Poveži se s nama

Vijesti

Donosimo biografije četvero kandidata za župana Zagrebačke županije

Uz izbor župana, trebat će na ovim izborima popuniti i 47 mjesta u skupštini

Objavljeno

Zagrebačka županija treća je po veličini u Hrvatskoj, s više od 300 tisuća stanovnika odmah je iza Splitsko-dalmatinske i Grada Zagreba. Zagrebačka županija u prošloj je godini imala proračun “težak” gotovo pola milijarde kuna. I samo su ova dva razloga dovoljno dobro objašnjenje zašto će se voditi velika bitka za mjesto župana jedne takve županije. Točnije, troje kandidata borit će se da s te pozicije “sruši” čovjeka koji je župan već punih 20 godina.

Teritorijalni ustroj koji uključuje 20 županija i Grad Zagreb kao izdvojenu jedinicu uspostavljen je u prosincu 1992. godine, a od 1. siječnja 1997. Zagrebačka županija je u aktualnim granicama. Za župana je tad izabran Branimir Pasecky, HDZ-ov kandidat, koji je četiri godine poslije izgubio izbore od Stjepana Kožića, člana HSS-a.

05.07.2020., Zagreb – Gradjani se uglavnom pridrzavaju epidemioloskih mjera te nose zastitne maske na biralistima tijekom parlamentarnih izbora 2020. Photo: Robert Anic/PIXSELL

Od tad do danas upravo je Kožić na tome mjestu, jer dobio je izbore još četiri puta nakon toga, čime je postao najdugovječniji župan u Hrvatskoj. U nedjelju, 16. svibnja, ići će po svoj šesti mandat, ovoga puta kao nezavisni kandidat kojeg podupire pet stranaka – HDZ, HNS, BM365, HSLS i HSU.

Sve procjene i prognoze kažu kako će i ovaj put Kožić biti favorit za još jednu pobjedu, no na naklonost birača računa i dvoje ekonomista. Mihael Zmajlović, bivši gradonačelnik Jastrebarskog, saborski zastupnik i ministar u Vladi Zorana Milanovića u kampanju je ušao sa sloganom “Župan kakvog trebam”, dok mu je jedna od glavnih točaka kampanje ideja da Velika Gorica, kao najveći grad, postane i glavni grad Zagrebačke županije.

Jedina žena koja je odlučila krenuti u ovu političku bitku je magistra ekonomije iz Svete Nedelje, Ana Bolšec, koja je izbor čelnika stranke Fokus, među čijim je osnivačima bila i ova kandidatkinja, čiji je slogan u kampanji “Županica za primjer drugima”.

Bez izraženog slogana u kampanju je ušao Velikogoričanin Domagoj Lovrić, pravnik i sin Zvonimira Lovrića, kandidata za gradonačelnika Velike Gorice. I tata i sin kandidati su Domovinskog pokreta.

Međutim, nije Lovrić i jedini Velikogoričanin čije će ime pisati na listiću kojim ćemo birati župana, odnosno županicu. Ervin Kolarec, dojučerašnji zamjenik velikogoričkoga gradonačelnika, kandidat je za Kožićeva zamjenika, dok je dosadašnja županijska pročelnica Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, sport i tehničku kulturu Mirela Katalenac kandidirana za Zmajlovićevu zamjenicu. Međutim, ni to nije sve od Velikogoričana. Naime, za zamjenicu Ane Bolšec kandidra Ivana Pukljak, koja živi u Lukavcu…

Uz izbor župana, trebat će na ovim izborima popuniti i 47 mjesta u skupštini.

DOMAGOJ LOVRIĆ

Domagoj Lovrić (41) kandidat Domovinskog pokreta, zaposlen je kao pravnik u Croatia Osiguranju. Rođen u Zagrebu, odrastao u Osijeku, a ratne 1991. seli u Veliku Goricu. Tu je dovršio osnovnu školu i Gimnaziju Velika Gorica, a na studij je ponovno otišao u Osijek, na Pravni fakultet. Ubrzo je dobio dvije ponude za posao u Zagrebu te se vratio živjeti u Goricu.

