Povežite se s nama

Sport

Dobri čovjek Larry

Nakon što su propale sve kombinacije koje su gurale Kristijana Kahlinu prema inozemstvu, drugi golman Laurentiu Branescu odlučio je napustiti Goricu. Svoju sreću potražit će negdje drugdje, a u Gorici će ostati velika prazina…

Objavljeno

prije 7 godina

na

Jedan Rumunj unutra, drugi Rumunj van… Tako nekako to izgleda ovih dana u HNK Gorici. Došao je dugo iščekivani Ronaldo Deaconu, plemeniti vezni od kojeg se očekuje da bude veliko pojačanje, a otišao je Laurentiu Branescu, momak koji je ove jeseni kao rezervni golman čuvao leđa nedodirljivom Kristijanu Kahlini. Ne bi taj njegov odlazak možda bio toliko značajan, jer Larry nije upisao niti jedan službeni nastup za Goricu otkad je došao, ali baš zato je ova njegova priča toliko neobična. Zato što vjerojatno nikad nigdje nitko nije toliko žalio zbog odlaska rezervnoga golmana koji uopće nije branio. Zato što je Larry – ljudina!

– Di si, brate – kratka je rečenica koju smo toliko puta čuli od ovog nemoguće simpatičnog Rumunja, s prilično dobrim hrvatskim izgovorom, obavezno sa smiješkom.

Laurentiu Branescu, naš Larry, došao je u Goricu ovog ljeta kao golman velikog Juventusa, onog pravog, iz Torina. Došao je, pretpostavljalo se, kao veliko pojačanje, kao čovjek koji će “jedinicu” ukrasti Kahlini, kao zvijezda… A onda je Kale krenuo braniti kao lud, malo po malo gradio status najboljega golmana prvoligaške jeseni. I Branescu je morao čekati. Kao što je i čekao. Šutke, strpljivo, s razumijevanjem. Najblaže rečeno.

U svijetu profesionalnog sporta, znate, ima puno zavisti, ljubomore, želje za samoisticanjem, čak i “podmetanja klipova” zbog vlastite koristi… Za Larryja su sve to strani pojmovi.

– O Branescuu stvarno mogu govoriti samo pohvalno. Od toga da diže atmosferu u svlačionici, što nije lako kad si drugi golman, do toga da je stalno pozitivan, da ni u jednom trenutku ne osjećam bilo kakvu zavist ili ljubomoru. Stvarno, sve pohvale za njega, jako je dobro odgojen dečko i zahvaljujem mu za svu podršku. Prije svake utakmice mi da i neki savjet, sugestiju… Jako dobro surađujemo – govorio je jesenas Kristijan Kahlina o svom kolegi.

A kad prvi golman tako govori, sasvim je jasno da je drugi golman poseban tip. Vrijeme je prolazilo, utakmice su se nizale, Larry je uporno sjedio na klupi, ali ništa se na ovu temu nije mijenjalo. Kahlina je branio sjajno, Branescu mu davao podršku. I širio pozitivu. Toliku da je kompletna momčad vrlo emotivno doživjela njegov odlazak.

“Sretno, prijatelju! Velika podrška i fantastična osoba.”

Tim se riječima od Branescua oprostio Kahlina, a to će zapravo i najbolje opisati momka koji na najbolji mogući način utjelovljuje onu frazu “dobri duh svlačionice”. On je to doista i bio. I ne samo svlačionice, djelovao je Larry i puno šire. Jedan detalj to će najbolje opisati…

Kad bi Larryju plaća sjela na račun – a sjedala je lijepa lova, budući da ga je cijelo vrijeme plaćao Juventus, iz kojeg je došao na posudbu – “modus operandi” uvijek je bio isti. Dođe u klub, potraži čistačice, oružare, fizioterapeute… I svakome “gurne” par stotina kuna! Njemu ne znači previše, a znao je koliko će takva gesta razveseliti ljude koji ne zarađuju kao igrači… I tako svaki put, iz mjeseca u mjesec. Nije morao kupovati ljubav, svi su ga zavoljeli praktički čim je došao, čim su ga upoznali, ali Branescu je bio uporan. Optimizam, dobrota i velikodušnost kao način života? Da, tako je nekako to izgledalo.

