Sport

Dobri duh nogometa: “Zakačili” se na utakmici, pomirili se – na Instagramu!

Tijekom utakmice između Gorice i Varaždina došlo je do “koškanja” između Merveila Ndockyta i Igora Postonjskog, no strasti su se neobično brzo smirile na terenu, a dodatak je stigao i dan poslije na društvenim mrežama

Objavljeno

prije 2 godine

3. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Varaždinu nogometaši Gorice doživjeli su prekid fenomenalne pobjedničke serije pod vodstvom novog trenera Dinka Jeličića, doživjeli minimalan poraz 1-0 nakon četiri vezane pobjede, a ključan trenutak utakmice dogodio se u 26. minuti, kad je Igor Postonjski s bijele točke postavio konačan rezultat. Mogli su žaliti Goričani za propuštenim, odigrali su utakmicu u kojoj baš i nisu zaslužili poraz, ali i sam trener Jeličić to je objasnio “niveliranjem situacije”. U kolu ranije Gorica je u Puli bila u podređenom položaju pa pobijedila, ovoga puta ispalo je obrnuto…

I već dan poslije ta je utakmica iz goričke perspektive otišla u povijest, a u redovima našeg prvoligaša okrenuli su se sljedećim izazovima. Međutim, jedan detalj s varaždinskog ogleda ipak je ostao zapamćen. Zato što je drukčiji od onoga što često viđamo na nogometnim terenima, zato što su glavni akteri očito malo drukčiji nogometaši, zato što je ova sličica pokazatelj što bi nogomet trebao biti.

Upravo je kretala 76. minuta utakmice, lopta je došla do centra, a na nju su krenuli varaždinski junak Igor Postonjski, Zabočanin koji je dvije i pol godine nosio i dres Gorice, još tamo u drugoligaškim danima, od 2014. do 2017. godine, te aktualni prvotimac Gorice Merveil Ndockyt. Veznjak iz Brazavillea, glavnoga grada daleke i prijateljske Republike Kongo, nervozno je reagirao nakon prekršaja Postonjskog, koji je i uzvratio nervoznom reakcijom.

Došlo je i do kratkog naguravanja, ali sva nervoza nestala je neuobičajno brzo. Zaraćene strane su nakon svega nekoliko sekundi završile u zagrljaju, a komentator MaxSporta ovako je ispratio cijelu situaciju:

– A evo i korektnog zagrljaja, što i nije previše čudno, jer tko se može posvađati s tipom kao što je Igor Postonjski…

I to je, kažu upućeni, prilično točan opis čovjeka koji u CV-ju ima 42 nastupa u goričkom dresu. Istovremeno, nešto slično moglo bi vrijediti i za Merveila Ndockyta. Znaju to svi koji poznaju ovog 25-godišnjeg veznjaka Gorice, a potvrda je stigla dan poslije incidenta na društvenim mrežama. Video ove situacije, naime, objavljen je na Instragram stranici HRnogomet, a u komentarima su se javila oba aktera.

“Prvo, želim se ispričati svima koji će gledati ovaj video, pogotovo onima najmlađima, kojima ovo nije dobar primjer. Najvažnije od svega je užitak i ljubav prema igri koju komuniciramo prema ljudima, to je puno važnije od adrenalina koji nas nosi tijekom utakmice. Veliko hvala kapetanu Varaždina, čija je reakcija za primjer svima. Peace brate moj”, napisao je Ndockyt ispod objave, što je dovelo do reakcije Postonjskog:

“Peace bro!”

I tako je završena jedna na prvu gledano neugodna i neprimjerena situacija s terena. Uz više nego primjerene reakcije obojice, uz korektne i sportske isprike, uz pomirenje na terenu i izvan njega.

Bravo Igore, bravo Merveil!

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.