Oženjen je i otac dviju djevojčica te s ponosom ističe kako živi pravi obiteljski život. S obitelji odlazi na izlete u prirodu, a kad god imaju vremena, odlaze u planine. U slobodno vrijeme bavi se i trčanjem. Dugo godina amaterski se bavio glazbom, svirao gitaru i pjevao, a u mladosti je čak bio u metal bendu.

– To je bila tinejdžerska faza revolta i bunta. I Winston Churchill je rekao “Tko u mladosti nije ljevičar, nema srca, a tko u zreloj dobi nije desničar, nema pameti” – kroz smijeh je kazao Lovrić i dodao kako se on usudi reći što misli.

– Imam potrebu, sad kad su djeca malo veća i kad imam nešto više vremena, utjecati da se nešto dobro dogodi u našoj sredini. Kao korporativni pravnik koji radi u uređenom sistemu ne mogu vjerovati da naša država, naša regionalna i lokalna samouprava, ne funkcionira – kaže Lovrić.

Poticaj da se politički aktivira je, kaže, evanđelje Isusa Krista. Po uzoru na njega, želi govoriti istinu i raditi iz ljubavi prema drugima.

– I supruga i ja imamo dobre plaće i meni ovo ne treba. Ja sam se politički aktivirao iz čiste ljubavi prema mojim Goričanima i građanima jer više ne mogu gledati da mi država propada pred nosom! – zaključio je Lovrić.

ANA BOLŠEC

Ana Bolšec ove će godine napuniti 35 godina. Rođena je u Zagrebu, a odrasla u Svetoj Nedelji, točnije u Bestovju. Nakon osnovne škole u Podsusedu, završila je Srednju ekonomsku, trgovačku i ugostiteljsku školu u Samoboru, a studirala na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, gdje je pet godina i živjela. Ova magistra ekonomije završila je i pedagoško doobrazovanje kako bi mogla predavati stručne predmete. Radi kao analitičar u osiguravajućem društvu te se bavi financijskim i pitanjima rizika.

Kandidatkinja stranke FOKUS za županicu najviše uživa u druženju s obitelji. Naime, Ana Bolšec dolazi iz velike obitelji, koju čini devetero braće i sestara, a sad je tu već mnoštvo nećaka i nećakinja, starih od dva mjeseca do 19 godina. Obitelj često uživa u obiteljskim ritualima, druženju vikendima bez mobitela i interneta.

– Trudimo se aktivno iskoristiti vrijeme koje imamo. Igramo igre iz naše mladosti, ali i planinarimo, vozimo bicikl i igramo društvene igre. Prilično smo povezani i trudimo se baviti jedni drugima – ističe Ana Bolšec.

Bolšec uživa i u sportskim aktivnostima. Rekreativno se bavi trčanjem, rolanjem, planinarenjem i vožnjom biciklom.

– Mislim da je došlo vrijeme da se politički aktiviram. Mislim da je stranka FOKUS jedna lijepa priča mladih i sposobnih ljudi. Sviđa mi se biti dio nečega što se stvara ispočetka bez utega i opterećenosti iz prošlosti. Svojim kvalitetama i znanjem mislim da mogu pridonijeti tome i promjenama – zaključila je Bolšec.

MIHAEL ZMAJLOVIĆ

Mihael Zmajlović je rođen u Zagrebu 1978. godine, no kaže da je rođeni Jaskanac. U drugoj polovici 80-ih pohađao je osnovnu školu “Ljubo Babić” u Jastrebarskom, da bi zatim upisao MIOC. U gimnazijskim danima se aktivno bavio rukometom, a u to vrijeme formira svoj glazbeni ukus koji se bazira na rocku (Azra, The Doors, Eric Clapton…) što je u to vrijeme bila i svojevrsna svjetonazorska odrednica. Nakon gimnazije, unatoč interesu za matematiku, fiziku i filozofiju, odlučio upisati Ekonomski fakultet. Vrlo brzo primijetio ga je profesor Mato Crkvenac, koji ga je pozvao za demonstratora, a pred kraj treće godine mu je ponuđena stipendija za jednogodišnji program JOSZEF na Ekonomskom fakultetu u Beču, koju Zmajlović i prihvaća.

