i Marija i Luka, ali rekao sam i njima da je ovo kao kad u nogometu uđeš u prvu ligu. Tu si, ali moraš se stalno dokazivati – ističe akademik Cvetnić.
Dodat će i kako su on i sin Luka vrlo slični karakteri, ali i priznati da Luka nije daleko od istine kad kaže da je “tata najsretniji što ima sina doktora znanosti, jer on je to najmanje očekivao”…
– Zapravo, znao sam da to može. Luka vam je čovjek zadatka. To smo shvatili vrlo brzo, kad je bio malo dijete, jer nije bilo zadatka kojeg nije izvršio. S njim tu nije bilo problema, ako mu nešto kažeš, znaš da će se tako i dogoditi. Točan je i pedantan, a u svemu tome me dosta podsjeća na mene kad sam bio mlađi. Posebno sam sretan zato što znam da je on tip čovjeka koji će i eventualne nedostatke u smislu talenta nadoknaditi radom, angažmanom, trudom. Preskakao je prepreke putem, prošao i neke stvari na kojima mnogi drugi zapnu, i zaslužio je biti ovdje gdje jest – zadovoljan je tata.
Prošle su već četiri godine otkad je Luka, nekoć učenik pučke škole u Mraclinu, a zatim i one u Vukovini, ima titulu “dr. sc.” ispred svoga imena. Slično kao i u očevoj priči, kombinirao je još od najranijih dana ljubav prema nogometu i životinjama, ali i relativno rano odabrao smjer kojim želi ići. Nakon završetka osnovne, upisao je Veterinarsku školu u Zagrebu i krenuo tatinim putem.
– Nije toliko ni tata utjecao na taj odabir, nego sam stvarno oduvijek volio životinje. Imali smo i doma uvijek svoje farme životinja, tako da za mene zapravo i nije bilo drugog odabira. Nakon srednje škole upisao sam Veterinarski fakultet, završio ga u roku, za šest godine, pa onda u sljedeće četiri došao i do doktorata – priča Luka, koji je u svemu tome susretao i jednu fatalnu kolegicu iz obližljeg Velikog Polja.
– Luka i ja spojili smo se jer smo jedino nas dvoje bauljali hodnicima fakulteta u sedam ujutro. Oboje smo baš pravi ranoranioci i uvijek smo prvi dolazili na faks, a kad smo se već tako viđali, zaključili smo da bi mogli i popiti kavu, ha, ha. Uskoro smo počeli i ići na faks zajedno, u vrijeme dok je Luka svakog jutra nosio jaja sa svoje farme na Dolac. Kupio bi me u Velikom Polju već u 6.20 sati… – prisjeća se Marija, koja nekih 12-13 godina poslije s Lukom ima dvoje djece i uživa u svim čarima Mraclina.
Za one malo upućenije neće biti ni posebno iznenađenje što se cijela ova priča o “Obitelji dr. sc.” događa upravo u Mraclinu. Zahvaljujući svojim precima, ali i pruzi koja je prilično rano povezala Mraclin i Zagreb, Mraclinci su danas dokazano najobrazovanije selo u našem kraju.
– Da, ima tu očito nešto u zraku. Sve je počelo još s Rockfellerovim centrom 1927. godine, a i veza sa Zagrebom učinila je puno po pitanju obrazovanja u selu. U vrijeme moga odrastanja bilo je jako puno visoko obrazovanih ljudi u Mraclinu, praktički u selu nije bilo kuće u kojoj barem jedan član nije bio fakultetski obrazovan. Evo, i danas prilično dobro stojimo, uz mene je akademik i moj rođak Ratko Cvetnić, a sad su tu i Luka i Marija – zadovoljno konstatira tata Željko.
Na obiteljskim druženjima Cvetnićevih, tvrde uključeni, rijetko se priča o veterini, o poslu, puno češće o djeci, o životnim stvarima, ali i o nogometu. Tata Željko bio je opak napadač, na četvrtoj godini fakulteta bio je i u Radniku, kojem je u prijateljskoj utakmici strpao tri komada, ali imao je i on odlučnog oca:
– Mali, ti buš igral nogomet ili završil fakultet?
Mali je odlučio završiti fakultet, a nogomet ostaviti nekim novim generacija, u koje spada i Luka. Igrao je za NK Mraclin do juniora, a zatim se odmah uključio u vođenje kluba. Već je godinama sportski direktor kluba kojeg uvijek ističemo kao pozitivan primjer u našem okruženju, baš je ovih dana dogovarao pojačanja za sljedeću sezonu…
– Nogomet mi jako dobro dođe kao ispušni ventil. Posao mi je vrlo stresan, bavim se kontrolom kvalitete mlijeka i svojim potpisom garantiram vrlo ozbiljne stvari. Nakon svega toga, uživam doći u klub, družiti se s ljudima, pomagati koliko mogu – kaže Luka.
