Prvenstvena stanka je u tijeku, sve oči nogometne javnosti uperene su prema onome što se događa oko reprezentacije uoči ogleda s Turskom na osječkoj Opus Areni, pa bi u tom smislu gotovo neprimjećeno prošlo gostovanje nogometaša Gorice kod NK Bilogore 91 u Grubišnom Polju. Prošlo bi tako da Gorica na ovom nogometnom izletu nije doživjela poraz. Domaćin je slavio 1-0 protiv kluba koji drži četvrto mjesto na tablici HNL-a, time ispisao jednu od najljepših stranica u svojoj povijesti, a treneru Gorice Dinku Jeličiću ponudio odgovore na neka pitanja koja bi se mogla otvarati u budućnosti.
– Treneru, zašto ja ne igram više, zašto nemam minutažu? – zapitat će tako možda netko od igrača iz drugog plana u razdoblju pred nama, a Jeličić će imati što za reći u jednoj rečenici:
– Sjećaš li se Grubišnog Polja?
I tu će negdje moći prestati objašnjavanja bilo koje vrste. Goričani su otišli na gostovanje kod kluba iz petog ranga, predstavili su se u šarolikom sastavu, s velikim brojem juniora, ali i s idejom da svaki od tih igrača i u ovakvoj utakmici pokaže da zaslužuje više, da bi morao imati bolji status i u onim “pravim”, natjecateljskim utakmicama. Nažalost po njih, ali i po Goricu, nije se dogodilo…
Nema tu potrebe koristiti riječi poput “sramota” ili “bruka”, iako to možda ne bi bilo ni potpuno pogrešno, ali u svakom slučaju radi se o neugodnoj situaciji. Gorica je dugo i mukotrpno gradila svoj imidž, pokušavala se profilirati u klub koji je ozbiljan na svim razinama, a događaji kao što je ovaj od srijede poslijepodne ne rade u prilog tome. Ne mora Gorica, naravno, dobiti ovakvu utakmicu 10-0, pogotovo ne kad su u sastavu u najvećoj mjeri juniori, ali ne mora baš ni izgubiti. Pri čemu, recimo i to, domaćin još i nije uspio realizirati jedanaesterac, kojeg je obranio Jan Paolo Debijađi.
Gorica je, inače, startala sa četvorkom Munskgaard, Matković, Leš, Vuko ispred Debijađija, u sredini su zaigrali juniori Tkalčević i Sagna, ispred njih Iračanin Hameed te juniori Fall i Nezirović, a u vrhu napada Ante Matej Jurić. Ulazili su kasnije i neki prvotimci, minute dobili igrači poput Blummela, Matavža i još nekih, ali nije išlo. Štoviše, Gorica nije uspjela čak ni stvoriti poštenu priliku, što će puno toga reći. O motivaciji jednih i drugih, ali i o mogućnostima tih klinaca koji dolaze. Koji se nadaju da će uskoro u prvu momčad, koji su se mogli iz prve ruke uvjeriti koliko je još dalek put pred njima.
Nakon svega, dobro se pojelo, popilo i podružilo, gledajući to iz perspektive van terena bilo je to lijepo i ugodno provedeno vrijeme kod ljubaznih domaćina, koji su dobili i poklone od naše ekspedicije, odradili i fotografiranje za dugo sjećanje… I to je bitno, graditi odnose i prijateljstva s klubovima ove razine, ali u svemu tome bi trebalo razmišljati i o onome što je baza. O nogometu. Ovako, iće i piće je sve što je ostalo pozitivno s ovog izleta.
Bitno drukčiju Goricu, i igrački i pristupom, gledat ćemo u subotu, kad je dogovoreno novo gostovanje, ovoga puta u Sloveniji, kod ljubljanske Olimpije. Ni tu rezultat neće biti primaran, ali definitivno će morati biti važniji nego što je bio ovoga puta.
Jer ovo je, unatoč svim pozitivnim detaljima, ispalo bezveze…