Za vrijeme studija Zmajlović je učio talijanski jezik te bio član Hrvatske studentske asocijacije, a tad se razvila i ljubav prema jazzu.

Po povratku iz Beča, sa Zvonimirom Novoselom je pokrenuo političku inicijativu “Glas mladih” i na lokalnim izborim 2001. godine sa svojom nezavisnom listom uspjeli su ući u jaskansko gradsko vijeće. Zajedno sa koalicijom HSS-HNS-SDP formiraju lokalnu vlast, a Zmajlović s 23 godine postaje članom Gradskog poglavarstva.

Zmajlović 2005. u suradnji s Ivicom Račanom oživljava posrnuli jaskanski SDP, kojem postaje i predsjednik, a 2010. preuzeo je i županijsku organizaciju.

Gradonačelnik Jastrebarskog postao je 2009. godine, i to već u prvom krugu. Dvije godine poslije postaje saborski zastupnik, a od 2012. do 2016. bio je ministar zaštite okoliša i prirode. U sljedeće četiri godine ponovno je bio zastupnik.

Mihael Zmajlović je oženjen za Mariju Presečki Zmajlović, profesoricu rehabilitacije s kojom ima dvije kćeri. Zmajlović slobodno vrijeme provodi, kaže, uz prijatelje iz djetinjstva, prijatelje iz stranke i grada. Radi održavanja kondicije često igra badminton i vozi bicikl. Posebno drag hobi Zmajloviću je enologija.

STJEPAN KOŽIĆ

Dugogodišnji župan rođen je u Gornjoj Drenovi kod Svetog Ivana Zeline, 15. studenoga 1952. godine. U Omilju pohađa prva četiri razreda osnovne škole, a ostale razrede u Nespešu. U tom kraju provodi rano djetinjstvo te završava osnovno obrazovanje.

U Zagrebu 1971. završava srednju tehničku školu, stječe zvanje strojarskog tehničara. Uz rad, 1975. godine završava i Višu tehničku školu u Zagrebu i postaje inženjer strojarstva, a zatim upisuje Fakultet organizacije rada u Kranju gdje je diplomirao 1986. godine.

Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu upisuje magisterij iz Organizacije i upravljanja te 1994. stječe titulu magistra ekonomskih znanosti. Tijekom školovanja punih 18 godina radi u Industrogradnji Zagreb. 1991. godine, s početkom rata, angažira se u Zelini i preuzima brigu o Fondu u stambeno-komunalnom gospodarstvu Općine Sv. I. Zelina kao direktor Fonda i voditelj projekta plinofikacije Općine.

Pomoćnik pročelnika Ureda za gospodarstvo Zagrebačke županije postaje 1996. godine te nakon godine dana postaje pročelnik Ureda. Nakon toga preuzima funkciju ravnatelja Županijske uprave za ceste koju obnaša od 1998. do lipnja 2001. godine kada postaje župan Zagrebačke županije.

U političkom životu, obnašao je brojne dužnosti u HSS-u: član Predsjedništva, član Glavnog odbora, potpredsjednik Županijske organizacije, predsjednik gradske organizacije HSS Sv. I. Zeline. Od 2009. godine bio je predsjednik Županijske organizacije HSS-a Zagrebačke županije, a od 2016. godine obnašao dužnost potpredsjednika HSS-a.

U devetom sazivu Hrvatskog sabora, konstituiranom 2016. godine, izabran je za saborskog zastupnika, ali zbog nespojivosti dužnosti mandat je stavio na mirovanje.

U lipnju 2018. godine napušta HSS te 16. lipnja 2018. osniva novu političku opciju “Stjepan Kožić – nezavisna lista” na čijem je čelu.