Uostalom, čovjek ima školu za mlade golmane u Rumunjskoj, njegovi treneri rade s njima, na početku programa dočeka ih kompletna golmanska oprema, treniraju individualno… A sve to ih košta – nula kuna. Odnosno, nula rumunskih leija. Potpuno besplatno, jer to je Larryjev način da vrati dug zajednici. Majstor.

Doveo je ove zime u Veliku Goricu i zaručnicu, simpatičnu djevojku valjda pola metra nižu od njega, djelovao je kao da planira ostati ovdje još dugo, dugo. Udomaćio se, sprijateljio sa suigračima, ali i sa svima ostalima u klubu i oko njega. Pa je tako s vrijednim oružarom Pevecom imao jednu rutinu, zajedničku ljubav…

– Pevi, let’s go buncek! – povikao bi Larry, a Pevec bi se odmah krenuo organizirati kako god je znao da Rumunja odvede na njemu omiljeni buncek.

– Imamo mi to i u Rumunjskoj, ali u usporedbi s buncekom u Hrvatskoj, naš rumunjski je obično s*anje. Jednako kao što vi ovdje nemate pojma što je prava sarma. Rumunjska sarma je neusporedivo bolja od ove vaše – objašnjavao je Larry nedavno, dok smo sjedili uz kavu baš kod Peveca, u onom malom kafiću na stadionu.

Otišao je i u Medulin, vjerovao da će njegovo vrijeme doći, da će Kahlina realizirati taj najavljivani transfer u Francusku, ali na kraju je sve propalo. I Branescu je odlučio da je vrijeme za odlazak. Došao je na posudbu kako bi branio, a nije branio… I zato je logično da krene dalje. U Juventus je došao kao tinejdžer, kao velika nada, ali naravno da je bilo teško probiti se uz Buffona i društvo. Na posudbi u Dinamu iz Bukurešta branio je sjajno, stigla je i ponuda Anderlechta teška dva milijuna eura, ali Juve je to odlučio odbiti, željeli su više za tako dobroga golmana. A onda se Larry teško ozlijedio, morao na operaciju i sve je krenulo ispočetka.

I sad će krenuti opet. S navršene 24 godine ostavio je goričku epizodu iza sebe, ostavio je dubok trag, i otišao svojim putem. Sretno ti bilo, Larry, dobri čovječe…

Povezane teme:

Sport

Dvije bronce za Karate klub Velika Gorica na Croatia Openu – Braica i Huzjak najbolji među hrvatskim natjecateljima

Na najjačem karate turniru u Hrvatskoj, koji je okupio 1500 natjecatelja iz 22 države, Velikogoričani su izborili vrijedne bodove za nastup na Europskom prvenstvu.

Objavljeno

prije 3 sata

na

11. listopada 2025.

Objavio/la

Prošlog vikenda, 4. i 5. listopada, u Rijeci je održan Croatia Open, najjači međunarodni karate turnir u Hrvatskoj, na kojem je nastupilo oko 1500 natjecatelja iz 22 države. Turnir je ujedno i jedan od ključnih bodovnih kriterija za odlazak na Europsko prvenstvo koje će se u veljači 2026. održati na Cipru. Karate klub Velika Gorica nastupio je s ekipom kadeta i juniora, a u konkurenciji ponajboljih europskih karatista osvojene su dvije brončane medalje, a osvojili su ih Katja Braica i Nikola Huzjak.

Katja Braica (juniorke -59 kg) do bronce je stigla nakon pet zahtjevnih mečeva. Na putu do postolja svladala je predstavnice Slovačke, Bugarske i dvije hrvatske natjecateljice, dok je u polufinalu zaustavljena od karatistice iz Slovenije.

Nikola Huzjak (juniori +76 kg) ponovio je isti uspjeh. Nakon pobjede protiv Slovaka, u drugom kolu ga je zaustavio crnogorski borac, kasniji pobjednik kategorije. U repasažu Huzjak pobjeđuje Talijana te u odlučujućem meču i hrvatske protivnike, čime osvaja broncu.