Neće, međutim, ova priča ni u ludilu proći bez još dvije junakinje. Lukina sestra Iva nema ni najmanji problem s tim što ona nema taj “dr. sc.”, iako će tata reći da “ona ima najveći potencijal od svih nas”. Taj potencijal usmjerila je na agronomiju, koju je odabrala iako je na prijemnom upala i na medicinu i na veterinu. U tome se ostvarila, realizirala, posvetila u velikoj mjeri i ulozi majke…
A njezina i Lukina mama, Željkova supruga i Marijina svekrva, zaslužuje poseban komadić priče samo za sebe. Melita Cvetnić, mnogim Goričanima jako dobro poznata odgajateljica, nedavno je otišla u mirovinu, pa je “teta Melita” sad samo “baka Melita”.
– Ona je naša alfa i omega! Jako sam joj zahvalan na svemu, jer siguran sam da nikad ne bih napravio ni približno ovoliko u svojoj karijeri da nisam imao njezinu podršku. Vodila je brigu o apsolutno svemu, time mi je davala vremena i prostora za posao, cijelo vrijeme bila maksimalno uz mene. U srednjoj školi i na fakultetu vodila je borbe sa sinom Lukom, koji je isto dugo bio fakin svoje vrste, a danas čuva djecu, uskače, pomaže… Melita je tu uvijek imala ključnu ulogu – kaže Željko.
Melitu će u prvi plan staviti i Luka i Marija, spomenut će svatko od njih i Ivu, i tatu Željka, a to zapravo sve govori o jednoj posebnoj obitelji. Dr. sc. obitelji iz Mraclina.
Nastavu prvog dana u novoj školskoj godini 2024./2025. (ponedjeljak, 09.09.2024.) u velikogoričkim osnovnim školama obilježio je svečani prijem za prvašiće, za njih su priređene priredbe i upućene su im želje da se što bolje osjećaju na početku školskog puta dugog osam godina.
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Veliki hol Osnovne škole Nikole Hribara bio je mjesto svečanog prijema prvašića u dva termina (10 i 11 sati), prvo su priredbu pogledali prvašići prva dva razredna odjeljenja (I. Turnus) i njihova pratnja, a u drugom terminu priredba je upriličena za prvašiće tri razredna odjeljenja (II. Turnus) i njihovu pratnju te za ravnatelja Stjepana Maravića i kompletno nastavno osoblje.
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Napomenuto je, između ostalog, kako su potpora roditelja i stjecanje samopouzdanja dvije glavne značajke za uspješan početak škole za prvašiće.
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema podacima na internetskoj stranici najveće osnovne škole Grada Velike Gorice, upisano je 143 prvašića u 8 razrednih odjeljenja: 104 u 5 razrednih odjeljenja matične škole, 26 u dva razredna odjeljenja Područne škole Gradići i 13 u razrednom odjeljenju Područne škole Lomnica.
Galerija fotografija
Nastavu prvog dana u novoj školskoj godini 2024./2025. (ponedjeljak, 09.09.2024.) u velikogoričkim osnovnim školama obilježio je svečani prijem za prvašiće, za njih su priređene priredbe i upućene su im želje da se što bolje osjećaju na početku školskog puta dugog osam godina.
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Eugena Kvaternika. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Eugena Kvaternika. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon intoniranja Lijepe naše u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika uslijedila je priredba prožeta pjesmom, plesom i dramskim kreacijama. Djeci i njihovim roditeljima, bakama i dedama pozdravne riječi uputili su ravnateljica Monika Brleković i Darko Bekić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorce.
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Eugena Kvaternika. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Eugena Kvaternika. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prvašići su raspoređeni u tri razredna odjeljenja, a nakon fotografiranja zajedno sa svojim učiteljicama su otišli u matične učionice.
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Eugena Kvaternika. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.09.2024. Prijem prvašića u OŠ Eugena Kvaternika. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema riječima ravnateljice Brleković, upisano je ukupno 84 prvašića u 5 razrednih odjeljenja, tri odjeljenja u matičnoj školi te po jedan u područnim školama, u Lukavcu odnosno novoizgrađenoj školi u Dubrancu.
Galerija fotografija
Obrazovanje
Mobiteli u goričkim školama: Od danas su dozvoljeni u samo jednoj školi!