Oženjen je i otac troje djece. Živi u Sv. Ivanu Zelini u obiteljskoj kući te uz rad u vlastitom vinogradu, voli čitati knjigu, pogledati film…

Priča iz kvarta

Priča o fanatizmu i uspjehu: ‘Ja sam Dario, MMA borac s goričke Hitne…’

Pacijenti me znaju čudno gledati kad ih dočekam s masnicom na oku…, sa smiješkom kaže Dario Grgić (19), Velikogoričanin koji radi 12 sati kao medicinski tehničar, pa juri na trening

Objavljeno

on

Zamislite situaciju… Dolazite na goričku Hitnu pomoć, s XY zdravstvenim problemom, a dočeka vas mišićavi ćelavi mladić s masnicom ispod oka! Na prvu zvuči pomalo zastrašujuće, ali to lako se može dogoditi. I nije uopće zastrašujuće.

– Da, od 1. srpnja radim u našoj Hitnoj, i znalo se događati da dođem na posao s masnicom. Kolege su se već naviknute na to, ali zato me pacijenti znaju čudno gledati, ha, ha – priča nam Dario Grgić, 19-godišnji Velikogoričanin, po zanimanju medicinski tehničar, koji je početkom listopada ušao u svijet MMA borbi.

Kombinacija je to kakva se ne viđa često, ali nećete često vidjeti ni dečka poput Darija. Iz njega pršti energija, i sam će reći da je “pomalo hiperaktivan”, a fanatizam kojim je posvećen sportu nemoguće je ne primijetiti već na prvu.

– Obožavam ovaj sport, obožavam energiju i atmosferu dvorane, treninga. Došao sam na prvi trening s 12 godina, kao mali debeljko, i odmah se zaljubio u sve ovo. Nikad ne propuštam trening, čak i kad sam imao slomljenu ruku, bio sam svaki dan u dvorani i gledao ostale kako treniraju – još se malo predstavlja mladi Dario.

Za njega se prvi put čulo 2019., nakon što je osvojio dvije medalje na Europskom jiu-jitsu prvenstvu. Od samih početaka bio je u hrvačkim sportovima, vrlo uspješan i u grapplingu, no početkom ove godine pala je definitivna odluka: vrijeme je za MMA!

– Od jiu-jitse i grapplinga, realno, ne može se živjeti, dok je u MMA-u to ipak kudikamo lakše. A ja to želim, u budućnosti se vidim kao profesionalni sportaš koji se bavi samo time, koji trenira dvaput dnevno i bori se na visokoj razini. Kad smo se vratili u dvorane nakon ovoga zadnje lockdowna potpuno sam se fokusirao na MMA. Trener Marko Bošnjak savjetovao mi je da odem trenirati u zagrebački American Top Team, a ja sam ga i poslušao. Znao sam da će turnir biti u rujnu ili listopadu i odmah sam se krenuo pripremati – govori Dario.

Zagrebački turnir organizacije Fight nation championship okupio je sve najbolje klubove iz regije, sve najbolje amaterske borce, a Grgić se smjestio u polutešku kategoriju (do 93 kg) kod mlađih seniora.

– Imao sam dvije borbe. U prvoj sam za svega 30-ak sekundi pobijedio Davida Trivunovića, a onda sam u finalu kroz sve tri runde u parteru dominirao protiv Noela Perkovića iz Pule, kojem je trener Zelg Galešić. Osjećaj je bio fenomelana, čestitke su stizale sa svih strana, a ja sam iznimno sretan, ali i zahvalan svom timu. U kutu su mi bili poznati hrvač Dominik Etlinger, koji mi je jako puno pomogao u pripremama, Djani Barbir bio je zadužen za ‘stojku’, a naš Goričanin Stipe Todorić za jiu-jistu. Uz njih, naravno, radio sam i sa svojim trenerom Bošnjakom – ističe Dario, čime će otvoriti jedan novi dio priče.

– Trener Marko Bošnjak mi je, bez imalo pretjerivanja, kao drugi otac. Uz mene je od prvog dana kad sam došao u dvoranu, sve smo prošli zajedno i ne mogu ni opisati koliko sam mu zahvalan na svemu. Cijelo ovo ljeto proveli smo u dvorani, odrekli smo se i mora, satima trenirali po onim strašnim vrućinama…

I sve to, podsjetimo, nakon što je odradio svoju smjenu na Hitnoj. Na proljeće je završio školu i odmah se zaposlio, pa mu dani ponekad izgledaju potpuno “ludo”.

– Radim smjenu od 7 do 19 sati, odradim svojih 12 sati, i tako tri ili četiri puta tjedno. Nakon posla odmah jurim na trening, koji kreće već nakon pola sata, ali nije mi to nikakav problema. Naviknut sam na takav ritam još iz srednje škole, kad su mi dani izgledali prilično slično… A one dane kad sam slobodan iskoristim da odradim dva treninga. I uživam u svemu.

Dario uživa, ali njegovi roditelji vjerojatno naš i ne. Nije im lako gledati borbe…

– Iskreno, ni mama ni tata nisu baš presretni što se bavim ovime, ali to je i normalno, pa koji bi roditelj želio gledati sina kako se tuče? Iako, ja to tako ne gledam… Unatoč tome, roditelji su mi velika podrška, daju mi slobodu da donosim svoje odluke i da imam svoj put. Uostalom, vidjeli su i oni da sve ovo donosi i puno benefita. Recimo, dok su moji vršnjaci izlazili, opijali se ili što već radili, ja sam cijelu srednju školu proveo u dvorani, na treninzima. Jednostavno volim ovaj sport, volim se natjecati, a kako sam antitalent za nogomet, košarku i takve sportove, ovo mi je zapravo i jedino preostalo – sa smiješkom priča Dario.

Imala je već Velika Gorica predstavnika u svijetu MMA-a, pamtimo Damira Mirenića i Ivana Smolčića, ali ovaj klinac djeluje kao netko tko bi mogao otići na još više razine. Iako, nema žurbe…

– Baš tako, ne želim žuriti. Možda izgledam veliko, ali moje tijelo i dalje ima samo 19 godina, još se razvija, a među profesionalce ne želim prije nego što za to budem potpuno spreman. Sad mi je plan raditi na sebi, u svakom segmentu napredovati iz treninga u trening, pa sljedeće godine, kad se ukaže prilika, ponovno ući u ring. Važno je imati što bolju amatersku karijeru, jer tako je puno lakše ući među profesionalce.

Ušao je u svijet borilačkog sporta s 12 godina, imao je samo 13 kad je osvojio broncu u grapplingu među 16-godišnjacima, sa 17 je uzimao europske medalje, a s 19 otvara novo poglavlje. I nije nemoguće da ovog dečka u budućnosti gledamo i na najvećim borilačkim pozornicama. Uz ovakvu strast, uz ovoliko rada, sve je moguće.

– Dok je bio lockdown, trenirao sam svaki dan. Ne u dvorani, ali sve se može kad ima volje. Trčao sam, radio vježbe snage, nešto sam složio i kod prijatelja u garaži… Poludio bih bez treninga – govori Dario, ćelavi i mišićavi tip s goričke Hitne.

– Uživam na Hitnoj, kolege su super, učim uz njih svaki dan, a oni za mene navijaju. Evo, kad sam se borio, cijela noćna smjena je gledala moje borbe, bodrila me…

Nastavi čitati

Vijesti

Via Kino u Tuđmancu: Malo tartufa, malo gina, fine klope i jedan film

U organizaciji Turističke zajednice Zagrebačke županije, u nedjelju poslijepodne u Velikoj Gorici nudi se sjajan način za provesti sunčani dan

Objavljeno

on

Od ranog jutra se u Parku Franje Tuđmana, uz uobičajnu “gungulu” u kafićima i dječju graju na okolnim zabavnim sadržajima, pripremala i manifestacija koja će upotpuniti poslijepodnevne sate jedne sunčane jesenske nedjelje. Postavljala se konstrukcija, radnici su kao mravi odrađivali jedan po jedan dio posla i samo jedna kavica na obližnjoj terasi bila je dovoljna da se dobiju obrisi scenografije koja će u upotrebu biti puštena od 17 sati.

