Povežite se s nama

Sport

Dora se vratila kući s broncom: ‘A sve je počelo zbog jednog dočeka…’

Dora Krsnik svoju rukometnu priču započela je u ŽRK gorici, prvi trening odradila je u OŠ Nikole Hribara, a danas je dio reprezentacije koja izaziva divljenje cijele Hrvatske… Nakon što je osvojila broncu na Europskom prvenstvu u Danskoj, stigla je kući na nekoliko dana

Objavljeno

na

Kao što to već ide kod Hrvata, samo nekoliko dana, nekoliko sjajnih utakmica i pobjeda hrvatske reprezentacije bilo je dovoljno da nacija odjedanput poludi za ženskim rukometom. Djevojke koje su godinama bile u pozadini, daleko od naslovnih stranica, doslovno preko noći prometnule su se u nacionalne sportske heroine, u sportašice kojima se svi dive… I, na kraju priče, osvajačice brončane medalje na Europskom prvenstvu, u jednoj od najljepših i najluđih priča u povijesti hrvatskog sporta.

A među njima, na ponos svih nas iz ovoga grada, našla se i Dora Krsnik. Velikogoričanka koja je ove godine navršila 28 godina, rukometašica iza koje je vrhunska karijera. Međutim, takva smo mi sportska publika, moralo se dogoditi ovako nešto veliko, jedna ovakva medalja, da bi Goričani uopće postali svjesni da je Dora naša, domaća cura.

– Je, činjenica je da se naglo povećao interes za sve nas, ali u neku ruku mi je to i logično, budući da u prošlosti rezultatima baš i nismo zaslužile veliku pozornost – kaže Dora.

Svijet rukometa šokirale su sjajne Hrvatice, reprezentacija koja u godinama iza nas nikako nije mogla do nekog važnog rezultata, a sad je odjedanput eksplodirala.

– Dugo sam već u reprezentaciji, bila sam tu i za Europsko prvenstvo prije četiri godine, ali nekako mi se čini da atmosfera među nama nikad nije bila ovakva. I u tome je vjerojatno tajna uspjeha. Jako smo bliske međusobno, razmijemo se na terenu i izvan njega, jako smo bliske… Uostalom, većinu ovih cura poznajem već godinama, s nekima od njih igrala sam i dok sam imala 16 godina, a sad se sve nekako posložilo. Rekla bih da su se okupili pravi ljudi na pravome mjestu u pravo vrijeme – govori Dora.

Već godinama igra na najvišoj razini rukometa, a danas je igračica francuskoga kluba Plan de Cuques, u koji je stigla nakon što je igrala Ligu prvakinja u dresu Podravke, a zatim i slovenskoga Krima. A sve je počelo doma, u njezinoj Velikoj Gorici, s jednim vrlo konkretnim povodom.

– Bilo je to nakon Svjetskog prvenstva 2003. godine, kad su dečki osvojili zlato u Portugalu. Ne bih baš rekla da sam se zaljubila u rukomet gledajući Balića, Metličića, Džombu i ekipu, tad 11-godišnju djevojčicu zapravo je oduševio doček koji su dečki imali kad su se vratili kući. Gledajući te scene, poželjela sam i sama jednog dana doživjeti tako nešto, pa sam odmah rekla mami: ‘Ja bi da me upišete na rukomet!’ Mama je odmah uzela telefon, krenula zvati i raspitivati se, a na kraju sam završila na treningu u dvorani OŠ Nikole Hribara. Prvi trener bio mi je Ivan Jusup, a sjećam se i da me mama nakon prvog treninga pitala koju sam poziciju igrala, a ja nisam imala pojma što joj odgovoriti, ha, ha – kroz smijeh priča Dora.

Vrlo brzo je polovila sve što je potrebno da se počne razvijati i napredovati kao rukometašica, da bi se na kraju razvila u jednu od najraznovrsnijih igračica u svijetu ženskog rukometa općenito. Ne sjeća se prve pozicije, ali puno je bitnije da danas može odigrati praktički na svim pozicijama, da je treneri obožavaju.

– U ŽRK Gorici ostala sam, ako se ne varam, sve do drugog srednje. Prošla sam sve mlađe kategorije, a već početkom srednje škole, sa samo 15 godina, debitirala sam za seniorke, za koje su tad igrale i starije cure poput Višnje Perković, Zlate Pokupec, Andreje Ćosović… Često se događalo da u jednom vikendu odigram i četiri, pet utakmica, na što su roditelji ludovali. Mama mi je znala čak i zabranjivati da igram baš sve, ali tu bi dolazilo i do svađa, jer nisam željela propustiti niti jednu priliku da igram rukomet. Sjećam se da jedanput zbog loših ocjena nisam smjela na treninge, na utakmice… E, to je bio pravi rat u kući – prisjeća se hrvatska reprezentativka, cura koja je ponos grada.