Zanimljivo je da su upravo Braica i Huzjak bili jedini hrvatski predstavnici koji su se u svojim kategorijama popeli na postolje, osiguravši pritom vrijedne bodove za nacionalni poredak.

Blizu medalje bio je i Vito Hulina (juniori -68 kg), koji je nakon nekoliko pobjeda stigao do polufinala. U borbi za broncu poražen je tijesnom odlukom sudaca te je završio na petom mjestu. Za klub su još nastupili Mia Čunčić (kadetkinje -47 kg), Franka Jerkin (kadetkinje -54 kg), Ema Jukić (juniorke -48 kg) i Luka Lukačić (juniori -76 kg), no ovoga puta nisu uspjeli izboriti plasman među medaljaše.

Sljedeći izazov za velikogoričke karatiste bit će Kup Hrvatske u Zagrebu, nakon čega slijede preostali bodovni turniri koji će odlučiti tko će izboriti mjesto u reprezentaciji za Europsko prvenstvo na Cipru.

Nastavite čitati

Sport

Mali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’

Marko Klafurić, najstariji Deanov sin, sa 26 godina postao je trener šestoligaša NK Kralj Tomislav, s kojim je iz zagrebačkog kupa u srijedu izbacio trećeligaša Trnje! U tome su mu pomogla i braća Ivan i Luka…

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. listopada 2025.

Objavio/la

Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.

– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.

– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.

Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…

– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.

– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.

Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.

– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.

Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.

– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.

Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…

– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.

Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…

– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.

Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.

– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.

Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.

– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.

– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…

Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.

– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.

Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.

– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.

Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri

Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.

– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.

– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.

Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…

Nogometna dinastija Klafurić ide jako!

Nastavite čitati

Sport

Karas: ‘Do kraja studenog naši će sportaši ući u novu balon dvoranu’

Dugo očekivana balon dvorana, koja je niknula u blizini Gradske dvorane, uskoro će otvoriti svoja vrata, no posla još ima. Manje od dva mjeseca dijeli nas od prvog treninga u novoj dvorani…

Objavljeno

prije 3 dana

na

8. listopada 2025.

Objavio/la

Sad već neko vrijeme, tamo u neposrednoj blizini Gradske dvorane, imamo priliku vidjeti lijepi bijeli balon. Riječ je, naravno, o novoj trenažnoj dvorani za velikogoričke sportaše, objektu koji će biti u formi balon-dvorane i trebao bi značajno poboljšati uvjete za rad svih gradskih sportskih udruga, pogotovo onih koje se bave košarkom, rukometom i odbojkom.

Prošetali smo do dvorane u nastajanju kako bismo vidjeli kako je stanje radova i prvi je dojam da posla još ima. O tome je, uostalom, na sjednici Gradskog vijeća govorio zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je prvi čovjek tog projekta.

– Kolega vijećnik Damir Slojšek i ja što smo prije tri, četiri godine pričali smo o ovome uz kavu, na neki način to smo i pokrenuli, a u ovom trenutku ušli smo u završnu fazu. Bit će to jedan od najvećih zatvorenih sportskih objekata na našem području, dužine preko 70 i širine 33 metra. Tu će biti jedno veliko rukometno igralište po dužini i tri košarkaška, odnosno odbojkaška igrališta poprečno – rekao je Karas i nastavio:

– Kad smo prije tri godine krenuli s tim, zamišljeno je da naše mlađe dobne kategorije imaju gdje trenirati, da ne moraju trenirati u 23 sata. Koncept je takav da se mogu spustiti pregrade, pa da čak tri sekcije mlađih dobnih kategorija istovremeno mogu biti u dvorani.

Govorilo se i ranije o nekim rokovima, koji su spletom okolnosti probijeni, ali sad je jasno da će naši sportaši vrlo brzo početi koristiti novu dvoranu.