Odlukom školskog vijeća Osnovne škole Nikole Hribara, učenici od ove školske godine neće smjeti koristiti mobitele tijekom odmora. Istu praksu već četvrtu godinu ima OŠ Vukovina, koja je prva krenula s odredbom koja sad vrijedi u sedam od osam naših škola
Kao da im nije dovoljno što je baš u noći na ovaj ponedjeljak, prvi dan nove školske godine, jesen zamijenila dugo toplo ljeto, učenici najveće velikogoričke škole, OŠ Nikole Hribara, morat će se suočiti s još jednom promjenom u njihovim životima. Školsko vijeće, naime, donijelo je odluku kako je od početka ove godine upotreba mobitela u školi – zabranjena!
– Dosad smo imali odredbu po kojoj su mobiteli bili dozvoljeni tijekom odmora, a sad smo odlučili da to ukinemo. Od trenutka kad zakorače u školsko dvorište, pa sve do trenutka kad ga napuste, upotreba mobitela nije dozvoljena – kaže ravnatelj Stjepan Maravić.
Svjestan je, kaže, da će takva odluka možda dovesti i do određenih otpora, kako među učenicima, tako i među roditeljma, ali ona je definitivna i nepromijenjiva. Uostalom, ona ide u smjeru dobrih praksi iz većine drugih velikogoričkih osnovnih škola. Odluka koju su donijeli u “Hribaru”, naime, pokazala se jako dobrom u još šest škola na našem području, počevši s OŠ Vukovina.
– Mi smo prvi koji smo uveli takvu odredbu – s neskrivenim ponosom konstatira Damir Bedić, ravnatelj OŠ Vukovina.
– Upravo smo ušli u četvrtu školsku godinu u kojoj je upotreba mobitela zabranjena i mogu vam reći da je efekt jako pozitivan. Ranije, dok su imali mobitele, na odmorima su djeca bila pasivna i nezainteresirana u tolikoj mjeri da često nisu otišli ni na gablec. Nakon što smo ukinuli korištenje mobitela, na odmorima je to potpuno druga slika. Djeca su aktivnija, živahnija, puno više komuniciraju i druže se, a mi smo im čak i postavili dva stola za stolni tenis, što se također pokazalo jako dobrim – govori ravnatelj Bedić.
U Vukovini, dakle, djeluju pioniri ove naše priče, oni su probijali i neke psihološke barijere, no danas je to već stara priča.
– Imali smo prezentaciju naše odluke pred roditeljskim vijećem i gotovo svi su bili potpuno suglasni s našom idejom. Naravno da je bilo i nekih pojedinaca koji se nisu slagali, ali to je uvijek tako. Prve godine djeca su još i pokušavala, testirala nas, ali bili smo strpljivi i dosljedni, pa su vrlo brzo shvatili da korišenje mobitela nije opcija. I naviknuti su na to, o tome se više ni ne razmišlja – kaže Damir Bedić.
Pojavili su se ubrzo i prvi sljedbenici ove idejer, jer nakon Vukovine identičan model preuzeli su u OŠ Eugena Kumičića. I tamo je to već stara vijest, uz pravilo da učenici uvijek mogu zamoliti učitelja ako se radi o potrebi za hitnim pozivom…
Nakon što su navedena dva primjera pokazala itekako uspješnim, ali i nakon što je korištenje mobitela kod školske djece uzelo maha, počele su se priključivati i ostale goričke škole. Od prošle školske godine mobiteli se tako više ne smiju koristiti ni u OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Jurja Habdelića, OŠ Eugena Kumičića, OŠ Novo Čiče i OŠ Velika Mlaka.
– Jako smo zadovoljni rezultatima takve promjene. Učenici su puno komunikativniji, puno se više druže, nema više situacija da sjede po školskim hodnicima i svatko gleda u svoj mobitel. U slučaju da se nekoga zatekne s mobitelom, istoga trenutka ga se oduzima i ostavlja u našoj Stručnoj službi. Po taj mobitel moraju doći roditelji, što je prilika da i pedagoški djelujemo – potvrđuju pozitivna iskustva Zrinka Šućur, ravnateljica OŠ Velika Mlaka, i njezina kolegica iz OŠ Novo Čiče Sanja Povoljnjak.
Pojedinačna provjera školskih politika po pitanju korištenja mobitela bila je tako prilično jednolična, jer u sedam od osam goričkih škola od ovog ponedjeljka učenici tijekom nastave mogu zaboraviti na mobitele. Međutim, ona osma škola, OŠ Šćitarjevo, i dalje dozvoljava upotrebu mobitela tijekom odmora.
