‘Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu’
Petar Babić je prije osam godina igrao Euroligu sa Zagrebom, zajedno s Mulaomerovićem, Simonom, Kasunom i mladim Darijem Šarićem, a ovog ljeta, s navršene 34 godine, pojačao je košarkaše Gorice. Trener Josip Sesar dobio je igrača kojeg je želio…
Pobjeda protiv Krke, kao i utakmice koje smo odigrali na našem rođendanskom turniru, pokazuju nam da imamo pravo nadati se uspješnoj sezoni. Međutim, moram reći i da naš roster još nije zatvoreno, želimo potpisati još dva ili tri nova igrača, u najmanju ruku jednog beka i jednu ‘peticu’, rekao je predsjednik KK Gorice Duško Radović nakon što je njegova momčad u finalu turnira povodom 50 godina kluba pobijedila Zadar.
Trener Josip Sesar, koji u goričkom klubu ima ulogu “menadžera engleskog tipa”, čovjeka koji se bavi terenom, ali i dovođenjem igrača. Uz pomoć direktora Ljube Prgometa, još prošle sezone njegova igrača, ali Sesar je taj koji daje završnu ocjenu. Tako će biti i u ovom slučaju, a objava odrađenog posla trebala bi stići u danima pred nama, kad ćemo saznati tko su ta dvojica ili trojica… Zasad se zna samo da su došla tri nova igrača. Krilo Karlo Lebo će pomoći u svojoj ulozi, centar Ivan Vraneš već je pokazao da će biti veliko pojačanje, a u bekovsku liniju stiglo je iskustvo. I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…
– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.
Upravo je to, godina proizvodne, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.
– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.
Pero Babić (lijevo) u društvu preostala dva gorička pojačanja, Karla Lebe i Ivana Vraneša
Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić…
– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:
– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.
Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.
– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.
Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.
– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.
Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.
– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.
Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.
– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.
Babić (broj 24) bio je dugogodišnja želja trenera Gorice Josipa Sesara, konačno je došao nakon šest godina u inozemstvu
Prošle sezone, podsjetimo samo, košarkaši Gorice završili su kao šesti u prvenstvu, a igrali su i polufinale Kupa Hrvatske. Dakle, bolje od toga značilo bi još jednu sezonu koja bi se mogla nazvati najuspješnijom u povijesti velikogoričke košarke. I bilo bi u skladu s onim što je predsjednik kluba Duško Radović najavio na rođendanskoj Svečanoj akademiji:
– Imamo ambiciju veliki prošlosezonski rezultat potvrditi i ambiciozno jurišati prema vrhu hrvatske košarke. Mnogi će reći kako je lako obećati, ali vas uvjeravam kako ćemo ustrajati u realizaciji zacrtanih projekata i da ćemo se u budućnosti okititi jednim od trofeja!
Tjedan dana nakonn slavljeničkog turnira Goričani su proveli u dvorani, posvetili se treninzima i uigravanju, a što su u svemu tome uspjeli napraviti moći će se vidjeti već ove subote od 17 sati u Domžalama, gdje Gorica igra protiv slovenskog prvoligaša Hopsi Polzele.
Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu
Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma
Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…
Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.
Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…
Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.
Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…
Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’
Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…
Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.
Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.
– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.
Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…
– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.
– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.
S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.
– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.
Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…
– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.
U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…
Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu:
Turniri za mlade šahiste, kadetkinje i kadete, U08 i U10 u organizaciji Šahovskog kluba Polet iz Buševca održani su u subotu, 26. travnja 2025. godine. Do kraja roka za prijavu bilo je prijavljeno 20 djece za turnir U08 i 18 djece za turnir U10. Mečevi su igrani tempom od 7 minuta uz dodatak 3 sekunde za svaki odigrani potez.
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Buevec, 26.04.2025. Odrani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Na turniru U10 natjecalo se 15 kadeta. Prvo mjesto osvojio je Borna Križanić (ŠK Polet), koji je osvojio 6 poena pobijedivši sve svoje suparnike. Drugi je s 5 poena bio Josip Juroš (OŠ Ivan Meštrović), a 3. mjesto zauzeo je Ivan Bartulica (ŠK Polet). Najbolji kadet do 9 godina bio je Ilan Randeli (ŠK Polet). Najbolja kadetkinja do 10 godina bila je Marta Rožić, a do 9 godina Sara Atelj.
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Na turniru U08 natjecalo se 17 kadeta i jedna kadetkinja, Maša Šuligoj, rođena 2018, i spada zapravo u U07. Međutim to je nije zasmetalo da se natječe sa starijim od sebe, dapače, u posljednjem kolu je pobijedila do tada vodećeg Jakova Marakužića i osvojila prvo mjesto! Drugi je bio Mrakužić, a 3. mjesto osvojio je Mateo Smiljan (OŠ grofa Janka Draškovića). Medalju za najboljeg kadeta do 7 godina osvojio je Pavle Biočić (OŠ Dugo Selo).
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Djeca i roditelji bili su vrlo zadovoljni organizacijom turnira te je u planu organizacija tih turnira krajem svibnja.
Lider prvenstva, momčad Bune imala je totalnu kontrolu nad utakmicom i suvereno svladala Pribić. Početak je bio ključan, jer su brzo postigli dva gola koja su gostima totalno poljuljala moral. Robert Huđber i Fran Stipančić svojim su golovima praktički odlučili pobjednika već u prvih 10 minuta.
U drugom poluvremenu domaći su nastavljali s napadima i još agresivnije su pritisnuli, a gosti nisu imali odgovora na silovitu igru Bune. Justin, Jurica Ruklić i Danny Škojc u razmaku od samo deset minuta postavili su točku na “i” i pokazali kako su pravi “razbijači” na terenu. Iako je bilo još nekoliko zrelih domaćih promašaja u završnici, pobjeda je bila sigurna i zaslužena. Ovaj dvoboj vjerojatno nije bio iznenađenje za nikoga, ali pokazao je razliku u kvaliteti i motivaciji.
JEDINSTVENA PRVA ŽNL , 23. kolo
BUNA – PRIBIĆ 5:0
MALA BUNA. Igralište Bune. Gledatelja 120.
Sudac: Mikšec. Pomoćnici: Gajšek i Bukovčan.
BUNA: Vidović, Kalisar (od 60. Zlodi), Ruklić (od 68. Forjan), Mrkonjić, Čumpek, Stipančić, Đurašin, Vukašinec (od 60. S. Šebek), Huđber, Justin (od 68. Keremendi), N. Šebek (od 35. Škojc). Trener: Miroslav Lukinić.
PRIBIĆ: Žebec, Novosel, Grgetić, Beketić, Šerić, Lovrinović, Puškar, Britvec, Štefanić, Sedlar, Staničić (od 46. Bucković). Trener: Josip Kosić.
VIDEO Nesretan pad bolje momčadi: Kurilovec praznih ruku iz Lučkog
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 na gostovanju kod Lučkog, u derbiju u kojem je društvo s Udarnika napravilo sve što se moglo napraviti da bi došlo do pobjede, ali to nije bio taj dan…
Bio je to možda i presudan trenutak u utrci za naslovom prvaka u 3. NL Centar, bila je to utakmica u kojoj Kurilovčani, s obzirom na okolnosti, nisu imali pravo na pogrešan korak. Zbog svega toga Senad Harambašić i njegovi igrači napravili su sve što je bilo u njihovoj moći da dočekaju gostovanje kod vodećeg Lučkog što spremniji, što bolji, što kvalitetniji… Međutim, nogomet je ćudljiva igra, u kojoj ni sve to ne mora biti dovoljno.
Kao što, nažalost, nije bilo dovoljno ni ovoga puta.
Sve je ove subote u Lučkom bilo iznad razine četvrtog ranga natjecanja; i kvaliteta nogometa, i stadion na kojem se igralo, i broj gledatelja, i ukupna atmosfera na tribinama, i suđenje… U takvom okruženju Kurilovec se od prve minute uspio nametnuti i pokazati da je bolja momčad od Lučkog. Lopta je više bila u kurilovečkim nogama, a kroz igru su momci s Udarnika uspjevali ulaziti u vrlo ozbiljne šanse, među kojima je bilo i onih koje spadaju u kategoriju zicera. Ali lopta nije htjela u gol.
Prvih 45 minuta, gledajući u cjelini, u potpunosti je pripalo Kurilovcu, domaćin je mogao biti i više nego zadovoljan s 0-0, rezultatom s kojim se otišlo na veliki odmor. U sličnom stilu ušlo se i u nastavak utakmice, da bi domaći trener prvi povukao potez s klupe: umjesto Patrika Turkovića u 57. minuti ušao je Borna Cerjak, što će se nepunih pola sata poslije pokazati važnim faktorom za konačnu odluku…
Prekidi su u cijeloj ovoj priči bili jedini način na koji je Lučko moglo ugroziti Kurilovec, a svi promašaji upravo su tako i došli na naplatu. U 73. minuti Lučko je imalo korner, nakon kojeg je najbolje reagirao Filip Šoštar.
Kurilovčani nakon ovoga šoka nisu upali u depresiju, umjesto toga su još odlučnije krenuli prema naprijed, željni dokazivanja da trenutačni rezultat jednostavno nije preslika onoga što se događalo na travnjaku.
I uspjeli su se vratiti u utakmicu, i to već u 80. minuti, jubilarnim desetim golom Luke Sedlačeka ove sezone.
Sljedeći cilj bio je doći do potpunoga preokreta, ali ovo jednostavno nije bio taj dan. Novi korner Kurilovčani su dobili u 83. minuti, vodstvo gostiju s Udarnika bilo je udaljeno svega koji centimetar, jer lopta je odsjela na gredi… I odmah nakon toga – opet Lučko! Domaćin je zgrabio loptu i odjurio u kontranapad, kojeg je zaključio Borna Cerjak, džoker s klupe.
Trener Kurilovca Senad Harambašić, uslijed važnosti utakmice, ali i problema s kadrom, napravio je samo jednu izmjenu u cijeloj utakmici, Niko Šestak u 80. minuti je zamijenio Jakova Caganića, ali više od širine u kadru, puno više nego kvalitete u izvedbi, ovoga puta nedostajalo je sreće. Ona je bila na strani Lučkog, koje je proslavilo silno važnu pobjedu i s jednom utakmicom više otišlo na sedam bodova prednosti.
Ništa još nije izgubljeno, eventualnom pobjedom nad petrinjskom Mladosti u odgođenoj utakmici Kurilovčani bi prišli na četiri boda minusa, nakon čega bi ostalo još šest utakmica do kraja. Kurilovec bi, sad je jasno, morao biti savršen u završnici sezone želi li izboriti prvo mjesto i kvalifikacije za ulazak u jedinstveni treći rang.