– Balon je podignut, a sad se montira osam kontejnera za spremišta i svlačionice, a nakon toga dolazi postavljanje poda i opreme, koševa, golova i ostalog. U tijeku je postavljanje vodovodnog priključka, kad se to završi, radit će se i priključak sa ceste uz Gradsku dvoranu. Očekujemo da bi tijekom studenog, ovisno o tehničkom pregledu, sve moglo biti gotovo. Hoće li to biti sredinom ili krajem studenog, u ovom trenutku ne mogu reći, ali do kraja mjeseca bi moralo biti – kazao je Karas.

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh u Brazilu! Mirjana Lučić i Borna Zohil najbolji u Sao Paulu

Na ITTF World Para Elite turniru u Brazilu hrvatski parastolnotenisači osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima nakon niza impresivnih pobjeda.

Objavljeno

prije 3 dana

na

8. listopada 2025.

Objavio/la

Parastolnoteniski klub USPON/FB

Hrvatski parastolnotenisači Mirjana Lučić i Borna Zohil osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima (klasa XD17-20) na međunarodnom turniru ITTF World Para Elite održanom u Sao Paulu, Brazil. Ovo je još jedan od uspjeha Parastolnoteniskog kluba USPON, s obzirom na to da je Lučić nedavn osvojila broncu također u Brazilu.

Lučić i Zohil pokazali su izvanrednu formu tijekom cijelog natjecanja. U grupnoj fazi nisu izgubili nijedan set, a u četvrtfinalu su uvjerljivo svladali španjolski par Diaz/Migueles rezultatom 3:0. U polufinalu su, nakon izuzetno neizvjesnog meča, pobijedili brazilski par Guarnieri/Rauen s 3:2, čime su osigurali plasman u finale.

U odlučujućem susretu za zlato hrvatski su reprezentativci još jednom pokazali mirnoću i kvalitetu, svladavši španjolski par Cepas/Martinez također rezultatom 3:2.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo prekinuo pobjedničku seriju Kurilovca, 4 kandidata za prvaka

Objavljeno

prije 4 dana

na

7. listopada 2025.

Objavio/la

Utakmicama 08. kola (03./06.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Dinamo je u derbiju kola golom Ante Cavrića (55′) kao gost s 1:0 pobijedio Kurilovec i prekinuo njegov niz od sedam uzastopnih pobjeda! Kurilovac je s utakmicom više i dva boda više zadržao vodeću poziciju.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1 Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je bio s 3:0 bolji od Velike Mlake i ostao na 2.mjestu ljestvice. VG Boys su pobijedili Posavec s 11:0(!), već u prvom poluvremenu bilo je 7:0 (4 gola Tomislava Škrinjarića). Vratar Boysa Gligorević obranio je u 2.poluvremenu kazneni udarac kojeg je izveo Avgustinović.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Iznenađenje je poraz Vatrogasca u Donjem Hruševcu, a glatka pobjeda Lekenika u susretu s Poletom samo je dodatno potvrdila slabu formu tima iz Buševca.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 09. kola je utakmica Dinamo – VG Boys u Novom Čiču.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 08.kolo

Rezultati 08. kola (03./06.10.2025.): Kurilovec – Dinamo (Novo Čiče) 0:1, VG Boys – Posavec (Orle) 11:0, Klas (Mičevec) – Velika Mlaka 1947 3:0, Lekenik – Polet (Buševec) 4:0, Hruševec (Donji Hruševec) – Vatrogasac (Kobilić) 3:2, Gradići – Lukavec 0:3 (b.b.), Buna (Mala Buna) slobodni.

Poredak: 1. Kurilovec 21 (8 7 0 1 29:8), 2. Klas 19 (7 6 1 0 40:8), 3. VG Boys 18 (7 6 0 1 32:5), 4. Dinamo 18 (7 6 0 1 23:7), 5. Lukavec 13 (8 4 1 3 14:11), 6. Vatrogasac 12 (8 4 0 4 17:16), 7. Lekenik 12 (7 4 0 3 18:18), 8. Buna 9 (7 3 0 4 9:11), 9. Hruševec 6 (7 2 0 5 9:28), 10. Velika Mlaka 1947 6 (6 2 0 4 14:15), 11. Polet 3 (8 1 0 7 8:21), 12. Posavec 3 (7 1 0 6 4:37), 13. Gradići 0 (7 0 0 7 4:36).

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno