Povežite se s nama

Sport

‘Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu’

Petar Babić je prije osam godina igrao Euroligu sa Zagrebom, zajedno s Mulaomerovićem, Simonom, Kasunom i mladim Darijem Šarićem, a ovog ljeta, s navršene 34 godine, pojačao je košarkaše Gorice. Trener Josip Sesar dobio je igrača kojeg je želio…

Objavljeno

na

Pobjeda protiv Krke, kao i utakmice koje smo odigrali na našem rođendanskom turniru, pokazuju nam da imamo pravo nadati se uspješnoj sezoni. Međutim, moram reći i da naš roster još nije zatvoreno, želimo potpisati još dva ili tri nova igrača, u najmanju ruku jednog beka i jednu ‘peticu’, rekao je predsjednik KK Gorice Duško Radović nakon što je njegova momčad u finalu turnira povodom 50 godina kluba pobijedila Zadar.

Trener Josip Sesar, koji u goričkom klubu ima ulogu “menadžera engleskog tipa”, čovjeka koji se bavi terenom, ali i dovođenjem igrača. Uz pomoć direktora Ljube Prgometa, još prošle sezone njegova igrača, ali Sesar je taj koji daje završnu ocjenu. Tako će biti i u ovom slučaju, a objava odrađenog posla trebala bi stići u danima pred nama, kad ćemo saznati tko su ta dvojica ili trojica… Zasad se zna samo da su došla tri nova igrača. Krilo Karlo Lebo će pomoći u svojoj ulozi, centar Ivan Vraneš već je pokazao da će biti veliko pojačanje, a u bekovsku liniju stiglo je iskustvo. I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…

– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.

Upravo je to, godina proizvodne, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.

– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.

Pero Babić (lijevo) u društvu preostala dva gorička pojačanja, Karla Lebe i Ivana Vraneša

Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić…

– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:

– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.

Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.

– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.

Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.

– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.

Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.

– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.

Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.

– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.

Babić (broj 24) bio je dugogodišnja želja trenera Gorice Josipa Sesara, konačno je došao nakon šest godina u inozemstvu

Prošle sezone, podsjetimo samo, košarkaši Gorice završili su kao šesti u prvenstvu, a igrali su i polufinale Kupa Hrvatske. Dakle, bolje od toga značilo bi još jednu sezonu koja bi se mogla nazvati najuspješnijom u povijesti velikogoričke košarke. I bilo bi u skladu s onim što je predsjednik kluba Duško Radović najavio na rođendanskoj Svečanoj akademiji:

– Imamo ambiciju veliki prošlosezonski rezultat potvrditi i ambiciozno jurišati prema vrhu hrvatske košarke. Mnogi će reći kako je lako obećati, ali vas uvjeravam kako ćemo ustrajati u realizaciji zacrtanih projekata i da ćemo se u budućnosti okititi jednim od trofeja!

Tjedan dana nakonn slavljeničkog turnira Goričani su proveli u dvorani, posvetili se treninzima i uigravanju, a što su u svemu tome uspjeli napraviti moći će se vidjeti već ove subote od 17 sati u Domžalama, gdje Gorica igra protiv slovenskog prvoligaša Hopsi Polzele.

Moja županija

Div iz predgrađa na pola puta: ‘Dvije godine, dvije titule… Neka se tako nastavi!’

Bernard Gulić, trener Inkera iz Zaprešića, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i prisjetio se šampionske sezone iza nas, igračkih dana, ali i pogledao prema naprijed…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uz onu na najvećoj razini, onu originalnu, imali smo u hrvatskom nogometnom svijetu još najmanje jednu “a kaj ako uspijemo” situaciju u sezoni iza nas. Događalo se to u petom rangu, u ligi koja se kompleksno zove 4. NL Središte Zagreb poskupina B, a u ovom slučaju, za razliku od Dinama u HNL-u, Inker iz Zaprešića je uspio. Naizgled neuhvatljiv bio je Vrbovec, no na kraju je Inker čak i u miru i spokoju dočekao zadnje kolo sezone.

– Uh, sezona je bila jako kompleksna. U jednom trenutku stvarno je izgledalo da nema šanse da stignemo Vrbovec, koji je imao osam bodova prednosti, ali odlučili smo napraviti sve da se na kraju sezone možemo pogledati u oči, spremni čestitati Vrbovčanima ako budu prvaci. U svlačionici sam imao skupinu igrača koji su puno toga prošli, koji zajedno imaju više od 500 utakmica prve lige, a zbog njih je i meni bilo puno lakše. Bili smo mirni, išli iz utakmice u utakmicu i sezonu završili s 10 pobjeda i tri remija. Pobijedili smo i Vrbovec u gostima, u utakmici koju je pratila pozornost nevjerojatna za peti rang, i na kraju zasluženo uzeli naslov prvaka i drugu godinu zaredom – priča nam Bernard Gulić, nekog igrač Intera iz Zaprešića, a u prošloj sezoni trener ovog novog Inkera iz Zaprešića.

Priča je poznata, u ljeto 2022. godine NK Inter Zaprešić je ugašen, a novi subjekt pod imenom NK Inker Zaprešić nastavio je raditi kroz omladinsku školu. Jednu sezonu seniori nisu postojali, da bi se u ljeto 2023. oformila momčad i krenulo od šestog ranga. Klub koji je osvojio prvi kup Hrvatske 1992. godine, koji je 2005. do posljednjega kola bio u igri za naslov prvaka države, čiji dres su nosili i velikani poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena, Eduarda i ostalih, našao se u situaciji da gostuje u Lomnici, Kuču, Buševcu…

Sljedeći korak bila je sezona u kojoj je Inker gostovao u Mraclinu i Gradićima, na Novoj grabi i doživio prvi poraz već u prvom kolu (3-0), ali sve je završilo najbolje moguće po Zaprešićane.

– Moramo zahvaliti i Mraclinu, koji je uzeo dva boda Vrbovcu, ali pogotovo Naftaš Ivaniću, koji je u samoj završnici preokrenuo s 1-3 na 4-3 i ostavio Vrbovčane bez bodova – kaže trener Gulić.

Iako je odmor od nogometa u tijeku, rado je potpisnik ove druge titule zaredom dočekao našu ekipu na stadionu u Zaprešiću. Smjestili smo se u prekrasno uređenu svlačionicu prve momčadi i prevrtjeli ponešto tema iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti… U kojoj je želja, ne skrivaju to u Zaprešiću, doći “najmanje do drugog ranga”. Dakle, Bernard i prijatelji na polovici su puta.

 

Nastavite čitati

Najave

NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!

Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…

Objavljeno

na

Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!

Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.

Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…

No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…

Nastavite čitati

Sport

KVALIFIKACIJE Lejla, Katarina i Dora idu na Taekwondo Grand Prix!

Najbolje plasirana u Srbiji bila je Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju.

Objavljeno

na

U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.  

Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić. 

Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu. 

Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.

–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub. 

Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.

Nastavite čitati

Sport

Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!

Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.

Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.

“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.

I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.

– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.

Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…

Nastavite čitati

Sport

Sjajni nastupi Karate Cluba Centar – čak 16 medalja na kraju sezone!

Zvijezda natjecanja – Sara Brletić!

Objavljeno

na

Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.

Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.

Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).

Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).

Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).

Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.

Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).

Srebrne medalje osvojili su:

  • Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
  • Dora Paić (učenice -44 kg),
  • Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
  • Mihael Jurlina (učenici -39 kg).

Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).

–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno