HOTNEWS
Dobrodošli u Lukavec: Vještice na lomači, susjedi na lopati, a prva slova u dvorcu…
Selo od 1200 ljudi ima bogatu povijest, složnu sadašnjost i perspektivnu budućnost.
Lukavčani se rađaju i pokapaju u Zagrebu. Tamo se i krste i vjenčaju. Da bi došli do Velike Gorice školarci prvo moraju do Odre kako bi u Zagrebu dočekali bus za svoj grad. No, vezani su mještani Lukavca i za jedan i drugi grad, a svoju lokaciju smatraju izvrsnom. Blizu su dva velika grada a, opet, imaju i mir koji nudi život na selu. Cijena kvadrata nekretnine značajno je jeftinija nego u par kilometara udaljenima Odri i Hrašću, zbog čega pa im se sve više doseljavaju nove obitelji.
U Lukavec su dobrodošli svi. Koliko im je bitna složnost i napredak sela ispričali su, pomalo nespojivo, predsjednik Mjesnog odbora, ali i dva bivša predsjednika te predsjednik DVD-a. Svi su oni i u Mjesnom vijeću.
– Mi ne gledamo stranačke odnose, niti bilo što drugo. Kroz udruge se ispreplićemo, podržavamo i radimo na dobrobit mještana. Imamo spomenik svetom Florijanu koji je napravio naš mještanin akademski kipar Jurkić, a istovremeno i spomenik palim braniteljima Domovinskog rata. Tu je i spomenik palim borcima žrtvama fašističkog terora iz Narodno-oslobodilačkog rata i sve ih redovito održavamo. Kad je Dan mjesta posjećujemo sve te spomenike, polažemo vijence i palimo svijeće. Mislim da smo jako složni i ne dijelimo se ni po kojem razlogu – kazao je Zlatko Sedmak.
Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Lukavčani su zajedničkim snagama izgradili i crkvu nakon što se za to izborio monjsinjor Ladislav Lojina.
– Radilo se na rede, po ulicama. Išlo se raditi, kuhati radnicima i prenašati materijal. Cijeli Lukavec je bio angažiran, a tako je izgledalo i kad su ljudi kuće gradili. Samo se postavilo gdje će se deka betonirati, a odmah si vidio ljude kako s lopatama idu pomagati susjedu, obitelji… Ja se sjećam kao klinac kako su jedni drugima pomagali maksimalno – kazao je Sedmak.
Udruge, uz ljude, čine jedno veliko bogatstvo Lukavca. U mjestu djeluje 10-ak udruga. DVD je nedavno proslavio 110 godina postojanja, a tu su i KUD Stari grad Lukavec, NK Lukavec, nekadašnji Partizan Lukavec, Udruga umirovljenika koja broji oko 100 članova. U mjestu još djeluju i braniteljska te Udruga ljubitelja malih životinja. Ne treba zaboraviti ni lovačku i dvije streljačke udruge te dvije sučije Plemenite općine turopoljske.
Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Sada je u Lukavcu živo, udruge su aktivne i većina u njima može pronaći nešto za sebe. Tu su i pojedinci koji svojim poslovima ipak obogaćuju i život mjesta, pa se tako u ovom selu od 1.260 stanovnika može rekreativno igrati tenis, ali i učiti strani jezik. No, nekada se u ovom rubnom gradskom mjestu drugačije živjelo. Povijest poput njihvoe neke bi europske države već odavno iskoristile. No, Turopolje još nije prepoznalo ovaj potencijal. No, nikad nije kasno.
– Lukavec se prvi put spominje 1225. u buli kralja Bele IV, u kojem on Turopoljcima daje slobodu i plemstvo. U Lukavcu im daje prva polja, dakle zemljišta. Pretpostavljamo da je onda Lukavec i nešto stariji, ali uvijek se obljetnice slave po prvom zapisu, pa će tako onda biti i kod nas – kazao je Ivan Kos i dodao kako će mjesto 2025. proslaviti 800 godina od prvog spomena Lukavca.
Prvotno je Lukavec bio podijeljen u dva dijela – Gornji i Donji. Mjesto gdje je Vatrogasni dom je Gornji Lukavec, a Donji je južno od potoka Lipnice i uz Ulicu Luži, uz Stari grad Lukavec. Donji Lukavec je po zapisima stariji, a po popisu stanovništva iz 14. stoljeća imao je i više stanovnika.
– Moja baka je iz Donjeg Lukavca, a moj djed Nikola je bio iz Gornjeg Lukavca i trebao je posebne dozvole da ode kod nje jer bi inače istukli na starome mostu. To je nekad tako bilo, ratno stanje – priča nam Marinko Cerovski, predsjednik DVD-a.
Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Život Lukavca dugo se stoljeća vrtio oko dvorca. U njemu je dugo bila škola, a generacije mještana upravo su u kinu u tvrđavi pogledale svoj prvi film. I danas se sjećaju Tarzana kojeg su ovdje gledali. Svoje mjesto u starim zidinama jedno je vrijeme imala i trgovina građevinskog materijala.
– Kino je tu bilo poslije Drugog svjetskog rata. Ja se sjećam svoje generacije i već je 60-ih gore bilo kino. U drvenoj prostoriji, takozvano spremište, današnjeg Društvenog doma bio je prvi televizor u selu. Cijelo selo je dolazilo gledati dnevnik – prisjeća se Sedmak, a Kos dodaje kako je 1. prosinca 1912. počela s radom škola u Lukavcu, a prvi đaci pisati su učili upravo u dvorcu.
Osim ljepote, Stari grad Lukavec čuva i neke sasvim posebne priče. Ona najzanimljivija, vrijedna romana, vezana je uz mračno razdoblje naše povijesti. Naime, upravo je u Lukavcu spaljena zadnja „vještica“ u ovom dijelu Europe. U dvorcu je čak postojao i „coprnički“ zatvor te su se tu održavala suđenja vješticama. I Marija Jurić-Zagorka velik dio radnje romana “Kći Lotrščaka” smjestila se u Turopolje, upravo u starom gradu Lukavcu gdje su prema njenim riječima vještice često stizale u pohode.
– Najgora je bila 1733. godina kad je na lomači spaljeno 10 nevinih žena, a pišu i imena sudaca, svjedoka i tih žena u starim zapisima. Da Grad ima interesa urediti dvorac, mogla bi se napraviti priča od prvog spomena do danas, to je 800 godina povijesti u kojoj bi se zasigurno našle zanimljive priče i legende – priča Kos, a na njega se nadovezao i predsjednik Mjesnog odbora Ivica Marčec te kazao kako osim s turističkim atrakcijama Lukavec ima problem i s potopljenim cestama, oborinskom kanalizacijom i nedovoljno opremljenim vrtićem, a nadaju se da će uskoro mjesto dobiti i nogostup, ali i plin.
Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Bez obzira na to, Lukavec nema problema s odljevom stanovništva, a mještani su aktivni u svojim udrugama i ponosni na svoju povijest i uspjehe svih svojih društava. I ta složnost poziv je svima da posjete Lukavec, uskoro, nadaju se, i uz dobru turističku priču.
HOTNEWS
Božićni običaji “kak negda” – u Turopolju su Badnjak i Božić više od blagdana
U središtu običaja oduvijek su bile žene kao čuvarice doma, vjere i predaje.
U vrijeme prije televizora… tako bismo mogli datirati današnju priču, koja svjedoči o istinskoj povezanosti u obitelji i ritualima Turopoljaca i Turopoljki u božićno vrijeme.
Da ne bi bilo zaboravljeno, ostalo na vremenskoj crti koja blijedi kako starije stanovništvo nestaje, Etno udruga Kurilovec svojevremeno je snimila predstavu Nešto staro, nešto novo gdje je ekranizirala “Božić kak negda”, po ideji Stjepana Dianeževića i uz pomoć članova KUD-a Nova zora iz Donje Lomnice.
Zanimljivo je prisjetiti mlađe generacije svakog Badnjaka i Božića na način kako su naši preci njegovali osjećaj blagdana, posebice jer ćemo danas teško naći kuću u kojoj žive tri generacije.
– Tekst je napisao Stjepan Šipušić Kazo a u tom kratkom filmu od 15 minuta snimanom 2018. godine, možete točno vidjeti običaje kak’ su nekada bili, jer smo snimili točno po sjećanjima starijih ljudi. Htjeli smo zabilježiti i pokazati bogatu tradiciju, odnosno božićne običaje u Turopolju i Velikoj Gorici kroz tri generacije koje se za Božić okupljaju u svom domu. Svak’ radi svoje, ali se točno znalo što rade djeda i baka, mama i tata, a što djeca koja su non-stop za kompjuterom i mobitelom, i onda tu dolazi do malih razmirica i neslaganja – prisjetila se predsjednica udruge Snježana Dianežević.
Blagdani su bili jedan sveti trenutak zajedništva, pamćenja i zahvalnosti. U središtu tih običaja od uvijek bile žene – čuvarice doma, vjere i predaje.
Njihove su ruke sijale pšenicu na svetu Luciju, pripremale su badnjačku večeru, prostirale slamu, palile svijeću oko koje se obitelj okupljala u tišini, molitvi i miru.
-U takvim trenucima se rađala i božićna pjesma, tiha, ali snažna. Pjevalo se u kući, na putu prema polnoćki i nakon nje, kao iskrena radost zbog samog rođenja Spasitelja. Tom pjesmom se prenosila vjera, ljubav i identitet našeg kraja iz generacije u generaciju – ispričala je Snježana i podsjetila kako ta tradicija i dalje živi.
-Tu bogatu baštinu s ponosom nastavljamo kroz naše KUD-ove i etno udruge. Tako KUD Nova Zora, čija sam ja članica, ali i naša brojna društva, čuvaju tu turopoljsku riječ, pjesmu i nošnju, i ne samo kao uspomenu, nego kao živu tradiciju – dodala je.
Iako se vremena mijenjaju, uvijek ostaje ista nit vodilja. Zajedništvo u ritualima, koji nagovješćuju Božić.
-Nekad se umjesto modernog bora kitila jednostavna grana bora ili borovica, koju su otec i najstariji sin išli birati u šumu i donijeli su doma. Tada se ona kitila orasima, lješnjacima, žirom ili bombonima u šarenom papiru koje su pripremali djeca i žene, a kasnije su se ukrasi razvili u današnji tradicionalni bor. Zatim su dodavali jabuke božićnice koje su bile pod borom, u takozvanoj grovači, kaže Snježana.
Ono po čemu je još Badnjak bio poseban je i – slamica. Unosila se na Badnjak u kuću i to je bio zadatak najčešće najstarijeg muškarca u obitelji, uz pratnju najčešće muškog djeteta koje je nosilo badnje svjetlo, odnosno lampaš. Oni ulaze u kuću simbolizirajući štalicu u kojoj se rodio Isus. Slama se rasprostrla ispod stola i pokraj stola i djeca su se tu igrala, skakala, ležali su na slamici i najljepši osjećaj je bio taj da je obitelj na okupu.
-Za razliku od današnjeg posvećivanja velike pažnje u biranju skupih poklona, prije uopće nije bilo poklona pod borom, jer je najveći dar bila jabuka božićnica, Danas je to sve materijalizirano i izgubilo je onu svoju pravu čar Božića – podsjeća naša čuvarica tradicije i običaja, a moramo se složiti s njom. Prije je ta jednostavnost i duboko proživljavanje Božića budilo u svim članovima obitelji osjećaj povezanosti i uzajamnu ljubav.
-Moramo zato prenositi našoj djeci tu našu bogatu tradiciju, našu baštinu, da znaju kako se to nekada radilo i da je Božić doista vrijeme okupljanja, zajedništva i mira u kući, u domu i u jednoj obitelji. Zato mi je drago što mogu i ovom prilikom podsjetiti čitatelje da su u Turopolju Badnjak i Božić više od blagdana – poručila je Snježana.
(FOTO: Etno udruga Kurilovec)
HOTNEWS
FOTO Ulica Matice Hrvatske puštena u promet
U rekonstrukciju 200 metara prometnice uloženo je gotovo 550 tisuća eura.
Radovi na Ulici Matice hrvatske u Velikoj Gorici su završeni!
Dio prometnice od križanja s Kolarevom i Kurilovečkom prošao je komplatnu rekonstrukciju – komunalne infrastrukture, kolnika i pješačko-biciklističke staze, a uloženo je gotovo 550 tisuća eura.
FOTO:Mile Šola
Nakon zatvaranja u rujnu, promet je preusmjeravan obilaznim pravcima, tako da od danas stanovnici ovog dijela Velike Gorice mogu odahnuti, i zbog završetka radova i zbog protočnosti prometa.
FOTO: Mile Šola
Također, linije javnog prijevoza vraćaju se na standardne rute.
FOTO galerija:
HOTNEWS
Megablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!
“Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne…”
Djevojke iz Plesnog kluba Megablast iz Budimpešte, sa World championship stage dance 2025, donijele su zlato u Veliku Goricu.
Glavni grad Mađarske bio je domaćin Svjetskog prvenstva u show danceu na kojem su velikogoričke plesačice iz Megablasta u velikoj formaciji bile najbolje od svih natjecatelja i zasluženo nose titulu svjetskih prvakinja!
No, ovo nije jedini uspjeh – mala formacija i solistica Sara Vukadin osvojile su broncu.
-Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne, što nas je podsjetilo da se svaki trening, odricanje i trud isplatio – komentirao je doživljaj s proglašenja rezultata Gordan Križaj, predsjednik kluba.
Megablast je još jednom potvrdio svjetsku klasu i jedan je od najboljih promotora Velike Gorice diljem svijeta. Čestitamo!
HOTNEWS
Od petka nova benzinska u gradu!
KTC otvara novu benzinsku postaju u Velikoj Gorici na adresi Avenija pape Ivana Pavla II
-
Vijestiprije 3 danaZadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
-
Zanimljivostiprije 5 danaVelika Gorica i Zagreb uskoro povezani brzom željeznicom do Zračne luke Franjo Tuđman
-
Sportprije 5 danaBravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa
-
Obrazovanjeprije 2 danaFOTO Odigran Božićni malonogometni turnir Srednje strukovne škole