Nakon osnovne škole upisala je velikogoričku Gimnaziju, a tu se nastavilo ono što je vrijedilo i u osnovnoj.

– Imala sam sreću što sam i u osnovnoj i u srednjoj školi imala razrednice koje su me maksimalno podržavale, puštale na treninge, davale vjetar u leđa. Evo, i danas mi obje razrednice pošalju poruku i čestitaju nakon svake dobre utakmice, što me svaki put iskreno razveseli – govori Dora.

Sa 16 godina otišla je na kamp HRS-a u Crikvenicu, jedva je roditelje nagovorila da joj to omoguće, a upravo na tom kampu dogodila se i velika prekretnica.

– U to vrijeme igrala sam drugu ligu za Goricu, bila je to prilično dobra ekipa, ali na tom sam kampu upoznala trenericu iz Trešnjevka, koja me pozvala u svoj klub. Zvala me i Lokomotiva, i oni su me primjetili, ali zbog te trenerice sam otišla u Trešnjevku. Doduše, nisam se previše tamo zadržala, vrlo brzo sam ipak završila u Lokomotivi, zajedno s tom trenericom.

Borila se za svoje mjesto pod suncem u jednom od dva najveća ženska rukometna kluba u državi, no do zastoja je došlo kad je klupu Lokomotive preuzeo Irfan Smajlagić, koji u Dori Krsnik nije vidio kvalitetu za svoju ekipu.

– Doveli su dosta igračica sa strane, a nas mlađe su odlučili poslati na posudbu. Isprva na to nisam pristala, vjerovala sam da sam dovoljno dobra da igram za Lokomotivu, no na kraju sam ipak završila u Zelini. I ispalo je sjajno. Odigrale smo izvrsnu sezonu, uspjele pobijediti i Lokomotivu i Podravku, a nakon te sezone pozvali su me upravo iz Podravke. I tu je započela nova era, tri godine sam provela u Koprivnici, zaigrala po prvi put u Ligi prvakinja… – kaže Dora.

Sljedeći korak bio je odlazak u ljubljanski Krim, na još višu razinu.

– Uživala sam u Sloveniji, imale smo jako dobru ekipu, s kojom sam izborila i drugu fazu Lige prvakinja, a dobro je i to što Ljubljana nije predaleko, pa sam svaki vikend mogla malo doći kući, u Goricu, što mi je uvijek bilo jako važno – govori Dora.

Sljedeća prilika otvorila se kad je došla ponuda iz Francuske. Plan de Cuques je klub iz Marseillea, u kojem Dora živi već drugu sezonu. I uživa.

– Marseille je poseban grad, život tamo je zaista ugodan. Klimom, ali i izgledom, podsjeća me na našu Dalmaciju, pogotovo na Split. Uostalom, i tamo se sve vrti oko nogometa, svi su ludi za Olimpique Marseilleom jednako kao u Splitu za Hajdukom – kaže Dora, koja stigne uživati i u suncu, moru, lijepim plažama, uvalama…

– Uspjela sam u međuvremenu naučiti i francuski, iako zasad i dalje bolje stojim s razumijevanjem nego s pričanjem, ali i to će se uskoro promijeniti. U cijelom gradu, otkad sam tamo, nisam srela niti jednog čovjeka koji priča našim jezikom, tako da ni nisam imala drugu opciju nego što prije savladati jezik.

Najveća muka u ovoj godini, kao i svima nama, definitivno je ta grozna korona, koja je u njezinu slučaju donijela i neke impozantne brojke.

– Otkad je sve ovo krenulo, mislim da sam se testirala otprilike 60 puta! Kad smo u srpnju krenuli s pripremama, testirali smo se po dvaput tjedno, a sad na Europskom prvenstvu testiraju nas svaka dva dana, tako da sam možda i prešla brojku od 60… Ali dobro, tako to ide, nadam se samo da cijela ova situacija neće utjecati na moj klub, da će se sve nastaviti po planu.

Ako se nešto i dogodi, za Doru Krsnik se ne treba brinuti. Ponuda drugih klubova već ima, a bit će ih još i više nakon svega što je prikazala na europskoj smotri u Danskoj. Međutim, gdje god otišla, gdje god završila, uvijek će se najradije vraćati kući.

– Da, to mi je jako važno, svaki taj trenutak proveden s obitelji i prijateljima iz djetinjstva. Život nas je razdvojio u velikoj mjeri, svatko je otišao na svoju stranu, no baš zato mi je posebno zadovoljstvo sjesti u Leggiero na kavu, otići u Dobar dan na večernju cugu, družiti se s dragim ljudima… Jako volim svoj grad, svoje Bratstvo, u kojem sam odrasla – emotivna je Dora.

S prijateljicama iz djetinjstva, među kojima su Sandra Dandić i Lukrecija Čurek, poznata imena iz goričkog ženskog rukometa, bila je i prvakinja Hrvatske u rukometu na pijesku, no voli se Dora i odmaknuti od rukometa, opustiti se pred ekranom ili u četveronožnom društvu.

– Jako volim filmove i serije, puno toga pogledam u slobodno vrijeme, a jako volim i životinje. U Marseilleu imamo jednu mačku koja je zapravo zajednička, od svih susjeda, ali nekako je najviše kod mene. Kao da je osjetila da mi treba društvo u trenucima kad sam tek došla, kad nisam nikoga poznavala… Iako, nije ona jedina, još četiri, pet mačaka dođe kod mene na hranjenje i druženje, povremeno navrati. Općenito jako volim životinje – predstavlja se Dora.

Osim životinja, jako voli i nogomet.

– Da, luda sam za nogometom! Velika sam navijačica Barcelone i Lea Messija, iako volim reći da sam velika navijačica Barcelone koja nikad nije bila u Barceloni. Evo, sljedeće godine je Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, nadam se da će se i to promijeniti, da ću konačno posjetiti i taj grad.

Osim Messija i društva, prati Dora Krsnik i Dvornekovića i društvo…

– Naravno, gledam nogometaše Gorice kad god mogu, kad god uspijem pronaći nekakav ‘stream’. Ako i ne uspijem, uvijek sam u toku s rezultatima, oduševljavaju me dečki iz HNK Gorice – zaključuje Dora.

Došla je malo kući nakon završetka bajke u Danskoj, nekoliko dana će se odmoriti uz maminu kuhinju, a onda slijedi nastavak sezone, novi izazovi za ovu sjajnu Velikogoričanku. Ponos grada!

Sport

Imamo najboljega golmana u državi! Nitko ne brani kao Goričanin Karlo

Naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu ponovno je osvojio Sisak, koji je u finalu pobijedio Mladost, ali najbolji golman prvenstva dolazi iz KHL Zagreba – njegovo ime je Karlo Bujanić i dolazi iz Velike Gorice…

Objavljeno

na

Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!

Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.

Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.

U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…

Nastavite čitati

Sport

Klaf rastura, ali ovoga puta samo će gledati: ‘Milka, daj ti to preuzmi…’

Naš trener Dean Klafurić radi jako dobar posao na klupi Širokog, u srijedu je u polufinalu Kupa pao Željezničar, a već u subotu na redu je gostovanje u sedam sati vožnje udaljenoj Bijeljini. No Klaf će tamo biti gledatelj, a palicu preuzima prijatelj i suradnik

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!

Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…

Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.

Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.

Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:

Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!

Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.

– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.

Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…

– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.

Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.

Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.

– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.

Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.

Sretno, Goričani!

Nastavite čitati

Sport

Besplatan tenis u travnju: ‘Školarci, dođite i upoznajte se s tenisom!’

U organizaciji Teniskoga kluba iTeam Velika Gorica, uz pomoć iz Grada i županijske sportske zajednice, učenici naših osnovnih škola mogu tijekom travnja doći na terene i okušati se u tenisu

Objavljeno

na

Teniski klub iTeam Velika Gorica u suradnji s gradskom sportskom Zajednicom, rekreativnim Savezom i turističkom zajednicom, kao i samim Gradom, ali i županijskom sportskom Zajednicom, do kraja travnja organizira besplatne treninge tenisa za djecu svih osnovnih škola u Velikoj Gorici.

“Pozivamo sve učenike osnovnih i srednjih škola da se prijave na ovaj besplatan program i na taj se način upoznaju s tenisom. Tenis je sport koji je u mlađim dobnim kategorijama prilično evoluirao, postavši tako dostupan svima, ne samo financijski, već i igrački. Djeca sa svojih sedam godina mogu bez problema osjetiti čari teniske igre, a pri tome mislim na zaista igranje mečeva i izmjenu loptice sa suigračem ili trenerom već na prvom treningu”, poručuju iz kluba, uz objašnjenje:

“Cijeli program treniranja u našem klubu temelji se na ITF (Međunarodna teniska federacija) tzv. “Play&Stay” sustavu, što podrazumijeva prilagodbu tenisa djeci, koja igraju na malim teniskim terenima adekvatnima njihovoj visini i uzrastu, te s malim, laganim, lako upravljivim reketima i jednako tako prilagođenim sporijim lopticama koje dozvoljavaju djeci više vremena za procjenu loptice koju je suigrač uputio, te više vremena za razmišljanje što učiniti s tom lopticom i kako na nju odgovoriti. Sve ovo omogućava djeci uživanje u igri i tenisu kao sportu.”

Tenis će se besplatno moći igrati na terenima TK iTeam VG u sklopu srednjoškolskog centra u Cvjetnom naselju. Prijave se vrše na broj telefona 091 3344 031 (trener Miha) i primaju se za vrijeme trajanja programa. Odnosno, tijekom mjeseca travnja.

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIA ITALIA TZ Zagrebačke županije s partnerima na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo

Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica.

Objavljeno

na

Turistička zajednica Zagrebačke županije, u suradnji s Turističkom zajednicom grada Dugog Sela i Turističkom zajednicom grada Samobora, sudjeluje na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo koji se održava u Bologni, od 4. do 6. travnja, gdje će svijetu prezentirati našu ponudu cikloturizma.  

Riječ je o najznačajnijem specijaliziranom sajmu posvećenom cikloturizmu u Italiji, koji okuplja destinacije, profesionalce i ljubitelje biciklizma iz cijele Europe. 

Zagrebačka županija kao atraktivna cikloturistička destinacija prezentira brojne rute i iskustva koje spajaju prirodne ljepote, kulturnu baštinu i eno-gastronomsku ponudu. Na sajmu su, uz Turističku zajednicu Zagrebačke županije, prisutne i lokalne turističke zajednice iz Dugog Sela i Samobora, koje predstavljaju svoje cikloturističke projekte i bogatu ponudu. 

– Naša županija pozicionirala se kao nezaobilazna cikloturistička destinacija Hrvatske, s više od 1.000 kilometara uređenih biciklističkih ruta koje povezuju gradove, vinske ceste, kulturne atrakcije i parkove prirode. Sudjelovanje na Fiera del Cicloturismo još je jedan iskorak prema međunarodnom tržištu i cikloturistima koji su, sve više, u potrazi za autentičnim destinacijama. Sudjelovanjem na ovakvim događanjima osnažujemo konkurentnost i povećavamo vidljivost naše turističke destinacije, među ključnim dionicima emitivnih tržišta – istaknula je direktorica županijske Turističke zajednice Ivana Alilović. 

Foto: Cityportal

Tradicija biciklizma u Samoboru živi još od kraja 19. stoljeća   

Samobor već desetljećima privlači izletnike, no sve više i bicikliste zahvaljujući sedam tematskih ruta koje vijugaju kroz 150 kilometara najljepših samoborskih pejzaža, od skrivenih šuma, vidikovaca i vinskih cesta, pa sve do Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Vožnja biciklom ovdje nije samo rekreacija, već i prilika za uživanje u povijesti, gastronomiji i prirodnim ljepotama, a tradicija biciklizma živi u ovom kraju još od kraja 19. stoljeća. 

– Samobor je već prepoznat kao omiljeno odredište za dnevne izlete, a uz vrhunsku gastronomiju i kulturne sadržaje, nudimo i bogatu biciklističku ponudu te razne outdoor aktivnosti. Vjerujemo kako će nas posjetitelji sajma prepoznati kao destinaciju idealnu za sve profile biciklista, od rekreativaca do profesionalaca – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Samobora Iva Pehar. 

Dugo Selo mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza 

S druge strane, Dugo Selo, u neposrednoj blizini Zagreba, razvija projekt nove outdoor destinacije u suradnji sa Svetim Ivanom Zelinom i Vrbovcem, kreirajući mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza idealnih za istraživanje pitomih brežuljaka, vinskih cesta i skrivenih kutaka istočnog dijela Zagrebačke županije. 

– Dugo Selo posljednjih godina intenzivno razvija biciklističku infrastrukturu i manifestacije, čime postajemo sve privlačnija destinacija i za ljubitelje aktivnog odmora i za biciklističke profesionalce, sudionike nacionalnih i međunarodnih natjecanja na dugoselskom pumptracku. Sajam u Bologni idealna je prilika da predstavimo potencijale i specifičnosti našeg područja, posebno stoga što se nalazimo na jednoj od najatraktivnijih ruta Zagrebačke županije – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Dugog Sela Karmela Vukov Colić. 

Foto: Samir Kurtagić

Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica 

Zagrebačka županija i ovaj vikend živi u znaku sporta i rekreacije. U subotu i nedjelju, 5. i 6. travnja, u Svetoj Nedelji održava se Spartan Santa Domenica, jedinstvena adrenalinska utrka poznatog svjetskog brenda Spartan. Očekuju se brojni natjecatelji iz Hrvatske i inozemstva, koji će na atraktivnim stazama ispitati vlastite granice izdržljivosti, snage i izdržavanja. Utrka Spartan Santa Domenica važan je dodatak sportskoj i outdoor ponudi Zagrebačke županije te potvrda njezina statusa kao jedne od vodećih destinacija u području aktivnog turizma. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom

Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…

Objavljeno

na

Objavio/la

Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…

I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.

Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.

– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.

– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.

Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…

Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.

Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.

Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.

– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.

Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…

Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.

Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.

– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!

– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.