Manifestacija koja se priprema zove se “Via Kino”, organizator je Turistička zajednica Zagrebačke županije, a najavljeni program djeluje kao nešto što bi bilo šteta propustiti. Bit će to spoj filmske i gastronomske ponude, a u cijelu priču uključeni su tartufi, kesteni, gin i film. Na prvu možda pomalo neobična kombinacija, ali sve govori da će biti i prilično zanimljivo. I ukusno.

Od 18.30 sati na velikom platnu u Tuđmancu prikazivat će se film “The Blues Brothers”, to je termin koji svi zainteresirani trebaju zapisati, no isplati se doći do središnjeg velikogoričkog parka i nešto prije toga. Naime, prije filma će tartufar prezentirati posjetiteljima kako izgleda lov na tartufe, a nakon toga će se Goričani i njihovi gosti moći okrijepiti autohtonim ginom destilerije Brigljević. Uz to, bit će tu i food truck specijaliteti Marina Medaka, što govori da će za svakoga biti po nešto…

Nastavi čitati

Sport

Kurilovec na Udarniku razmontirao petrinjsku Mladost

Objavljeno

on

3. HNL središte, 12. kolo

KURILOVEC – MLADOST (P) 7:0

Jednosmjerna utakmica koja je trasirana u prvom dijelu, posebno od 16. do 21. minute kada su redom poentirali kurilovečki igrači Popović, Tolj i Bakula. Petrinjski nogometaši zasigurno nisu ni slutili da ih čeka pravi rezultatski potop na kurilovečkom Udarniku. U drugom udarnom valu koji je krenuo na gostujuća vrata od 29. minute domaći su sve nemilosrdniji prema gostima, Tolj je upisao svoj drugi pogodak. Selman pet minuta kasnije prvijenac, da bi prvu dionicu utakmice s pola tuceta u petrinjskoj mreži zaključio drugim pogotkom Popović. Bilo je to odlično poluvrijeme Kurilovca.

U drugom poluvremenu dosta izmjena u sastavima na obje strane. Kurilovčani očito bez velike motivacije, jer bila je to samo formalnost, Petrinjci pak konsolidiraju redove. U “razbijanju” Mladosti 7:0 rezultatski je utakmicu zaključio Marelja u 72. minuti. Spomenimo da je momčad Kurilovca danas vodio s klupe Dinko Livada – zbog odsustva trenera Senada Harambašića radi privatnih obveza.

VELIKA GORICA. SRC Udarnik. Gledatelja 70. Sudac: Hren. Pomoćnici: Bišić i Bošnjak (svi iz Zagreba).

STRIJELCI: 1:0 – Popović (16), 2:0 – Tolj (19), 3:0 – Bakula (21), 4:0 – Tolj (29), 5:0 – Selman (34), 6:0 – Popović (39), 7:0 – Marelja (72).

KURILOVEC: Išek, Popović, Resler (od 46. Bagramyan), Tolj (od 46. Beganović), Selman (od 64. Župetić), Bakula (od 59. Marelja), Bolješić, Zubak, Završki, Radoš (od 59. Kušec), Saiti. Trener: Dinko Livada.

MLADOST (P): Jelavić, Dolovčak, Mašić (od 46. Korečić), Hadžić (od 46. Papić), Lovrić, Bužanić, Ćavar, Vučak (od 46. Gršić), Amoateng (od 61. Perić), Balen, Marović (od 46. Cvitanović). Trener: Boris Perković.

Nastavi čitati

Reporter 409 - 21.10.2021.

Facebook

Izdvojeno