– Tijekom nastave, naravno, mobiteli nisu dozvoljeni, a roditelji koji baš moraju nazvati svoje dijete, znaju i kad točno to mogu učiniti, isključivo tijekom odmora. Nismo se odlučili za potpunu zabranu korištenja mobitela, ali o tome se raspravljalo prošle godine na učiteljskom vijeću. Raspravljat ćemo sigurno i ove godine na našoj sjednici, pri čemu ću uvažiti mišljenje većine. Ako više od polovice nastavnika bude za donošenje takve odredbe, i mi ćemo to učiniti. Dio učitelja zna prigovoriti da se učenici ne druže na odmorima, to je činjenica, ali ima i onih koji su “pro”, i onih koji su “contra”. Kažem, odlučit će većina – kaže Mario Ivić, ravnatelj OŠ Šćitarjevo.
Maturantima Ekonomske škole Velika Gorica, generacija 2020. do 2024. godine, uručene su ‘Potvrde o položenim ispitima državne mature’, jučer (petak, 19. srpnja 2024.) u učionici Škole.
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od 96 maturanata Ekonomske škole Državnu maturu je prijavilo 90 (95%), a položilo ih je više od 80%.
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ekonomistima je Potvrde o položenim ispitima državne mature uručivala ravnateljica Vesna Brkljačić uz asistenciju Snježane Starčević, prof. Ovaj dokument je maturantima zapravo viza za upis na fakultet.
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.07.2024. Potvrde o položenim ispitima državne mature. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ravnateljica Brkljačić biranim se riječima oprostila od maturanata i zaželjela im puno uspjeha u daljnjem školovanju odnosno uspješnu poslovnu karijeru. Nastavnica Starčević je ukratko govorila o upisima na fakultete i ostale visoko obrazovne ustanove te o uvjetima polaganja mature u jesenskom roku.
Galerija fotografija
Upis učenika u ljetnom upisnom roku u 1. razred Srednje strukovne škole Velika Gorica u školsku godinu 2024./2025. završen je krajem prošlog tjedna (11./12.07.2024.).
Velika Gorica, 17.07.2024. SSŠVG – Ljetni upisni rok. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.07.2024. SSŠVG – Ljetni upisni rok. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kompletan posao oko upisa učenika u kabinetu informatike odradili su: Nikica Repač, prof., Nikoleta Kraševac Bilandžija, stručna učiteljica, Siniša Rajšić prof. i Sanja Pavišić, prof.
Velika Gorica, 17.07.2024. SSŠVG – Ljetni upisni rok. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.07.2024. SSŠVG – Ljetni upisni rok. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema riječima nastavnika Repača, ovo je rekordni upis učenika u 1. razred od 1998. godine, od koje on koordinira upisnu proceduru.
Velika Gorica, 17.07.2024. SSŠVG – Ljetni upisni rok. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Zanimanja i broj upisanih učenika u školsku godinu 2024./2025.:
Automehatroničar- JMO – upisano 26 učenika,
Strojarski računalni tehničar – 25 upisano + 1 ponavljač = 26 učenika,
Tehničar za mehatroniku – 52 učenika, 2 razreda po 26 učenika,
CNC operater/operaterka – 24 učenika, 2 ponavljača, ukupno 26;
Frizer – 12 i Pediker – 13 = 25 – jedan razred,
Elektroinstalater – 9, Elektromehaničar – 8 i Instalater grijanja i klimatizacije – 9 = cijeli razred 26 učenika,
Konobar – 11 učenika, 2 učenika nisu pristupila upisu,
Kuhar – 12, 1 učenik nije pristupio upisu,
Pomoćni kuhar i slastičar -TES – 10 učenika = cijeli razred.
Velika Gorica, 17.07.2024. SSŠVG – Ljetni upisni rok. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno je upisano 215 učenika od dozvoljenog broja 218! Za jesenski upisni rok ostala su tri slobodna mjesta – kuhar (2) i konobar (1).
Galerija fotografija
-
Gospodarstvoprije 5 danaU potrazi za naftom i plinom na goričkom području, evo u kojim naseljima će se provoditi istraživanje
-
HOTNEWSprije 1 danPijani vozač skrivio nesreću u Velikoj Gorici pa dobio 10 dana zatvora
-
Sportprije 2 danaKakav razvoj događaja: Dosadašnji trener Gorice preuzeo Dinamo!
-
Sportprije 1 danGorički pečat u Maksimiru: Leo opet uz Bjelicu! A bio je i uz Čačića, Bilića…
