Sport

Dobri čovjek Larry

Nakon što su propale sve kombinacije koje su gurale Kristijana Kahlinu prema inozemstvu, drugi golman Laurentiu Branescu odlučio je napustiti Goricu. Svoju sreću potražit će negdje drugdje, a u Gorici će ostati velika prazina…

Objavljeno

prije 6 godina

31. siječnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jedan Rumunj unutra, drugi Rumunj van… Tako nekako to izgleda ovih dana u HNK Gorici. Došao je dugo iščekivani Ronaldo Deaconu, plemeniti vezni od kojeg se očekuje da bude veliko pojačanje, a otišao je Laurentiu Branescu, momak koji je ove jeseni kao rezervni golman čuvao leđa nedodirljivom Kristijanu Kahlini. Ne bi taj njegov odlazak možda bio toliko značajan, jer Larry nije upisao niti jedan službeni nastup za Goricu otkad je došao, ali baš zato je ova njegova priča toliko neobična. Zato što vjerojatno nikad nigdje nitko nije toliko žalio zbog odlaska rezervnoga golmana koji uopće nije branio. Zato što je Larry – ljudina!

– Di si, brate – kratka je rečenica koju smo toliko puta čuli od ovog nemoguće simpatičnog Rumunja, s prilično dobrim hrvatskim izgovorom, obavezno sa smiješkom.

Laurentiu Branescu, naš Larry, došao je u Goricu ovog ljeta kao golman velikog Juventusa, onog pravog, iz Torina. Došao je, pretpostavljalo se, kao veliko pojačanje, kao čovjek koji će “jedinicu” ukrasti Kahlini, kao zvijezda… A onda je Kale krenuo braniti kao lud, malo po malo gradio status najboljega golmana prvoligaške jeseni. I Branescu je morao čekati. Kao što je i čekao. Šutke, strpljivo, s razumijevanjem. Najblaže rečeno.

U svijetu profesionalnog sporta, znate, ima puno zavisti, ljubomore, želje za samoisticanjem, čak i “podmetanja klipova” zbog vlastite koristi… Za Larryja su sve to strani pojmovi.

– O Branescuu stvarno mogu govoriti samo pohvalno. Od toga da diže atmosferu u svlačionici, što nije lako kad si drugi golman, do toga da je stalno pozitivan, da ni u jednom trenutku ne osjećam bilo kakvu zavist ili ljubomoru. Stvarno, sve pohvale za njega, jako je dobro odgojen dečko i zahvaljujem mu za svu podršku. Prije svake utakmice mi da i neki savjet, sugestiju… Jako dobro surađujemo – govorio je jesenas Kristijan Kahlina o svom kolegi.

A kad prvi golman tako govori, sasvim je jasno da je drugi golman poseban tip. Vrijeme je prolazilo, utakmice su se nizale, Larry je uporno sjedio na klupi, ali ništa se na ovu temu nije mijenjalo. Kahlina je branio sjajno, Branescu mu davao podršku. I širio pozitivu. Toliku da je kompletna momčad vrlo emotivno doživjela njegov odlazak.

“Sretno, prijatelju! Velika podrška i fantastična osoba.”

Tim se riječima od Branescua oprostio Kahlina, a to će zapravo i najbolje opisati momka koji na najbolji mogući način utjelovljuje onu frazu “dobri duh svlačionice”. On je to doista i bio. I ne samo svlačionice, djelovao je Larry i puno šire. Jedan detalj to će najbolje opisati…

Kad bi Larryju plaća sjela na račun – a sjedala je lijepa lova, budući da ga je cijelo vrijeme plaćao Juventus, iz kojeg je došao na posudbu – “modus operandi” uvijek je bio isti. Dođe u klub, potraži čistačice, oružare, fizioterapeute… I svakome “gurne” par stotina kuna! Njemu ne znači previše, a znao je koliko će takva gesta razveseliti ljude koji ne zarađuju kao igrači… I tako svaki put, iz mjeseca u mjesec. Nije morao kupovati ljubav, svi su ga zavoljeli praktički čim je došao, čim su ga upoznali, ali Branescu je bio uporan. Optimizam, dobrota i velikodušnost kao način života? Da, tako je nekako to izgledalo.

Uostalom, čovjek ima školu za mlade golmane u Rumunjskoj, njegovi treneri rade s njima, na početku programa dočeka ih kompletna golmanska oprema, treniraju individualno… A sve to ih košta – nula kuna. Odnosno, nula rumunskih leija. Potpuno besplatno, jer to je Larryjev način da vrati dug zajednici. Majstor.

Doveo je ove zime u Veliku Goricu i zaručnicu, simpatičnu djevojku valjda pola metra nižu od njega, djelovao je kao da planira ostati ovdje još dugo, dugo. Udomaćio se, sprijateljio sa suigračima, ali i sa svima ostalima u klubu i oko njega. Pa je tako s vrijednim oružarom Pevecom imao jednu rutinu, zajedničku ljubav…

– Pevi, let’s go buncek! – povikao bi Larry, a Pevec bi se odmah krenuo organizirati kako god je znao da Rumunja odvede na njemu omiljeni buncek.

– Imamo mi to i u Rumunjskoj, ali u usporedbi s buncekom u Hrvatskoj, naš rumunjski je obično s*anje. Jednako kao što vi ovdje nemate pojma što je prava sarma. Rumunjska sarma je neusporedivo bolja od ove vaše – objašnjavao je Larry nedavno, dok smo sjedili uz kavu baš kod Peveca, u onom malom kafiću na stadionu.

Otišao je i u Medulin, vjerovao da će njegovo vrijeme doći, da će Kahlina realizirati taj najavljivani transfer u Francusku, ali na kraju je sve propalo. I Branescu je odlučio da je vrijeme za odlazak. Došao je na posudbu kako bi branio, a nije branio… I zato je logično da krene dalje. U Juventus je došao kao tinejdžer, kao velika nada, ali naravno da je bilo teško probiti se uz Buffona i društvo. Na posudbi u Dinamu iz Bukurešta branio je sjajno, stigla je i ponuda Anderlechta teška dva milijuna eura, ali Juve je to odlučio odbiti, željeli su više za tako dobroga golmana. A onda se Larry teško ozlijedio, morao na operaciju i sve je krenulo ispočetka.

I sad će krenuti opet. S navršene 24 godine ostavio je goričku epizodu iza sebe, ostavio je dubok trag, i otišao svojim putem. Sretno ti bilo, Larry, dobri čovječe…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews laurentiu branescu

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 24 minute

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.